Kad tekst zna više od autora
Umjetna inteligencija (AI) jedna je od najvažnijih tehnoloških pojava suvremenog društva. Razvijena je kako bi obavljala zadatke koji zahtijevaju ljudsku inteligenciju poput učenja i analize podataka. Posebno je popularna među mladima. Danas gotovo svaki učenik zna alate koji mogu napisati sastavak, riješiti matematički zadatak ili objasniti gradivo u nekoliko sekundi. Zbog toga se sve češće postavlja pitanje je li umjetna inteligencija pametnija od učenika i treba li se koristiti u pisanju zadaća?
Glavna prednost umjetne inteligencije jest njezina sposobnost brze i precizne obrade velikih količina informacija. U kratkom vremenu može analizirati podatke iz različitih izvora i prepoznati obrasce koje čovjek teško uočava što je korisno u znanosti i tehnologiji jer doprinosi razvoju novih rješenja. Ne osjeća umor ni stres što joj omogućuje neprekidan rad uz jednaku razinu točnosti. Upravo zbog te brzine i dostupnosti mnogima se čini idealnim rješenjem za školske obveze. Iako njezini odgovori zvuče uvjerljivo i točno, ona zapravo ne razmišlja kao čovjek. Nema svijest, emocije ni sposobnost stvarnog razumijevanja svijeta. Djeluje isključivo prema unaprijed zadanim pravilima i dostupnim podacima zbog čega ne može donositi moralne ni etičke odluke na način na koji to može čovjek. Ako su podaci na kojima se temelji nepotpuni ili netočni, i rezultati koje pruža mogu biti pogrešni. Također, umjetna inteligencija ne može samostalno stvarati nove ideje i pokazivati kreativnost poput ljudskog uma. Ona ne razumije značenje onoga što piše, ne poznaje osjećaje, ne zna što znači uložiti trud, sumnjati u vlastito znanje ili učiti na pogreškama, a upravo takav proces učenja pomaže razviti vlastito mišljenje, kreativnost i sposobnost zaključivanja. Znanje stečeno vlastitim trudom ima veću vrijednost jer nije samo zapamćena informacija, već razumijevanje. Unatoč tome učenici danas koriste umjetnu inteligenciju zbog nedostatka vremena, pritiska od ocjena, straha od neuspjeha ili jednostavne želja da se obveze obave što brže. Ona tako postaje prečac koji na prvi pogled izgleda bezazleno. Međutim, postavlja se škakljivo pitanje – je li takav način rada varanje ili samo moderna pomoć u učenju? Ako učenik bez razmišljanja prepiše tekst koji je napisala umjetna inteligencija i preda ga kao vlastiti rad, tada se događa upravo ono na što naslov upozorava – tekst zna više od autora. U tom slučaju učenik ne uči, već samo predaje gotov proizvod, bez razumijevanja njegova sadržaja. Time se gubi smisao školskih zadataka, ali i odgovornost prema vlastitom obrazovanju. Dugoročno gledano, takav pristup može dovesti do toga da učenik postane ovisan o tuđim rješenjima, izgubi samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti.
S druge strane, umjetna inteligencija može imati i pozitivnu ulogu u obrazovanju ako se koristi na pravilan način. Može pomoći učeniku bolje razumjeti gradivo, objasniti nejasne pojmove, ponuditi drugačiji pogled na temu ili poslužiti kao poticaj za razmišljanje. U tom slučaju ona ne zamjenjuje učenika, nego ga usmjerava i pomaže mu samostalno doći do rješenja. Takva uporaba slična je korištenju udžbenika, interneta ili dodatnih izvora znanja.
Na temelju navedenih prednosti i nedostataka može se zaključiti da umjetna inteligencija nadmašuje čovjeka u brzini i količini obrade informacija, dok čovjek zadržava prednost u razumijevanju, kreativnosti i donošenju složenih odluka. Stoga se može reći da umjetna inteligencija i čovjek posjeduju različite, ali međusobno povezane i nadopunjujuće sposobnosti. Umjetna inteligencija sama po sebi nije ni prijetnja ni čarobno rješenje za sve školske probleme. Ona je alat koji može biti koristan ili štetan, ovisno o načinu na koji se koristi. Umjesto potpunog zabranjivanja, učenike bi trebalo naučiti kako pravilno i odgovorno koristiti umjetnu inteligenciju. Pravo, dugotrajno znanje ne nastaje iz brzog odgovora ni savršenog teksta, već iz truda, razmišljanja i spremnosti na pogreške. Tek kad učenik razumije napisano i stoji iza svojih riječi, tekst odražava njegovo pravo znanje. Samo tako učenici uče za cijeli život, a ne samo za jedan trenutak…
Nina Sučić, 8. c