Moja turska avantura

Çok? Yok!* Taman!

Odlazak u Tursku bio je za mene veliki izazov jer mi je to bilo prvo putovanje u inozemstvo i prvo putovanje avionom. Bilo je to sjajno iskustvo, vrlo poučno i zabavno. Upoznao sam sasvim novi svijet.

Pred kraj prošle školske godine sudjelovao sam u međunarodnom projektu Erasmus+ mobilnosti Common Heritage From Tradition To Future pa sam 4. lipnja 2023. otputovao u Tursku, u 2700 km udaljeni grad Mersin, smješten u južnom dijelu Turske, na obali Sredozemnog mora nedaleko od granice sa Sirijom. Učenici 8. razreda Mia Šustić Pardal , Kiara Ivančić, Marta Barišić i Bože Rudan te ja, šestaš, predstavljali smo Hrvatsku, odnosno našu školu. Pratile su nas učiteljice Ksenija Žarković i Mirjana Dražin kojima sam zahvalan što su se potrudile da nam ovo putovanje bude savršeno. Bio je to za mene veliki izazov jer mi je to bilo prvo putovanje u inozemstvo i prvo putovanje avionom. Radovao sam se i druženju s  djecom iz Turske, Grčke, Bugarske i Rumunjske koji su također sudjelovali u programu.

Naše izazovno putovanje počelo je oko 3 sata ujutro na parkiralištu naše škole odakle smo se uputili prema granici s Bosnom i Hercegovinom. Putovali smo avionom na relaciji Sarajevo – Istanbul – Adana. Uživao sam u letu avionom. U Adani nas je čekao kombi koji nas je odveo u Mersin, po veličini deseti grad u Turskoj koji ima skoro dva milijuna stanovnika te je najveća luka jugoistočne Anadolije. Grad je to različitih vjera i kultura te kažu da predstavlja simbol jedinstva i harmonije. Poznat je po kulturno-povijesnim znamenitostima, ali i po prelijepim prirodnim plažama koje zauzimaju 108 km dužine obale. Zanimljive su po sitnom pijesku.

Dobri domaćini

Dočekali su nas domaćini, a moj je bio Kuzey, simpatični tamnokosi i dugokosi Turčin koji je nekoliko godina stariji od mene. Na prvu sam prepoznao da ćemo imati mnogo zajedničkih tema i interesa. Dok smo se vozili do njegova stana, razgledavao sam grad, ogromne zgrade i nebodere, prelijepu, egzotičnu obalu i mnoštvo neobičnih minareta koji su Mersin činili drukčijim od gradova koje sam već vidio. S prozora sobe u kojoj sam bio smješten imao sam izvrstan pogled na grad. Jedva sam čekao jutro zamišljajući što me sve čeka.                                                     

Tradicija

Ujutro smo posjetili školu domaćina, Adnan Menderes Ortaokulu. Pripremili su nam ceremoniju dobrodošlice te smo sudionicima iz ostalih zemalja predstavili tradicionalne hrvatske dječje igre te našu hrvatsku kravatu.  Za ručak su nam pripremili tradicionalna turska jela i počastili nas turskim kolačima. Iako sam izbirljiv u hrani, nisam htio ništa propustiti i sve sam probao. Posjetili smo Kuću bajki gdje smo igrali tradicionalne turske dječje igre, čuli neke bajke, ali i crtali na crnom kamenju koja se mogu naći samo na mersinskim plažama. Također smo kušali pravu tursku kavu te se upoznali s pravilnim procesom njezine pripreme.

