Digitalni školski list OŠ Bijaći
11. prosinca 2017. godine predstavnici učenika sedmih razreda sa svojim razrednicima Dijanom Šunjerga, Boženom Smodlaka, Zdravko Carevom i Tomislavom Rogošić posjetili su Dječji dom „Miljenko i Dobrila“ u Kaštel Lukšiću. Cilj posjeta bio je u predbožićno vrijeme razveseliti štićenike doma prigodnim darovima u čemu su i uspjeli. Djeca su se jako razveselila dobivenim poklonima te zajedničkom druženju koje će se, nadamo se, nastaviti.
Valentina Čajić, 7.d
I ove godine u predbožićno vrijeme učenici 6.a razreda s razrednicom Zoranom Duplančić i pomoćnicom u nastavi Marinom Jurić posjetili su Dječji dom Miljenko i Dobrila u Kaštel Lukšiću gdje su na prigodnoj radionici izrađivali božićne čestitke družeći se sa štićenicima Doma. U ugodnoj atmosferi učenici su stekli nova poznanstva i naučili zanimljivu likovnu tehniku te još jednom potvrdili da je ovakav oblik izvanučioničke nastave SRO više nego dobar.
Anja Grbeša, 6.a
Učenici naše škole sa svojim razrednicama i razrednicima pridružili su se humanitarnoj akciji na nacionalnoj razini – Spinraza za sve. Naše srce je uz sve oboljele od spinalne mišićne atrofije a posebno uz Ani, učenicu drugog razreda kaštelanske jezične gimnazije. Nekadašnje učenice naše škole, koje s Ani pohađaju razred, kontaktirali su svog bivšeg predmetnog učitelja s molbom da i naša škola sudjeluje u navedenoj akciji.
Provođenje akcije naišlo je na odobravanje svih uključenih. Naime, na tržištu se pojavio lijek spinraza koji oboljelima omogućava lakše nošenje s bolešću. Cilj akcije je upoznati širu javnost o ovoj bolesti te fotografijama s porukom podrške oboljelima pružiti potporu u nastojanjima da lijek postane dostupan u Hrvatskoj i financiran od nadležnog Ministarstva.
mr. sc. Petar Perić
Humanitarna akcija Crvenog križa grada Kaštela “Djeca Kaštela za djecu Kistanja“ održala se u mjesecu studenom i u našoj školi. Dvotjedna akcija završila je 16. studenog kada su djelatnici Crvenog križa preuzeli više stotina prehrambenih i higijenskih potrepština koju se učenici naše škole marljivo pripremali i donijeli u školu. Prodavali su se i bonovi HCK od 1 kune, a prihod je namijenjen učenicima siromašnijeg imovnog stanja.
Magdalen Šimera, 6.b
U školskoj godini 2016./17. uključili smo se u međunarodni projekt pod nazivom „Marijini obroci“. Organizacija Marijini obroci nude obroke koji mijenjaju život najsiromašnijoj djeci svakoga školskog dana te danas u svijetu hrane više od milijun djece. Svi razredi škole svojim su prilogom sudjelovali u tom hvalevrijednom projektu.
Marijana Grbeša, 8.c
Škola Bijaći, poučena dobrim iskustvom, ponovno se uključila u Unicefov program Škole za Afriku
Ovu godinu prikupljala su se sredstva za školovanje djece u Burkini Faso. Veselio nas je entuzijazam s kojim su učenici cijele škole sudjelovali u realizaciji projekta. Jednako je fascinantna kreativnost djece, kao i poduzetnički duh i razmišljanja adolescenata.
Kao najprivlačniji motiv oslikavanja, djeca su odabrala afričke maske. Pritom su osobito vrijedni bili učenici 1.b razreda koji su se sa svojom učiteljicom Katjom Bašić i asistenticom Jukić „okušali“ i u izrada glazbala, kao i izvedbom plesnih koraka. Kreativni su bili i trećaši koji su uz maske, afričkim motivima oslikavali i štapove od trske te izrađivali nakit. Nakit su izrađivali i učenici 4.a razreda koji su u glinamolu oblikovali afričke maske, crnkinju, crni kontinent i sve ono što ih je inspiriralo tijekom proučavanja ovog zanimljivog kontinenta.
