Ekskurzija osmaša

Tri nezaboravna dana

Svakom učeniku ekskurzija je centralni događaj finalnog osnovnoškolskog razreda. Proveli smo tri nezaboravna dana na izvanučioničnoj nastavi od 27. do 29. kolovoza 2023. U pratnji su nam bile razrednice Zorana Duplančić (8.b), Ana Deković (8.c), Marijana Eterović-Faraunić (8.d), zamjena za razrednicu 8. a Natalia Burazin (8.a) te Tamara Smokrović. Bili smo smješteni u hotelu Aminess u Korčuli, a posjetili smo Dubrovnik, Ston, Orebić, grad Korčulu, farmu magaraca u mjestu Kuna na Pelješcu, Arheološki muzej Narona u mjestu Vid i Baćinska jezera gdje smo sudjelovali u eko safariju – vožnji lađama. Prvog dana putovanja razgledali smo povijesnu jezgru Dubrovnika u pratnji stručnih vodiča, a nakon toga Ston, gradić na poluotoku Pelješcu gdje smo obišli solanu te se popeli na poznate stonske zidine. Nakon uzbudljivog dana smjestili smo se u hotel i večerali, a potom uživali u zabavnom programu. Sljedeći dan započeo je obilaskom Orebića, mjesta na Pelješcu poznatom po brojnim kapetanskim kućama. Tu smo razgledali Pomorski muzej u kojem smo saznali razne zanimljive pojedinosti iz duge pomorske tradicije Orebićana. Nakon Orebića vratili smo se na Korčulu i razgledali staru gradsku jezgru. Popodne je bilo slobodno za kupanje u moru i bazenima, a navečer smo prisustvovali izvedbi viteške igre Moreška. Bilo je to neponovljivo iskustvo. Sutradan smo, nakon odjave iz hotela, krenuli u obilazak farme magaraca u malom mjestu Kuna na Pelješcu. Bili smo oduševljeni tim dragim životinjama. Nastavili smo put prema antičkoj Naroni, današnjem mjestu Vid u kojem se nalazi impresivan Arheološki muzej. Zadnja etapa našeg putovanja bio je obilazak Baćinskih jezera i vožnja tradicionalnim lađama. Puni dojmova s kratkog, ali slikovitog putovanja, sretno smo se vratili svojim domovima.

                                                                                                Antea Kojundžić, 8.c

Posjet učenika osmih razreda Vukovaru

Cijena mira i slobode

U razmaku od niti pet mjeseci dvije generacije bijaćkih osmaša posjetile su Vukovar. U školskoj godini 2022./2023. u Vukovaru su boravili od 23. do 25. svibnja 2023., a u sljedećoj svoju su terensku nastavu povijesti odradili u periodu od 5. do 7. listopada 2023. U pratnji prve  grupe učenika bile su razrednice Dijana Šunjerga, Anka Zelalija, Matea Kuzmanić i Tomislava Rogošić te „kao pojačanje“ učitelj Luka Carev i pedagoginja Anđela Majić. Drugu grupu učenika vodile su razrednice Ivanica Debak Banović, Zorana Duplančić, Ana Deković i Marijana Eterović Faraunić, a u pratnji su bili pomoćnica u nastavi Martina Škec, učiteljica Katica Radačić te nezaobilazni Luka Carev. Učenici i učitelji poslušali su predavanje Domovinski rat i Bitka za Vukovar te obišli Memorijalni centar Domovinskog rata, Gradski muzej Vukovar, Muzej vučedolske kulture, Crkvu sv. Filipa i Jakova te Vodotoranj. Tijekom  slobodnog vremena prošetali su centrom Vukovara, a drugu večer imali su organiziranu zabavu i druženje s učenicima drugih škola na brodu na Dunavu. Zadnjeg dana posjetili su memorijalne lokalitete: Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Kukuruzni put – Put spasa, Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, Spomen dom Ovčara, masovnu grobnicu na Ovčari, Vukovarsku bolnicu, Velepromet i Borovo Commerce. Nakon toga poslušali su predavanje Škola mira i sudjelovali u kvizu znanja gdje je nadmoćnu pobjedu u prvoj generaciji odnio tim OŠ Bijaći – Toni&Toni (Toni Zekić i Toni Grubišić). Sigurni smo da će obje generacije pamtiti posjet Vukovaru te cijeniti vrijednosti mira i slobode koje danas svi uživamo.

                                                                           Antea Kojundžić, 8.c

Toskana – idealno utočište za ljubitelje ljetnih putovanja

Vođene željom za novim pustolovinama i prijeko potrebnim odmorom od svakodnevnih obveza odlučile smo jedan produženi vikend iskoristiti za putovanje u Italiju, jer odabrati Italiju kao destinaciju nikada ne može biti pogrešan izbor. Italija kao zemlja nudi bezbroj mogućnosti, a nas je put odveo u predivnu, suncem okupanu Toskanu. Toskana, kao nepresušno vrelo i inspiracija mnogim umjetnicima koji su joj posvetili najljepše stihove, veličanstvene slike i skulpture, fascinirala nas je svojom, gotovo pa nestvarnom, ljepotom.

