ŠENOINA ŠKOLA ŽIVOTNE MUDROSTI

Mnogi danas pokušavaju ušutkati našu viku. S vremenom naš urlik izgubi svoju glasnoću sve dok nam šapat ne postane uobičajena razina govora, a kasnije izgubimo i to. 

„Znaj, jezik, srce nek su vazda isto.“

U teoriji je to mnogo lakše nego u stvarnosti. Društvo je tvrdoglavo, njeguje stavove koji kao da su većini pričvršćeni za um još kod začeća. Mnogi misle da smo pri rođenju zaštićeni od zla, ali čim smo se stvorili, već smo bili osuđeni na život u svijetu prepunom prolivene krvi. Neke će se ideje zauvijek vrtjeti u našoj polusvijesti, a pitanje je kako ćemo biti svoji s neprestanim vanjskim utjecajem… Ne možemo. Vanjski utjecaji bitno određuju kakvom ćemo osobom postati. To je neizbježno jer, da smo rođeni na drugoj lokaciji u drugo vrijeme, vjerojatno se ne bismo prepoznali.

Na trenutak razmislimo koliko je zapravo teško biti netko različit u svojoj zajednici. Ljudi uvijek imaju određenu dozu očekivanja od svojih bližnjih, a to podrazumijeva nešto osobnosti i uvjerenja koje trebaju pridobiti. U najbolju će ruku takvi pojedinci dobiti prihvaćanje, možda čak i razumijevanje do neke razine, ali prije toga će se morati opeći više puta i nakon svega toga ipak većinom biti neshvaćeni i kritizirani. Raznolikost je upravo ono što treba modernom društvu. Različite vjere, stavovi i perspektive moraju postojati kako bi nam ujedinjene pružile širu sliku koju samo jedna zamisao ne može ponuditi.

Ni desno, ni lijevo da se nisi mako / Već ravno pođi dok te nosi svijetom.“

Ovaj Šenoin citat meni ne govori nužno o praćenju svog puta, već nedopuštanju većini da utječe na ishod našeg putovanja. Pri svakoj doista važnoj odluci trebali bismo se konzultirati sa svojim najbližima, ljudima koji su nam prirasli srcu kao nitko drugi, ali čak i nakon toga, kada nam iznesu svoje stavove i pomno nam objasne svoje gledište, ne bismo smjeli dopustiti da njihov lavež nadjača naš. Malo sebičnosti nije grijeh kada je sve što želiš samo trunka izbora. Mnogi se plaše biti svoji, ne samo zbog šire okoline nego i zbog reakcije svojih voljenih. Kako biti svoj ako znamo da će to razočarati sve važne ljude u našem životu?

„Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska.“

Naši roditelji, ljudi koji nam žele najbolje, koji su nam sve omogućili, naši prijatelji koji nas poznaju, koji su s nama prošli kroz dobro i zlo, istinu i laž, sunce i kišu, uvelike su utjecali na ono što jesmo, ali ne bismo se trebali zatvarati unutar sebe zbog njih. Ljubav je riječ koju mnogi koriste, ali samo rijetki razumiju. Nismo ni svjesni koliku moć ta jedna riječ posjeduje. Ljubav nije slijepa, ona znači vidjeti sve greške u čovjeku, a ipak misliti da je predivan. Ako voliš nekoga različita mišljenja ili ponašanja, to nije problem.

„Ti gledaj da l’ i duša zlata vrijedi

Pa budi svoj!“

SAMO BUDI SVOJ!

„Budi svoj! Budi jedinstven! Ostani vjeran sebi! Njegujmo različitosti!…“ Ove i slične rečenice ohrabrenja često čujemo, sa svih strana ljudi drže hvalospjeve originalnosti, raduju se što smo međusobno svi drugačiji i ističu da bismo trebali učiti jedni od drugih. Ali ipak, „svijet je samo svijet i ljudi tek su ljudi…“

Svijet i ljudi koji teško teoriju primjenjuju u praksi, svijet koji upućuje na ispravno, moralno djelovanje, no ponaša se kao krdo neobuzdanih životinja. Ljudi koji su u stanju biti savršeni uzori dok su pod povećalom, no i sami znaju da se u ključnim situacijama ne vode savješću, već ih društvo lako preobrati. Ako mi ne vjerujete, osvrnite se oko sebe!

Pravi i krivi izbori

Koliko primjera diskriminacije uočavate? Kladim se da vam prsti jedne ruke nisu dovoljni za nabrojati. Kakav je položaj bilo koje osobe koja pripada bilo kojoj manjini? Kakav je položaj onih koji se ne uklapaju u društvo? Onih koji imaju krive tenisice, krivu boju kože, krivi naglasak, krivu građu tijela ili zauzimaju drugačije stajalište u odnosu na ostatak društva po bilo kojem pitanju. Počnimo s dva glavna tabora, religijom i znanošću. Ne dao ti Bog da si rođen u prosječnoj hrvatskoj (barem u teoriji) religioznoj obitelji, a umjesto u Velikog Stvoritelja vjeruješ u biološku i kemijsku evoluciju ili pak u obitelji uglednih znanstvenika otkriješ svoju sreću u Crkvi! Što ako ti je u razdoblju razvitka u majčinoj utrobi nedostajalo određenog spolnog hormona pa se to odrazi na tvoj centar za parenje? Ne valjaš! Što ako se pojaviš u otmjenom društvu bogataša i njihovih ženica, koje budnim okom u svakom trenutku prate modu, u čizmama iz prošle sezone? Neprikladno! Sramotno! Čak ako se tebi te čizme sviđaju, oprosti, nabavi si slične iz ovogodišnje ponude.

Glavu gore

No nije sve tako crno! Ima i onih koji i po društvenim normama zavrjeđuju pravo na različitost. To se odnosi, naravno, na one na višim položajima u društvu, bogate i slavne čiji glas odjekuje s radija i TV-a, čiji se modni odabiri prate u dnevnim novinama, a skandali povlače kroz razgovore mjesecima. Oni mogu iz kuće izići u kućnim papučama, kombinirati Adidas trenirku uz Versace majicu i potpetice od 15 centimetara dok im je na licu trag paste za zube, a svi će ipak htjeti njihov autogram.

Naposljetku možemo samo zaključiti da nismo ovlašteni biti svoji, drugačiji, ako nismo poznati široj javnosti i ne možemo si priuštiti vilu s bazenom. Ili ipak možemo? Ma, možemo! Ionako nismo sposobni u potpunosti potisnuti stvarnog sebe tako da je najpametnije prepustiti se i ne mariti za krive poglede i podsmjehe. Je li nam bitno uopće što o nama misli licemjerno društvo? „Oj, budi svoj!“

Kristina Ćuk, 8.a