Ured UNICEF-a u Hrvatskoj pokrenuo je 2003. godine kampanju pod nazivom Za sigurno i poticajno okruženje u školama poznatiju pod nazivom Stop nasilju među djecom.
Škola bez nasilja
U jesen 2003. uslijedio je poziv školama da se prijave i uključe u Program kako bi dobile stručnu pomoć i stekle naslov Škola bez nasilja. Naša škola je 22. prosinca 2004. godine, zajedno s još 15 škola u Hrvatskoj, među prvima stekla taj prestižni naslov djelujući pod motom Nenasilje je oružje jakih. S vremenom se škola priključila UNICEF -ovoj Mreži škola bez nasilja i postala potpisnica Deklaracije o zaustavljanju vršnjačkog nasilja.
Vršnjaci pomagači
U svibnju i lipnju 2005. godine osposobljena je prva skupina vršnjaka pomagača koja pod nazivom Prijatelji od tada u školi djeluje. Ideja vršnjačke pomoći zasniva se na činjenici da vršnjaci mogu pomoći u uspostavljanju dobrih odnosa među djecom kroz zajedničke aktivnosti, a temelji se na njihovoj urođenoj sposobnosti da podjele i iskažu osjećaje i budu od koristi drugima S obzirom da se djeca i mladi rado oslanjaju na vršnjačku podršku, svake dvije godine provodi se osposobljavanje učenika petih i šestih razreda kako bi ovu ulogu, uz stručno vodstvo psihologinje, savjesno obavljali. Uvježbavanje vršnjaka pomagača se odnosi na stjecanje vještina slušanja, komuniciranja, socijalnih vještina, a posebno zagovaranja za promjene. Svoje spoznaje proširivali su i obogaćivali sudjelovanjem i na regionalnim susretima Mreže škola bez nasilja.
Kako pomoći?
Sve aktivnosti vezane uz rad vršnjaka pomagača usmjerene su razumijevanju i pomaganju drugima kako bi stekli potrebno samopuzdanje i gradili kvalitetne odnose s drugima. Osim pružanja podrške učenicima u učenju i uključivanju u društvo vršnjaka, oni su prava dragocijenost u dojavi i sprječavanju „najavljenih“ tuča i mogućih sukoba među „zaraćenim stranama“. Tijekom godina, osposobljavani su za provođenje medijacije, tj. posreduju u mirenju traženjem optimalnih rješenja u vršnjačkim sukobima i razmiricama. Aktivni su sudionici u oživotvorenju „zaboravljenih igara“ kako bi školsko dvorište postalo mjesto zabave i igre, a ne arena u kojoj nasilnici demonstriraju moć nad svojim žrtvama. Zahvaljujući tome, stopa nasilja se u odnosu na 2004. godinu smanjila. Prema istraživanju provedenom u našoj školi 2008. godine (za potrebe obnove statusa Škola bez nasilja), 21% učenika sudjelovao je u nasilništvu s tim da je 5% njih to radilo često i razvilo zlostavljački obrazac ponašanja što je niže od hrvatskog prosjeka. Takav trend se, vjerujemo, nastavio i po prestanku djelovanja UNICEF-a u Hrvatskoj jer smo stečene strategije rada usvojili i uspješno inkorporirali u postojeće programe rada na prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja.
Rajka Šore, psihologinja
Izjave djece
Sudjelujem u grupi vršnjaka pomagača već 3 godine. Za mene je to jedno jako lijepo iskustvo i dosta dobroga sam naučila kao vršnjak pomagač. Kada sam se tek učlanila, sjećam se da sam bila jako sramežljiva i tiha. Znala sam sve odgovore na pitanja koja bi psihologinja postavila, no bojala bih se odgovoriti. Sjećam se da smo u šestom razredu učili znakovni jezik. Psihologinja nam je organizirala i malu priredbu za djelatnike naše škole u zbornici. Kako sam ja bila prehlađena, a ostali sramežljivi, priredba je otkazana. Prošle smo godine imali dosta posla, naročito zbog malih nesuglasica. Srećom prošle smo medijaciju i sve probleme uspješno riješile. Ove, pak, godine imamo dosta posla oko obilježavanja svakakvih događaja i izrade prigodnih plakata. Uz to, imamo i učenike kojima pomažemo bolje usvojiti gradivo. Sigurna sam da ćemo sve to uspješno obaviti. Naime, kao vršnjak pomagač naučila sam važnost pomaganja i sreće drugih. Nadam se kako će mene jednom zamijeniti netko još bolji i skloniji pomaganju.
Mara Klarić 8.c
U sedmom razredu sudjelovala dam u radu grupe vršnjaka pomagača. Učili smo znakovni jezik i naučile pjesmicu Kratkovidni klinac. Psihologinja, koja je vodila grupu, potakla nas je na razmišljanje o ljudima kojima je potrebna pomoć. U školi smo preko velikog odmora okupljali djecu kako bi ih zabavili i igrali neke igre. To je bilo stvarno lijepo iskustvo za mene i nadam se da će se i druga djeca uključiti u rad ove vrijedne skupine.
Dora Vušković, 8.c
Prošle godine bila sam dio grupe vršnjaka pomagača koju je vodila školska psihologinja. Bilo nas je deset u skupini i učili smo znakovni jezik te razne igre za mlađu djecu. Bilo mi je lijepo biti dio te skupine. Naučili smo kako pomoći drugima i što je najvažnije da ne procjenjujemo ljude po izgledu i prihvaćamo svakoga bez obzira na razlike.
Nikolina Buntić, 8.d
U vršnjake pomagače sam se uključila u petom razredu. Započelo je tako što smo održali radionice na proljetnim praznicima. Na radionicama smo se svi međusobno upoznavali i izrađivali smo razne plakate. Sljedeću godinu u 6. razredu počeli smo učiti znakovni jezik. Naučili smo i “otpjevati” pjesmu na znakovnom jeziku. U 7. razredu učili smo provoditi medijacije. U našem društvu našla se jedna djevojčica koja je imala problema sa svojim društvom i to je bio naš prvi medijacijski slučaj. Saslušale smo priču obje strane te nakon toga dale svoja mišljenja i riješile slučaj. Sada u 8. razredu imamo zadatak osmisliti i napraviti plakat ili prezentaciju za dane koje škola obilježava. Prvi zadatak ove godine bio nam je dan kravate. Naša je ideja bila pozvati sve učenike i nastavnike da na taj dan u školu dođu s kravatama. Nadam se da ćemo ovu godinu imati još takvih zadataka i da ćemo iza sebe ostaviti nešto nezaboravno.
Viktorija Bilić Kovačević, 8.c
