Međunarodni tjedan gluhih i Međunarodni tjedan znakovnih jezika (23.-30. Rujna 2018.)

Međunarodni tjedan gluhih (IWDeaf) se, još od 1958. godine kada je u Rimu pokrenuta inicijativa na Svjetskom kongresu gluhih Svjetske federacije gluhih, obilježava zadnji puni tjedan u mjesecu rujnu. Ove godine je obilježen od 23. do 30. rujna.

Međunarodni dan znakovnih jezika (IDSL) ove godine se obilježava prvi put. Opća skupština UN-a proglasila je 23. rujna Međunarodnim danom znakovnih jezika.

Zajednička tema ovogodišnjeg Međunarodnog dana znakovnih jezika i Međunarodnog tjedna gluhih glasi Sa znakovnim jezikom svi smo uključeni!.

Gluhi diljem svijeta se okupljaju kako bi promovirali status znakovnih jezika te prava gluhih osoba. Uključenost i ravnopravno sudjelovanje u društvu podrazumijevaju da znakovni jezici budu pristupačni, priznati te da se podupire njihovo korištenje.

Mogućnost učenja Hrvatskog znakovnog jezika postoji i u našoj školi. Treću godinu za redom, sastavni dio  programa rada s vršnjacima pomagačima je i učenje znakovnog jezika.  Voditeljica programa je Rajka Šore, psihologinja. Plakat postavljen u predvorju zajednički je rad učitelja i učenika. Mlade snage Bijaća, osobe na stručnom usavršavanju (Anamarija Botić, magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti i magistra pedagogije i Mia Vukelić, magistra edukacije hrvatskog jezika i književnosti i magistra edukacije engleskog jezika i književnosti) i učenici 8.c i 8.d razreda uz vodstvo psihologinje su plakat osmislili, izradili i postavili.

Osim ključne poruke i dvoručne abecede,  istaknute su i smjernice za naše djelovanje.

  • Informirajte i utječite na što veći broj donositelja odluka koji trebaju ispuniti svoje zakonske obveze promoviranja statusa znakovnog jezika i pravo na njegovo korištenje.
  • Potičite korištenje znakovnog jezika kao osnovni preduvjet za ispunjenje ljudskih prava gluhih osoba.
  • Naglasite pravovremenu intervenciju znakovnom jeziku i uslugama na znakovnom jeziku koje uključuju kvalitetno obrazovanje bitno za rast i razvoj ljudskog pojedinca te za postizanje međunarodno dogovorenih ciljeva razvoja.
  • Istaknite gluhe osobe kao jedinstvene jer su one ne samo osobe s invaliditetom već i jezična manjina.
  • Potičite korištenje znakovnog jezika i kulturu gluhih kao višejezičnost te kao sredstvo promicanja, zaštite i očuvanja jezika i kultura diljem svijeta.
  • Istaknite da su znakovni jezici, uz govorene jezike, potpuno prirodni jezici koji se strukturno razlikuju od govorenih.
  • Istaknite da je u radu s gluhim osobama važno uvažavati i primjenjivati princip Ništa o nama bez nas!

Katarina Čagalj, 8.c

 

Ne treba nam sažaljenje, nego razumijevanje!

O osobama s invaliditetom malo toga znamo, osim ako u obitelji nemamo takvu osobu. Žalimo ih, iako mnogi od njih žive ispunjenijim i bogatijim životom od nas. Kako bismo se riješili nekih predrasuda, razgovarali smo s Miljenkom Biliškov, članicom Udruge tjelesnih invalida Kaštela.

Možeš li se predstaviti?

Zovem se Miljenka Biliškov. Imam 22 godine i živim u Kaštel Lukšiću sa svojom obitelji. Uz roditelje tu su i dvije sestre, a treća najstarija je udana i ne živi više s nama.

Reci nam nešto o svome invaliditetu, tj. kako on utječe na tvoju svakodnevnicu?

Od rođenja imam paralizu zbog koje ne mogu samostalno hodati. Uz to, slabije vidim pa se zbog toga oslanjam na sluh. Fina motorika mi je slabija pa ne mogu samostalno obavljati radnje koje su potrebne za svakodnevni život. Ovisna sam o pomoći koju mi osim moje obitelji pruža i osobni asistent. Uz njegovu pomoć odlazim u šetnje, na plivanje, koncerte i druge aktivnosti.

