Digitalni školski list OŠ Bijaći
Jedimo zdravo!
FoodEducators je program za osnovne i srednje škole koji potiče zdrave i održive prehrambene navike te karijere u agro-prehrambenom sektoru. Cilj je pomoći učenicima da postanu informirani i svjesni potrošači budućnosti. Ove godine programu su pristupili učenici 2.b razreda i njihova učiteljica Mirjana Dražin. Trud i zalaganje za usvajanjem zdravih prehrambenih navika je prepoznat te su dobili razrednu značku. Bravo, drugaši!
Marija Magdalena Gačić, 7. a
100. dan u školi
100. dan u školi naziv je projekta koji se obilježava stotog dana od početka nastavne godine. 9. veljače 2024. učiteljica Mirjana Dražin sa svojim 2.b pisala je 100 čakavskih riječi dok su učenici 2. d pod vodstvom učiteljice Marine Grgin pisali sastavak na temu Ja kao stogodišnjak.
Marko Ivić, 7. a
Iako je projekt Održivi razvoj završio, njegova tvorevina EKO parlament i dalje nastavlja s radom. Od početka ove školske godine djeluje u novom sastavu. Dobio je pojačanje i to iz redova učenika petih i šestih razreda koji su jedva dočekali iznijeti svoje ideje na sjednicama te tražiti i predlagati rješenja za brojna pitanja vezana uz održivi razvoj u našoj školi. Upornošću naših članova izborili smo se i za parkiralište za bicikle koje je postavljeno u listopadu na zapadno parkiralište škole. Raspravljali smo o brojnim temama, od školskih obroka i zaštite životinja do božićnih ukrasa od papira i smanjenju konzumerizma. Nadamo se da će se naši prijedlozi i ideje čuti u školi i izvan nje te da ćemo doprinijeti održivom razvoju naše sredine.
Maria Turalija, 6.c
Poticanje održivog razvoja
Još jednom smo se pridružili obilježavanju Erasmus dana. Ovaj put je manifestacija, u kojoj korisnici programa Erasmus organiziraju raznovrsna događanja, trajala tri dana dulje, od 9. do 14. listopada. Na njoj se predstavljaju rezultati, stečena znanja i iskustva. Sva događanja se upisuju na međunarodnu kartu. Ovogodišnja krovna tema bila je Europska godina vještina, a naziv naše teme je bio Vještine u skladu s prirodom. Cilj je bio kod učenika razviti vještine s kojima se do sada možda nisu susretali, a podrazumijevaju odgovoran odnos prema prirodi, razvoj empatije prema svim živim bićima, ukazivanje na važnost prirodnih resursa u društveno-gospodarskom razvoju te uopće rast, razvoj i odnos prema prirodi u skladu s ciljevima održivog razvoja. Izrađivali smo sapun s prirodnim sastojcima, fotografirali i prepoznavali biljne vrste u školskom vrtu, brali i pakirali lavandu te sastavljali solarne robote. Kako je bilo, pogledajte na fotografijama.
Maria Turalija, 6.c
Puževi u fokusu
Bogato zamišljenom projektnom danu prethodile su brojne aktivnosti. Sve je to predstavljeno na završnoj priredbi u opuštenoj atmosferi. Podrška lokalne zajednice ni ovaj put nije izostala.
U sklopu projekta Plavi morski svijet s krovnom temom Mekušci – puževi Jadranskoga mora održana je 12. listopada 2023. godine 7. Srdelijada, još jedan uhodani projekt OŠ Bijaći, a obilježeni su i Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Nositelji aktivnosti su učiteljice biologije i kemije, a pridružili su im se i ostali učitelji te djelatnici škole. Bogato zamišljenom projektnom danu prethodile su brojne aktivnosti.
Članovi Biološko-ekološke grupe i Eko-grupe, pod vodstvom Anđeline Lukas i Diane Marin, izradili su prezentaciju Mekušci – puževi Jadranskoga mora. Prezentacija je prikazana učenicima od 1. do 8. razreda u sklopu Sata razrednog odjela i tematskog projektnog dana.
