I ja imam mišljenje

Umjetna inteligencija – Dvosjekli mač

Pojam umjetne inteligencije sklon je izazivanju drukčijih reakcija u različitih ljudi. Dok jedni širom otvorenih ruku daju toplu podršku tehnološkom napretku i svakako lagodnijem načinu života, drugi vide nadolazeću opasnost u onome što smo stvorili i čime bismo u teoriji trebali vladati. Paranoično vjeruju da sa svakom godinom koja prolazi mogućnost gubitka dominacije nad tehnologijom samo raste, no koliko je zapravo istine u tome?

Neki od najvećih umova današnjice, uključujući brojne ljude specijalizirane isključivo u području umjetne inteligencije, vjeruju da prava opasnost vreba nekoliko desetljeća u budućnosti. Unutar same zajednice koja se bavi ovim istraživanjem i dalje postoje nesuglasice u vezi s ovom temom, no značajan broj se složio da jače vrste umjetne inteligencije mogu izazvati kaos u igri moći nad planetom. Stručnjaci su zaključili da rođenje nove, snažnije vrste neprirodne inteligencije može biti događaj koji će ostaviti pečat na povijesti veći od ratova, bolesti i drugih znanstvenih otkrića. Trebamo biti svjesni mogućih scenarija koji će dobiti svoju priliku kada unaprijedimo svoja najdraža pomagala.

Nekada mašta, danas stvarnost

Sve ovo zvuči kao da je jednom nogom već nagazilo na teritorij znanstvene fantastike. Svijet prepun neživih bića koja pokreću sve oko nas trebao bi postojati jedino unutar korica knjiga ili na televizijskom ekranu. Takva bi Zemlja trebala ostati plod naše mašte koji se ne bi smio miješati s našom stvarnošću. Istina je da je Zemlja ljudska kućica za lutke. Već smo bili u mogućnosti uništiti mjesto na kojem smo rođeni, a to bismo i učinili kada bi nam zbog nekog razloga postojanje ovog planeta postalo opasna zapreka. Situacija je ovakva upravo zbog onog što nas čini posebnima, a to je naša inteligencija. Ona nam naširoko omogućava manipulaciju svijetom oko nas, otvara nam put prema novim problemima i njihovim rješenjima te dopušta našoj mašti da zagazi u nova područja i ubrzanim tempom započne oblikovati naše ideje koje omogućuju napredak. Nismo najbrža vrsta. Nismo najsnažniji, ne posjedujemo najbolji sluh ili njuh, niti najbolju oštrinu vida. Uistinu se ističemo samo u jednoj kategoriji, a ako padnemo sa zlatnog trona, sve oko nas moglo bi se početi urušavati. Strah je normalna reakcija, ali beznadno paničarenje nikome neće donijeti dobro. Iskoristimo najjače oružje koje posjedujemo i s logičke perspektive riješimo sve probleme koji nam mogu zapriječiti put kvalitetnijem načinu života.

Hoće li nas konkurencija nadjačati?

Jedna od glavnih briga kod uvođenja umjetne inteligencije u svakodnevni život jest njezina mogućnost da naš rad i trud učine zamjenjivima. U odnosu na ljude, roboti i strojevi su brži, učinkovitiji i, ukratko, bolji u obavljanju većine poslova, a odmor i novac uopće im nisu potrebni. Oni su konstantni, produktivni i jako isplativi. Drugim riječima, oni su konkurencija običnim radnicima koji izgledaju kao osnovnoškolci pored izučenih veterana zanata. Tako mnogi ističu da u poslovima koji isključivo zahtijevaju kreativnost, kontakt s ljudima, programiranje te sport, i dalje postoje otvorena radna mjesta, što je samo jedan malen dio nekadašnjih ljudskih zanimanja. Naravno, uvijek bismo nezaposlene mogli usmjeriti na državnu skrb – time što bi postali višak uštedjeli bi drugima dosta novca, no ako to napravimo, bojim se da bi došlo do manjka lagode i do općeg kržljanja mozga. Ljudima je potreban cilj. Posjedujemo ambiciju, natjecateljski duh i želju za uspjehom, a besposlen život u kojem razmišljanje nije potrebno, može samo loše utjecati na našu psihu. Opasne poslove koji ugrožavaju ljudski život prepustimo robotima, a ljudima dajmo šansu da napreduju. Dugogodišnje je isplativije biti pripadnik vrste koja je motivirana radom, a ne one koja se cijeli dan izležava dopuštajući svojem umu da se zamagli zbog manjka upotrebe. Prije nego što umjetna inteligencija pobijedi original, povucimo konce svoje sudbine i pobrinimo se da su ciljevi umjetne inteligencije identični našima. Takva vrsta inteligencije ne osjeća ljubav, mržnju niti bilo što drugo pa ne može biti zla, no pravi je problem ako se njezini krajnji planovi ne podudaraju s našima. Kada bismo uspjeli njezin puni potencijal kontrolirati prema svojim željama, opasnosti ne bi bilo jer bismo ju zaustavili već u korijenu. Umjetna inteligencija je kao jednostavna igra lutrije. Ogroman dobitak praćen velikim izgledima za gubitkom. Jedino što je važno jest okretanje izgleda u našu korist.

Tia Grgin, 8.a (2017./2018.)

 

 

RSS
Follow by Email