Naše putovanje, za razliku od većine onih koja se dogovaraju mjesecima unaprijed, bilo je sasvim spontano. Iako zvuči nemoguće, uspjeli smo posjetiti sedam gradova i državicu San Marino u samo četiri dana. Dan polaska sigurno neće brzo pasti u zaborav, nama ni većini Hrvata, jer se toga dana igrala jedna od povijesnih nogometnih utakmica Svjetskog prvenstva (Hrvatska-Argentina). Na brodu s talijanskom posadom prevladale su crveno-bijele kockice, prepoznatljiv hrvatski simbol diljem svijeta, a atmosfera je još više uzavrela pobjedom hrvatske nogometne reprezentacije koja se slavila do dugo u noć…

San Marino – država u državi

U ranim jutarnjim satima stigli smo u luku Ancona i autobusom krenuli prema prvom odredištu, San Marinu – glavnom gradu jedne od najstarijih država na svijetu – Republike San Marino. Povijesni centar grada je zbog svoje očuvane srednjovjekovne arhitekture s pravom uvršten na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine. Ponosno stoji na vrhu planine Titano te nas je svojim izgledom i položajem podsjetio na istarski Motovun, što zapravo i nije iznenađujuće jer ga je prema legendi osnovao klesar Marin s otoka Raba. Šetajući uskim, strmim ulicama ovog grada, vidjeli smo sve njegove znamenitosti: Baziliku svetog Marina, Gradsku vijećnicu, toranj Guaita i Trg Titano odakle se pruža veličanstven pogled na vinograde i stare kamene kuće. Još jedna prednost ove male države je niska stopa poreza pa svakako savjetujemo zaljubljenike u kupovinu da obave dobar ‘’šoping’’ nakon kojeg su se i naši novčanici ispraznili.

Bologna – studentski grad i prijestolnica Emilie Romagne

Nakon kraće vožnje, uslijedio je obilazak Bologne – glavnog grada pokrajine Emilia Romagna. Ovaj studentski grad diči se jednom od pet najvećih europskih bazilika, bazilikom sv. Petra. Iznenadila nas je činjenica da ova monumentalna renesansna građevina mora biti pod cjelodnevnom vojnom zaštitom. Zasigurno se pitate zašto i zbog koga. Naime, na jednoj od brojnih slika unutar Bazilike nalazi se prikaz golog Muhameda što se kosi s načelima islamske vjeroispovjesti pa postoji mogućnost terorističkog napada. Naša znatiželja nadvladala je strah pa smo ušle i razgledale Baziliku iako nam fotografiranje nije bilo dozvoljeno. Muhamedov prikaz „pao je u drugi plan“ kad smo uočile meridijan na podu Bazilike koji pokazuje vremenske zone prolaskom svjetlosti kroz otvor na stropu. Ulice Bologne nisu bile preplavljene turistima kao u većini talijanskih gradova pa smo neometano razgledale njezine ljepote. Posebno smo se veselile slobodnom vremenu kako bi uživale u gurmanskim delicijama, ali nažalost najpoznatiji mesni umak bolognese, lokalno poznat kao ragu alla bolognese, nije nas pretjerano oduševio okusom.

Siena – srce Toskane

I napokon, oduševljenje, stigli smo u Sienu! Gotovo savršen sklad prirodnih i kulturnih ljepota poslužio nam je kao kulisa za predivne fotografije u ovom pitoresknom gradu. Savršen kontrast zelenilu prirode čine zidine i građevine od crvene opeke. Pogled koji se pruža na brežuljke prošarane vinogradima i zidine grada, oduzeo nam je dah. Osim prirodnih ljepota i znamenitosti poput bazilike svete Katarine, zaštitnice grada, sienske katedrale Duomo i glavnoga trga u obliku školjke, posebno nas je oduševila povijesna pozadina grada. Za vrijeme našeg posjeta Sieni, harmoničan sklad i inače mirnu svakodnevnicu ovog mjesta zamijenila je euforija i iščekivanje jedne od najtežih i najopasnijih konjskih utrka na svijetu Palio od Siene. U utrci sudjeluje sedamnaest natjecatelja, predstav nika svojih kvartova – kontradi. Ova zanimljiva utrka vuče korijene još iz srednjeg vijeka.

San Gimignano – srednjovjekovni grad tornjeva

Napustivši Sienu, dan smo završili posjetom San Gimignanu, gradiću smještenom na brdu, među vinogradima i poljima. Jezgra grada uvrštena je na popis Svjetske baštine zbog brojnih očuvanih srednjovjekovnih tornjeva, crkava i drugih građevina. Vrijeme smo iskoristile za posjet slastičarnici Gelateria Dondoli, koja je službeno proglašena najboljom na svijetu, a njezin sladoled najukusnijim na posljednja dva svjetska natjecanja u proizvodnji sladoleda. Potreba za kofeinom ovoga puta bila je jača od želje za razgledavanjem pa smo ljepotu grada upijale ispijajući kavu na glavnom gradskom trgu.

