Mreža. Jedna mreža ključna je u procesu globalizacije koji danas sve više jača i povezuje najudaljenije dijelove svijeta. Mreža koja nas može odnijeti na bolje mjesto i izvući nas iz neznanja, ali nas, također, može nemilosrdno ugušiti, zove se internet. Društvene mreže najnoviji su i ujedno najpopularniji ogranci interneta. Uz pregršt mogućnosti koje one nude, ipak se pojavljuju i problemi. Točnije, jedan problem
Zamislite sliku
Društvene mreže možemo zamisliti kao veliku sobu ispunjenu ljudima s maskama ispred koje stoje stražari. Oni su tu da nadgledaju tko u sobu ulazi, tko iz nje izlazi te da se brinu da je unutra sve po propisima. Ali problem je što ponekad stražari zadrijemaju na svojim suviše udobnim stolcima čime se posjetiteljima sobe pruža prilika za potpunu slobodu. Tada u sobu ulazi tko poželi, dolazi do okršaja, vrijeđanja, vrištanja, psovanja, a oni koji bivaju povrijeđeni sklanjaju se po kutovima. I plaču. Pod pritiskom svih tih zvukova, loma, plača i dernjave pokušavam doći do rješenja problema nasilja u sobi / na društvenim mrežama.
Mogli bismo ovako…
Postoji nekoliko solucija. Prva je vrlo jednostavna – ukidanje društvenih mreža. Apsolutno, potpuno, konačno. Ljudi se ionako premalo druže u stvarnom, opipljivom svijetu jer je danas teško izdvojiti vrijeme za druženje, čak i za odlazak na kavu s bliskim prijateljima, ali s druge strane, mala stvar poput mobitela može vam stalno biti u ruci. Druga mogućnost odnosi se na one koji neovlašteno ulaze u sobe jer oni (većinom) i jesu skupina koja stvara najviše problema. Budući da su to najvećim dijelom maloljetne osobe, predlažem da se za njihov pristup mreži traži i dopuštenje roditelja. Također, dala bi se iskušati i učinkovitost kakvih energetskih napitaka i malo manje udobnih stolaca čuvara pred vratima. Mislim da bi se više vremena i truda trebalo uložiti na filtriranje i detektiranje uvredljivih objava na društvenim mrežama. Nadalje, smatram da bi trebale postojati i posljedice koje će snositi oni koji prekrše pravila zajednice na toj mreži (izuzev klasičnog brisanja objave). Osim ovih triju mogućnosti postoji još jedna. Ona koja siječe problem u korijenu. To je promicanje tolerancije i pristojnosti. Uvažavanje drugih i civilizirano iznošenje svojih stavova. Dobre stare vrijednosti Ja bih se definitivno orijentirala na posljednju navedenu mogućnost. Smatram da se ne bismo trebali naučiti toleranciji i pristojnosti samo zbog pristupa društvenim mrežama, već zbog pristupa drugim osobama u stvarnom životu. To su vrijednosti koje već i ovako gube na važnosti u modernom svijetu, a kamoli neće kada na društvenim mrežama dobijemo više samopouzdanja stavljajući maske na lice.
Kristina Ćuk, 8.a (2017./2018.)