Lutkarski mjuzikl – Koje je godišnje doba najljepše?

Studio Suncokret je 5. prosinca 2018. za učenike prvih razreda održao lutkarski mjuzikl Koje je godišnje doba najljepše? Duško Mucalo je autor priče, stihova i glazbe edukativnog lutkarskog mjuzikla.

U priči se četiri predstavnika godišnjih doba: Snješko, Zeko, Dupin i Jesenje stablo prepiru i pokušavaju dokazati jedno drugom da je upravo njihovo godišnje doba najljepše. U završnom songu djeca saznaju da je svako godišnje doba lijepo na svoj način. Niz atraktivnih songova, atraktivne lutke i rekviziti prikazali su ovaj mjuzikl zanimljivim djeci.

Na kraju lutkarskog mjuzikla Djed Božićnjak je razveselio djecu.

Ivana Grbeša, 8.a

Debela Barbara, sve što smo znali i još puno toga o njoj

Debela Barbara je poznata hrvatska YouTuberica, studentica i vesela mlada žena koja već godinama uveseljava hrvatsku javnost svojim YouTube uracima i prekrasnim slikama na Instagramu. Pravim imenom Barbara Vesanović, djevojka iz Trogira, točnije s Čiova. Na prvi je pogled zanimljiva, jednostavna i pristupačna mlada žena koja se bavi poslom, koji voli. Vodi vrlo uspješan YouTube kanal imena Debela Barbara koji prati 82 120 pratitelja. Aktivna je i na Instagramu gdje ima 54,1 tisuću pratitelja. Njena zajednica pratitelja joj je iznimno vjerna i jako su aktivni. Razgovarale smo s njom i postavile joj puno pitanja na koja nam je rado odgovorila.

Zašto ti je ime Debela Barbara?

Debela Barbara je ime koje sam jednostavno prebacila s Facebooka na YouTube, a dala mi ga je sestra koja je tim pridjevom karakterizirala sve dobro i lijepo. Tako je Debela postao moj nadimak iz srednje škole koji sam prenijela na društvene mreže.

Kada si počela snimati svoje video uratke?

Počela sam snimati prije dvije godine.

Zašto si počela snimati?

Započela sam snimati iz zabave i to još uvijek radim iz zabave.

Tko su tvoji najveći obožavatelji?

Statistički gledano moji najveći obožavatelji su žene, djevojke u dobi od 18 do 25 godina.

 Dobiješ li kada na video uratke ili slike negativne komentare i kako se s tim nosiš?

Povremeno dobijem negativne komentare, jako ih je malo tako da ih uopće ne doživljavam. Mislim da ih je premalo da bih ih doživjela kao nešto ozbiljno ili bitno.

U kojem smjeru se razvija tvoja karijera na Instagramu?

Volim živjeti iz dana u dan tako da ne znam što mi budućnost nosi. Najljepše mi je kada se što neplanski dogodi. Do mjesec dana unaprijed snimam video uratke, no nešto fiksno i određeno u budućnosti nemam.

Što savjetuješ onima koji tek počinju s karijerom na društvenim mrežama?

Savjetujem im da počnu snimati video uratke nakon što se razviju kao osobe. Na taj način će biti sigurni u svoje stavove i rad te ih nitko neće moći skrenuti s njihovog puta. Znat će da je ono što rade dobro za njih same.

Misliš li se još dugo baviti snimanjem videa?

Ne znam. Doslovno mogu sutra odlučiti da više ne želim snimati i prestati s tim. Ne shvaćam sve pretjerano ozbiljno, ovo što radim više doživljavam kao hobi.

Koliko sati provodiš na društvenim mrežama? Dnevno? Hmmm!

Možda dva do tri sata dnevno.

Što tvoja obitelj o tome misli?

Mojoj obitelji nije baš najjasnije što radim. Teško mi je objasniti im, ali me podržavaju.

