Uvijek je zanimljiv oproštaj osmaša s osnovnom školom. Jedni su držali tekst „vrapca“ jer treba se na šaljiv način oprostiti od škole i učitelja. Drugi su ponosno držali u rukama ruže koje su poklonili učiteljima i razrednicama. Treći su smišljali ludosti skrivajući po neku bengalku u torbi. Četvrti su se još malo dotjeravali za nastup i potpisivali na majice jedni drugima.
Krenuli su akani, a završili dekani. Čitale su se dogodovštine, dijelili pokloni i ruže. Fotkalo se u svih šesnaest. Častile se razrednice s „…mi te volimo!“. Još jedan zajednički zagrljaj u plesno kolo i uvijek prigodan hit „Kad se prijatelji rastaju“. Za pet minuta nikog ispred škole. Raspršili su se kuda koji, a kao da su se jučer tek upoznavali. Ponijeli su sa sobom svoje nedovršene priče, svoj mir i nemir, svoje brige, svoje tajne i sunčane dane sjajne.
Anamarija Budiša, 7.a
