Raspjevani osmaši
28. kolovoza u 8:15 krenuli smo na put iščekivan pola godine. Čim smo se smjestili u autobus na kat, nas čak 78 počelo je pjevati. Budući da smo putovali u Hrvatsko zagorje, pojavila se jedna vrsta diskriminacije vezana za navijače i nogometne klubove (Hajduk i Dinamo). Ne znam koliko je to vrijedno hvale, ali napamet smo naučili „Zbog jedne ljubavi“. S Hajdukom smo stigli i do našeg prvog odredišta – Nacionalnog parka Plitvička jezera. Obišli smo prelijepe slapove i prirodnu baštinu Plitvica. Ondje smo susreli i učenike jedne osnovne škole iz Imotskog. Dino im je uljepšao izlet upoznavajući se s njima jer smo se na Plitvicama zadržali čak 4 sata! Prešli smo brojne stepenice i mostove te skupine turista. Nakon Plitvica odlučili smo odspavati sat-dva do bogatog baštinom Karlovca. Ondje smo posjetili jako zanimljiv akvarij s ribama – Aquatiku. Suveniri su ondje „ludilo“. Čuvali smo ih u ruksacima do Oroslavja i našeg „Zagija“. Hrana je inače ondje bila skoro pa nejestiva, ali disko je odličan! Kao i svi tinejdžeri, obožavali smo disko. DJ je puštao naše glazbene želje i vesele pjesme (uglavnom narodnjake),ali baš onaj pravi party bio je u hotelskim sobama. Sobe su bile u redu i udobne. Prestale su takve biti nakon nas. Sve u svemu, prvi dan je bio zahtjevan, ali i zabavan.
Naši preci u Krapini
Nakon neprospavane noći, posve pospani i ni za što, krenuli smo posjetiti naše pretke u Muzej krapinskih neandertalaca. Ondje smo „prešli“ sve ere postanka Zemlje, od nastanka svemira pa do prvog čovjeka. Kako smo u uvodnom dijelu pogledali jedan film o praljudima, kroz cijeli obilazak malo smo se razbudili i bilo nam je lakše pratiti vodiča. Nakon obilaska muzeja sjeli smo u obližnji caffe/restoran na kavu s razrednikom. Ja sam, poput prave novinarke, njihova umorna i spljoštena lica uredno fotografirala za Kapljice. Poslije Krapine prešli smo „stotinjak“ stepenica do Trakošćana, jednog od najljepših dvoraca u Hrvatskoj. Ondje smo prošli sve prostorije uz vodičeve zanimljive priče o životu u 15.st. Gladni i neispavani krenuli smo na ručak. Poslije ručka uputili smo se prema Lepoglavi. Ondje smo imali priliku pokušati izvesti nešto od čipke i pogledati vrste čipke. Također smo posjetili i ondašnju crkvu. Navečer smo se vratili u naš hotel, večerali i spremali za disko. Druga večer diska nije bila nešto posebna jer većina nije htjela ići zbog istih pjesama ili društva. Unatoč tome, ostatak se odlično zabavio i poslije diska u sobama na „after partyju“.
Nogometna utakmica
Treći smo dan ranom zorom posjetili rodni grad predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. Mnogima od nas bila je velika čast razgledati njegov dom i rodnu kuću. Naravno, i ondje smo se fotografirali i imali smo priliku probati izraditi vazu ili nekakvu zdjelicu od gline. Odmorili smo se i kupili koji suvenir te se ponovno vratili u autobus u kojem smo se vozili do restorana. Obilno smo ručali i na tom smo mjestu malo odstajali i odmorili se. Poslije ručka posjetili smo Veliki Tabor. Naš vodič nam je opisao život u 16. i 17.st. te pokazao Veliki Tabor. Ondje se nismo mnogo zadržavali, već smo opet poslije obilaska kupili koji suvenir i rano krenuli prema hotelu. Kada smo se vratili, nedaleko od hotela održala se nogometna utakmica između nastavnika i nekih učenika. Igralište je bilo prepuno! Svi su željeli gledati taj nogometni derbi. Petra nam je bila toliko uzbuđena da je odigrala ulogu komentatora i prokomentirala cijelu utakmicu. Nažalost, učenici su od učitelja izgubili 4-1. Poraženima je to u disku bila glavna tema pa smo stoga te večeri slušali Hajdukove pjesme.
Predzadnji dan
Donekle naspavani, u četvrtak ujutro, uputili smo se prema spomeniku Seljačkoj buni i ondašnjem muzeju. Ondje smo se fotografirali i nastavili put do Marije Bistrice. Tu smo se zadržali do ručka. Razgledali smo crkvu, poslušali svećenikovu zanimljivu priču o povijesti Marije Bistrice, kupili svetu vodu i dosta suvenira. Crkva je barokna i na nekim dijelovima pozlaćena. Pomolili smo se za sve ljude na svijetu, uključujući naše najmilije. Nakon Marije Bistrice išli smo u Varaždin. Vodič nas je poveo kroz sam grad, a imali smo priliku vidjeti i gradsku vijećnicu, „Grad anđela“i prelijepo ukrašenu katedralu. Fotografirali smo se ispred palače Drašković. Posjetili smo i slavno varaždinsko groblje i odslušali zanimljive povijesne pričice o njemu. Spomenula sam „Grad anđela“; naime to je jedan skučen prostor na jednom od varaždinskih trgova. Ondje se nalazi preko 20 anđela koji su,uz bicikle, simbol Varaždina. Nakon anđela, ionako već iscrpljeni večerali smo i zadnju noć proveli u disku. Ta posljednja noć bila je jako emotivna za sve nas i tada smo shvatili koliko smo se zbližili na ekskurziji…Šteta što sve lijepo kratko traje.
Povratak
Došao je i posljednji dan…Poslije tužnih trenutaka i partijanja cijelu noć rano smo ustali i spremili se za obilazak Tehničkog muzeja Nikole Tesle u Zagrebu. Ondje smo poslušali vodiča i prisjetili se tehničke kulture te povijesti i djelomično geografije. Razgledali smo turbine, svakakve strojeve, ali i stari rudnik. Poslije muzeja naš šofer Pero odveo nas je do parka Maksimira i Dinamovog stadiona. Većina se uzbudila zbog navijačke atmosfere koja je obilježila cijelu ekskurziju. Ručali smo ondje, u Maksimiru i do autobusa hodali po kiši. Vozili smo se do ZOO Zagreb. Životinje su bile egzotične i jako simpatične. Njihova staništa su također bila uredna i prilagođena njima. Spominjući živi svijet prisjetili smo se biologije. Zagrebački ZOO je bilo naše posljednje odredište na našoj ekskurziji. Uslijedilo je 5 sati vožnje do Kaštela uz poneka stajanja. Naših posljednjih 5 sati proveli smo najbolje što smo mogli. Uz to sve zabilježili smo dosta „sramotnih fotografija“. Kasno smo stigli u Kaštela. Bili smo izmoreni i iscrpljeni od puta, ali svejedno smo imali dovoljno energije za izgrliti svoje najmilije. Sve u svemu, s sigurnošću možemo reći da je ovo bila najbolja ekskurzija ikad.
Napisale:
Mara Klarić i Viktorija Bilić Kovačević 8.c