Odvajanje otpada je ponosan čin zaštite okoliša. Recikliranje, ponovna upotreba i smanjenje otpada započinju odvajanjem i razumijevanjem što znači odgovorno ponašanje prema otpadu i okolišu.
Gospodarenje otpadom na način da se otpad gotovo u potpunosti uporabi i ponovno iskoristi kao sirovina ili gorivo postao je princip razvoja ekonomije Europske unije, a Hrvatska to pokušava slijediti. Ambiciozni EU ciljevi traže da se do 2030. reciklira najmanje 70 posto komunalnog otpada, a do 2025. zabrani odlaganje otpada koji se može reciklirati – plastike, metala, stakla, papira, kartona te biorazgradivog otpada. Službene brojke govore da se u Hrvatskoj odvojeno prikupi nešto više od 40 posto otpada što je preduvjet za reciklažu.
Dalmacija na dnu
Prema Godišnjem izvješću o prikupljanju otpada u Hrvatskoj koje donosi Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja dalmatinske su županije na samom dnu po odvajanju otpada i uvelike zaostaju za sjeverom Hrvatske.
Za ovakve podatke ne postoji ekonomsko opravdanje, već se radi o čistom primitivizmu i nebrizi za okoliš kao i neznanju odgovornih i to upravo onih koji bi to znanje trebali prenositi na građane. Da stvar bude gora, u Splitu i Kaštelima nerijetka je pojava da se kontejnere za otpad zapali!
Prenosimo podatke o odvojenom prikupljanju otpada za 2020. godinu. Od velikih gradova u Dalmaciji Split je na zadnjem mjestu sa 5, 80 %. „Najbolji“ je Dubrovnik sa stopom odvojenog prikupljanja od 11,16 posto, nakon njega dolazi Šibenik, koji se prošle godine ipak uzdigao sa stopom od 6,55 posto odvojenog prikupljanja. Zadar je u prošloj godini pao sa 7 posto na 6,20 posto. Split se u odnosu na 2019. čak poboljšao jer je prije dvije godine imao stopu od sramotnih 3,74 posto, ali ni s tim mizernim pomakom nije se pokrenuo dalje od zadnjeg mjesta. Štoviše, kad se maknemo izvan okvira Dalmacije, Split je uvjerljivo na posljednjem mjestu od velikih gradova u Hrvatskoj po odvojenom prikupljanju otpada. Ispred njega je i ove godine Rijeka s 14,21 posto, dok je Zagreb odvojio 29,74 posto, a Osijek je došao čak do 38,69 posto, što je napredak za ovaj grad koji je 2019. godine bio na 28,67 posto odvojeno prikupljenog otpada.
Međimurje uvjerljivo vodi
Rekorderi su opet u Međimurju, Čakovec je na 48,95 posto, a neke njihove općine, kao Belica, dosežu čak do 79,76 posto odvojenog prikupljanja. Dapače, u Međimurskoj županiji osam općina odvaja iznad šezdeset posto otpada, što je iznad traženih EU standarda.
Po pitanju gospodarenja komunalnim otpadom, kao i u 2019. godini, najveće stope recikliranja otpada, i dalje se bilježe za Međimursku županiju (58 posto), Varaždinsku županiju (53 posto), Koprivničko-križevačku županiju (50 posto) i Grad Zagreb (48 posto).
S druge strane, županije gdje se najmanje reciklira otpad su Zadarska (20 posto) i Ličko-senjska županija (20 posto). Nakon njih slijedi Brodsko-posavska (23 posto), Splitsko-dalmatinska (24 posto) te Šibensko-kninska (25 posto) i Dubrovačko-neretvanska županija (25 posto).
Split je i tu na kraju kolone. Centar za gospodarenje otpadom u Splitsko-dalmatinskoj županiji u Lećevici upitan je udrugama, mještanima i nekim znanstvenicima kao ekološki neprihvatljiv, ali je jednako upitno hoće li se ikada izgraditi. Veliki novac je utrošen, radna mjesta su se otvarala, ljude se zapošljavalo u županijskom “Regionalnom centru čistog okoliša”. Neki su odlazili s tog mjesta u mirovinu, ali ništa se nije pomaknulo u dva desetljeća, bez da je itko odgovarao.
Nade ipak ima
Nepravedno bi bilo reći kako se ništa ne radi. Split je smanjio količinu otpada koja se odlaže na Karepovcu, a u odnosu na 2018. udvostručio je količinu otpada koja se odvojeno prikuplja s 1614 na 3136 tona. Također, povećao je broj stacionarnih i mobilnih reciklažnih dvorišta. No, to je sve premalo da bi se izbjegle kazne koje gradovi moraju platiti ako ne dosegnu određene postotke recikliranja.
Hrvatska općenito zaostaje za europskim direktivama za gospodarenje otpadom pa je pitanje hoćemo li izbjeći penale koji bi, po izračunu Svjetske banke, iznosili 42.000 eura dnevno. U 2020. godini trebali smo doći do 50 posto odvojenog odvajanja otpada, a prošlu godinu smo završili s 41 posto. Međutim, riječ je bila o pandemijskoj godini.
