Digitalni školski list OŠ Bijaći
Dan ružičastih majica nacionalni je dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, a obilježava se zadnje srijede u mjesecu veljači.
Ove godine, ovaj se dan obilježio u srijedu 24. veljače. U predvorju škole postavljen je prigodni pano učenika 1. d razreda.
Stručni skup Čakavština u hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturi ujedinio je brojne učitelje i posjetio na važnost njegovanja čakavštine zbog promicanja i čuvanja jezičnog kulturnog dobra.
U programu 27. ČAkavske večeri održan je 20. travnja 2018. u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću stručni skup za učitelje hrvatskoga jezika i razredne nastave pod nazivom Čakavština u hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturi čiji je domaćin bila naša škola, a organizator Agencija za odgoj i obrazovanje pod vodstvom Jadranke Domazet i Mirele Majstrović, viših savjetnica za razrednu nastavu.
Skup je otvorio dr. sc. Srećko Listeš, viši savjetnik za hrvatski jezik, koji je pozdravio okupljene i pohvalio dugogodišnji trud u njegovanju čakavštine u Bijaćima. U ime škole domaćina nazočnima se obratila Jadranka Šošić, ravnateljica OŠ Bijaći, istaknuvši važnost čuvanja jezične baštine te zahvalivši svima koji podupiru projekt ČAkavske večeri. Skupu se obratila i Sandra Zokić, kaštelanska pročelnica za društvene djelatnosti, izrazivši ponos što Grad Kaštela pruža potporu projektima poput ovog. Stručni skup za učitelje hrvatskog jezika i razredne nastave
Izlaganje je započeo dr. sc. Josip Lasić s Filozofskog fakulteta u Splitu zanimljivom temom Od portuna do kantuna: terensko istraživanje lokalnoga govora u nastavi materinskog jezika te je, osvrnuvši se na romanske utjecaje u čakavštini, iznio prijedloge za nove pristupe u poučavanju zavičajnoga govora. Uslijedilo je predavanje dr. sc. Katarine Lozić Knezović, također, profesorice s Filozofskog fakulteta u Splitu, na temu Hrvatsko glagoljsko pisano nasljeđe i čakavština, zamišljeno kao svojevrsno putovanje kroz hrvatsko glagoljaštvo u kojem se dotaknula veza između svećenstva i kulture te različitih jezičnih utjecaja u hrvatskim glagoljskim tekstovima. Slikovit presjek čakavske pismenosti i kulture donijelo je posljednje predavanje koje je održao dr. sc. Domagoj Vidović s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu. U predavanju pod nazivom Čakavština od epigrafskih spomenika do CD-a progovorio je o humorističnom aspektu starije hrvatske književnosti i popularnoj kulturi.
U programu skupa nastupili su učenici OŠ Bijaći, nagrađeni na netom održanom III. natječaju ČA u versin, riči i pinelu. Ivan Lukas Rušnov, učenik lanjskog 5.c razreda pročitao je svoj literarni rad Baš je to fantažija, a Lolita Lana Ivaković, tada učenica 7.d razreda recitirala je pjesmu Tira e mola autorice Vinkice Britvić. Ovaj skup podsjetio je da zavičajni govor treba njegovati kako bismo zajedno očuvali čitavo bogatstvo jezika i cjelokupnu nematerijalnu kulturnu baštinu.
Lucija Rašetina, 6.a
ice Vinkice Britvić.
Danas je 14. veljače, a svi znamo po čemu je taj datum tako poznat i zbog čega je tako iščekivan. I u našoj Školi mogla se osjetiti posebna toplina i radost zbog obilježavanja dana zaljubljenih – Valentinova. Možda mnogi nisu zaljubljeni, ali zato svi imamo nekoga koga volimo i tko nas voli te se rado sjetimo i iskažemo ljubav prema tim osoba na različite načine…
Učenici OŠ Bijaći prisjetili su se kaštelanske ljubavne priče o Miljenku i Dobrili te je treći školski sat u B smjeni pedagoginja Anamarija Botić održala radionicu u kojoj su učenici pisali pisma upućena Miljenku i Dobrili te ih ubacivali u sandučić. Prethodno su čuli priču o kaštelanskom Romeu i Juliji te sv. Valentinu. Iako je njihova priča završila tragično, ona nije izgubila snagu poruke ljubavi koju su živjeli tijekom života i prenijeli je nama kao lekciju. Ljubav nikad ne prestaje, ona je jača i od smrti!
