Kategorija: I ja imam mišljenje

U današnjem digitalnom dobu, moderna tehnologija sve više ulazi u školske učionice. Iako pruža brojne prednosti, postavlja se pitanje je li njeno korištenje u školama pretjerano i kakve su posljedice istog.

Jedan od izazova modernih tehnologija u školama je prevelika izloženost ekranima. Dugotrajno sjedenje ispred računala ili mobitela može imati negativne posljedice na zdravlje djece kao što su problemi s vidom i smanjena tjelesna aktivnost. Velika prisutnost tehnologije u školama može dovesti i do ovisnosti. Ako se tehnologija koristi nekontrolirano ili kao zamjena za društvene interakcije, dovodi do smanjenja sposobnosti djece da se nose s problemima i razvijaju socijalne vještine. Uvođenje moderne tehnologije u škole postavlja izazove i pred učitelje. Oni moraju biti osposobljeni za korištenje tehnologije u nastavi, ali istovremeno paziti da tehnologija ne zamijeni tradicionalne metode poučavanja te interakciju između učitelja i učenika. Neki učenici nemaju pristup modernoj tehnologiji kod kuće što može stvoriti nejednakosti u obrazovanju. Navedeno je vidljivo u pristupu informacijama i mogućnostima učenja stvarajući srazmjer između onih koji imaju i onih koji nemaju pristup. 

Iako moderna tehnologija donosi brojne prednosti u školskoj nastavi, postoji nekoliko izazova koje treba uzeti u obzir. Važno je pronaći ravnotežu između korištenja tehnologije i očuvanja tradicionalnih metoda učenja. Također je važno osigurati da svi učenici imaju jednak pristup tehnologiji kako bi se izbjegle nejednakosti u obrazovanju. 

Lana Certa, 8.a

Konzumacija droga i opijata kod mladih ljudi, nažalost, oduvijek je prisutna. No, ono što sve više zabrinjava je što određene štetne supstance Zakon nije definirao nedozvoljenima. Na taj način mladi bez problema dolaze do legalnih opijata koji im mijenjaju ponašanje te dugoročno ugrožavaju zdravlje.

U Hrvatskoj se među učenicima osnovnih i srednjih škola pojavio novi zabrinjavajući i opasni trend konzumacije snusa i nikotinskih vrećica. I dok su roditelji s jedne strane odahnuli jer je pušenje out, s druge strane mladi su izloženi još opasnijem trendu koji oni sami smatraju bezopasnim. No, je li to baš tako?

Snus je bezdimni duhanski proizvod koji se ne puši, već se stavlja ispod usne. Jedan paketić duhana za sisanje sadrži veliku dozu nikotina što predstavlja opasnost razvitka nikotinske ovisnosti. U vrećicama se, pak, nalazi dehidrirani nikotin s različitim aditivima i aromama, dok snus sadrži i sami duhan. Korištenje ovih supstanci među mladima zabrinjavajući je trend koji zahtijeva posebnu pažnju. Jedan od razloga porasta ovog trenda leži i u činjenici da se snus može nabaviti u kioscima i tobacco shopovima po cijeni od 4 do 6 eura. Čim se kutija otvori, osjeti se intenzivan miris, puno ugodniji nego kod kutije cigareta. Pogodan je zato što se može konzumirati bilo gdje i bilo kad, no, ipak s posljedicama. Poznato je da pola grama nikotina može biti kobno za čovjeka, a posebno za tinejdžera. Jedna kutija snusa u prosjeku sadrži 60 miligrama nikotina što odgovara nikotinu iz tri kutije cigareta. Osim toga, kroz sluznicu usne šupljine nikotin iz snusa puno se brže apsorbira u tijelo, a ako se smjesa drži u ustima dulje od pet minuta, trovanje je zajamčeno. U slučaju slučajnog gutanja moguć je i smrtni ishod. Korištenje snusa nosi rizik za razvoj kancerogenih bolesti usta i grla. Povećava se i rizik za nastanak srčanih oboljenja i moždanog udara. Posebno je zabrinjavajuće što djevojke navode kako im konzumacija snusa smanjuje apetit. S druge strane i marketing je upleo svoje prste u popularizaciji ovih proizvoda. Naime, proizvode se u obliku slatkiša i lizalica, često ukrašenima komadićima voća i šarenim pakiranjima što je mladima posebno primamljivo.  Simptomi predoziranja su mučnina, povraćanje, glavobolja, razdražljivost, slabija pažnja, poremećaj sna, poremećaj pažnje, ubrzano lupanje srca.