U školskom predvorju postavljena je izložba dječjih likovnih radova učenika razredne i predmetne nastave koju su osmislile učiteljica likovne kulture Bruna Carev te učiteljice razredne nastave Mirjana Dražin i Marina Grgin u suradnji s učiteljicama biologije i kemije Anđelinom Lukas i Dianom Marin. Za završnu svečanost predstavnici svih razrednih odjela donijeli su razredne košarice pune jesenskih plodova i krušnih proizvoda.
S blagoslovom
Priredbu, u koordinaciji Lucije Carev, učiteljice hrvatskog jezika, vodili su učenici 6. b razreda Marijeta Benutić i Stipe Bartulović. Na početku programa okupljene je pozdravila ravnateljica Jadranka Šošić ukratko predstavivši aktivnosti projektnoga dana. Posebno je istaknula važnost senzibiliziranja djece za teme okoliša, osobito očuvanja Jadranskoga mora i našega podmorja.
U programu su se recitacijama na temu kruha i mora predstavili učenici 1.a, 1.d, 2.b, 2.d, 3.b, 4.a, 5.a, 6.b i 6.d razreda. Školski zbor Bijaćki slavuji, u pratnji voditelja Ivana Cinottija, izveo je pjesmu More, more kojom se predstavio na ovogodišnjem festivalu Mali Split. Nastupio je i pjesnik Tomislav Najev, stalni suradnik i prijatelj Škole, predstavivši izbor iz svoje poezije. Odjevena u kaštelansku nošnju Vanja Aranza, prijateljica OŠ Bijaći, kazivala je prigodne stihove.
Don Božo Plazibat, župnik Kaštel Novog, održao je kratki govor i molitvu te blagoslovio razredne košarice i sve okupljene učenike, učitelje i goste. Na Srdelijadi je bio štafilićki župnik don Damir Vuletić.
Hvala na podršci
U ime osnivača Splitsko-dalmatinske županije nazočili su Damir Gabrić, pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, a u ime grada Kaštela nazočio je viši savjetnik Mate Barun te kaštelanski vijećnici Doris Grgurin i vijećnik Luka Pera.
Za vrijeme priredbe na platnu su se prikazivale već spomenute PP prezentacije, a umjetnik Draženko Pačalat slikao je motive mora te izložio svoje tematske radove koje su nazočni razgledali, kao i izložbu radova Ivice Prge, samoukog umjetnika, čije su zanimljive skulpture bile izložene u predvorju.
Djeca su učila i od znanstvenika. Održane su radionice za učenike predmetne i razredne nastave. Radionicu Što sve živi u moru? održala je za učenike razredne nastave dr. sc. Daria Ezgeta Balić u suradnji s kolegicama dr. sc. Barbarom Zorica i Marijom Šestanović, dipl. ing. biol. iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.
Zajedno smo jači
O dobroj suradnji s lokalnom zajednicom svjedoči i predavanje Gorana Smojvera, člana PŠK Srdela, koji je učenike pobliže upoznao s udičarenjem te im je iznio niz zanimljivosti o toj temi. Kao i ranijih godina, organiziran je lignjolov učenika 4.c razreda s učiteljicom Ivanom Peran u društvu članova Srdele.
Neformalni dio programa protekao je u ugodnom druženju učenika, učitelja i gostiju, a sve uz prigodnu zakusku koju su pripremili naši kuhari i učitelji. Bilo je slanih i slatkih jela, a srdela je, kako i priliči, bila kraljica stola. Za gradelavanje se pobrinuo školski domar Nenad Pera uz pomoć članova Udruge Gabine: Joška Bedrine, Dragana Mornara i Pave Krstulovića. Srdele su donirali ribari Jozo Pera i Ante Šuško.
Petra Lovrić, 5.c
To be continued…
Erasmus+ projekt European Schools for Sustainable Development završio je 31. kolovoza 2023., deset mjeseci kasnije od predviđenog zbog pandemije COVID-a 19. Završna mobilnost namijenjena učiteljima održana je od 6. do 9. srpnja u Makóu, Mađarska. Trebala je to biti uvodna mobilnost, ali je spletom okolnosti postala završna.
