Strah od ogledala
Svijet se neprestano razvija i mijenja, a isto tako i naši prioriteti. Izgled je postao najvažnija stvar na svijetu. Zamaramo se i najmanjim nepravilnostima koje gotovo nitko ne vidi. Cijeli nam se svijet ruši kada uočimo maleni prišt ili boru na licu. Naši bi preci bili začuđeni, ali strah od ogledala pokazuje se kao velik problem današnjice. Standardi ljepote neprestano rastu, a ljudi postaju sve nesigurniji u svoj izgled.
Ovaj problem pogađa sve uzraste, ali sa sigurnošću možemo reći da najviše utječe na tinejdžere koji tek pronalaze sebe. Nažalost, mnogim se mladima ne sviđa ono što vide u ogledalu. Zato za rođendan zahtijevaju sulude plastične operacije, a što je najgore, ima roditelja koji trče što brže ispuniti im takve želje. Naravno, ove se nesigurnosti ne stvore same od sebe, već uglavnom zbog lošeg utjecaja medija, osobito društvenih mreža. Ako barem malo koristite aplikacije kao što su TikTok, Instagram i sl., sigurno ćete naići na videozapise koji govore o raznim nepravilnostima za koje niste ni znali da postoje, a kamoli kako ih ispraviti. Najčešće prikazuju velike nosove kao ružne i vještičje, tanke usnice kao grozotu i krupne oči kao jezive loptice, a s druge strane male nosove, velike i pune usnice te oštre oči kao nešto što bi svatko trebao imati. Redovito možete naići na ljude koji se proglašavaju stručnjacima za ljepotu, a zapravo nemaju pojma što rade, ali mnogi to, nažalost, ne shvaćaju. Najčešće reklamiraju svakojake masaže i kreme za uljepšavanje, čak preporučuju slušanje određenih frekvencija koje bi vas navodno trebale uljepšati. Dakako, ništa od toga nije učinkovito. Još je najsmješnije kada influenceri tinejdžerske dobi reklamiraju kreme za bore. Tinejdžeri i bore? Kao za svaki drugi, i za ovaj se problem može naći rješenje. Jedno je, iako pomalo idealistički, da počnemo prihvaćati jedni druge, ali i sebe, kakvi jesmo, ne obazirući se pretjerano na izgled. Nadalje, pomoglo bi smanjeno korištenje društvenih mreža. Prva stvar koju većina napravi kada ustane, posezanje je za mobitelom i društvenim mrežama i već to je dokaz naše ovisnosti. Ipak, čini mi se da je najbolje rješenje pojačana i stalna edukacija kako bi se ljude osvijestilo i naučilo da budu sigurniji od sebe.
Nije normalno da nam zbog fizičkog izgleda bude neugodno u vlastitoj koži. Upravo nas neke naše nesigurnosti čine jedinstvenima. Ne treba se sramiti svoga izgleda, ali ni svojih problema. Nije sramota tražiti pomoć. O ovome treba stalno govoriti, informirati ljude. Moramo prestati padati pod tuđi utjecaj, osnažiti se, biti samouvjereni. Budućnost i svijet koji ostavljamo potomcima ne treba biti svijet ogledala, već mjesto u kojemu se prepoznaje unutarnja ljepota čovjeka.
Karla Cvitković, 8. b razred