Član si Udruge tjelesnih invalida Kaštela, reci nam nešto o aktivnostima koje provodite u Udruzi. Što je je tebi najdraže?

 

U Udruzi provodimo puno aktivnosti. Imamo kuhanje na kojem učimo da budemo samostalni u pripremi jela. Na likovnim radionicama izrađujemo razne ukrase, npr. kroz ovaj mjesec smo izrađivali razne ukrase vezane za božićne blagdane. Na dramskoj aktivnosti pripremamo igrokaze i predstave, a sudjelujemo na INKAZ-u i FM (festival jednakih mogućnosti) u Zagrebu te na Kaštelanskom kulturnom ljetu. Osim toga, idemo na plivanje, kuglanje i jahanje. Meni su najdraži plivanje i dramska skupina.

Vrlo si uspješna u plivanju. Kako si počela s tim i zašto plivanje toliko voliš?

Plivati sam naučila prije nego hodati pa ne treba čuditi što plivanje toliko volim. Plivanjem kao sportom se bavim već 12 godina. Počelo je slučajno. Gledala sam s tatom na televiziji natjecanje u plivanju i zainteresiralo me. Odlučila sam pokušati i eto još plivam. Volim vodu jer se u njoj dobro razgibam i opustim. Mogu satima biti u moru i nikad mi nije dosta!

Često putuješ, molim te, reci nam, koje ti je putovanje bilo posebno i zašto?

Volim putovati i sva putovanja su mi draga. Ipak, najdraže mi je putovanje u Lourdes. Putovanje je puno emocija koje se ne mogu opisati, one se jednostavno moraju doživjeti.

Koje su glavne predrasude društva prema osobama sa invaliditetom i s kojim si se ti predrasudama susretala?

Ljudi oko nas su često prema osobama s invaliditetom netolerantni i često okreću glavu od nas. Ponašaju se kao da smo zrak i da nismo vrijedni. Svi mi smo doživljavali neke neugodnosti zbog takvih ljudi.

Koji su najbolji načini da se društvo educira o osobama sa invaliditetom?

Mislim da bi od vrtića pa kroz školu trebalo djecu educirati da postoje različiti ljudi, koji imaju poteškoće. Učiti ih prihvaćanju različitosti i pomaganju pa će tako izrasti u osobe koje će cijeniti svakoga. Koje su tvoje želje za budućnost? Htjela bih da ljudi koji me ne poznaju ne okreću glavu od mene niti da me gledaju sa sažaljenjem jer moj je život bez obzira na moj hendikep lijep. Imam puno prijatelja i dobar društveni život.

Volonterski klub SoliDARnost

 

Biti manjina i osjećati se kao manjina – jučer, danas, sutra

U dugogodišnjem radu s učenicima naše škole, kroz povijesno-geografske sadržaje, obradili smo različite teme iz područja građanskog odgoja, zapravo odgoja čovječnosti. U cilju razumijevanja drugih i drugačijih te pomoći i izbjegavanju pasivnog promatranja neprihvaćenih i odbačenih, ugroženih i potlačenih, zapravo manjina u svakom pogledu, s učenicima 8.c i 8.d razreda prigodno su održane dvije radionice na temu diskriminacije i holokausta. Uz suradnju predmetnog učitelja Petra Perića, radionice je pripremila i održala naša nekadašnja učenica Darija Prnjak, sada maturantica u gimnaziji. Ona je na poticaj svog tadašnjeg razrednika završila edukaciju za promotora putujuće izložbe o holokaustu koja se prije četiri godine održala u Splitu, a u suradnji s Muzejom kuće Anne Frank iz Amsterdama. Darija je nastavila daljnju suradnju te nam je 2018. godine došla i održala radionice koje smo dobro prihvatili i aktivno sudjelovali u njima. Svrha ovih radionica je aktivno uključivanje učenika u građansko društvo kroz djelovanje u zaštiti ljudskih vrijednosti i prava, a među osnovnima je pravo na život i postojanje.

Klara Periša, 8.d (2017./2018.)