Na završnoj mobilnosti našu školu predstavljali su ravnateljica Jadranka Šošić, učiteljica Sanja Mikelić i učitelj koordinator Petar Perić. Bio je to svojevrsni tečaj-seminar-edukacija za učitelje te prilika za razmjenu iskustava i evaluaciju projektnih aktivnosti.
Prvi dan održana su predavanja o aktivnostima unutar projekta. Naš koordinator putem prezentacije Croatia – our ESSD project – importants and results predstavio je iskustva naše škole naglasivši tekovine projekta trajnim vrijednostima: sudjelovanje u Eko parlamentu te povezanost učenika i prirode kroz očuvanje i vrednovanje prirodne baštine (poučna staza od Sv. Marte do Sv. Nofra). Ravnateljica je uručila prigodne poklone koordinatoru i školi domaćinu te ostalim sudionicima. Našla se tu i slavljenička torta zbog uspješno odrađenih projektnih aktivnosti. Ostatak mobilnosti proveli smo u posjetu Segedinu i Budimpešti.
Ipak, najveća trajna vrijednost je uspostava prijateljstva i dobrih odnosa sa školama partnerima, ravnateljima, koordinatorima i drugim učiteljima, sudionicima projekta. Nadamo se ostvarivanju daljnje suradnje u različitim projektima, poput našeg natječaja ČA u versin, riči i pinelu, ili u nekom budućem Erasmus+ projektu.
Petar Perić, koordinator projekta
Uspostavimo ravnotežu
U okviru Erasmus+ projekta European Schools for Sustainable Development u 2023. godini posjetili smo Italiju i Mađarsku gdje je u srpnju održana i završna mobilnost.
Tim naše škole, predvođen ravnateljicom Jadrankom Šošić i učiteljem Petrom Perićem te učenicima 8.c razreda Lucijom Dražin, Karmelom Lukas Rušnov, Ivanom Bepom Buljubašićem i Josipom Bučevićem, sudjelovao je u projektnoj mobilnosti Održivi gradovi i zajednice u gradu Castel di Sangro u Italiji od 26. do 31. ožujka 2023.
Putovanje se odužilo zbog neispravnosti zrakoplova pa smo sa zakašnjenjem sletjeli u Rim odakle smo se vozili dva sata do našeg odredišta. U pet prekrasnih dana u središtu Apeninskog poluotoka, podno planina doživjeli smo i sunce i snijeg. Upoznali smo se s funkcioniranjem umreženog školskog sustava od jaslica do srednje škole, obilazili kulturno-povijesne spomenike i galerije. Timski smo sudjelovali u brojnim radionicama te se družili. Vrhunac petodnevnog rada bila je izrada maketa održivog grada uz izlaganje o njegovoj funkcionalnosti. Kreativnost i dobre ideje ponovno su došle do izražaja. Pokazane su i digitalne vještine. Učenici i učitelji upoznali su se s prirodnom baštinom kao resursom razvoja Castel di Sangra. Jedan dan boravili smo u nacionalnom parku i učili kako se povezati s prirodom kroz timsku igru i nadmetanje u tradicijskim igrama. Nakratko smo čak zaboravili i na mobitele! Šetali smo se uz rijeku i upoznali s tradicijom održivog ribarstva.
Bilo je to jedno nezaboravno druženje nakon kojega su pale i suze prilikom rastanka od naših ljubaznih domaćina.
Karmela Lukas Rušnov, 8.c (šk. god. 2022./2023.)
Prošle školske godine, od veljače do lipnja 2023., učenici 1.a, 1.d i 2.b, zajedno sa svojim učiteljicama Benitom Vladušić, Marinom Grgin i Mirjanom Dražin, sudjelovali su u eTwinning projektu Čakavica u srcu 2 koji su godinu prije započele učiteljice Jagoda Čopac iz OŠ Trstenik i Sandra Podrug iz OŠ Split 3. Tijekom projekta razvijali su interes i ljubav prema hrvatskom jeziku (zavičajnom govoru – čakavici), hrvatskoj tradicijskoj glazbi, tradicijskim igrama i plesovima zavičajne regije uz skupno muziciranje i likovni izričaj.