Nova kultura

Ujutro smo posjetili islamski centar u Mersinu i vidjeli derviše, pripadnike  muslimanskog vjerskog reda. Također smo bili u džamiji koja me impresionirala svojom veličinom i sjajem. Poštovali smo njihove običaje pa smo se izuli prije ulaska. Nakon toga smo posjetili drevni Kanlıdivane, nekadašnji grad Rimskog Carstva. Zanimljiv je bio i posjet špilji Raj i pakao. Legenda kaže da je Zeus privremeno zadržao Tifona u „paklenoj strani špillje“ prije nego što ga je zatočio ispod Etne. Tijekom cijelog boravka lošije sam spavao jer se usred noći s džamija čuo glasan poziv mujezina na molitvu. To mi je bilo vrlo neobično i zanimljivo u početku, ali kasnije je postalo je zamorno. Jednostavno, htio sam spavati i odmoriti se za sljedeći dan.

Divan kraj

Četvrti je dan bio posebniji od ostalih jer smo išli u posjet Kapadokiji, svjetskoj turističkoj atrakciji poznatoj po balonima na vrući zrak. Nalazi se usred područja koje je nekad davno bilo puno vulkana. Prvo smo išli u okrug Derinkuyu gdje je podzemni gradu u kojem su se skrivali ranokršćani. Nakon toga smo se uputili u Kapadokiju. Uživali smo u nestvarnom, čudesnom krajoliku. Posjetili smo Nacionalni park Goreme, poznat po  kamenim formacijama u obliku šiljka. Išao sam u kupnju suvenira gdje sam doživio zanimljivost; prvi put u životu sam se cjenkao sve dok se s prodavačem nisam dogovorio oko prihvatljive cijene. Poslije smo se vratili natrag u okrug Derinkuyu gdje smo imali „tursku noć“ – šou koji uključuje tursku hranu i turski ples. Tu sam zapravo shvatio koliko smo različiti, ali i jednaki – i oni i mi volimo glazbu, ples i dobru zabavu.

Opuštanje

Peti dan bio je vrlo zabavan. Išli smo na brod na kojem smo plesali, glumili tradicionalno tursko vjenčanje (nisam se ja ženio), skakali u more i kupali se na više lokacija. Poseban je bio doživljaj promatrati mersinsku obalu i grad s broda. Ondje su nam dodijeljene potvrde o sudjelovanju i darovi domaćina.    

Šesti dan nismo imali ništa organizirano što znači da smo mogli raditi što želimo. S domaćinom sam išao u trgovački centar. Iznenadile su me cijene u trgovini s elektroničkom opremom gdje sam i kupio željenu igru za PS4 za sitne novce.  Kupili smo i neke suvenire. Zadnju večer sam se družio s obitelji domaćina te spremio stvari za povratak kući.

Oproštaj i povratak

Ujutro smo se oprostili od domaćina i krenuli prema aerodromu u Adani. Cijelim putem nas je pratila specifična turska glazba koja je tih dana zarobila moje uši. Čuo bih je i kada je nije bilo. Prespavao sam većinu leta za Istanbul i Sarajevo, ali zato sam u kombiju nestrpljivo iščekivao povratak kući. Usprkos prekrasnim utiscima i događajima prethodnih dana, osjetio sam ogromnu sreću kad smo stigli na parkiralište naše škole. Prije no što sam ušao u Hrvatsku, mami sam javio da pripremi nešto slasno i obilno za jelo. I stvarno je bilo zadovoljstvo osjetiti okuse domaćih jela, bez turskih namirnica ili začina. Putovanje u Tursku bilo je sjajno iskustvo, vrlo poučno i zabavno. Upoznao sam nove ljude, drukčiju kulturu, hranu, potpuno drugačiji mentalitet, navike i poglede na svijet te vidio prekrasne, drugačije krajolike. Možda su najveća vrijednost ljudi, nova poznanstva koja su me obogatila. Sigurno ću pamtiti ovo dragocjeno iskustvo za cijeli život, no moram priznati da ovaj kutak zemlje gdje živim i ove ljude oko sebe koje volim ne bih mijenjao ni za što na svijetu.

Stipe Bartulović, 6.b

çok – tur. puno

yok – tur. rječca za negiranje; ne, nije, nikako, nema

KategorijeProjekti