Petar Preradović bio je hrvatski pjesnik, prevoditelj i vojnik te predstavnik romantizma iz prve polovice 19. stoljeća. Preradovića su mnogi opisivali kao generala koji je u duši bio pjesnik, a čije je stvaralaštvo bilo protkano duhom ilirizma.
Petar Preradović rodio se 19. ožujka 1818. u Grabrovnici pokraj Pitomače. Otac mu je bio austrijski podčasnik pa ga je majka, nakon očeve smrti, poslala u Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto. Kao časnik službovao je u Milanu, Zadru, Zagrebu, Cremoni, Beču i drugim mjestima Habsburške Monarhije, a sudjelovao je u gotovo svim tadašnjim ratnim pohodima austrijske vojske. Karijeru je završio u činu generala, a početkom 1850-ih bio je pobočnik bana Josipa Jelačića.
Jezik i domovina kao temeljno nadahnuće
Pjesme je počeo pisati na njemačkom jeziku, a školujući se i službujući u vojsci izvan domovine, u jednome je životnom razdoblju gotovo zaboravio materinski jezik. Inače je govorio mnogo europskih jezika, ali je iznad svega počeo cijeniti hrvatski. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim djelovao je na njega sudbonosno jer je nakon tog poznanstva počeo pisati na hrvatskom, a domoljubni zanos toliko ga je ponio da su mu jezik i domovina postali temeljno poetsko nadahnuće. Najplodniji je i najomiljeniji pjesnik ilirskoga, preporodnog doba koji je slavio ljepotu jezika jer je upravo u jeziku vidio i budućnost naroda iz kojega je ponikao. O hrvatskom jeziku zapisao je: Ljub si rode, jezik iznad svega, u njem živi, umiraj za njega! Po njemu si sve što jesi! Preradović se zanimao za hrvatski jezik, rodoljublje i vjeru, a u domoljubnim pjesmama Zora puca, Putnik, Rodu o jeziku, Jezik roda moga osjeća se oduševljenje što se narod nacionalno budio. Preradović nije pisao samo tada popularne budnice, nego i ljubavnu i refleksivnu poeziju, a njegov opus broji budnice, sonete, odu, prigodnicu, himnu, baladu, elegiju, romance i nadgrobnice. Preradović je bio pomalo mračan pjesnik, a za takve je stihove oslonac imao u vlastitom nesretnom intimnom životu: umrli su mu žena i djeca, a ženio se tri puta. Najpoznatije su njegove ljubavne pjesme Mrtva ljubav i Miruj, miruj srce moje, koja je i uglazbljena.
Veliko ime
Preradović je od posljedica bolesti 1872. preminuo u austrijskom mjestašcu Fahrafeldu, a nakon sedam godina njegovi su posmrtni ostaci preneseni u arkade na zagrebačkom groblju Mirogoj. Cjelokupnim je opusom zauzeo jedno od vodećih mjesta u hrvatskoj književnosti, a književnik August Šenoa održao je nadahnut govor te spjevao „Himnu Petru Preradoviću” koju je uglazbio Ivan pl. Zajc. Za kraj, zanimljivo je spomenuti da, iako ga svi znamo kao Cvjetni trg u Zagrebu, njegovo pravo ime nosi naziv Trg Petra Preradovića u čast ovog velikog hrvatskog pjesnika. Njemu u čast, u Malom Lukoranu na otoku Ugljanu ukrašena je i mozaik klupa za koju se smatra da je bila klupa na kojoj je napisao stihove prve tiskane pjesme. U ožujku prošle godine, povodom njegova 200. rođendana, u njegovoj je rodnoj kući u Grabrovnici održan koncert kojim mu se htjela odati počast i izraziti zahvala za sve njegove zasluge.
Lucia Pera, 7.b
