Luka je u 18. godini života umro je od posljedica brutalnog fizičkog napada potaknutog čistom dosadom skupine problematičnih mladića. Ove godine obilježava
se deset godina od tragične smrti ovog mladog čovjeka.
Dosta je načina da zavrijedite svoju stranicu na Wikipediji: ističući se na području znanosti, politike, sporta, društvenog angažmana, religije, svih vrsta umjetnosti, slikarstva, književnosti, glazbe, glume, kiparstva, fotografije… no jedan mladi Zagrepčanin dospio je tamo na sasvim drugačiji način. Naime, u 18. godini života umro je od posljedica brutalnog fizičkog napada potaknutog čistom dosadom skupine problematičnih mladića.
Društvo zaraženo smrtonosnom bolešću – agresijom izazvanom opasnim virusom netolerancije koji neprestano, kao i onaj gripe, mutira i to u sve snažniju mržnju i nesnošljivost, ugasilo je vrućeg ljeta 2008. još jedan život, pokopalo nadu, sahranilo potencijale i ispod imena Luke Ritza ispisalo: „Tragično preminuli zagrebački maturant.“ Lukina noćna mora započela je 1. lipnja 2008. oko 1 sat poslije ponoći kada je na autobusnoj stanici kod Bundeka u Zagrebu njemu i njegovim prijateljima pristupila grupica mladića. Pokušali su ih užicati novac i cigarete, a nakon što im to nije uspjelo, 16-godišnjak iz skupine tjelesno je napao Luku i bacio ga na cestu. Njemu su se pridružili i ostali, dva 17-godišnjaka i još jedan 16-godišnjak. Njih su trojica ostali „da pomognu“ prijatelju u premlaćivanju te, dok su Luka i njegovi prijatelji pokušali pobjeći, zadali još nekoliko udaraca rušeći ih na pod. Jedan od napadača izjavio je da se nije radilo o klasičnom „cipelarenju“, već o brzim, usputnim udarcima jer su se morali kukavički dati u bijeg. Njegov iskaz potvrđuje i medicinska dokumentacija: kada je Luka primljen na Rebro, dijagnosticiran mu je potres mozga i krvarenje u moždanim ovojnicama, no 7. lipnja, 6 dana nakon napada, pod pretpostavkom da je šteta sanirana, on se vraća kući. Dana 12. lipnja Luka podliježe ozljedama koje su izazvale unutarnje krvarenje u mozgu i jedan mladi život gasi se na podu kupaonice. Počinitelji su uhvaćeni u istrazi vođenoj od 21. listopada 2008. do 10. srpnja 2009., u kojoj se, usput rečeno, policija nije baš pretrgla od rada, a Lukini prijatelji odradili su velik dio posla i angažmana oko pronalaska ubojica. Pred kraj ljeta, 5. rujna 2009. započelo je suđenje.
Odluka suda
Prvi zadatak kaznenog suda bio je razlučiti i rangirati zločin: nanošenje teških ozljeda sa smrtnom posljedicom ili pak „samo“ nanošenje teških ozljeda? Ni traga razmišljanju koje bi dovelo do zaključka da je bacanje osobe na cestu uz višestruke udarce pokazatelj pokušaja ubojstva, a na kraju krajeva ni to što je Luka zapravo mrtav, ne uvjerava u potpunosti. Točno 877 dana od napada završeno je suđenje. Prvooptuženi kojeg se teretilo za nasilničko ponašanje i nanošenje teških tjelesnih ozljeda zbog prije počinjenog kaznenog djela već je služio kaznu u Odgojnom zavodu u Turpolju te je, po mišljenju sudskog vijeća, pravda zadovoljena. Drugooptuženi kojeg se teretilo za nanošenje teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom posljedicom, dobio je 18 mjeseci zatvorske kazne (kako to već ide, zbog dobrog vladanja naknadno smanjenih). Time je postao jedini napadač Luke Ritza koji je u očima hrvatskog sudstva zaslužio provesti vrijeme iza rešetaka. Cijelih godinu dana. Za oduzetih 18 godina ostalim napadačima određen je odlazak u turopoljski Zavod ili neodređeni broj sati dobrotvornog rada. Kazna otprilike kao za prosječne pijane ispade Charlija Harpera iz „Dva i pol muškarca“.
Psihologija zločin(c)a
