Spojeni na mrežu, isključeni s nastave
Razvoj tehnologije uvelike je promijenio način života današnjih mladih. Mobiteli su postali sredstvo komunikacije, zabave, ali i učenja. Iako imaju brojne prednosti, njihovo nekontrolirano korištenje u školama postalo je javni problem. U tijeku je izmjena Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, a ono što javnost s nestrpljenjem iščekuje jesu odredbe koje će definirati kako će i u kojoj mjeri roditelji moći pravdati izostanke svoje djece te kakav će biti stav prema uporabi mobitela i ostalih informacijsko-komunikacijskih sredstava.
Ograničavanje upotrebe informacijsko-komunikacijskih sredstava tema je koja zanima sve – učenike jer se tiče njihove slobode i navika, roditelje jer brinu o sigurnosti i uspjehu svoje djece, a nastavnike jer žele održati red i koncentraciju na nastavi. Jedan od najvećih problema korištenja mobitela je ometanje nastave i smanjena koncentracija učenika. Umjesto da slušaju učitelja i aktivno sudjeluju u radu, učenici često provjeravaju poruke, pregledavaju društvene mreže ili igraju igrice. Takvo ponašanje otežava usvajanje gradiva i može dovesti do slabijeg školskog uspjeha. Osim toga, korištenje mobitela tijekom sata često ometa i ostale učenike.
Nastavnici primjećuju da su učenici bez mobitela aktivniji i spremniji sudjelovati u raspravama i grupnim zadacima. Također, mobiteli mogu pridonijeti razvoju vršnjačkog nasilja. Snimanje učenika bez njihova znanja, ruganje putem poruka ili dijeljenje neprimjerenog sadržaja predstavljaju ozbiljan problem. Škola bi trebala biti sigurno mjesto za sve učenike, a prekomjerno korištenje mobitela može narušiti osjećaj sigurnosti i povjerenja među njima.
S druge strane, ne može se zanemariti činjenica da mobiteli imaju i pozitivnu obrazovnu ulogu. Mogu se koristiti za istraživanje, učenje putem edukativnih aplikacija, fotografiranje bilješki ili provođenje digitalnih zadataka. U hitnim situacijama omogućuju i brzu komunikaciju s roditeljima, što mnogi smatraju iznimno važnim. Zbog toga potpuna zabrana mobitela ne bi bila najbolje rješenje. Ona bi mogla izazvati nezadovoljstvo učenika te dovesti do kršenja pravila i skrivanja uređaja u školskim torbama i jaknama.
Stručnjaci ističu da problem nije u samim mobitelima, nego u načinu na koji se oni koriste. Umjesto strogih zabrana, važno je učenike poučavati odgovornom i umjerenom korištenju tehnologije. Mobiteli mogu biti korisni, ali njihova uporaba u školama mora biti jasno regulirana. Ograničavanjem korištenja moguće je poboljšati koncentraciju, smanjiti vršnjačko nasilje i osigurati bolju radnu atmosferu, uz istodobno razvijanje digitalne odgovornosti učenika.
Najbolje rješenje nije potpuna zabrana mobitela, već jasno definirana pravila njihove uporabe. Edukacijom o digitalnoj pismenosti učenike treba poticati na odgovorno i svjesno korištenje tehnologije. Kada se koriste promišljeno, mobiteli mogu postati saveznik u učenju, a ne njegov najveći neprijatelj. U konačnici, pitanje mobitela u školama nije pitanje tehnologije, već odgovornosti i odgoja. Način na koji danas učimo djecu koristiti mobitele pokazat će hoće li oni sutra upravljati tehnologijom – ili će tehnologija upravljati njima.
Ana Karaula, 8. c