Daroviti učenici – Tia Grgin

Tia Grgin (8.a) piše za Kapljice od petog razreda. Obožava čitati pa svoje dojmove o pročitanim knjigama iznosi u Čitalačkom kutku. No nije se istaknula samo u toj rubrici. Naime, pažnju plijene njezini komentari te literarni radovi. Zapažena je u debatnim radionicama, redovito sudjeluje na smotri LiDraNo (literarni i novinarski izraz), a prošle je godine dovršila pisanje svoje (prve) knjige. U nastavku donosimo ulomak iz njezina znanstvenofantastičnog romana Brooke i tajna pješčanog sata.

Brooke i tajna pješčanog sata

Pješčani je sat generacijama bio najmoćniji predmet u svemiru, no dolazi do kvara i do skorog uništenje svih planeta. Zemljanki Brooke podarena je zadaća da otkrije tajnu pješčanog sata i pritom spasi milijune života od vječnog ništavila…

Ulomak romana

(…) Nije bilo teško zaključiti za kojom su vrstom stvari Brooke i Dim upravo krenuli u potragu. Zaustavili su se ispred sumnjive staromodne trgovine skrivene u mreži uskih sporednih ulica. Ne bi se reklo da je svrha ovog mjesta bila prodaja da nije bilo drvene ploče na kojoj je ukrasnim zlatnim slovima stršila nakupina znakova koji su simbolizirali prodaju. Još od malena polubog je bio upoznat s mnogim vrstama jezika i različitim načinima pisanja, ali ovo je bio jedan od lokalnih jezika koji je jedva govorila šačica ljudi, a to je samo povećavalo cijelu auru misterija sitne zgrade.

Kad su zakoračili unutra, oglasilo se zvonce postavljeno za obavještavanje o dolasku kupaca, no nitko im nije došao u susret. To je bilo očekivano. Uzimajući to kao znak da je ovaj dućančić uistinu bio zaboravljen u žurbi da njegovi vlasnici spase živu glavu, počeli su razgledavati uokolo. Brooke je tiho pjevušila zaraznu pop pjesmu iz njenog razdoblja na Zemlji dok joj se novi prijatelj pridružio s tihim zviždanjem iako su mu riječi bile u potpunosti nepoznate. Nije prošlo više od minute kada se treći glas pridružio njihovoj simfoniji imitirajući skoro pa savršeno zvuk koji su proizvodili. Zvučao je kao da dolazi iz samih zidova. Prateći melodiju glazbe, Dim je počeo ritmično kucati po zidovima dok napokon nije pronašao šuplju ciglu.

Samozadovoljno se osmjehnuo, pa zatim pomaknuo taj dio zida. Zavirio je u rupu samo kako bi se ubrzo pomaknuo čim je iz otvora počeo nicati plamen koji se vrlo drsko naglo približio njegovoj očnoj jabučici. Vatreno se stvorenje na slobodi raspršilo i pokazalo svoju pravu formu čim je ograničen prostor, u kojem se prije nalazio, nestao. Nevjerojatna ptica niknula je iz vatre i svake sekunde dobivala na svojoj veličini. Perje ptice izgledalo je kao da je bilo dugo vremena umakano u tekuće zlato s dodacima najsjajnijeg srebra vidljivog na rubovima. Tamne oči su sjale kao vrući ugljen i posjedovale nešto u sebi zbog čega su više podsjećale na inteligentno biće nego na nešto što bi priličilo nekoj priglupoj zvijeri. Vatra joj se lijepila za tijelo kao druga koža i time je prijašnje hladnu prostoriju značajno ugrijala. Iz zahvale je glasno uzviknula dopuštajući mnogobojnim perlama koje su dopirale iz njene nutrine da ju nakon mnogo godina napokon napuste. Provela je većinu svog života zatvorena u groznom, uskom kavezu zbog tih perla. Odbijala je podariti svoje blago nekom nedostojnom što joj je otežalo život za tonu, ali sad… Sad je pronašla nekog vrijednog, osjećala je to duboko u sebi. Izletjela je kroz prozor lomeći staklo, no jedino što je osim raznoraznih perla ostavila bilo je jedno jedino pero.

Dvojac je i dalje bio zatečen pa su neko vrijeme samo promatrali prazno mjesto gdje je do maloprije stajala veličanstvena figura satkana od vatre i zlata. Brooke je pažljivim koracima prišla slomljenom staklu i s pažnjom uzela pero. Bilo je teže nego što je izgledalo, a zračilo je neugasivom energijom. Zemljanka se pitala koliko je snažno zapravo bilo to biće ako je moglo letjeti usprkos ovakvoj smetnji. Drugi ju planeti nikad nisu prestali oduševljavati.

„To je svakako bilo nešto“, prokomentirao je njen suputnik kada je pokupio i posljednju vrijednost Vatrene ptice. Zajedno su napustili trgovinu i više se nisu osvrtali. (…)

(ulomak iz knjige Brooke i tajna pješčanog sata)

DAN DAROVITIH UČENIKA

U školi je prošle godine raznoliko obilježen Dan darovitih učenika (21. ožujka), a svim su aktivnostima koordinirale pedagoginja i psihologinja škole, Inga Nakićen i Rajka Šore.

Djeca djeci

Za učenike četvrtih i petih razreda organizirane su radionice te je postavljen prigodni pano. Radionice za poticanje logičko-matematičke inteligencije kroz igre Sudoku vodila je učenica osmog razreda Helena Kelava, dok su radionice vezane uz usvajanje tehnike savijanja papira (origami) vodili učenici sedmog razreda Roko Kunčić i Rafaela Jezidžić.

Učiteljima užitak i izazov

Učenici razredne nastave skloni likovnom izražavanju, imali su priliku svoj talent izraziti kroz likovne radionice pod vodstvom učiteljica likovne kulture Negdi Fiamengo i Marijane Tokić.

Učiteljica Terezija Zokić postavila je i izložbu likovnih radova izrazito talentiranog učenika 4.b razreda Davida Bartola Bartulovića.

Aktiv hrvatskog jezika organizirao je radionice kreativnog pisanja za učenike s razvijenim verbalno-lingvističkim sposobnostima, dok su se učenici skloni stranim jezicima kroz igru učili gramatiku engleskog jezika.

Annabell Plazonić, 7.b