Pisa – grad čudesa

Posljednji dan naše avanture započeo je u pomalo monotonoj i tmurnoj Pisi, koju bismo vjerojatno takvu upamtile da nismo stigle do Trga čudesa. Anegdota kaže da je zbog čestih uzvika čuđenja ovaj trg i dobio ime. I zaista smo ostale u čudu prošavši kroz gradski slavoluk jer nas je odjednom zaslijepila bjelina monumentalnih građevina koje izgledaju kao da su nasumično nabacane po zelenoj površini. Prostor između Kosog tornja, katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i krstionice sv. Ivana bio je ispunjen mnogobrojnim turistima. Uskoro smo se i same našle u ulozi turista koji su nam do tada izgledali smiješno pokušavajući postići vizualnu iluziju gurajući kosi toranj ili ga držeći na dlanu. Nakon koliko – toliko uspješnih fotografija posjetile smo rodni grad Giacoma Puccinija – Luccu i uživale u izvedbama uličnih svirača.

Firenca – Grad Cvijeća i kolijevka renesanse

Vrhunac našeg putovanja je dolazak u Firencu – dom brojnih umjetnika i dragulj renesanse. Toliko toga može se pogledati i fotografirati u glavnom gradu Toskane da nam jedno popodne nije bilo ni približno dovoljno. Ipak, uspjele smo razgledati uži centar grada: čuvenu katedralu Duomo u kojoj su se čudesno dotakle renesansa i gotika, najpoznatiji trg Piazzu della Signora, staru palaču Vecchio, ispred koje se nalazi replika slavnog Michelangelovog Davida i Neptunova fotana. Zatim smo prošetale do čuvenog mosta Ponte Vecchio, prepunog zlatarni i draguljarnica, koji spaja Palazzo Vecchio i Palazzo Pitti, tj. staru i novu rezidenciju obitelji Medici. Imale smo sreću zateći se u Firenci na dan proslave Svetog Ivana Krstitelja. Na glavnom trgu promatrale smo tradicionalnu povorku, a večer smo provele na slavlju u čast zaštitnika grada gdje smo imale mogućnost kušati brojne delicije i uživati u šarenim bojama vatrometa nad obasjanim gradom. Ta slika, urezala nam se u pamćenje, kao i slike svih ovih mjesta kojima ćemo se kad-tad sigurno vratiti. Svako putovanje prvo nas ostavi bez riječi, a onda nas pretvori u pripovjedača! Sjećanja blijede, a zapisi ostaju…

Marija Šćepanović, prof.

Mia Vukelić, prof.

Jadranka Topić Domazet, prof.

 

 

Ekskurzija osmaša

Ekskurzija je najvažniji događaj u životu svakog učenika osnovne škole. Razmišljanje o njoj počinje ulaskom u školu, a prestaje možemo reći, nikada. Pišemo i pričamo o nezaboravnim danima koje smo proveli u Istri.

Pjesma zadarskih Morskih orgulja

Došao je najiščekivaniji dan, 27. 8. 2018., polazak na ekskurziju. Okupili smo se ispred škole u 8 sati. U pratnji naših vjernih razrednica Dijane Šunjerge, Božene Smodlake, Tomislave Rogošić i Ane Ćuk te ravnateljice Jadranke Šošić i nastavnica Danice Ćubić i Sanje Mikelić, krenuli smo na put koji smo čekali cijelo svoje školovanje. Među svima nama vladala je sreća i uzbuđenje, jedva smo čekali što prije ‘pobjeći’ od roditelja. Jutro je bilo kao stvoreno za to, sunčano i toplo. Čim smo se smjestili u autobus započela je priča i pjesma. Vrijeme nam je brzo prolazilo u dobrom društvu i već smo se našli u Zadru. Zvukove zadarskih Morskih orgulja pamtimo i danas. Prošetali smo svim crkvama i posjetili crkvu Sv. Donata. Nama najdraži dio ipak je bilo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za kakav sladoled ili hladno piće. Oko 12 sati bili smo na putu za Istru. Nastavili smo u dobrom tonu pjesama, društvenih igara i priče. Oko 19 sati stigli smo u naš hotel Dugu uvalu nakon čega smo otišli na obilnu večeru te Ekskurzija je najvažniji događaj u životu svakog učenika osnovne škole. Razmišljanje o njoj počinje ulaskom u školu, a prestaje možemo reći, nikada. Pišemo i pričamo o nezaboravnim danima koje smo proveli u Istri. u disko. Dogovoreno vrijeme za polazak u disko nitko nije ispoštovao (20 sati) jer nam je trebalo vremena da se spremimo i pripremimo za tako važnu večer. Nakon diskoteke slijedilo je vrijeme koje je nama najdraže, druženje po sobama. Prava zabava se događa upravo tu!

Motovunsko penjanje

Ujutro smo prilično neispavani krenuli na doručak gdje nas je dočekao švedski stol. Danas idemo u Motovun! Tamo nas je dočekalo polusatno penjanje, a nama je to izgledalo kao cijela vječnost. Svakako se isplatilo jer smo vidjeli mali i prekrasan gradić. Razgledali smo Gradska vrata, župnu crkvu Sv. Stjepana, gotički zvonik, romanička vrata… Prošetali smo zidinama grada s prekrasnim pogledom na dolinu rijeke Mirne i motovunsku šumu. Krenuli smo prema Grožnjanu. Nakon organiziranog ručka koji nas je podijelio za i protiv krenuli smo put Višnjana. Ovdje nas je čekala Zvjezdarnica Višnjan i zanimljivo predavanje Korlada Korlevića o astronomiji, aktivnostima i otkrićima zvjezdarnice. Nezaboravno iskustvo je bilo gledati Sunce teleskopom i držanje komada meteora u ruci. Bili smo među zvijezdama. Vratili smo se u hotel na večeru i pripreme za drugu disko večer. Nakon diska, naravno uslijedila je zabava u sobama koja se ne propušta bez obzira na neispavanost.