2. b razred zajedno s učiteljicom razredne nastave Terezijom Zokić bojom odjeće posjetili su mnoge na što danas trebamo posebno obratiti pažnju – na ljubav prema drugima. Uživali su u kreativnoj radionici, a potom ovjekovječili trenutak fotografiranjem u obliku srca. Također, povodom današnjeg dana uređeni su prigodni panoi.
Misao Lea Buscaglia kaže: „Ljubav je život… Ako propustite ljubav, propustili ste život.“
Neka nam svaki dan bude Valentinovo, živimo ljubav svaki dan i iskazujmo je drugima. Nikome ne trebaju izgovori i prilike da pokaže koliko voli jer svaki izlazak sunca u sebi nosi potencijal da bude Valentinovo.
Anamarija Botić, pedagoginja
Ovogodišnja, četrnaesta Noć muzeja održala se 1. veljače 2019. godine. Tema ovogodišnje Noći muzeja je Inovacije i digitalna budućnost.
Učenici 6. a i 6. b razreda sa svojim razrednicama A. Gotovac, M. Škare te vjeroučiteljicom N. Burazin i učiteljicom hrvatskog jezika M. Carev Žnidarec ove godine su posjetili Etnografski muzej i Muzej grada Splita.
U Muzeju grada Splita prvi puta je postavljena izložba kamenih grbova gdje se po prvi puta predstavlja baština grada Splita zapisana u kamenu sačuvana kroz kamene, gradske i obiteljske grbove. Autorica izložbe je viša kustosica Muzeja grada Splita E. Šarić Kostić.
Etnografski muzej je ove godine ponudio sjajan stalni postav nadopunjen izložbom Makedonska narodna nošnja i tekstilno rukotvorstvo.
Paolo Kodžoman, 6.b
31. siječnja 2019. g. učenici 8. a i 8. b gledali su u Hrvatskom narodnom kazalištu baletnu predstavu Derviš i smrt.
U njihovoj pratnji bile su razrednice Božena Smodlaka, Dijana Šunjerga, učiteljica hrvatskog jezika Mirela Carev Žnidarec i vjeroučiteljica Natalia Burazin. Baletna predstava je nastala temeljem istoimenog djela književnika M. Selimovića, a govori o potrazi za srećom koja je smisao života. Nastavnice i učenici bili su oduševljeni izvedbom i adaptacijom poznatog romana.
Koreograf ove baletne izvedbe je Igor Kirov. Sjajni libretist je Sašo Dimoski koji je libreto napravio temeljen na motivima djela Meše Selimovića. Glavna uloga Ahmeda Nurudina pripala je izvrsnom Tomislavu Petranoviću. Upotpunjeno odličnom glazbom čiji je skladatelj Goran Bojčevski svakako preporučujemo pogledati.
Anamarija Jurić, 8.a
ponedjeljak 28. siječnja započelo je 23 po redu zajedničko vjeronaučno natjecanje iz tri kaštelanske osnovne škole u OŠ Bijaći, K. Novi. Učenici naše škole ugostili su, po tradiciji, vjeroučenike iz osnovnih škola Prof. Filipa Lukasa iz K. Starog i Ostroga iz K. Lukšića. Natjecalo se 36 ekipa VI., VII. i VIII. razreda s 140 vjeroučenika. Tema natjecanja je: „Svjedoci Radosne vijesti u hrvatskom narodu“…
Nakon uvodne molitve učenici su se uveli u natjecanje Igrom asocijacije. Slijedio je pisani test i igra Šifra (poznati kviz s HRT). Na kraju prvog dana slijedila je akcija sakupljanja starog papira koja se boduje za natjecanje.
Treba istaknuti da je u subotu, 26. siječnja, održana četvrta e-olimpijada na kojoj su opet najbolji bili mali Lukšićani iz 7. c razreda.
Natjecanje se nastavlja u četvrtak, 31. siječnja u kojoj se natječe više od 35 ekipa učenika mlađeg uzrasta od III. do V. razreda na teme; „Euharistija“ i „Hrvatski sveci i blaženici“.
Petar Preradović bio je hrvatski pjesnik, prevoditelj i vojnik te predstavnik romantizma iz prve polovice 19. stoljeća. Preradovića su mnogi opisivali kao generala koji je u duši bio pjesnik, a čije je stvaralaštvo bilo protkano duhom ilirizma.
