Ekskurzija sedmaša

Lipo je u Istri…

Od 2. do 5. travnja 2024. realizirala se ekskurzija generacije koja je zbog pandemije koronavirusa preskočila školu u prirodi u četvrtom razredu. Uzbuđenje je bilo veliko.

Naša je ekskurzija bila prava avantura! U školi su svi pričali o tome mjesecima prije nego što je počela, a kad je napokon došao dan polaska, svi smo bili uzbuđeni. Nikome nije bilo jasno što nas točno čeka, ali smo se radovali novim iskustvima i, naravno, zabavi.

Putovanje je počelo u jutarnjim satima okupljanjem ispred škole. Svi smo nosili velike ruksake i imali osmijeh na licu. Jedva smo čekali ukrcati se u autobus i konačno krenuti. Dok smo se smještali, jedna od nastavnica davala je upute, ali nitko je nije slušao. Više nas je zanimalo tko će se smjestiti do prozora ili tko će imati najbolji izgovor da ne sjedi pored nekog od nastavnika.

Od kulturnih znamenitosti do diska

Krenuli smo put Istre, najvećeg hrvatskog poluotoka. Prvo dulje zaustavljanje bilo je u Rijeci, točnije na Trsatu gdje smo obišli Trsatski kaštel. Iako je tamo bilo lijepo, moram priznati da nas nije puno zanimalo. Nestrpljivo smo čekali nastavak putovanja. Nakon Rijeke nastavili prema Motovunu. Po dolasku smo uz vodiča-pratitelja razgledali glavna gradska vrata, kulu poznatu kao Nova vrata, crkvu sv. Stjepana i Trg Josefa Ressela. U šetnji motovunskim zidinama ostavili smo zadnje atome snage i maštali o dolasku u hotel. Konačno smo stigli u hotel Plava laguna kraj Poreča. Cure našminkanih lica i raspuštene kose spustile su se u restoran na večeru, a sportski iliti hrvatski casual odjeveni dečki pridružili su nam se na ulazu u disko. E, to smo čekali! Zabavljali smo se i plesali kao da nam je zadnje u životu. Po povratku iz diska znali smo da se te noći nećemo naspavati.

Slon za pamćenje

Nakon prvog dana i duge neprospavane noći, početak drugog dana dočekali smo malo umorni, ali i dalje zainteresirani za posjet Brijunima. Vožnja brodićem do Nacionalnog parka bila je pravo proljetno osvježenje. Uživali smo u prirodi, a najzanimljiviji dio svakako je bila vožnja vlakićem  po otoku. Brijuni su nas osvojili svojom ljepotom i spokojem, a upalu mišića od smijeha pamtit ćemo po velikom slonu i njegovom pražnjenju mjehura koje je nalikovalo na vodopad. Nakon Brijuna nastavili smo se voziti prema Puli gdje smo obišli Forum, Zlatna vrata, Kaštel, Herkulova vrata, Slavoluk Sergijevaca i Augustov hram. Najzanimljiviji dio bio je posjet Areni. Nakon Pule bili smo u Vodnjanu koji  je poznat kao grad murala, a sama šetnja po ovom gradu u nama je probudila fotografe. U Vodnjanu smo posjetili muzej i crkvu sv. Blaža poznatu po mumijama svetaca. Te su nam mumije bile, onako, malo spooky (da se opet izrazim na čistom hrvatskom) i već smo bili poprilično umorni od cijelog dana u obilasku pa smo opet jedva čekali povratak u hotel. Tamo smo ponovili plesnu večer u disku. Bilo je tako dobro da nikome nije padalo na pamet nešto mijenjati.

Luda zabava

S nestrpljenjem smo dočekali treći dan i posjet Višnjanu i Rovinju. Iznenađeni veličinom zvjezdarnice u Višnjanu te promrzli od hladnoće, nastavili smo se voziti prema mjestu Nova Vas gdje smo posjetili jamu Baredine. Oduševljeni prirodnom ljepotom jame, svi smo pokušavali uloviti pogledom čovječju ribicu i čuti riječi vodiča. Potom smo u Rovinju kušali čuveni rovinjski sladoled. Ana je uzela najluđu moguću kombinaciju. Naravno, nisu prošle ni dvije minute, a sladoled je bio svuda – po njezinoj kosi, po ruci, po haljini. Šetnju smo taj dan završili obilaskom crkve sv. Eufemije, gradskih vrata i stare Vijećnice. Treba li uopće napominjati da smo i tu večer proveli u disku ludo se zabavljajući.

Sutradan ujutro nakon doručka  i odjave iz hotela zaputili smo se u Poreč koji nas je očarao znamenitostima: Peterokutna kula, Kuća dva sveca, Sjeverna kula i, naravno, Eufrazijeva bazilika. U povratku smo se zaustavili na kanjonu Kamačnik gdje smo šetali netaknutom prirodom po pješačkoj stazi uz rijeku Dobru. Uz gromoglasno pjevanje nastavili smo put kući. Stigli smo pred školu navečer, umorni i ispunjeni, a nadasve tužni jer je sve završilo.

Ljupka Donkov, 8. d