Predivni Brijuni

Ustajanje opet u isti sat 7:30 i doručkovali. U 8:15 krenuli smo prema Fažani pa brodom do Nacionalnog parka Brijuni. Posjetili smo otok Veli Brijun čije smo ljepote vidjeli tijekom vožnje eko-vlakom. Razgledali smo zbirku Kulturno-povijesne baštine prepariranih životinja, Muzej, Arheološki lokalitet i Zoološki vrt na otvorenom. Organizirani ručak nas je dočekao u Puli nakon čega smo krenuli u razgledanje grada. Pula je svakako jako impresivan grad s Amfiteatrom, Herkulovim vratima, Forumom, Augustovim hramom i Gradskom vijećnicom. Po povratku u hotel otišli smo na bazen koji je kratko trajao (kao i sve dobro), a zatim na večeru i, naravno, nakon svega u disko. Zabava ne prestaje, seli se u naše sobe!

Rovinj i Poreč za predzadnji dan

E, sada nam je već pomalo dosta tog ranog ustajanja u 7:30 i doručka koji nam nije najbolje sjeo. Krenuli smo prema Rovinju gdje smo posjetili crkvu Sv. Eufemije, kapelu Sv. Trojstva, Gradski muzej, Balbijev luk i Gradsku vijećnicu. Ostali oduševljeni krajolikom Limskog kanala. Krećemo dalje prema Poreču gdje nas čeka ručak. Ovdje smo razgledali Eufrazijevu baziliku, Decumanus i Rimsku kuću. Poseban doživljaj je bilo spuštanje u jamu Baredine (20 metara ispod zemlje) doslovno u utrobu Zemlje. Malo smo predahnuli prije povratka u hotel na večeru i nezaobilaznu četvrtu disko večer. Ovog puta smo ostali u disku nešto duže, ipak nam je zadnja večer. I ovu noć zabava po sobama je bila nezaobilazna.

Tuga zadnjeg dana

Probudili smo se premoreni s neopisivo velikim podočnjacima. Upozoreni od razrednica nastojali smo se što brže spremiti i doručkovati. Prije povratka, unatoč kvaru na jednom od autobusa, uspjeli smo posjetiti mali gradić Hum, ručati na Trsatu i prošetati Rijekom u slobodnom vremenu. Nakon toga nastavili smo put prema kući. U autobusu je bila bučna i vesela atmosfera. Što smo se više približavali Kaštelima, bili smo sve tužniji. Prebrzo je prošlo! Ispred škole su nas dočekali roditelji, a mi smo se teška srca odvojili jedni od drugih! Zaključili smo da ovo iskustvo svakako treba ponoviti!

Anamarija Budiša, Andrijana Jurić, Anamaria Roso, Ivana Pavlinović, 8.a

Vukovaru, hvala ti!

Svake godine u sklopu projekta Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva branitelja, naši učenici osmih razreda posjećuju Vukovar, grad sinonim za hrabrost. Ove godine učenici osmih razreda, njihovi razrednici i nastavnici pratitelji Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar posjetili su u vremenu od 5. lipnja do 7. lipnja 2018. godine.

O Vukovaru smo puno toga čuli i naučili tijekom školovanja i odrastanja, ali ne kao u ta dva nezaboravna dana. Tijekom dvodnevne terenske nastave učili smo i naučili o vukovarskoj tragediji i žrtvi i Domovinskom ratu te o značenju pojedinih akcija i operacija u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U pratnji razrednika Mirele Carev Žnidarec, Petra Perića i Ivana Cinottija te učiteljice hrvatskog jezika Ivanice Debak Banović, asistentice Sanje Stojan, učiteljice i učitelja povijesti Marijane Eterović Faraunić i Sebastijana Troskota te roditelja Marka Jurića sretno i sigurno smo stigli u Vukovar.

Dolazak

Po dolasku u Vukovar odmah smo otišli u povijesno središte koje smo napustili ranije nego je bilo planirano zbog brzog približavanja ljetne oluje. Novo i uzbudljivo iskustvo dočekalo nas je u hostelu, nekad bivšoj vojarni, čije spavaonice broje i preko petnaest kreveta. a čuli i naučili tijekom školovanja i odrastanja, ali ne kao u ta dva nezaboravna dana. Tijekom dvodnevne terenske nastave učili smo i naučili o vukovarskoj tragediji i žrtvi i Domovinskom ratu te o značenju pojedinih akcija i operacija u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U pratnji razrednika Mirele Carev Žnidarec, Petra Perića i Ivana Cinottija te učiteljice hrvatskog jezika Ivanice Debak Banović, asistentice Sanje Stojan, učiteljice i učitelja povijesti Marijane Eterović Faraunić i Sebastijana Troskota te roditelja Marka Jurića sretno i sigurno smo stigli u Vukovar. Dolazak Po dolasku u Vukovar odmah smo otišli u povijesno središte koje smo napustili ranije nego je bilo planirano zbog brzog približavanja ljetne oluje. Novo i uzbudljivo iskustvo dočekalo nas je u hostelu, nekad bivšoj vojarni, čije spavaonice broje i preko petnaest kreveta. Svake godine u sklopu projekta Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva branitelja, naši učenici osmih razreda posjećuju Vukovar, grad sinonim za hrabrost. Ove godine učenici osmih razreda, njihovi razrednici i nastavnici pratitelji Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar posjetili su u vremenu od 5. lipnja do 7. lipnja 2018. godine. Tragovima naših stopa Cjelonoćno dežuranje na hodnicima ispred spavaonica je sigurno bilo zanimljivo iskustvo našim nastavnicima.