Je li se tvoj život promijenio i kako, otkada si poznata javnosti?

Da, moj se život promijenio na način da me na ulici ljudi prepoznaju, često nešto pitaju ili komentiraju… Kako izgleda tvoj uobičajeni dan?

Uzet ću za primjer današnji dan. Ustala sam se, nakon jutarnje joge sam se spremila za snimanje videa. Video uvijek napišem i razradim prije snimanja. Vidjela sam se s dečkom nakon čega sam skuhala ručak, prošetala pse, snimila i uredila video i došla sam na intervju u Bijaće.

Stigneš li obaviti sve svoje obveze?

Iskreno, jedva! Zimi sam jako zauzeta. Ljeti je nešto bolje jer je dan duži i obveza je manje. Evo, prije dolaska na intervju sređivala sam jedan video, kada se vratim kući nastavit ću s poslom. Prilično mi je naporan ovaj period, osobito prosinac.

Kada si se počela baviti jogom?

Cijeli život se bavim jogom, kao i cijela moja obitelj. Intenzivno se njom bavim zadnjih godinu dana.

Može li se živjeti s novcima koje dobiješ za svoje video uratke?

Može.

 Jesu li društvene mreže korisne?

Za mene sigurno jesu jer od njih trenutno živim.

Kako znaš/odlučiš koja je slika dobra za društvene mreže?

To je posebna tema o kojoj bi se dalo dosta reći. Nakon nekog vremena shvatila sam što želim postići od određene fotografije. Uvijek imam posložene fotografije unaprijed, otprilike njih 30 prije nego li ih objavim. Gledam i razmišljam da su složene u neku smislenu cjelinu. Imam fotografija koje su jako dobre, ali ih nisam objavila jer mi se ne uklapaju u veću sliku.

Koliko vremena ti treba da slikaš dobru fotografiju za Instagram?

Ovisi. Nekada je slikam jako brzo, a nekad mi treba desetak minuta. Prilično sam brza u usporedbi s drugim ljudima.

Šalju li ti kada obožavatelji darove?

Ne, jer im ne dam svoju kućnu adresu, ali kad se nađemo na meetupovima tada mi znaju dati poklone. Ne preferiram materijalne poklone, volim kakvu čestitku ili pismo.

Kako se braniš od pretjerane pažnje svojih obožavatelja?

Ne branim se. Prihvaćam pažnju kakva god da je. Ako su pretjerano entuzijastični, nastojim ih smiriti. Koje ti je najgore iskustvo s obožavateljima?

Najgore iskustvo doživjela sam na Korčuli kada me je jedna djevojka nakon meetupa pratila cijelim putem po gradu i nije odustajala. Vrlo neugodno iskustvo.

Što ti je najdraže, što si dobila od obožavatelja?

Najdraža mi je šalica na Minione. Jako mi se sviđa.

Planiraš li ostati u Hrvatskoj?

Da! Ne samo u Hrvatskoj nego na Čiovu. Ne mislim nikamo otići s Čiova. Čiovo mi je krajnja domena.

Tko ti je uzor?

Uzor su mi moji roditelji.

Imaš li braće i sestara?

Imam mlađu i stariju sestru.

Gdje se vidiš u budućnosti?

Vidim se u kući s dvoje djece, vrtom i tri psa.

Gdje pronalaziš inspiraciju za svoj YouTube kanal?

U svakodnevnoj komunikaciji s ljudima. Recimo, sada me vi možete inspirirati da napravim neki video. Kada s vašom profesoricom Medić pijem kavu, razgovaramo i dobijem inspiraciju. Najčešće inspiracija dolazi kroz ljude.

Tko je za tebe najbolji YouTuber?

To se mijenja iz mjeseca u mjesec. Trenutno mi je najdraža strana YouTuberica Kelly Nicholson.

Imaš li dana u životu kada požališ što si započela s ovim?

Ne.

Kako se osjećaš kao influencerica?

