Čari suvremenog roditeljstva

Dok si pod mojim krovom…

            Jeste li barem jednom čuli famoznu izjavu dok si pod mojim krovom?Ja sam danas, vjerojatno, jedna od rijetkih koja je čuje učestalo, ako ne i svaki dan. U odgoju djece često se vodi rasprava između modernih i tradicionalnih pristupa. Svaka generacija ima svoje specifičnosti i potrebe na koje roditelji pokušavaju odgovoriti najbolje što znaju. No, u tim pokušajima često zaborave na svoju osnovnu zadaću – postavljanje granica.

            Moderni roditelji imaju potrebu da ih djeca vide kao prijatelje. Istraživanja pokazuju kako 73 % njih preferira zaigrani prijateljski odnos umjesto onog strogog. Na taj način se brišu granice autoriteta i djeca postaju ravnopravni članovi koji imaju pravo reći bilo što, bilo kad i u bilo kojoj situaciji. S vremenom njihove ovlasti prijeđu i ovlasti roditelja pa postaju oni čije raspoloženje dirigira kućnu atmosferu. Taj prijateljski način odgoja dozvoljava i tolerira puno toga pa tako sve češće možemo vidjeti majku i kći u zajedničkom izlasku. Danas se prvo alkoholno piće popije nazdravljajući s ocem na nekoj obiteljskoj proslavi. U dobi od 13 do 15 godina 17.3 % djece dobiva snus i električne cigarete od svojih roditelja jer smatraju da je „bolje“ da im oni daju to nego da sami kupuju cigarete. No, je li to baš posve normalno? Može li roditelj biti prijatelj? Koje su posljedice takvog načina odgoja? Roditelji su sebi dali zadatak da svaki dan njihovog djeteta mora biti kao Disneyland, po mogućnosti i bolji, i zabavniji. Oblijeću oko djece, žele biti upućeni u sve, rješavaju njihove probleme. Ako se dijete posvađa s drugim djetetom, mama zove drugu mamu i rapravlja nadugo i naširoko. Ako dijete nije prihvaćeno u društvu, vjerojatno je problem u njih dvadeset i sedam, a ne u njemu jednom jer ipak je on savršen i bezgrešan. Obavljaju zadatke umjesto njih jer su previše umorni od brojnih aktivnosti na koje su ih upravo roditelji i usmjerili jer je njihovo dijete svestrano i pametno te je šteta potratiti talent. Odgajaju na način da dijete nikad ne doživi neugodnu emociju. Istraživanje koje je proveo Atlatnic, američki kulturno-politički časopis, pokazalo je da čak 95 % roditelja izbjegava suočiti se sa stresom svog djeteta. Minimiziraju stvari koje ih plaše stavljajući naglasak na ono lijepo, privlačno, često i nerealno. Na taj način štite i dijete i sebe od dodatnog stresa radeći djeci medvjeđu uslugu jer ih ne pripreme za život. Naime, čim naprave prvi samostalni korak u svijet odraslih pokažu nezrelost, tjeskobu i nesnalažljivost. Tad, naravno, roditelji optuže dežurne krivce – pametne telefone i društvene mreže. No spomenuto istraživanje je, također, dokazalo da je veza između ekrana i nesigurnosti manja od oponašajućeg modela suočavanja sa strahom. Dijete koje vidi roditelja da izbjegava stres i samo će prioniti takvom obrascu ponašanja.  

            Složit ćemo se svi da su odgoj i roditeljstvo nositelji društva. Zadaća je roditelja odgojiti dijete koje će se moći prilagoditi, socijalizirati i uspješno živjeti u zajednici koja ga okružuje. Mi mladi ne želimo roditelje prijatelje. Očekujemo dosljednost u postavljanju granica, nježnost, strpljivost, povjerenje i poštivanje prava da budemo drugačiji. Na greškama se uči. Stoga, pustite nas da pogriješimo kako bismo naučili. Pustite nas da padnemo kako bismo se znali ustati. Otvoreno komunicirajte s nama o lijepim i onim manje lijepim temama, no dopustite nam da zadržimo nešto za sebe. Ne kradite nam jedinstvenu priliku života da imamo svoje roditelje jer prijatelje ćemo naći u školi i društvu, a roditelje kao vas nećemo!

Marta Šimenko, 7. a