Najbolja prevencija ovog opasnog hobija je usmjeravanje tinejdžera na korisne navike i tjelesnu aktivnosti. Ključna mjera je educiranje o štetnim učincima snusa i nikotina. Škole, roditelji i zdravstveni radnici trebaju zajedno raditi na podizanju svijesti o rizicima korištenja snusa. Informiranje mladih o njegovoj štetnosti i pružanje alternativa za suočavanje sa stresom i pritiscima mogu biti korisni koraci u prevenciji. Preduvjet je, ipak, da tinejdžer ima negativan stav prema lošim navikama. Roditelji trebaju objasniti svom djetetu da je važnije slijediti zdrav pogled na život nego podlijegati trikovima ljudi koji na tome pokušavaju zaraditi jer se na Zakon očito ne možemo osloniti.

Ivana Čajo, 8.a

Hripavac, kukurikavac ili magareći kašalj zarazna je bolest koja obuhvaća pluća i dišne putove. Broj zaraženih stalno je u porastu, a najviše su ugrožena dojenčad i mala djeca.

Nova stara bolest

Nakon korona virusa, Hrvatsku je zahvatila nova epidemija, epidemija hripavaca koji se još naziva kukurikavac ili magareći kašalj. Bolest je to koja je trebala biti davno zaboravljena, ali nije.  Zbog niske procijepljenosti bolest se ponovno pojavila. Karakteriziraju je napadaji kašlja koji obično završavaju hripavim, kreštavim udahom. Simptomi su slični prehladi: curenje iz nosa, kihanje, kašalj i povišena temperatura. Ponekad može doći i do težih respiratornih komplikacija, a rijetko i do smrtnog ishoda.

Najviše obolijevaju školarci

Najteži simptomi infekcije javljaju se kod djece mlađe od jedne godine koja nisu cijepljena ili kod djece s oslabljenim imunitetom. Prema podacima Registra zaraznih bolesti Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti do sredine prosinca 2023. godine prijavljeno je preko 3000 osoba oboljelih od hripavca. Najveći je broj zabilježen u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Od ukupnog broja oboljelih oko 45 % ih je u dobi od 10 do 14 godina. Oboljela osoba najviše je zarazna prva dva tjedna tako je i preporuka školskih liječnika da djeca ne idu na nastavu. Odrasli imaju blaže simptome kao što je produljen kašalj bez „magarećeg zvuka” pri udisaju.

Učinkovitost cjepiva

Nakon prvog cijepljenja potrebno je docjepljivanje. Cjepivo protiv hripavca provodi se prema obaveznom kalendaru cijepljenja tri puta u prvih šest mjeseci djetetova života, kada dijete napuni godinu dana i u petoj godini. Veći je postotak djece koja su cijepljena samo prvim cjepivom. Cjepivo protiv hripavca postoji više desetaka godina i njegova učinkovitost je provjerena. Da je procijepljenost bolja, bolest bi bila blaža i prošla bi nezamijećeno. 

Apel roditeljima: Cijepite svoju djecu!

U 21. st. zbog slabe procijepljenosti mogu se javiti i druge zarazne bolesti, poput dječje paralize i tetanusa. Učinkovita i sigurna prevencija hripavca je redovito cijepljenje odgovarajućim cjepivima kod izabranog pedijatra, školskog ili obiteljskog liječnika. Roditelji trebaju redovito cijepiti svoju djecu te slušati preporuku liječnika, epidemiologa i pedijatara.

Elena Ćudina, 7.a

Onečišćenje zraka jedan je od velikih problema današnjice, uzrokuje štetu živim bićima

  Zrak koji udišemo nije čist. Uz tvornice, izvori onečišćenja su: otpad, fosilna goriva za proizvodnju električne energije, promet (motorna vozila), kućanstva, erupcije vulkana, prašina nanošena vjetrom…