Mrzim riječ influencer ili hrvatski utjecatelj na tuđa mišljenja. Ako sam sebe tako nazivaš, tada to znači da nisi influencer. Drugi zapravo odlučuju da si ti glavni i žele te tiho pratiti. Kad se predstavljam, predstavljam se kao YouTuber.

Kako ti je bilo u osnovnoj školi?

Nažalost, imam kratkoročno pamćenje tako da se zbilja ne sjećam.

Koju si srednju školu završila?

Gimnaziju.

Fakultet?

Završila sam tri godine zaštite na radu i sada pišem diplomski rad iz specijalizacije zaštite okoliša.

Koje još zemlje želiš proputovati?

Želim proputovati sve zemlje.

Koje ti je najdraže putovanje?

Svako mi je putovanje posebno, ali bih kao destinaciju svakako izdvojila Italiju.

Koliko si putovanja snimila i prikazala na YouTube-u?

Snimila sam Italiju, Barcelonu, London, Vijetnam, otprilike pet putovanja.

Tko ti je najdraži YouTuber s kojim voliš snimati video uratke?

Marko, s njim volim raditi jer je zabavno.

Je li se razvija kakva ovisnost o broju pratitelja?

Ne. Ja sam bila najsretnija s 1000 pratitelja.

S brojkom pratitelja raste i odgovornost zar ne?

Da. Ja ne bih htjela da je tako, ali se od odgovornosti ne može pobjeći.

Ivana Pavlinović, 8.a
Anamaria Roso, 8.a

Fantastične zvijeri: Grindelwaldovi zločini

  • Redatelj: David Yates
  • Spisatelj: J. K. Rowling Uloge: Johnny Depp, Eddie Redmayne, Katherine Waterstone, Jude Law
  • Žanr: fantazija, avantura
  • Trajanje filma: 134 min
  • Godina: 2018.
  • Država: UK/SAD

Film koji nas je odveo u svijet magije – kino predstava

„Fantastične zvijeri: Grindelwaldovi zločini“ je drugi napeti nastavak novog serijala J. K. Rowling pod nazivom „Fantastične zvijeri i gdje ih naći“. Cijela priča ovoga filma je strašno zanimljiva i napeta. Naime, zloglasni čarobnjak Grindelwald je na slobodi. Kako bi zaustavio njegov naum u uzdizanju čistokrvnih čarobnjaka iznad svih nečarobnih bića, Albus Dumledore poziva svog bivšeg učenika Newt Scamandera u pomoć. Newt pristane te na putu doživljava mnoge čarobne stvari. On se uvijek nalazi u društvu svojih čudesnih bića koja se nalaze u njegovom kovčegu. U filmu ponovo susrećemo stare likove koje smo upoznali u prijašnjem nastavku, čak su prisutni i neki likovi iz serijala filmova „Harry Potter“. Film je prepun uzbudljivih događaja i neočekivanih preokreta koji vas ostavljaju u potpunom šoku i želji za još. Na vrhuncu svega ostat ćete u potpunosti zapanjeni. Stvarno ćete uživati u svoj čaroliji i pustolovinama. Preporučujem ovaj film svim uzrastima. Zasigurno će vas ispuniti magijom…

Katarina Čagalj, 8.c

Anketa o poznavanju i korištenju društvenih mreža

Anketa o poznavanju i korištenju društvenih mreža, kao i svih pojmova koji se vežu za to, provedena je među učenicima (viših razreda) i nastavnicima naše škole. Anketu su osmislile i provele učenice Jelena Vidović, 6.d, Gordana Jadrić, 6.d i Petra Grbeša 5.b. Obrada podataka potvrdila je naša očekivanja i dokazala kako su naši učenici apsolutno moderna djeca koja prate sve trendove suvremenog doba. Većina njih svoje buduće zanimanje vidi na internetskim platformama i upravo zanimanja koja internet nudi san su većine naših školaraca. S druge strane, naši nastavnici i nisu baš pokazali zavidno poznavanje svih tih pojmova. I dok većina učenika žele biti YouTuberi, neki nastavnici nisu ni čuli za to zanimanje…

Rezultati ankete prikazani su na navadenim grafovima.