Drugi zanimljivi motiv oslikavanja bile su afričke životinje koje su s jednakim žarom oslikavali i trećaši i četvrtaši i s ponosom ih izlagali na panoima. Poruke prijateljstva „uokvirene“ afričkim motivima resile su učionicu 4.d razreda. Snažne poruke „u središtu“ slike odražavale su ljepotu spoznate različitosti i osviještenost djece o potrebi zauzimanja za pravo svakog djeteta na dom, obitelj, zdravstvenu skrb, školovanje, zdravu hranu, pitku vodu, sretno djetinjstvo, miran i siguran život.
Učenici 4.b razreda su „otkrivali“ Afriku istražujući floru i faunu, geografska obilježja te ostale ljepote i zanimljivosti afričkog kontinenta. Naučeno su izradom plakata prezentirali povodom obilježavanja Dana Afrike. Učenici šestih razreda učili su o geografskog obilježja, ali osvrnuli su se i na breme nerazvijenosti i probleme stanovništva Crne Afrike. Učitelji geografije su se i ove, kao i prethodnih godina, pokazali kao izvrsni suradnici u realizaciji projekta.
Petaši su studiozno pristupili otkrivanju razlika vezanim uz izgled škole i uvjete školovanja djece u Sudanu, Kambodži, Zambiji, Pakistanu, Ruandi, Nepalu, Malaviju… Svoje spoznaje su izrazili tehnikom crtanja i pisanja sudjelovanjem u radionici Po čemu se moja škola razlikuje od tvoje?.
Tijekom cijele godine, učenici su prikupljali novac u svoje razredne blagajne i radovali se novoj klupi, školskom priboru, lopti… koju će priskrbiti svojim „dalekim prijateljima“. Pritom se 7.d pokazao vrlo poduzetnim skupivši više od 1 000 kn. Ništa manje uspješni nisu bili ni učenici 6.a koji su prikupili 900 kn. Ukupnom iznosu pridodana su i sredstva prikupljena na prodajnoj izložbi učeničkih radova, pri čemu su pomagali školski volonteri. Iznos od 7020,00 kn zajednički je dar unaprjeđenju života djece iz Burkine Faso. Više od doniranog je svijest i iskustvo djece Bijaća da pomaganje potrebnima i odricanje u ime drugoga umnaža radost življenja, i briše razlike među nama.
Rajka Šore, psihologinja
Ured UNICEF-a u Hrvatskoj pokrenuo je 2003. godine kampanju pod nazivom Za sigurno i poticajno okruženje u školama poznatiju pod nazivom Stop nasilju među djecom.
U jesen 2003. uslijedio je poziv školama da se prijave i uključe u Program kako bi dobile stručnu pomoć i stekle naslov Škola bez nasilja. Naša škola je 22. prosinca 2004. godine, zajedno s još 15 škola u Hrvatskoj, među prvima stekla taj prestižni naslov djelujući pod motom Nenasilje je oružje jakih. S vremenom se škola priključila UNICEF -ovoj Mreži škola bez nasilja i postala potpisnica Deklaracije o zaustavljanju vršnjačkog nasilja.
U svibnju i lipnju 2005. godine osposobljena je prva skupina vršnjaka pomagača koja pod nazivom Prijatelji od tada u školi djeluje. Ideja vršnjačke pomoći zasniva se na činjenici da vršnjaci mogu pomoći u uspostavljanju dobrih odnosa među djecom kroz zajedničke aktivnosti, a temelji se na njihovoj urođenoj sposobnosti da podjele i iskažu osjećaje i budu od koristi drugima S obzirom da se djeca i mladi rado oslanjaju na vršnjačku podršku, svake dvije godine provodi se osposobljavanje učenika petih i šestih razreda kako bi ovu ulogu, uz stručno vodstvo psihologinje, savjesno obavljali. Uvježbavanje vršnjaka pomagača se odnosi na stjecanje vještina slušanja, komuniciranja, socijalnih vještina, a posebno zagovaranja za promjene. Svoje spoznaje proširivali su i obogaćivali sudjelovanjem i na regionalnim susretima Mreže škola bez nasilja.
