Kurikularna reforma podigla je mnogo prašine u hrvatskoj javnosti. Ona je trebala napraviti velike promjene nakon uvođenja HNOS-a 2005./2006. godine (dugačak period). No, kao i sve u našoj državi miješanjem politike, raznih interesnih lobija i sl., rezultiralo je smjenama onih koji su započeli pa su nastavili drugi pa treći da bi se „na vrat na nos“ uvela u školskoj godini 2018./2019.
Što nam je donijela?
Donijela nam je neke promjene, no ono o čemu ću ja govoriti je uvođenje informatike kao obveznog predmeta u 5. i 6. razredu. Kao učitelj informatike do ove godine predavao sam sedam godina samo informatiku, naravno, kao izborni predmet. Prvo moje pitanje bilo je: Zašto je uvedena u 6. razred? Zar ne bi bilo logično da je ove godine uvedena u 5. razred pa dogodine u 5. i 6.? U udžbenicima i kurikulu se pretpostavlja da su djeca prošla gradivo 5. razreda, a u stvarnosti prošla su ga samo djeca koja su išla na izbornu informatiku u 5. razredu. Od četiri šesta razreda kojima sada predajem, u prošloj školskoj godini većina djece je pohađala izbornu nastavu informatike pa im nije bio toliki problem „pohvatati gradivo“, dok sam kod druga dva morao napraviti detaljno ponavljanje i još uvijek ponavljam gradivo. Drugi problem je prevelik broj učenika u razredu. Prema HNOS-u na satu informatike niste smjeli imati preko 15 učenika u grupi, što i jest realno, a sada je to promijenjeno i imate cijeli razred koliko god učenika bilo. U našoj školi to je između 20 i 24 učenika. Informatika je specifičan predmet u kojem učenici 90 posto vremena rade na računalu i za razliku od ostalih predmeta potrebno je puno individualno pomagati svakom učeniku. Jednostavno je nemoguće u 45 minuta doći do svakog učenika, pomoći mu i, još uz to, objasniti gradivo. Ocjenjivanje je, također, problem jer, npr. praktična vježba iz programiranja sastoji se od 5 zadataka i vi morate pregledati 24 učenika x 5 zadataka i to prije nego dođu učenici koji su odmah iza njih i ne smiju vidjeti zadatke. Postoji još jedan problem koji nemamo toliko mi u našoj školi jer je naša škola nova te je učionica informatike napravljena planski, dosta je velika i ima mjesta, a uz to smo dobili donaciju županije od 30 novih računala tako da imamo odlične prostorne i tehničke uvjete. Naime, većina škola ima informatičku učionicu koja je kombinirana od nekih viškova prostora, pregrađeno je nešto i često (znam kad sam radio kao zamjena i kako je bilo u našoj staroj školi) nema mjesta ni za 15 računala, a ne 30. Mnoge kolege nisu ni dobile nova računala tako da je bilo velikih prosvjeda na uvođenje informatike „na brzinu“ bez planiranja od strane struke.
Promjena kurikuluma i plana rada
Kurikulum se promijenio pa samim time i plan i program, po mojem mišljenu, nabolje, a što se moglo i očekivati nakon 13 godina. Naglasak je stavljen na ponašanje na mrežama, kritički osvrt, autorska djela. Neke stvari su promijenjene, neke izbačene, uvedene su modernije tehnologije. Sve u svemu, promjene koje su uvedene su dobre.
Kako mi je sada raditi?
Moram priznati da je meni osobno ovo bila velika promjena. Morao sam postati stroži učitelj koji traži puno više od učenika. Intenzitet rada je puno veći i puno brži. Neke stvari nisam ni ja uspio organizirati kako treba, no s vremenom će biti sve u redu.
Šimun Višević, prof.