 

Popularni i nepopularni sportovi – Taekwondo

Ja treniram taekwondo. To je dobar, ali i veoma zahtjevan sport. U taekwondou se uglavnom uče vještine samoobrane. Taekwondo je borilački sport koji potječe iz Koreje te se na polaganjima za viši pojas suci obraćaju na korejskom jeziku i na tom jeziku daju naredbe. U taekwondou imamo štitove, oklope, kacige i sve ostalo što je potrebno za našu sigurnost tako da se u tom sportu ne mogu zadobiti veće ozljede. Smatram da je to odličan sport i jako ga volim, ali kad svojim vršnjacima spomenem da treniram taekwondo, svi me začuđeno gledaju i govore mi da bi mi bilo bolje da se bavim nekim sportom kao što su rukomet ili nogomet. Mislim da taekwondo nije ništa manje zanimljiv ili manje važan od nogometa ili rukometa, jedino što nije toliko popularan u Hrvatskoj.

Mediji zasigurno imaju loš utjecaj na to jer većinom intervjuiraju rukometaše i nogometaše. Osobno nemam ništa protiv njih, ali na primjer Hrvatska ima prvakinje u taekwondou, sestre Anu i Luciju Zaninović koje nisu popularne toliko koliko neki nogometaš ili rukometaš. Njih dvije novinari puno manje intervjuiraju od drugih sportaša te na taj način smanjuju interes za taekwondo kod djece i mladih. Također, utječu i na stav da djeca mogu biti uspješna i popularna i u drugim sportovima. Ovi problemi bi se mogli riješiti edukacijom i prezentacijama o drugim, malo manje poznatim sportovima u Hrvatskoj. Želim zahvaliti svome treneru koji je zaslužan što se bavim ovim sportom. On me je zainteresirao i potaknuo da se upišem na taekwondo te da zavolim ovaj sport.

Antonio Tadić, 7.a

Enes Kišević: „Ljudsko oko je malo, al’ u njega stane nebo, stane more!

Učenice intervjuiraju Enesa Kiševića

U povodu obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige u našoj je školi održan susret s poznatim pjesnikom i dramskim umjetnikom Enesom Kiševićem. Pjesnik je učenicima istaknuo važnost riječi kao i ljepotu pisanja te književnog stvaralaštva.

Kako se zvala Vaša prva pjesma?

Moja prva pjesma zvala se Kosac.

Jesu li Vam potrebni mir i tišina za pisanje?

Da, ali samo dok ne uđem potpuno u temu. Kad uđem u temu i kad znam točno što ću pisati, onda mi možeš i na glavi sjediti, a ja svejedno pišem.

Pišete li češće noću ili danju?

Kako kad. Nekad se budim jako rano pa pišem ujutro, od tri sata pa do osam, devet. Nekad radim cijele noći, ovisi.

Posvećujete li kome svoje pjesme?

Sad mi je izašla jedna knjiga koja se zove Iza naličja u kojoj imam sigurno jedno dvjestotinjak posveta. Ja sam poznavao mnoge ljude, većinom umjetnike, ali i obične ljude kao što sam ja i neke su posvete upućene upravo njima.

O čemu najviše volite pisati i koji su najčešći motivi u Vašim pjesmama?

