VUNENA ČAROLIJA
U našoj školi ima mnoštvo djece s različitim, običnim ili neobičnim, hobijima. Zainteresirala me djevojčica koja kukiča i od obične niti vune posebnom vrstom igle stvara različite oblike. O tome nisam znao ništa pa me radoznalost potaknula da je zamolim neka mi otkrije male tajne svoga stvaralaštva.
Na Karmen Čubrilo (4. b) pozornost mi je skrenula moja učiteljica razredne nastave Katarina Radman koja je sada i njezina učiteljica. Organizirali smo susret te mi je Karmen ispričala zanimljivosti o svome hobiju i pokazala mnoštvo uradaka.
Gledajući njezine radove, nisam se mogao načuditi da je počela kukičati tek u lipnju 2025. godine; iza nje je, dakle, samo šest mjeseci „staža“. Vještinu joj je prenijela baka. Ne traži više bakine savjete, ali napominje da joj ona ponekad, odlazeći na posao, ostavi svoj mobitel kako bi na YouTubeu mogla potražiti upute.
Zanimalo me što je prvo napravila i čuva li taj rad za uspomenu, kao i to kukiča li više igračke ili uporabne predmete.
– Prva je bila zelena hobotnica. Čuvam je u svojoj kutiji. Polica mi je puna takvih stvari i ne može mi više ništa stati. Kukičam sve što vidim: igračke, lutke, jaslice, torbice, naušnice… Najdraža mi je jedna siva zečica u ružičastoj haljini i cipelama s vezicama. Ima i mašnu.
Univerzalna formula za uspjeh
Objasnila je što joj je sve potrebno za rad: vuna, kukica, igla, bundeva s iglicama, markeri, škare, punjenja, žica, silikonsko ljepilo, stiropor, dugmad… Kukiča svaki dan, redovito, satima. Stalno napreduje: za prvu lutku trebalo joj je pet dana, a sada je dovoljno dan ili dva. U kukičanju uživa, a najzabavnije joj je kad pokaže konačan rezultat i osjeti divljenje. Teško se odvaja od svojih radova, bilo da je riječ o poklonima ili narudžbi; kada se nekomu nešto svidi, obavezno radi novi primjerak i onaj prvi ostavlja sebi, za uspomenu. U vrijeme našeg razgovora kukičala je kentaura – polukonja, polučovjeka. Radila ga je već pet dana, ali još nije bio gotov. Kaže da je zahtjevan; velik i s puno detalja. Govoreći o ostalim radovima, istaknula je lutkicu Fride Kahlo, poznate slikarice, s tijelom koje se može odijevati, mijenjati haljine i cipele. Ponosi se i jaslicama koje je izložila u školskom predvorju i koje su se sjajno uklopile u božićno uređenje škole.
Na pitanje što je u kukičanju važnije – spretnost ili mašta – spremno odgovara: važno je i jedno i drugo, ali i treće – upornost.
– Pokušavam i na kraju uspijem. Nema odustajanja!
Svoju filozofiju nastoji prenijeti i drugima. Pokušala je podučavati rođaka i sestru. Bilo je tu svega, kaže. Drljavost ne prolazi, potrebno je uložiti više truda.
Karmen je dokaz kako suradnja generacija može donijeti velike rezultate. Isto tako je primjer kako mladi ljudi mogu pozitivno iskoristiti tehnologiju. Svojim hobijem otkrila nam je novi svijet. Zahvaljujući izuzetnoj kreativnosti, mašti i nadarenosti pretvorila ga je u lijepu, šarenu, originalnu umjetnost. Svaka nova napravljena igračka nevjerojatni je dokaz kombinacije talenta i strpljivosti. U konačnici, uči nas da nema odustajanja jer, iako su spretnost i mašta važni, za pobjedu je potrebna i upornost.
Stipe Bartulović, 8. b