Sve aktivnosti vezane uz rad vršnjaka pomagača usmjerene su razumijevanju i pomaganju drugima kako bi stekli potrebno samopuzdanje i gradili kvalitetne odnose s drugima. Osim pružanja podrške učenicima u učenju i uključivanju u društvo vršnjaka, oni su prava dragocijenost u dojavi i sprječavanju „najavljenih“ tuča i mogućih sukoba među „zaraćenim stranama“. Tijekom godina, osposobljavani su za provođenje medijacije, tj. posreduju u mirenju traženjem optimalnih rješenja u vršnjačkim sukobima i razmiricama. Aktivni su sudionici u oživotvorenju „zaboravljenih igara“ kako bi školsko dvorište postalo mjesto zabave i igre, a ne arena u kojoj nasilnici demonstriraju moć nad svojim žrtvama. Zahvaljujući tome, stopa nasilja se u odnosu na 2004. godinu smanjila. Prema istraživanju provedenom u našoj školi 2008. godine (za potrebe obnove statusa Škola bez nasilja), 21% učenika sudjelovao je u nasilništvu s tim da je 5% njih to radilo često i razvilo zlostavljački obrazac ponašanja što je niže od hrvatskog prosjeka. Takav trend se, vjerujemo, nastavio i po prestanku djelovanja UNICEF-a u Hrvatskoj jer smo stečene strategije rada usvojili i uspješno inkorporirali u postojeće programe rada na prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja.
Rajka Šore, psihologinja
Sudjelujem u grupi vršnjaka pomagača već 3 godine. Za mene je to jedno jako lijepo iskustvo i dosta dobroga sam naučila kao vršnjak pomagač. Kada sam se tek učlanila, sjećam se da sam bila jako sramežljiva i tiha. Znala sam sve odgovore na pitanja koja bi psihologinja postavila, no bojala bih se odgovoriti. Sjećam se da smo u šestom razredu učili znakovni jezik. Psihologinja nam je organizirala i malu priredbu za djelatnike naše škole u zbornici. Kako sam ja bila prehlađena, a ostali sramežljivi, priredba je otkazana. Prošle smo godine imali dosta posla, naročito zbog malih nesuglasica. Srećom prošle smo medijaciju i sve probleme uspješno riješile. Ove, pak, godine imamo dosta posla oko obilježavanja svakakvih događaja i izrade prigodnih plakata. Uz to, imamo i učenike kojima pomažemo bolje usvojiti gradivo. Sigurna sam da ćemo sve to uspješno obaviti. Naime, kao vršnjak pomagač naučila sam važnost pomaganja i sreće drugih. Nadam se kako će mene jednom zamijeniti netko još bolji i skloniji pomaganju.
Mara Klarić 8.c
U sedmom razredu sudjelovala dam u radu grupe vršnjaka pomagača. Učili smo znakovni jezik i naučile pjesmicu Kratkovidni klinac. Psihologinja, koja je vodila grupu, potakla nas je na razmišljanje o ljudima kojima je potrebna pomoć. U školi smo preko velikog odmora okupljali djecu kako bi ih zabavili i igrali neke igre. To je bilo stvarno lijepo iskustvo za mene i nadam se da će se i druga djeca uključiti u rad ove vrijedne skupine.
Dora Vušković, 8.c
Prošle godine bila sam dio grupe vršnjaka pomagača koju je vodila školska psihologinja. Bilo nas je deset u skupini i učili smo znakovni jezik te razne igre za mlađu djecu. Bilo mi je lijepo biti dio te skupine. Naučili smo kako pomoći drugima i što je najvažnije da ne procjenjujemo ljude po izgledu i prihvaćamo svakoga bez obzira na razlike.
Nikolina Buntić, 8.d
U vršnjake pomagače sam se uključila u petom razredu. Započelo je tako što smo održali radionice na proljetnim praznicima. Na radionicama smo se svi međusobno upoznavali i izrađivali smo razne plakate. Sljedeću godinu u 6. razredu počeli smo učiti znakovni jezik. Naučili smo i “otpjevati” pjesmu na znakovnom jeziku. U 7. razredu učili smo provoditi medijacije. U našem društvu našla se jedna djevojčica koja je imala problema sa svojim društvom i to je bio naš prvi medijacijski slučaj. Saslušale smo priču obje strane te nakon toga dale svoja mišljenja i riješile slučaj. Sada u 8. razredu imamo zadatak osmisliti i napraviti plakat ili prezentaciju za dane koje škola obilježava. Prvi zadatak ove godine bio nam je dan kravate. Naša je ideja bila pozvati sve učenike i nastavnike da na taj dan u školu dođu s kravatama. Nadam se da ćemo ovu godinu imati još takvih zadataka i da ćemo iza sebe ostaviti nešto nezaboravno.
Viktorija Bilić Kovačević, 8.c