Većinom su to priroda i čovjek. Ono što ruka prirode i ruka čovjeka zajedno stvore je nešto što ostaje za nas. Najviše me zanimaju ljudi i priroda. Jako volim filozofiju, psihologiju… Što sam stariji sve više vidim koliko toga ne znam pa pokušavam sam za sebe nešto otkriti. Evo, sad sam pisao sonetni vijenac posvećen Nikoli Tesli. Nikola Tesla govorio je desetak jezika. Znao je cijeloga Fausta napamet na njemačkom jeziku. To je ogromno djelo, gotovo kao dvije Biblije. To mu je pomoglo kasnije kad je bio inženjer u Budimpešti. On je šetao s jednim svojim prijateljem parkom i vidio zalazak sunca i prišao mu je Goethe, na njemačkom je govorio: Sunce već pada, već zamire dan, al’ ono drugdje novi život stvara. O, imat’ krila – moj je davni san, o, letjet’ za ljepotom toga žara. Da, divna sna! Al’ sunce zapada. Čovjek ima krila duhovna, al’ tjelesna mu bozi nisu dali. Tog trenutka se njemu u glavi rađa novo sunce. On otkriva kako funkcionira cijeli svemir. Otkriva okretno magnetno polje, piše dijagrame i objašnjava svome kolegi kako će raditi njegov motor izmjenične struje. To je najljepši dodir koji se dogodio u umjetnosti i znanosti, pod zvijezdama. Tako da sve u životu ima svoju svrhu.

Je li netko u Vašoj obitelji naslijedio dar za pisanje?

Sara, moja kćerka, ali i moja dva sina isto tako imaju dara za pisanje. Moja mama je jako lijepo pisala. Ona je pisala misli za sebe.

Vi ste od mame naslijedili dar?

Zapravo da. Kod nas su se doma čitale knjige. Nije bilo struje pa smo uz lampu čitali.

Imate li neko posebno mjesto gdje pišete?

Nemam zapravo neko posebno mjesto. U Zagrebu pišem u kuhinji jer nemam svoju radnu sobu. Ali, sada svi vole sjesti na to mjesto gdje ja sjedim. Kažu da im je dobra energija, hahaha. Inspiraciju dobijem uglavnom u prirodi. Jako volim šetati. Znam napraviti po pedeset kilometara dnevno sa svojim prijateljem. Cijelo vrijeme šećemo i razgovaramo. U toj šetnji mnoge stvari otkrivam u sebi, i u svijetu… Što Vas najviše inspirira?

Najviše me inspirira priroda. Ona je savršena, a mi sve radimo da je uništimo. Kaže se: samo ono što priroda i čovjek zajedno stvore, to je veliko, to ostaje. Mi ćemo nažalost sve uništiti. Prirode će biti. Ona će nas se jednog dana „otarasiti” jer priroda može bez nas živjeti, ali mi bez nje ne možemo.

Znamo da se bavite pjesništvom. Zašto ste se baš odlučili za pisanje pjesama? Možemo li se nadati Vašem dužem proznom djelu, npr. romanu?

Postoje neki soneti koji su iznad romana. Jedan sonet može više reći od jednog romana. Ljudsko oko je malo, al’ u njega stane nebo, stane more. Tako da uopće nije važna količina. Nije važno koliko toga pišeš, nego što si rekao. To je jako bitno. Ja mogu pisati prozu s lakoćom, ali sam svoj izraz pronašao u poeziji. Ima jedan veliki pjesnik, dobio je Nobelovu nagradu, Brodsky, on kaže: Kada pjesnik piše prozu, onda proza dobiva, a poezija gubi. Ima velike istine u tome. Naš Matoš kaže: Naš ukus samo rijedak dojam bira i mrzi sve što sliči frazi i pozi. Tek izabranom srcu zbori lira i nije pjesma koju viču mnozi. Naš stih je život koji dušu svira. Što može reći proza dajmo prozi, a pjesma treba magijom da dira i budi u nama ono gdje su bozi. To je jedan krasan sonet koji dokazuje da je poezija čudo. Svijet je počeo od poezije. Cijela Biblija je poezija. Talmud je poezija. Vede su poezija. Sve je to pisano većinom u stihu.