Maria Turalija, 6.c
Çok? Yok!* Taman!
Odlazak u Tursku bio je za mene veliki izazov jer mi je to bilo prvo putovanje u inozemstvo i prvo putovanje avionom. Bilo je to sjajno iskustvo, vrlo poučno i zabavno. Upoznao sam sasvim novi svijet.
Pred kraj prošle školske godine sudjelovao sam u međunarodnom projektu Erasmus+ mobilnosti Common Heritage From Tradition To Future pa sam 4. lipnja 2023. otputovao u Tursku, u 2700 km udaljeni grad Mersin, smješten u južnom dijelu Turske, na obali Sredozemnog mora nedaleko od granice sa Sirijom. Učenici 8. razreda Mia Šustić Pardal , Kiara Ivančić, Marta Barišić i Bože Rudan te ja, šestaš, predstavljali smo Hrvatsku, odnosno našu školu. Pratile su nas učiteljice Ksenija Žarković i Mirjana Dražin kojima sam zahvalan što su se potrudile da nam ovo putovanje bude savršeno. Bio je to za mene veliki izazov jer mi je to bilo prvo putovanje u inozemstvo i prvo putovanje avionom. Radovao sam se i druženju s djecom iz Turske, Grčke, Bugarske i Rumunjske koji su također sudjelovali u programu.
Naše izazovno putovanje počelo je oko 3 sata ujutro na parkiralištu naše škole odakle smo se uputili prema granici s Bosnom i Hercegovinom. Putovali smo avionom na relaciji Sarajevo – Istanbul – Adana. Uživao sam u letu avionom. U Adani nas je čekao kombi koji nas je odveo u Mersin, po veličini deseti grad u Turskoj koji ima skoro dva milijuna stanovnika te je najveća luka jugoistočne Anadolije. Grad je to različitih vjera i kultura te kažu da predstavlja simbol jedinstva i harmonije. Poznat je po kulturno-povijesnim znamenitostima, ali i po prelijepim prirodnim plažama koje zauzimaju 108 km dužine obale. Zanimljive su po sitnom pijesku.
Dobri domaćini
Dočekali su nas domaćini, a moj je bio Kuzey, simpatični tamnokosi i dugokosi Turčin koji je nekoliko godina stariji od mene. Na prvu sam prepoznao da ćemo imati mnogo zajedničkih tema i interesa. Dok smo se vozili do njegova stana, razgledavao sam grad, ogromne zgrade i nebodere, prelijepu, egzotičnu obalu i mnoštvo neobičnih minareta koji su Mersin činili drukčijim od gradova koje sam već vidio. S prozora sobe u kojoj sam bio smješten imao sam izvrstan pogled na grad. Jedva sam čekao jutro zamišljajući što me sve čeka.
Tradicija
Ujutro smo posjetili školu domaćina, Adnan Menderes Ortaokulu. Pripremili su nam ceremoniju dobrodošlice te smo sudionicima iz ostalih zemalja predstavili tradicionalne hrvatske dječje igre te našu hrvatsku kravatu. Za ručak su nam pripremili tradicionalna turska jela i počastili nas turskim kolačima. Iako sam izbirljiv u hrani, nisam htio ništa propustiti i sve sam probao. Posjetili smo Kuću bajki gdje smo igrali tradicionalne turske dječje igre, čuli neke bajke, ali i crtali na crnom kamenju koja se mogu naći samo na mersinskim plažama. Također smo kušali pravu tursku kavu te se upoznali s pravilnim procesom njezine pripreme.
