Roman Zeleni pas, književnice Nade Mihelčić, objavljen je 2009. Knjiga je namijenjena mladima, a mogu je čitati i odrasli jer je jako dobro prikazan život jedne obitelji u kojoj svi postaju žrtve droge.
Na početku romana autorica nam govori kako je ovu knjigu posvetila svima onima koji se susreću s drogom i koji ratuju protiv nje. Nakon toga upoznajemo pripovjedačicu, neimenovanu osamnaestogodišnju djevojku koja nas vodi kroz cijelu priču i vraća nekoliko godina u prošlost gdje ustvari polako počinju svi problemi. Na početku upoznajemo cijelu njenu obitelj koja se ne razlikuje puno od ostalih obitelji. Tu obitelj čine mama, tata, baka i djeca – gimnazijalci Vlatka i Robert, pripovjedačica i njen najmlađi brat Alan. Na početku upoznajemo Vlatku koja je od malena zahtjevnije dijete od ostalih i kojoj treba pružiti više pažnje zato joj roditelji posvećuju veći dio svog vremena nego ostaloj djeci. Na završetku školske godine roditelji odlučuju otići na ljetovanje što naša pripovjedačica odbija i ostaje kući s bakom i starijim bratom Robertom. Pripovjedačicu je baka radi odličnog uspjeha nagradila nešto većim džeparcem. Kada su se roditelji vratili sa mora, Vlatka je uzela džeparac od sestre i pobjegla i nije se vraćala više kući. Roditelji slučaj prijavljuju policiji. Nedugo nakon toga saznaju od pripovjedačice da Vlatka uzima neke tablete odnosno drogu. Vlatke nije bilo dugo kući. Vlatka je lagala, krala i skrivala se, ne znajući kakve probleme stvara obitelji i u kakvu će ih situaciju dovesti. Iako se nakon prvog Vlatkinog povratka činilo da će se život cijele obitelji popraviti, to se ne događa. Vlatka opet bježi, ali taj put završava u zatvoru radi pokušaja krađe. Cijela obitelj proživljava teške trenutke, ali bez obzira na sve, ostaju jedni uz druge. Vlatku puštaju ranije iz zatvora zbog dobrog ponašanja. Na žalost ovaj se roman završava tragično, ali sa jakom dobrom poukom.
Tema romana poprilično je teška i ne govori baš o sretnim trenucima jedne obitelji. Pripovjedačica nam pokazuje kako su sva djeca u obitelji, pa i njezini roditelji i baka, postali žrtve Vlatkinog drogiranja, laganja, skrivanja i krađe. Roman je jako napet i čita se u jednom dahu. Napisan je realistično, bez ikakvog uljepšavanja i zato pruža jako snažnu pouku. Ovaj roman bih svakako preporučila jer govori o nečemu što se događa među mladima i o problemima koje droga donosi osobi koja ju konzumira i okolini u kojoj se ta osoba nalazi, a najviše obitelji.
Anđela Maleš, 8.c
