Život leti, kapetane!
Životopis Dražena Petrovića otkriva iznimnu sportsku karijeru, rijetko viđenu u povijesti hrvatskog sporta. Rođen je 22. listopada 1964. godine u Šibeniku. Kao petnaestogodišnjak počeo je nastupati za prvu ekipu KK Šibenka. S tim je klubom dvaput igrao u finalu europskog natjecanja. Od 1984. godine igrao je u KK Cibona s kojom je više puta osvojio državno prvenstvo, Kup prvaka i Kup pobjednika kupova. U KK Real Madrid prešao je 1988. godine te je s njime osvojio španjolski kup i Kup pobjednika kupova. Prvi je hrvatski igrač koji je zaigrao u NBA ligi. Od 1989. igrao je za Portland Trail Blazerse, a od 1991. godine za New Jersey Netse. Prvi je kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije. Tijekom čitave karijere redovito je nastupao za reprezentativne košarkaške selekcije Jugoslavije, a kasnije i Hrvatske. Na Olimpijskim igrama nastupio je 1984. (bronca), 1988. (srebro) i 1992. (srebro), a na svjetskim prvenstvima 1986. (bronca) i 1990. (zlato). Medalje je osvojio i na europskim prvenstvima 1987. (bronca) i 1989. (zlato) i na univerzijadama 1983. (srebro) i 1987. (zlato).
Proglašen je najboljim košarkašem Europe četiri puta (1986., 1989., 1992. i 1993.), a 2002. godine uvršten je u košarkašku Kuću slavnih. Draženov američki uzlet i divljenje njegovom igrom prekinula je stravična prometna nesreća 7. lipnja 1993. na autocesti kod njemačkog grada Ingolstadta u kojoj je izgubio život u 29. godini. Iako je tragična smrt prerano prekinula čaroliju košakarškog Mozarta, ono što je ostavio u naslijeđe besmrtno je. Priča o klincu koji je u šest ujutro, prije škole, dolazio u dvoranu i driblao stolce, šutirao i radio na sebi pravo je nadahnuće svim mladima. Često je i sam govorio: „Talent sam respektirao do 16. godine, a onda sam se odao teškom radu.” Talentu, kojeg je neosporno imao u velikim količinama, dodao je sate i sate napornog treninga, nevjerojatno predanog rada i načina života zbog kojeg je logično da bude idol svakome mladom sportašu, ne samo košarkašu. On je znao što učiniti sa svojim talentom, znao je i silno želio iskoristiti ono što mu je priroda dala i zato je bio velik. Možda i najveći…
Lucija Romić, 7. a
-
Dražen Petrović -
Draženov spomenik na njegovom Baldekinu