Kao što je i sama rep muzika nastala na funku koji je, nažalost, iščeznuo devedesetih godina, tako je i trep nastavak rep muzike. Princip je isti, repuje se preko matrica. Razlika je u tome što su trep matrice daleko sporije, a samim tim i lakše za repovanje. Skupa oprema i profesionalni studiji više nisu neophodni. Danas svatko može na računalu napraviti instrumental u nekom od brojnih programa, na smartphoneu snimiti vokalnu ideju i osnova nove pjesme je već tu. To je, naravno, ohrabrilo mnoge da se oprobaju i proslave.
Zvuk ulice
Kao i rep muzika, i trep je nastao na ulicama američkih, pretežno siromašnijih, gradova. Teme koje izvođači biraju jesu raznolike, ali ipak na neki način povezane. Glavna spona je novac. Na razne načine se promovira moć određenog izvođača ili organizacije. Ono što je još važnije je da se kroz tekstove provlače i detaljno iznose načini ili recepti za postizanje moći i željenog bogatstva. Većini izvođača koji spadaju u tu sferu u početku se osporavao manjak kvalitete i dubine u tekstovima jer su se u svojim pjesmama, uglavnom, bavili veličanjem materijalizma i ženskih atributa, a sve je to upotpunjeno povremenim duhovitim punchlineovima. No, ono što je važno razumjeti je da trep nikad nije bio fokusiran na liriku jednako koliko na sveukupni zvuk, stil i prezentaciju. Interesantno je da ne možemo naići na primjere sprječavanja ili suzbijanja takve vrste glazbe. Naprotiv, izdavačke kuće su je poticale svojim sponzorstvom upotpunjujući tu sliku uspješnog mladog izvođača sa svrhom da se javnosti pokaže da ti ljudi s ulice na kraju, ipak, ostvaruju svoje snove. Trep se danas može čuti u gotovo svim porama mainstream glazbe. Ipak, hrvatska trep scena razlikuje se od one svjetske budući da ovdašnji predstavnici nisu isključivo treperi i još uvijek naglasak stavljaju na tekst, a ne na sveukupni zvuk.