    Ipak, prema Europskoj agenciji za okoliš, u proteklih nekoliko desetljeća emisije zagađenja smanjile su se. Očito su se poduzeli koraci smanjena onečišćenja, no to je i dalje nedovoljno za zdrav život ljudi. Veliki dio europskog stanovništva živi u područjima gdje je prekoračen standard kvalitete zraka. Prljave kiše sve su češće, a to je dokaz da je onečišćenje veliko. Prljave kiše štete biljkama i životinjama  koje piju vodu iz jezera, rijeka, potoka…Veliki broj gradova u svijetu prekriven je smogom. Smog nastaje izgaranjem fosilnih goriva i šteti živim bićima jer u sebi sadrži velike količine ozona. Simptomi izlaganju ozonu su bol u prsima, nadražaj dišnih puteva, glavobolja i astma. Također, požari svojim crnim dimom zagađuju atmosferu i okoliš. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavljuje da su najzagađeniji gradovi u Republici Hrvatskoj Zagreb, Sisak i Slavonski Brod. 

   Ljudi kao zajednica trebaju biti svjesni da ovaj problem ne mogu zanemariti. Vožnju motornih vozila treba zamijeniti vožnjom bicikla i šetnjom. Neobnovljive izvore treba zamijeniti obnovljivim. Potrebno je postaviti solarne panele, električnu energiju crpiti iz hidroelektrana i vjetroelektrana. Ljudi trebaju razdvajati otpad, saditi biljke i stabla. Uz malo truda, zrak se može pročistiti i život će biti kvalitetniji – navike se moraju mijenjati pa će svi voditi zdraviji i kvalitetniji život.

                                                                                                            Zvonimir Kovačević, 8. a

Zapitajte se: Jesam li ja siguran/sigurna u sebe?

Koji su uzroci nesigurnosti kod djece i što se događa zbog te nesigurnosti?

  Vjerojatno primjećujete da djeca koja dođu u godine kada trebaju postati „tinejdžeri“ postanu nesigurna u sebe. To se najčešće javlja kod djevojčica. Uzrok tomu često znaju biti roditelji koji previše očekuju od svoje djece te ih potiču da rade nešto što ne žele, ali roditelji bi ih trebali razumjeti, biti im podrška te se barem nekada postaviti u njihove cipele.

  Postoje roditelji koji svojoj djeci govore da su pretila, ružna i odgajaju ih tako da oni sami unose nesigurnost u njih. Svoju djecu nipošto ne bi trebali uspoređivati s drugom djecom jer se oni tada osjećaju bezvrijedno pred svojim roditeljima, ali i u društvu. Dječaci također znaju biti uzrok nesigurnosti kod djevojčica jer im govore da su nesposobne, da nemaju prava ili da nešto ne mogu jer su djevojčice, ali više puta žene budu uspješnije od muškaraca. Zatim, mediji i igračke – u medijima žene prikazuju kao mršave, savršeno lijepe i predivnih crta lica, a sjetite se samo i igračke barbike koja je savršena i kao da ima život snova te djevojke misle da one trebaju biti poput manekenke ili barbike. Izloženost medijima najveći je uzrok nesigurnosti  jer tada svi primamo neku lošu sliku o sebi. Zamislite kako se djevojke osjećaju kada im netko kaže: Sjedi kao djevojčica, oblači se kao djevojčica, ponašaj se kao djevojčica, a najgore je kad kažu odijevaj ŽENSKE BOJE – ženske i muške boje ne postoje, boje su boje i ne dijelimo ih po spolu. Svi znate da u stranim državama (poput Amerike) postoji takozvani „dress code“ (pravila odijevanja),ali služe uglavnom za žene. Puno djevojaka odijeva odjeću nekoliko brojeva veću od njihove stvarne veličine jer se srame svog tijela. Naravno, i djevojčice jedna drugu omalovažavaju zbog izgleda i načina na koji se odijevaju. Roditelji neke djece nemaju dovoljno novaca da priušte najnoviju i najskuplju modu, zato djeca dobivaju pogrdne komentare i ružne poglede, ali žene bi uvijek trebale biti jedna uz drugu bez obzira koliko novaca imale i kako se odijevale jer taj izgled na kraju nije bitan nego ono što je unutra u srcu. Djevojke se srame svog lica te koriste svakojake proizvode i pretjeranu šminku da prekriju ono čega se srame. Zbog svih ovih primjera i omalovažavanja često završe u depresiji.                                                                                            

  Nesigurnost su samo glasovi u našoj glavi koji nas potiču da mislimo ružno o sebi. Ne dopustite im da vas obuzmu i da zavladaju vašim umom.

 Mihaela Lemo, 6. b