Mislite li da se u današnje vrijeme može živjeti isključivo od pisanja?

Nije mi važno živjeti od toga. Najvažnije mi je da se ja tome radujem, da to mene ispunjava, da to mene hrani. Ne treba mi novac. Ja živim za to, a ne od toga. Ja od toga ne očekujem nikakav novac. Pa najveća glupost su novci. Jadni smo mi, ovisimo o novcu. Užas jedan. Cijeli svijet je kupljen za novce. Cijeli svijet počiva na žrtvi i na novcu. A zašto je priroda tako lijepa? Jer ne počiva na žrtvi, već na ljepoti. To je velika razlika. Mi djeci ostavljamo u naslijeđe ratove, mržnju, ne ostavljamo im ljepotu, tako da se, nažalost, stalno ponavlja zlo u svijetu.

Lea Matijaš i Maša Jadrić, 6.d

Aktiv hrvatskog jezika s Enesom Kiševićem
Enes Kišević čita neke od svojih najljepših stihova
Književni susret s pjesnikom Enesom Kiševićem u OŠ Bijaći
Mnogobrojna publika na susretu s Enesom Kiševićem
Ravnateljica Jadranka Šošić s Enesom Kiševićem i Elizabeth Suzanom Kozinom

Čitanje je sanjanje otvorenih očiju (1818. – 1872.)

Marita Dadić, učenica 8.c razreda dobila je nagradu Gradske knjižnice Kaštela na natjecanju Ljetni književni izazov 2018. jer je pročitala najviše knjiga tijekom ljetnih praznika i to čak 54! Za nagradu je dobila – knjigu od tvrtke Hoću knjigu! koja je bila pokrovitelj ove akcije.

Kad si zavoljela knjige i čitanje?

Zavoljela sam knjige čim sam naučila čitati u prvom razredu.

Je li te netko posebno poticao na čitanje?

Da, poticala me baka. Ona je isto od malena imala usađenu strast prema čitanju pa ju je prenijela i na mene.

Kakve knjige najviše voliš čitati i zašto?

Najviše volim socijalne romane, trilere i poeziju. Socijalne romane volim zato što govore o problemima u društvu i donose razne životne situacije koje nas potiču na razmišljanje. Trilere volim zbog napete radnje s mnogo obrata i uzbuđenja pa ih pročitam u jednom dahu. Poeziju volim jer sam i sama pomalo lirska duša.

Misliš li da djeca i mladi dovoljno čitaju?

Mislim da ne. Jedan od razloga za to je što djeca u školi čitanje doživljavaju kao obvezu i knjige ne biraju sami već su im nametnute. Teško je pronaći lektiru koja bi se svima svidjela. Pa još kad nastavnici i roditelji vrše pritisak na njih da moraju čitati, onda i ne čudi što u tome ne uživaju. Čitanje ne bi trebalo biti prisila. Kad se u djetinjstvu razvije nezainteresiranost za čitanje teško ju je kasnije iskorijeniti. Ni odrasli ne čitaju dovoljno. Neki misle da ih je život naučio svemu što trebaju znati, ali griješe. Svaka pročitana knjiga daruje nam neku životnu mudrost. Ljudi bi samo trebali otkriti knjige koje im odgovaraju, u kojima se pronalaze. Ako se, nakon što ste pročitali knjigu, osjećate kao da ste pronašli dobrog prijatelja, zavoljeli ste čitanje.

Koja ti je najdraža knjiga? Zašto?

Mali princ. To je knjiga koja nas odgaja i uči. Svaka rečenica je pouka. Neke od tih pouka nisu odmah jasne. Trebamo razmišljati o njima. Pročitala sam je pet puta i svaki put otkrila nešto novo.

Kako si se osjećala kad si dobila nagradu? Bila sam ushićena. Čitanje me ispunjava i to najviše volim.

Dobiti nagradu za nešto što voliš raditi je stvarno posebno. Što misliš o školskoj lektiri?