Prvi radni dan

Prvog radnog dana imali smo dva predavanja o Domovinskom ratu i bici za Vukovar. Prezentacije su nam bile vrlo zanimljive. Upoznali smo se i s postavom suvremenog Muzeja vučedolske kulture i povijesnom jezgrom grada Vukovara. Navečer smo nakon slobodnog vremena i odmora imali organiziranu disko večer. Mislili smo nastaviti s druženjem u našim sobama, ali su nastavnici bili prilično ažurni.

Drugi radni dan

Donekle neispavani, drugi radni dan, upoznali smo se s kulturno-povijesnom baštinom istočne Slavonije i Srijema koja nas je ostavila bez daha. Razgledali smo postav u dvorcu Eltz, a zatim mjesta koja simboliziraju otpor, prkos i ponos u Domovinskom ratu. Trpinjsku cestu, Vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje, Ovčaru i vodotoranj zapamtit ćemo po tragičnoj žrtvi naših domovinskih junaka i svetosti obrane naše domovine. Na samom kraju uslijedilo je razgledavanje vojarne te vojne tehnike i opreme korištene za vrijeme trajanja bitke za Vukovar i u Domovinskom ratu. Posebno je bilo korisno predavanje o minsko-eksplozivnim sredstvima i posljedicama ranjavanja. Također, imali smo priliku vidjeti rekonstrukciju srbijanskih koncentracijskih logora.

Kviz natjecanje

U rodnoj kući Lavoslava Ružićke, poznatog nobelovca organizirana je Škola mira. Nakon važnog predavanja o važnosti mira i žrtve koja se za mir prinosi uz poticanje na razvoj nacionalnog identiteta održano je kviz natjecanje. Kviz natjecanje je obuhvaćalo sve sadržaje koje smo prethodna dva dana usvajali i učili. Naši predstavnici bili su Ivanka Šljivić i Nikola Listeš koji su uz naše zdušno bodrenje i navijanje osvojili drugo mjesto. Došlo je vrijeme da se oprostimo od Grada Heroja. Krenuli smo prema Kaštelima obuzeti dojmovima i utiscima te ponosom na Vukovar i Domovinski rat.

Mia i Ela Alerić 8.b (2017./2018.)

Škola u prirodi – Bajkoviti Gorski kotar

Učenici četvrtih razreda naše škole bili su od 29. 5. 2018. do 1. 6. 2018. u Školi u prirodi u Gorskom kotaru pod vodstvom učiteljica Benite Vladušić (4.a), Katarine Radman (4.b), Lijane Ivančić (4.c) i Marine Grgin (4.d).

Prvi dan razgledali smo Memorijalni centar Nikole Tesle u Smiljanu. U Ogulinu smo uživali u igri i čudima Ivanine kuće bajki, a zatim uronili u prošlost u Zavičajnom muzeju. Obišli smo Đulin ponor, poslušali priču o njenoj nesretnoj ljubavi i odmorili se u Parku kralja Tomislava. Nastavili smo put prema svom odredištu, hotelu u Josipdolu.

Drugog dana je u NP-u Risnjak u pratnji stručnog vodiča organizirana šetnja poučnom stazom “Leska“ među prašumskim prizorima listopadnih i crnogoričnih šuma. Svojom ljepotom izazivaju divljenje i strahopoštovanje. U Delnicama smo posjetili gater – farmu jelena lopatara.

Treći dan proveli smo u edukativnom programu u Park šumi Golubinjak, još jednom mjestu veličanstvenih prirodnih ljepota. U pratnji stručne osobe obišli smo poučnu stazu kroz šumu bukve, jele i smreke. Upoznali smo i “Kraljicu šume“, divovsku jelu staru preko 250 godina, višu od 35 m, promjera debla od 140 cm. Nakon ručka i igre u uređenom parku za djecu obišli smo jezero Bajer i rashladili se u posebno lijepoj i ukrasima bogatoj špilji Vrelo u Fužinama. Posjetili smo i kaubojski vestern gradić “Roswell city“ kod Fužina, nastao za potrebe snimanja vesterna Winnetou. Zadnji dan smo šetnjom, vožnjom panoramskim turističkim vlakom i eko-brodom razgledali najstariji i najveći nacionalni park Republike Hrvatske Plitvička jezera.

Nakon obilazaka brojnih prirodnih ljepota, posebnog načina učenja u prirodi kroz druženje s prijateljima i učiteljicama te neponovljivih zabava u hotelu, vratili smo se kućama puni dojmova i nezaboravnih uspomena.