Nova kultura
Ujutro smo posjetili islamski centar u Mersinu i vidjeli derviše, pripadnike muslimanskog vjerskog reda. Također smo bili u džamiji koja me impresionirala svojom veličinom i sjajem. Poštovali smo njihove običaje pa smo se izuli prije ulaska. Nakon toga smo posjetili drevni Kanlıdivane, nekadašnji grad Rimskog Carstva. Zanimljiv je bio i posjet špilji Raj i pakao. Legenda kaže da je Zeus privremeno zadržao Tifona u „paklenoj strani špillje“ prije nego što ga je zatočio ispod Etne. Tijekom cijelog boravka lošije sam spavao jer se usred noći s džamija čuo glasan poziv mujezina na molitvu. To mi je bilo vrlo neobično i zanimljivo u početku, ali kasnije je postalo je zamorno. Jednostavno, htio sam spavati i odmoriti se za sljedeći dan.
Divan kraj
Četvrti je dan bio posebniji od ostalih jer smo išli u posjet Kapadokiji, svjetskoj turističkoj atrakciji poznatoj po balonima na vrući zrak. Nalazi se usred područja koje je nekad davno bilo puno vulkana. Prvo smo išli u okrug Derinkuyu gdje je podzemni gradu u kojem su se skrivali ranokršćani. Nakon toga smo se uputili u Kapadokiju. Uživali smo u nestvarnom, čudesnom krajoliku. Posjetili smo Nacionalni park Goreme, poznat po kamenim formacijama u obliku šiljka. Išao sam u kupnju suvenira gdje sam doživio zanimljivost; prvi put u životu sam se cjenkao sve dok se s prodavačem nisam dogovorio oko prihvatljive cijene. Poslije smo se vratili natrag u okrug Derinkuyu gdje smo imali „tursku noć“ – šou koji uključuje tursku hranu i turski ples. Tu sam zapravo shvatio koliko smo različiti, ali i jednaki – i oni i mi volimo glazbu, ples i dobru zabavu.
Opuštanje
Peti dan bio je vrlo zabavan. Išli smo na brod na kojem smo plesali, glumili tradicionalno tursko vjenčanje (nisam se ja ženio), skakali u more i kupali se na više lokacija. Poseban je bio doživljaj promatrati mersinsku obalu i grad s broda. Ondje su nam dodijeljene potvrde o sudjelovanju i darovi domaćina.
Šesti dan nismo imali ništa organizirano što znači da smo mogli raditi što želimo. S domaćinom sam išao u trgovački centar. Iznenadile su me cijene u trgovini s elektroničkom opremom gdje sam i kupio željenu igru za PS4 za sitne novce. Kupili smo i neke suvenire. Zadnju večer sam se družio s obitelji domaćina te spremio stvari za povratak kući.
Oproštaj i povratak
Ujutro smo se oprostili od domaćina i krenuli prema aerodromu u Adani. Cijelim putem nas je pratila specifična turska glazba koja je tih dana zarobila moje uši. Čuo bih je i kada je nije bilo. Prespavao sam većinu leta za Istanbul i Sarajevo, ali zato sam u kombiju nestrpljivo iščekivao povratak kući. Usprkos prekrasnim utiscima i događajima prethodnih dana, osjetio sam ogromnu sreću kad smo stigli na parkiralište naše škole. Prije no što sam ušao u Hrvatsku, mami sam javio da pripremi nešto slasno i obilno za jelo. I stvarno je bilo zadovoljstvo osjetiti okuse domaćih jela, bez turskih namirnica ili začina. Putovanje u Tursku bilo je sjajno iskustvo, vrlo poučno i zabavno. Upoznao sam nove ljude, drukčiju kulturu, hranu, potpuno drugačiji mentalitet, navike i poglede na svijet te vidio prekrasne, drugačije krajolike. Možda su najveća vrijednost ljudi, nova poznanstva koja su me obogatila. Sigurno ću pamtiti ovo dragocjeno iskustvo za cijeli život, no moram priznati da ovaj kutak zemlje gdje živim i ove ljude oko sebe koje volim ne bih mijenjao ni za što na svijetu.
Stipe Bartulović, 6.b
çok – tur. puno
yok – tur. rječca za negiranje; ne, nije, nikako, nema
