Tuđe je uvijek „bolje“
U Hrvatskoj se tekstilna industrija počela razvijati tek potkraj 19. st. Naime, 1878. počela je raditi bojaona platna u Čakovcu, a 1884. pamučna predionica i tkaonica u Dugoj Resi. Početkom 20. st. osnovana je lanara u Osijeku i tvornica DTR u Zagrebu. Nagli rast tekstilne industrije započeo je nakon 1. svjetskog rata osnutkom tvornica Tivar (danas Varteks) u Varaždinu, Tvorpam u Zagrebu, Krateks u Krapini te tvornica svile u Varaždinu i Osijeku. Nakon 2. svjetskog rata razvila se odjevna tehnologija te su se izgradile nove tvornice Kamensko, Vesna i Heruc u Zagrebu, Zelinka u Zelini, Kninjanka u Kninu, RIO u Rijeci kao i trikotaže Galeb u Omišu, Pionirka u Imotskom te MTČ u Čakovcu. Početkom 90.-ih u Hrvatskoj je u tekstilnoj i odjevnoj industriji bilo zaposleno oko 90 000 radnika, a sredinom toga desetljeća, unatoč ratu i velikom broju okupiranih poduzeća, izvoz je dosegnuo 750 mil. dolara (uvoz je u to doba bio oko 350 mil. dolara). Položaj najvažnije izvozne industrijske grane hrvatska tekstilna industrija zadržala je sve do početka 21. st. kada je liberalizacijom propisa došlo do masovnoga uvoza jeftinoga tekstila iz Kine, Turske i Indije te je ukinut nadzor kakvoće uvozne robe. Očito je bila važnija kvantiteta od kvalitete. To je utjecalo na pad tekstilne proizvodnje, a pokrivenost uvoza izvozom se smanjila.
Danas tekstilna industrija u Hrvatskoj jedva da postoji. U posljednjih 20 godina broj zaposlenih u tekstilnoj industriji pao je za 57 %, investicije su se prepolovile, a najveće prihode ne ostvarujuju spomenuti Varteks ili Galeb, već mala poduzeća koja se bave preradom i doradom poliamidnih vlakana, proizvodnjom zaštitne opreme i uniformi.
Ljupka Donkov, 8. d


