Mnogi danas pokušavaju ušutkati našu viku. S vremenom naš urlik izgubi svoju glasnoću sve dok nam šapat ne postane uobičajena razina govora, a kasnije izgubimo i to.
„Znaj, jezik, srce nek su vazda isto.“
U teoriji je to mnogo lakše nego u stvarnosti. Društvo je tvrdoglavo, njeguje stavove koji kao da su većini pričvršćeni za um još kod začeća. Mnogi misle da smo pri rođenju zaštićeni od zla, ali čim smo se stvorili, već smo bili osuđeni na život u svijetu prepunom prolivene krvi. Neke će se ideje zauvijek vrtjeti u našoj polusvijesti, a pitanje je kako ćemo biti svoji s neprestanim vanjskim utjecajem… Ne možemo. Vanjski utjecaji bitno određuju kakvom ćemo osobom postati. To je neizbježno jer, da smo rođeni na drugoj lokaciji u drugo vrijeme, vjerojatno se ne bismo prepoznali.
Na trenutak razmislimo koliko je zapravo teško biti netko različit u svojoj zajednici. Ljudi uvijek imaju određenu dozu očekivanja od svojih bližnjih, a to podrazumijeva nešto osobnosti i uvjerenja koje trebaju pridobiti. U najbolju će ruku takvi pojedinci dobiti prihvaćanje, možda čak i razumijevanje do neke razine, ali prije toga će se morati opeći više puta i nakon svega toga ipak većinom biti neshvaćeni i kritizirani. Raznolikost je upravo ono što treba modernom društvu. Različite vjere, stavovi i perspektive moraju postojati kako bi nam ujedinjene pružile širu sliku koju samo jedna zamisao ne može ponuditi.
„Ni desno, ni lijevo da se nisi mako / Već ravno pođi dok te nosi svijetom.“
Ovaj Šenoin citat meni ne govori nužno o praćenju svog puta, već nedopuštanju većini da utječe na ishod našeg putovanja. Pri svakoj doista važnoj odluci trebali bismo se konzultirati sa svojim najbližima, ljudima koji su nam prirasli srcu kao nitko drugi, ali čak i nakon toga, kada nam iznesu svoje stavove i pomno nam objasne svoje gledište, ne bismo smjeli dopustiti da njihov lavež nadjača naš. Malo sebičnosti nije grijeh kada je sve što želiš samo trunka izbora. Mnogi se plaše biti svoji, ne samo zbog šire okoline nego i zbog reakcije svojih voljenih. Kako biti svoj ako znamo da će to razočarati sve važne ljude u našem životu?
„Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska.“
Naši roditelji, ljudi koji nam žele najbolje, koji su nam sve omogućili, naši prijatelji koji nas poznaju, koji su s nama prošli kroz dobro i zlo, istinu i laž, sunce i kišu, uvelike su utjecali na ono što jesmo, ali ne bismo se trebali zatvarati unutar sebe zbog njih. Ljubav je riječ koju mnogi koriste, ali samo rijetki razumiju. Nismo ni svjesni koliku moć ta jedna riječ posjeduje. Ljubav nije slijepa, ona znači vidjeti sve greške u čovjeku, a ipak misliti da je predivan. Ako voliš nekoga različita mišljenja ili ponašanja, to nije problem.
„Ti gledaj da l’ i duša zlata vrijedi
Pa budi svoj!“