Lara Aranza, 5.b

 

Zamrznut u prošlosti… I moj put vodi u Rim

Glavni grad Italije i regije Lacij najveća je i najnapučenija općina u zemlji koja broji preko 2,7 milijuna stanovnika

Moja obitelj dugo je već planirala putovanje u Vječni grad o čijim ljepotama govore brojne stranice. S obzirom da obožavam putovanja, moram priznati da je i mene zanimalo što to taj veličanstveni grad skriva da je zaslužio toliku pažnju svih.

Pun autobus obitelji

Pomalo je neobično, morate priznati, da cijela obitelj, ispuni jedan autobus i ode na zajedničko putovanje. Rim smo odabrali zato što je lijep grad, pun kulturnih znamenitosti, ali i središte katoličkog svijeta. Samo putovanje do Rima bilo je uzbudljivo jer je obilovalo sjećanjima na obiteljsku prošlost, probudilo mnoge uspomene, a nije nedostajalo ni šaljivih epizoda moje brojne i nadasve specifične obitelji.

Centralni događaj putovanja

Centralni događaj našeg putovanja zbio se 5. prosinca. Tada smo, naime, nazočili audijenciji kod Pape. Ljepote Vatikana, njegova mističnost i uzvišenost nikoga od nas nisu ostavili ravnodušnim. Bazilika sv. Petra, renesansna građevina sagrađena na mjestu ranokršćanske bazilike, svjedoči o povijesnom bogatstvu i značaju Rima kao središta kršćanskog svijeta. Impresivno zdanje u tišini čuva ogromno bogatstvo koje iziskuje strahopoštovanje. Posebnu pažnju zaokupio nam je grob Pape Ivana Pavla Drugog, nama Hrvatima posebno dragog. Logičan nastavak ovog dana predstavljao je odlazak u Hrvatsku crkvu sv. Jeronima u kojoj smo zatekli brojne naše državljane i svećenike, podrijetlom Hrvate, koji se tamo primaju još od 1901.god.

Da ne bi sve ostalo samo na Crkvama kojih Rimu ne manjka, sljedeći dan posvetili smo ostalim znamenitostima Rima. Među njima posebno mjesto, svakako, zaslužuje Kolosej. Ne znam zašto sam ga zamišljala manjim kad mi je već otprije bio poznat podatak da je gladijatorske borbe u njemu moglo pratiti 50 000 gledatelja. Pa to je 11 000 ljudi više nego su Kaštela imala prema posljednjem popisu stanovnika. Ipak je to, za moj ukus, malo preogromno.

Zagreb se ugledao u Rim?

Fontane očito nisu popularne samo u moderno doba. U Rimu postoje čak 224 fontane od kojih je svakako najpoznatija Fontana di Trevi u koju turisti dnevno ubace i do 3000 eura, a sve kako bi udovoljili legendi o budućem povratku u Rim. Naravno, i mi smo dali svoj skromni doprinos ne želeći riskirati mogućnost povratka. Što je sigurno, sigurno je. Slijedeći puteve fontana stigli smo i do poznatog baroknog Trga Navona na kojem se nalaze još tri fontane. Središnje mjesto zauzima Fonatana četiri rijeke: Ganges, Dunav, Nil i Rio de la Plata (Srebrna rijeka). Pogledavši sve te fontane, moram reći da se uvelike promijenila moja dosadašnja percepcija pojma fontana. Pitam se, zapravo, imamo li mi u Hrvatskoj uopće fontane?

Vučica – simbol Rima

Na jednom od najslavnijih i najviših rimskih brežuljaka uspeli smo se kako bismo ugledali Kapitolinsku vučicu, svjetski poznat simbol Rima. Mršava životinja predstavljena je kako brižno, majčinski hrani blizance Romula i Rema, navodne osnivače Rima. Značajan dio arhitekture u ovom području projektirao je svestrani Michelangelo čija su nas remek-djela pratila na svakom koraku.

Španjolski Francuz

Da bih dobila odgovor na pitanje zašto brojni Talijani, posebno mladi, sjede na skalama, uputila sam se na Španjolski trg. Ime duguje španjolskom veleposlanstvu pri Svetoj stolici koje se tamo nalazi, a područje oko veleposlanstva, dakle i dio Trga, u 17. stoljeću čak se smatralo španjolskim teritorijem. No, nisu samo Španjolci zaslužni za prekrasan izgled ovog dijela Rima. Unatoč njihovu imenu, Španjolske stube naručio je francuski diplomat Étienne Gueffier tražeći način da poveže Španjolski trg s crkvom na brijegu iznad njih koja je bila francusko vlasništvo. Tako je nastalo 137 skala koje su posebno impresivne u proljeće kada su prepune cvijeća. Možda naša fotografija nije ispala cvjetno šarena, ali smo je zato uspjeli realizirati u relativno kratkom roku. To je jedna od rijetkih prednosti zimskog putovanja.