Mislim da su to većinom dobre i poučne knjige i da su prilagođene našem uzrastu. Poruka vršnjacima? Preporučila bih im da više čitaju. Čitanje je sanjanje otvorenih očiju. S knjigom putujemo svijetom i upoznajemo nove ljude i krajeve. Proživljavamo razne životne situacije i stalno učimo.

Nikolina Božić-Vidovkić i Martina Kolak, 7.a

 

Produženi boravak u Osnovnoj školi Bijaći – Korak naprijed u obrazovanju

Osnovna škola Bijaći jedina je škola na području grada Kaštela koja od ove nastavne godine nudi program produženog boravka te prva škola kojoj je osnivač Splitsko-dalmatinska županija. Početkom nove nastavne godine 2018./2019. u našu školu pristigla je i nova generacija prvašića. Ove godine upisali smo čak 130 prvaša u pet razrednih odjela, od kojih je jedan odjel produženog boravka – 1.e. Suvremeni način života sve većem broju roditelja nameće potrebu zbrinjavanja djeteta nakon redovne nastave kada ono odlazi kući i najčešće bez ikakvog nadzora provodi vrijeme do povratka roditelja s posla. Upravo zbog brojnih obveza kojima su roditelji zaokupljeni tijekom radnog tjedna nameće se potreba za organiziranom brigom o djetetu.

Organizirana briga o djeci Roditelji kaštelanskih prvašića mogu biti lišeni takvih briga jer je Osnovna škola Bijaći od ove nastavne godine uvela program produženog boravka – organiziranu skrb za učenike tijekom cijelog dana. Naime, OŠ Bijaći je jedina škola u Kaštelima koja ima nastavu u produženom boravku i prva škola kojoj je osnivač Splitsko-dalmatinska županija. Na svečanosti koja se povodom prvog nastavnog dana 10. rujna 2018. održala u prostranom predvorju, ravnateljica Škole, prof. Jadranka Šošić, istaknula je značaj nastave u produženom boravku te zahvalila Splitsko-dalmatinskoj županiji kao osnivaču i kaštelanskoj gradskoj upravi na pomoći i uloženim sredstvima potrebnim za uvođenje programa produženog boravka. Novim učenicima riječima dobrodošlice obratio se i Denis Ivanović, gradonačelnik Kaštela koji je na primanju prvašića nazočio sa zamjenicima Jadrankom Matok-Bosančić i Grgicom Benutićem. U ime Splitsko-dalmatinske županije prvašiće i njihove roditelje te domaćine pozdravio je zamjenik župana Luka Brčić koji je istakao da je Županija ponosna da može ponuditi ovaj program koji je veliki iskorak u podizanju obrazovnih standarda naše djece. Grad Kaštela uložio je sredstva u uređenje prostora za igru u školskom vrtu te subvencionira prehranu, a Splitsko-dalmatinska županija je suvremeno opremila kuhinju. Ravnateljica je naglasila kako se u Osnovnoj školi Bijaći broj učenika iz godine u godinu povećava, što upućuje na pozitivnu demografsku obnovu te naglasila kako se nada popularizaciji i širenju programa produženog boravka u budućnosti.

