Tin Ujević
(Vrgorac, 5. srpnja 1891. – Zagreb, 12. studenog 1955.)
Tin Ujević jedan je od najvećih hrvatskih pjesnika 20. stoljeća. Rođen je u Vrgorcu, a školovao se u Splitu, Zagrebu i Parizu. Bio je boem i intelektualac. Živio je skromno, ali je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti.
Najpoznatije pjesničke zbirke su Lelek sebra, Kolajna, Auto na korzu i Ojađeno zvono. U njima piše o samoći, ljubavi, slobodi, patnji i potrazi za smislom života. Njegove pjesme odlikuju se bogatim i slikovitim jezikom, snažnim emocijama te dubokim razmišljanjima o čovjeku i svijetu. Ujevićev stil pisanja prepoznatljiv je po ispovjednom tonu, izraženoj emocionalnosti, simbolima i glazbenosti stiha. Često koristi slobodni stih, ali i klasične pjesničke oblike u kojima iznosi osobne doživljaje filozofskih pitanja. Njegova poezija često izražava unutarnju borbu pojedinca, osjećaj nepripadanja i čežnju za slobodom. Ujević se smatra modernim pjesnikom jer je u hrvatsku književnost unio nove teme i slobodniji način izražavanja. Zbog iskrenosti i snažne osobnosti, njegova djela i danas snažno odjekuju među čitateljima svih generacija. Mnoge pjesme doživjele su uglazbljene verzije čime je njegova poezija postala još bliža široj publici.
Osim poezije, pisao je eseje, feljtone i prevodio djela svjetskih pisaca. Tin Ujević preminuo je u Zagrebu, a njegovo se stvaralaštvo i danas uči i rado čita jer govori o osjećajima i pitanjima koja su bliska svakom čovjeku.
Marijeta Svalina, 8. c