Ima nas svakakvih

Što se tiče ljudi u Rimu, stekla sam dojam kako postoje dvije vrste. Većinom su to pristojni, kulturni, uglađeni ljudi koji su se tamo, vjerojatno, našli iz istog razloga kao i ja. No, svakako, valja spomenuti i onu drugu vrstu, onu koja mi je pomalo išla na živce. Riječ je o onima koji nešto prodaju, a ima ih na svakom koraku. Razumijem da im je teško u životu i da nemaju novca, ali pratiti nekoga kilometrima samo da bi im prodali jedan selfie štap?!

Povratak mi je zagarantiran!

Iako smo se odrekli svih mogućih pauza, čak smo i ručak jeli „ s nogu“, dva dana nisu ni približno dostatna za razgledavanje cjelokupnog rimskog bogatstva i naslijeđa. Grad je, među ostalim, i sjedište nekih međunarodnih institucija, kao što su UN-ove institucije: Organizacija za prehranu i poljoprivredu, Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede i Svjetski program za hranu koje će morati pričekati moj zagarantirani povratak u Prijestolnicu svijeta.

 

Ivana Pavlinović, 7.a

EKSKURZIJA OSMAŠA – Za koga navijaš?

Raspjevani osmaši

28. kolovoza u 8:15 krenuli smo na put iščekivan pola godine. Čim smo se smjestili u autobus na kat, nas čak 78 počelo je pjevati. Budući da smo putovali u Hrvatsko zagorje, pojavila se jedna vrsta diskriminacije vezana za navijače i nogometne klubove (Hajduk i Dinamo). Ne znam koliko je to vrijedno hvale, ali napamet smo naučili „Zbog jedne ljubavi“. S Hajdukom smo stigli i do našeg prvog odredišta – Nacionalnog parka Plitvička jezera. Obišli smo prelijepe slapove i prirodnu baštinu Plitvica. Ondje smo susreli i učenike jedne osnovne škole iz Imotskog. Dino im je uljepšao izlet upoznavajući se s njima jer smo se na  Plitvicama zadržali čak 4 sata! Prešli smo brojne stepenice i mostove te skupine turista. Nakon Plitvica odlučili smo odspavati sat-dva  do bogatog baštinom Karlovca. Ondje smo posjetili jako zanimljiv akvarij s ribama – Aquatiku. Suveniri su ondje „ludilo“.  Čuvali smo ih  u ruksacima do Oroslavja i našeg „Zagija“. Hrana je inače ondje bila skoro pa nejestiva, ali disko je odličan! Kao i svi tinejdžeri, obožavali smo disko. DJ je puštao naše glazbene  želje i vesele pjesme (uglavnom narodnjake),ali  baš onaj pravi party bio je u hotelskim sobama. Sobe su bile u redu i udobne. Prestale su takve biti nakon nas. Sve u svemu, prvi dan je bio zahtjevan, ali i zabavan.

 

Naši preci u Krapini

Nakon neprospavane noći, posve pospani i ni za što, krenuli smo posjetiti naše pretke u  Muzej krapinskih neandertalaca. Ondje smo „prešli“ sve ere postanka Zemlje, od nastanka svemira pa do prvog čovjeka. Kako smo u uvodnom dijelu pogledali jedan film o praljudima, kroz cijeli obilazak malo smo se razbudili i bilo nam je lakše pratiti vodiča. Nakon obilaska muzeja sjeli smo u obližnji caffe/restoran na kavu s razrednikom. Ja sam, poput prave novinarke, njihova umorna i spljoštena lica uredno fotografirala za Kapljice. Poslije Krapine prešli smo „stotinjak“ stepenica do Trakošćana, jednog od najljepših dvoraca u Hrvatskoj. Ondje smo prošli sve prostorije uz vodičeve zanimljive priče o životu u 15.st. Gladni i neispavani krenuli smo na ručak. Poslije ručka uputili smo se prema Lepoglavi. Ondje smo imali priliku pokušati izvesti nešto od čipke i pogledati vrste čipke. Također smo posjetili i ondašnju crkvu. Navečer smo se vratili u naš hotel, večerali i spremali za disko. Druga večer diska nije bila nešto posebna jer većina nije htjela ići zbog istih pjesama ili društva. Unatoč tome, ostatak se odlično zabavio i poslije diska u sobama na „after partyju“.

 

Nogometna utakmica

Treći smo dan ranom zorom posjetili rodni grad predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. Mnogima od nas bila je velika čast razgledati njegov dom i rodnu kuću. Naravno, i ondje smo se fotografirali i imali smo priliku probati izraditi vazu ili nekakvu zdjelicu od gline. Odmorili smo se i  kupili koji suvenir te se ponovno  vratili u autobus u kojem smo se vozili do restorana. Obilno smo ručali i na tom smo mjestu malo odstajali i odmorili se. Poslije ručka posjetili smo Veliki Tabor. Naš vodič nam je opisao život u 16. i 17.st. te pokazao Veliki Tabor. Ondje se nismo mnogo zadržavali, već smo opet poslije obilaska kupili koji suvenir i rano krenuli prema hotelu. Kada smo se vratili, nedaleko od hotela održala se nogometna utakmica između nastavnika i nekih učenika. Igralište je bilo prepuno! Svi su željeli gledati taj nogometni derbi. Petra nam je bila toliko uzbuđena da je odigrala ulogu komentatora i prokomentirala cijelu utakmicu. Nažalost, učenici su od učitelja izgubili 4-1. Poraženima je to  u disku bila glavna tema pa smo stoga te večeri slušali Hajdukove pjesme.