Nova organizacija nastave

Ove 2018./2019. školske godine jedan razred prvaša (25 učenika) upisan je na nastavu u produženom boravku. Rad u produženom boravku organiziran je na način da učenici dan započinju zajedničkim odlaskom na doručak nakon čega započinje redovna nastava. Oko 12 sati, učenici odlaze na topli obrok u školsku blagovaonicu. Nakon ručka predviđeno je slobodno vrijeme za igru, rekreaciju i odmor, a zatim slijedi vrijeme za učenje i pisanje domaćih zadaća te za slobodne aktivnosti. Učenici u produženom boravku imaju dvije učiteljice. Učiteljica Mirjana Dražin zadužena je za prijepodnevni, redovni dio nastave, dok s djecom poslijepodne, u produženom boravku, vrijeme trenutno provodi učiteljica Darija Ivčević. Osim što su djeca u produženom boravku sigurna pod budnim okom naših učiteljica, ovakav vid organizirane nastave, osim obrazovne uloge, snažan naglasak stavlja i na odgojnu ulogu. Djeca se tako od najranije školske dobi socijaliziraju i stvaraju radne navike u pozitivnom, motivirajućem okruženju. Djeca se potiču na odgovornost pa ih se tako uči kako samostalno pamtiti zadatke za domaću zadaću, kako Pozdrav od učenika u produženom boravku Kreativnost u produženom boravku samostalno rješavati svoju zadaću, dok učiteljica po potrebi asistira. Također, podučava ih se higijeni i pristojnom ponašanju te pospremanju svojeg radnog mjesta.

Marita Dadić, 8.c

Pozdrav od 1. e – produženi boravak
Predstavnici grada i roditelji na otvaranju produženog boravka

Kako nam mediji upravljaju životom?

 

Svi ste primijetili da se današnja djeca, pa i ja i moji prijatelji, previše povodimo za internetskim trendovima. Želimo izgledati i ponašati se kao ti ljudi koje vidimo na televiziji, Instagramu, YouTube i ostalim popularnim društvenim mrežama.

Mobiteli i televizija oduzimaju nam previše vremena pa to negativno utječe na naše učenje. Dobijemo loše ocjene i roditelji nam oduzmu mobitele, a mi se ljutimo. Mediji nas tjeraju da nosimo boje koje su u modi, da izgledamo uvijek našminkano i umjetno i da kupujemo neke igračke koje će nam, kao smiriti živce, a zapravo samo postajemo ovisni o njima. Svatko od nas poželi nešto kad to ugleda na reklami ili internetu, a pogotovo ako baš tu stvarčicu svi u školi imaju jer ćemo na taj način biti u trendu i nitko nam se neće rugati. Ne moramo imati sve što je u trendu jer je to prolazno i samo bacamo novac. Svi smo mi lijepi na svoj način, bez šminke i posebnog sređivanja. Smatram da kada već nešto vidimo na televiziji, internetu ili u časopisu, sami sebi trebamo reći: Ja to ne želim i bit ću drukčiji od drugih. Trebali bismo promisliti jesu li nam neke stvari za kojima se povodimo uistinu potrebne.

Nikolina Božić – Vidovkić, 7.a

Književni susret s Majom Brajko-Livaković

U našoj školskoj knjižnici 8. studenoga 2018. održan je književni susret s književnicom Majom Brajko-Livaković. Maja Brajko-Livaković djetinjstvo je provela u Bolu na Braču, živi u Zagrebu i radi u Knjižnicama grada Zagreba.

U svojim romanima i pripovijetkama piše o svijetu prirode, problemima odrastanja mladeži. Djela „Finka Fi“ i „Kad pobijedi ljubav“ uvrštena su u popis lektirnih naslova. Poznata su joj djela „Tvoj je red“, „Nemoj reći nikome“, „Nije fer“, „Milijunaši“, „Stakleni dvorac“ koja mladi rado čitaju. Književnica je predstavila učenicima svoje knjige i razgovarala što joj je inspiracija za pisanje.

 „Finka Fi“ je metaforična priča o životu jedne morske školjke. „Kad pobijedi ljubav“ je roman  koji govori o problemu ovisnosti. Književnica je kroz svoja djela razgovarala o problemima s kojima se susreću mladi, kao što su ovisnosti, virtualni svijet.

Jedan školski sat je malo vremena za predstavit knjige i odgovorit na pitanja koja su učenici postavljali. Na kraju književnog susreta Marita Dadić, učenica 8.c razreda napravila je kratak intervju s književnicom za školski list „Kapljice“.

Anamarija Budiša 8.a