Problemski članak

Brza i održiva moda – dileme nema

            Moda je dio našeg identiteta i način našeg izražavanja. No, postoji i ona tamna strana priče – brza moda. Brza moda ili fast fashion naziv je za modernu odjeću loše kvalitete koju možemo kupiti za vrlo nisku cijenu. U novije vrijeme brza moda postaje sve zastupljenija i samim time sve veći problem.

            Najviše je odabiru mladi. Oni još uvijek tragaju za svojim stilom, tj. modnim izričajem i često mijenjaju svoju garderobu što im brza moda omogućuje. Tvrtke poput ZARE, H&M-a, Bershke ili Manga uvode kolekcije gotovo svaki tjedan kako bi pratile nove trendove i time nas privukle da kupujemo još više. Istraživanja su dokazala da zadnjih nekoliko godina kupujemo 60 % više odjeće nego prije 20 godina. Jedan je od uzroka taj što je odjeća jeftinija i možemo kupiti više odjevnih predmeta za jednaku količinu novca. Osim što je kvaliteta lošija, radni uvjeti u proizvodnji ispod su standarda. Tvrtke brze mode proizvode svoju odjeću u tvornicama popularnog naziva sweatshops. Tamo radnici, među kojima je i mnogo djece, rade veliki broj sati za nisku plaću uz vrlo loše uvjete. Udišu i truju se otrovnim kemikalijama kojima su materijali tretirani. Najviše je takvih radionica u Bangladešu. Gospodarstvo Bangladeša ovisi o brzoj modi i jednostavno ne smije izgubiti taj izvor prihoda. Zbog toga Bangladeš i ne popravlja uvjete rada. Već spomenute kemikalije, osim što truju  radnike i nas, onečišćuju  i okoliš. U novije vrijeme tvrtke brze mode tvrde da postaju održive korištenjem recikliranih materijala poput recikliranog poliestera. Mnogi ne znaju da se za reciklažu prikuplja tek 20 % odbačene odjeće, a zatim tek 1 % reciklira. Ostatak prikupljene odjeće baca se u siromašne zemlje, daleko od naših očiju. Postavlja se pitanje: ako je brza moda tako loša, kako je tako uspješna? Tajna je u odličnom marketingu. Te tvrtke plaćaju ogroman novac poznatim glumcima, pjevačima, influencerima koje mladi obožavaju kako bi reklamirali njihove proizvode. Također, tvrtke brze mode koriste marketinški trik zvan greenwashing. Naime, kompanije prikazuju svoje poslovanje održivijim nego što ono u stvarnosti jest, tj. prikazuju svoje proizvode kao ekološki prihvatljive čak i onda kada to nisu. To najčešće uključuje marketinške trikove (reciklirani poliester, nerazumljivi nazivi, zelene pozadine i etikete), PR manevre ili čiste dezinformacije.

            Mnogi ne shvaćaju koliki je problem brza moda postala, a možemo ga smanjiti pazeći što i gdje kupujemo. Tvrtke brze mode najčešće koriste materijale poput poliestera, najlona, akrilika i druga silikonska vlakna koje treba izbjegavati. Jedno od dobrih rješenja je upcycling, što znači prenamjena. To je kreativan način na koji možemo starim stvarima dati novi smisao i tako stvoriti nešto jedinstveno i unikatno. Ovaj problem ne možemo riješiti preko noći, ali svaka preskočena kupnja u trgovinama brze mode korak je naprijed prema rješenju.

Ema Šimić Parat, 8. d