 

Predzadnji dan

Donekle naspavani, u četvrtak ujutro, uputili smo se prema spomeniku Seljačkoj buni i ondašnjem muzeju. Ondje smo se fotografirali i nastavili put do Marije Bistrice. Tu smo se zadržali do ručka.  Razgledali smo  crkvu, poslušali svećenikovu zanimljivu priču o povijesti Marije Bistrice, kupili svetu vodu i dosta suvenira. Crkva je barokna i na nekim dijelovima pozlaćena. Pomolili smo se za sve ljude na svijetu, uključujući naše najmilije. Nakon Marije Bistrice išli smo u Varaždin. Vodič nas je poveo kroz sam grad, a imali smo priliku vidjeti i gradsku vijećnicu, „Grad anđela“i prelijepo ukrašenu katedralu. Fotografirali smo se ispred palače Drašković. Posjetili smo i slavno varaždinsko groblje i odslušali zanimljive povijesne pričice o njemu. Spomenula sam „Grad anđela“; naime to je jedan skučen prostor na jednom od varaždinskih trgova. Ondje se nalazi preko 20 anđela  koji su,uz bicikle, simbol Varaždina. Nakon anđela, ionako već iscrpljeni večerali smo i zadnju noć proveli u disku. Ta posljednja noć bila je jako emotivna za sve nas i tada smo shvatili koliko smo se zbližili na ekskurziji…Šteta što sve lijepo kratko traje.

 

Povratak

Došao je i posljednji dan…Poslije tužnih trenutaka i partijanja cijelu noć rano smo  ustali i spremili se za obilazak Tehničkog muzeja Nikole Tesle u Zagrebu. Ondje smo poslušali vodiča i prisjetili se tehničke kulture te povijesti i djelomično geografije. Razgledali smo turbine, svakakve strojeve, ali i stari rudnik. Poslije muzeja naš šofer Pero odveo nas je do parka Maksimira i Dinamovog stadiona. Većina se uzbudila zbog navijačke atmosfere koja je obilježila cijelu ekskurziju. Ručali smo ondje, u Maksimiru i do autobusa hodali po kiši. Vozili smo se do ZOO Zagreb. Životinje su bile egzotične i jako simpatične. Njihova staništa su također bila uredna i prilagođena njima. Spominjući živi svijet prisjetili smo se biologije. Zagrebački ZOO je bilo naše posljednje odredište na našoj ekskurziji. Uslijedilo je 5 sati vožnje do Kaštela uz poneka stajanja. Naših posljednjih 5 sati proveli smo najbolje što smo mogli. Uz to sve zabilježili smo dosta „sramotnih fotografija“. Kasno smo stigli u Kaštela. Bili smo izmoreni i iscrpljeni od puta, ali svejedno smo imali dovoljno energije za izgrliti svoje najmilije. Sve u svemu, s sigurnošću možemo reći da je ovo bila najbolja ekskurzija ikad.

 

Napisale:

Mara Klarić i Viktorija Bilić Kovačević 8.c

LIPA NAŠA ZAGORA

U utorak, 20. lipnja 2017. učenici 3.a i 3.d razreda u pratnji njihovih učiteljica Benite Vladušić i Marine Grgin te ravnateljice prof. Jadranke Šošić bili su na jednodnevnom izletu. Posjetili su gradove Dalmatinske zagore: Sinj ,Vrliku i seosko gospodarstvo „Mustang“ u Glavicama…

Maja Gurdon, 6.b

Nastava se preselila u Gorski kotar….

Od 30.5.2017. do 2.6.2017. učenici četvrtih razreda naše škole svoju nastavu su odradili u Gorskom kotaru. Smjestili su se u malom mjestu Fužine.

Nastavni plan i program

Prvi dan su posjetili Memorijalni centar Nikole Tesle, Zavičajni muzej u Ogulinu a najviše ih se dojmila Ivanina kuća bajki. Drugi dan su proveli u Park šumi Golubinjak, mjestu posebnih prirodnih ljepota. U pratnji stručne osobe išli su u  razgled parka i šetnju poučnom stazom kroz šumu jela i smreka. Nakon obilaska igrali su se u uređenom parku za djecu te im je organizirana nastava u prirodi. Poslijepodne su imali likovnu radionicu  uz prekrasno jezero Bajer. Treći dan u NP Risnjak organizirana je šetnja Poučnom stazom “Leska“,  projekcija filma o risu i nastava u prirodi. Četvrti dan posjetili su najstariji hrvatski nacionalni park Plitvička jezera. Uživali su u prirodnim ljepotama uz vožnju panoramskim turističkim vlakom i eko–brodom preko jezera Kozjak.

Nastava može biti i zanimljiva

Nakon četiri uzbudljiva dana, koja su proveli u prirodi zajedno sa svojim prijateljima i učiteljicama, sretni i zadovoljni vratili su se svojim kućama razmišljajući kako nastava može biti i zanimljiva.

Marina Pažanin, učiteljica

Blažen među ženama

Cjeloživotno obrazovanje

Učenje na čistom zraku

Vrijeme je za malo zabave