Petar Preradović rodio se 19. ožujka 1818. u Grabrovnici pokraj Pitomače. Otac mu je bio austrijski podčasnik pa ga je majka, nakon očeve smrti, poslala u Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto. Kao časnik službovao je u Milanu, Zadru, Zagrebu, Cremoni, Beču i drugim mjestima Habsburške Monarhije, a sudjelovao je u gotovo svim tadašnjim ratnim pohodima austrijske vojske. Karijeru je završio u činu generala, a početkom 1850-ih bio je pobočnik bana Josipa Jelačića.
Pjesme je počeo pisati na njemačkom jeziku, a školujući se i službujući u vojsci izvan domovine, u jednome je životnom razdoblju gotovo zaboravio materinski jezik. Inače je govorio mnogo europskih jezika, ali je iznad svega počeo cijeniti hrvatski. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim djelovao je na njega sudbonosno jer je nakon tog poznanstva počeo pisati na hrvatskom, a domoljubni zanos toliko ga je ponio da su mu jezik i domovina postali temeljno poetsko nadahnuće. Najplodniji je i najomiljeniji pjesnik ilirskoga, preporodnog doba koji je slavio ljepotu jezika jer je upravo u jeziku vidio i budućnost naroda iz kojega je ponikao. O hrvatskom jeziku zapisao je: Ljub si rode, jezik iznad svega, u njem živi, umiraj za njega! Po njemu si sve što jesi! Preradović se zanimao za hrvatski jezik, rodoljublje i vjeru, a u domoljubnim pjesmama Zora puca, Putnik, Rodu o jeziku, Jezik roda moga osjeća se oduševljenje što se narod nacionalno budio. Preradović nije pisao samo tada popularne budnice, nego i ljubavnu i refleksivnu poeziju, a njegov opus broji budnice, sonete, odu, prigodnicu, himnu, baladu, elegiju, romance i nadgrobnice. Preradović je bio pomalo mračan pjesnik, a za takve je stihove oslonac imao u vlastitom nesretnom intimnom životu: umrli su mu žena i djeca, a ženio se tri puta. Najpoznatije su njegove ljubavne pjesme Mrtva ljubav i Miruj, miruj srce moje, koja je i uglazbljena.
Preradović je od posljedica bolesti 1872. preminuo u austrijskom mjestašcu Fahrafeldu, a nakon sedam godina njegovi su posmrtni ostaci preneseni u arkade na zagrebačkom groblju Mirogoj. Cjelokupnim je opusom zauzeo jedno od vodećih mjesta u hrvatskoj književnosti, a književnik August Šenoa održao je nadahnut govor te spjevao „Himnu Petru Preradoviću” koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Za kraj, zanimljivo je spomenuti da, iako ga svi znamo kao Cvjetni trg u Zagrebu, njegovo pravo ime nosi naziv Trg Petra Preradovića u čast ovog velikog hrvatskog pjesnika. Njemu u čast, u Malom Lukoranu na otoku Ugljanu ukrašena je i mozaik klupa za koju se smatra da je bila klupa na kojoj je napisao stihove prve tiskane pjesme. U ožujku prošle godine, povodom njegova 200. rođendana, u njegovoj je rodnoj kući u Grabrovnici održan koncert kojim mu se htjela odati počast i izraziti zahvala za sve njegove zasluge.
Lucia Pera, 7.b
Osim gubitka Olivera, 2018. godinu obilježio je odlazak još jednog velikana – Jakše Fiamenga. Samo pet mjeseci nakon smrti svog velikog prijatelja i suradnika Olivera Dragojevića, 27. prosinca 2018. godine, u 73. godini života, napustio nas je i hrvatski akademik, pjesnik, književnik i novinar Jakša Fiamengo.
