OŠ Bijaći ispratila dvoje svojih djelatnika u zasluženu mirovinu.
Svaki rastanak je tužan, a posebice onaj kad se opraštamo od nekog tko je godinama činio naš život ljepšim, zanimljivijim, boljim. Iako smo se potajno nadali da taj trenutak nikad neće doći, ipak je vrijeme učinilo svoje…
Tea Bedrina, učiteljica matematike i fizike, nakon 40 godina rada oprostila se od svojih kolega i učenika kojima će ostati u trajnom sjećanju kao odgovorni učitelj koji je svojim trudom i radom služio za primjer drugima.
Ivana Franića, učitelja glazbene kulture, pamtit ćemo kao veselu osobu, uvijek spremnu na šalu, glazbenog osobenjaka koji nas je često uveseljavao svojim najmilijim oruđem – glazbom.
Ipak, djeca su ta koja su najviše osjetila njihov odlazak. Zbog njih su toliko godina predano i entuzijastično obavljali svoj posao. Stoga smo upravo učenike upitali po čemu će ih posebno pamtiti.
Ivanica Debak, prof.
Dojmovi učenika
Ivan Franić
- Simpatičan nastavnik koji je znao i preuzeti ulogu razrednika u kritičnim situacijama. Uvijek je zabavno bilo na satu Glazbene kulture. (Kristina Ćuk, 8.a)
- Bio mi je jedan od dražih nastavnika. Voljela bih da nas je još ovu godinu pratio… S njim smo pričali otvoreno kao da nam je razrednik. Pamtit ću ga. (Iva Radun, 8.a)
- Bio je odličan nastavnik, pošten i dobrodušan. Poštivao nas je kao i mi njega. Kada se radilo, radilo se; kada se zabavljalo, zabavljalo se. U školi se osjeća praznina otkad ga nema. (Luka Vukelić, 8.a)
- Njegovi su satovi bili najbolji. Šalio se s nama, ali bi nam pokazao kad trebamo početi raditi. Kad bismo završili s radom, slušali bismo pjesme. Legenda! (Duje Jurić, 8.a)
- Meni je bio najdraži nastavnik. Satovi su mu bili opušteni i zabavni. Kod njega nema jedinice, nego kenjac. Uvijek je imao bijeli Tic-tac te je za marendu jeo Tuc. Fale mi šale s nastavnikom Franićem. (Josip Ilija Perković, 8.a)
- Nije davao jedinice, već kenjca i to rijetko. Svakako najbolji nastavnik Glazbene kulture. ( Lana Bikić, 7.a)
- Bio je moj najdraži nastavnik u školi. Nazivao bi nas svojim Tintarama što je nama bilo presmiješno. (Antonio Krnić, 7.a)
- Nastavnik koji je uvijek bio nasmijan i koji je u svemu pronalazio nešto šaljivo. Uvijek je pokazivao kako nije običan, klasičan učitelj. Kad bi nas ispitivao, rekao bi nam: Pomolimo se! Na zadnjem satu cijeli je razred počastio grickalicama. Silno nam nedostaje. (Luka Jurić, 7.a)
- „Sidi down!” – šaljivo bi nas umirivao. (Josip Čolić, 8.b)
- Kada bi nam se pokvario instrument, često nas je zabavljao izjavom: ,,Ma kupit će ti ćaća novi sintesajzer.” (Nikola Listeš, 8.b)
Tea Bedrina
- Zahtjevna nastavnica koja nam je uvijek davala puno zadaće jer nam je htjela sve najbolje.(Lucia Gruica, 7.a)
- Pamtim je po njezinim blicevima kojih smo se bojali. Kad bi nosila rozi sako, znali smo da je dobre volje. ( Anamarija Budiša, 7.a)
- Nastavnica koja nam je puno značila. Kad bismo postali nemirni, samo bi uzviknula: Djeco!!!!, a mi bismo znali da je vrag odnio šalu. (Anamaria Roso, 7.a)
- Mrzili smo njezine domaće zadaće, no sada kada je otišla, shvatili smo koliko nam je bila dobra. Nitko ne može zamijeniti legendarnu Teu Bedrina. (Andrijana Jurić, 7.a)
- Kod nje nije bilo broja dvadeset i pet, već „dvaspet“, u duhu njezinog zavičajnog govora koji je rado njegovala. (Lana Bikić, 7.a)
- Nastavnicu Teu ću pamtiti po izjavi: Sve je vama haj, haj.” (Livia Mornar, 8.b)
- Kad ne bismo mogli uspješno savladati program, rekla bi nam: ,Pa vi ne možete dobiti dva ni iz trećeg puta.” (Ante Ivančić, 8.b)
- Naš nemar često bi popratila rečenica: „Poslije ćeš mi plakati za 2!” (Lara Grolić, 8.b)
