Sport je uistinu borba najjačih. Samo najčvršći i najuporniji preživljavaju. Ako se ne možeš nositi sa stresom, pobjedama i porazima, onda natjecateljski svijet nije pravo mjesto za tebe.
Dobna granica za bavljenje profesionalnim sportom i dalje se nastavlja spuštati. U zemljama koje su opsjednute nekim sportom kao što je Kina stolnim tenisom, neće biti ni najmanje neobično što petogodišnje dijete natjecatelj može pobijediti odraslog rekreativca. Naprotiv, to se očekuje. U školama postoje posebni satovi posvećeni samo jednom sportu. A taj je sport obvezan jer jednostavno nisi pravi građanin svoje zemlje ako ne igraš nacionalni sport. Ako nisi posebno zainteresiran ili talentiran, a želiš iskoristiti svoje vrijeme za druge talente, naprosto ćeš morati prilagoditi svoj raspored još jednoj neželjenoj aktivnosti među ostalima.
Brže, jače, više
U sportu su uobičajena postupna uzdizanja, s jedne stepenice na drugu, ali ponekad pokoji talent zakorači na scenu i već na početku karijere preskoči nekoliko stepenica. Zbog ubrzanog napretka gotovo se uvijek dogodi da se izgubi određena količina djetinjastog uživanja i bezazlenih prijateljskih mečeva zbog naglog uranjanja u natjecateljske vode. Ako ostvarujete dobre rezultate, stalno podižete tuđa, ali i svoja očekivanja. Na prvim natjecanjima ne očekujete ništa, nadate se uspjehu i trudite se igrati. Kako sezona prolazi i broj treninga se povećava, a broj natjecanja smanjuje, počinje panika. Nemate bodova ili pobjeda? Požurite! Sezona uskoro završava, ponestaje vam vremena! Imali ste nekoliko osvojenih susreta? Sad je trenutak da podignete taj broj. No čak i ako ste prvi na tzv. rang listi, stres je prisutan u određenoj mjeri jer ne smijete izgubiti i time sići sa zlatnog postolja.
Pod stresom
Zapravo su sve situacije stresne. Uvijek možete odigrati bolje, te time ostvariti prikladniji rezultat. Kada jedanput osvojiš zlato, nema povratka. Osjećaj je sjajan jer znaš da je to nagrada za tvoj trud, rad i vještinu. Uz senzaciju osvajanja, ta zlatno obojena medalja uza se priključuje nova očekivanja. Roditelji, treneri, prijatelji, ljudi iz kluba, bliža i šira rodbina očekuju od tebe da nastaviš tako unatoč raspoloženju i uvježbanosti. Vjerojatno je istina da u istoj konkurenciji nije nemoguće ponoviti svoj pothvat, ali već iz drugog pokušaja snaga očekivanja i zahtjeva guši te i otežava sve tvoje pokrete. Već si ih pobijedio pa moraš opet, i opet, i opet bez ijednog poraza jer možeš bolje od njih. Možda ti prijašnji uspjesi donesu samopouzdanje, osjećaj slobode i smirenost, ali ipak je takva reakcija dosta rjeđa od druge, stresne. Sport je uistinu borba najjačih. Samo najčvršći i najuporniji preživljavaju. Ako se ne možeš nositi sa stresom, pobjedama i porazima, onda natjecateljski svijet nije pravo mjesto za tebe. Na uspjeh, osim najboljih uvjeta, utječe i mentalitet..
No, čak ako i nisi rođen sa sportskim duhom i željom, ako u tvojim žilama umjesto adrenalina teče strah, postoje razni načini i tehnike kojima to možeš promijeniti, obrnuti. Vrhunski sportaši dobro su upoznati s ovom činjenicom čime često pomažu svojim učenicima i tako im olakšavaju put do uspjeha. Očekivanja su velika, no zato je i rezultat. Ako nešto uistinu volimo, natjecanja nisu potrebna da to dokažemo. No, ukoliko uživamo u posebnom žaru i kolanju adrenalina u krvi koje natjecanja donose, onda je to možda naš pravi poziv. Svatko bi trebao imati pravo izbora, kako u sportu, tako i u životu.
Tia Grgin, 8.a