Jakša Fiamengo rođen je 1946. godine u Komiži na Visu, a živio je u Splitu. Javnosti je poznat i kao autor nekih od najpopularnijih Oliverovih pjesama kao što su: Nadalina, Piva klapa ispo’ volta, U prolazu, Promenade, Karoca gre i Sutra će te ponit… Jakša Fiamengo (26. 11. 1946. – 27. 12. 2018.) Iza sebe je ostavio preko 450 uglazbljenih stihova koje su otpjevali mnogi velikani hrvatske glazbe, a napisao je i 16 knjiga poezije. Za svoje radove osvojio je više od 50 nagrada, a 2018. godine dobio je i Porina za životno djelo. Jakša Fiamengo, zajedno s Duškom Mucalom, bio je gost na našoj 13. ČAkavskoj večeri pod nazivom A život gre daje…, koja se održala 28. 4. 2004. godine u Pastoralnom centru u Kaštel Lukšiću. Srcem prepunim tuge, opraštamo se od našega dragoga gosta…
Martina Kolak, 7.a
O GALEBU, JUBAVI I VAPORU /POZDRAV IZ NAŠI KAŠTILI – OLIVERU/
Lipo li je, lipo li je, na lažini suvoj ležat
Na osami pokraj mora, nad pučinon tebe gledat.
Još jednon da se rodi nemirno ovo tilo
Zvizdu će istu slidit i bit će ča je bilo.
I nek projdu sve obilance, svi lipi gušti i sve užance.
Da bar zadnju uru buden ča san bija
Ča je život vengo fantažija.
Infiša san u te nemoj mi zamirit
Mislija san vrime sve će to prominit.
Uvik kad san s tobon, ja san ka i dite
Zaboravin odma svoje kose side.
Dal’ te bude ove pisme zvuci, moja jubav nek ti je pri ruci.
Viruj u jubav i sačuvaj nju, viruj u jubav u dobru i zlu.
Jer cilega života ja san tija samo nju.
Za mrvu jubavi, nismo svi rođeni.
Brodovi sreće odlaze, odlaze da se ne vrate.
Još jedna evo pada noć, radosti moja, zbogon, moran poć.
A ča drugo mogu prijatelji niman, puno nji je bivših, a i ja ću s njima.
Vapor je u luci i na me čeka, ostaje mi samo posteja meka.
Zbogom ostaj jubavi i ne ostavljaj me sad. A sad adio, a sad adio, i ko zna gdje i ko zna kad. ….
Olivere, rekli smo ti samo malo ČA smo tili… Snivaj, Galebe, i primi pozdrav iz naši Kaštili! *Neke od najljepših Oliverovih stihova, od kojih je većinu napisao Jakša Fiamengo, sabrao je naš učitelj Mario Radunić u oproštajnoj pjesmi za Olivera.
Na samom kraju prvog polugodišta, kada smo svi već pomalo na ” izmaku snaga”, naši marljivi učenici i njihove učiteljice i učitelji pripremili su božićnu priredbu i uveli nas u blagdansko ozračje ljubavi, mira i sreće!
Priredba je održana u četvrtak (20.12.) u školskom muzeju. Kroz bogati program priredbe vodile su nas dvije učenice 5.b razreda: Lara Aranza i Vinka Radunić. Svojim nastupima razveselili su nas učenici nižih i viših razreda.
Drage kolegice i kolege,
Čestitam vam na izvrsnom radu i entuzijazmu kojim pokazujete da su promjene u sustavu obrazovanja moguće. Zahvaljujem na svakom atomu energije kojeg ulažete u poboljšavanje svojih kompetencija i poticanje učenika na aktivno učenje.
Lidija Kralj, pomoćnica ministrice obrazovanja
I naša škola sudjelovala je u projektu Škola za život i to u djelu izrade digitalnih obrazovnih sadržaja. Na Javni poziv učiteljima, nastavnicima, stručnim suradnicima i ravnateljima osnovnih i srednjih škola za prijavu inovativnih digitalnih obrazovnih sadržaja u sklopu projekta Škola za život prijavljen je obrazovni sadržaj učitelja informatike Šimuna Višević na temu Zapetljajmo petlju – For petlja u Pythonu.
Među 100 odabranih obrazovnih sadržaja na nivou cijele države i svih predmeta izabran je i ovaj rad.
DOS možete pronaći na ovoj POVEZNICI. Za preuzimanje materijala potrebno je prijaviti se s AAI@Edu identitetom. Na stranici Edutorija možete pronaći jako puno Digitalnih obrazovnih sadržaja za sve predmete i razrede.
Svečano proglašenje bilo je 21.12.2018. godine u Ministarstvu znanonsti i obrazovanja. Nagrade i odlikovanja uručila je osobno Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak. Učitelj Šimun Višević zbog bolesti nije mogao prisustvovati, ali po slikama koje je poslala pomoćnica ministrice Lidija Kralj i po njenom dojmu atmosfera je bila više nego odlična.
Šimun Višević, prof. informatike
