Intervju Tema broja 2018.

Dopisnica iz Dublina

Je li trava zbilja zelenija na drugoj strani?

O razlozima odlaska iz Hrvatske razgovarali smo s mladom visokoobrazovanom osobom (profesoricom) koja je željela ostati anonimna (podatci poznati redakciji), a koja godinama nije uspijevala pronaći posao u struci. Donosimo njezinu priču…

 

Ako očekujete pročitati još jedno pismo osobe koja je napustila domovinu prepuno patetike i ogorčenosti, na pogrešnom ste mjestu. Život je jedna ozbiljna stvar, ali ne treba ga shvaćati toliko ozbiljno. Prestalo mi je biti ugodno živjeti u svijetu u kojem se još uvijek vode davno završeni ratovi, u kojem je važno kojoj stranci (ne) pripadaš i u kojem se znanje i marljivost cijene samo dok ne napustiš sveučilište. U tom sam trenutku sasvim lako, kao i tisuće prije i poslije mene, kupila kartu i otišla. Bez previše pompe i oproštaja, jednostavno kao da ideš na kavu u lokalni kafić.

Nešto je trebalo učiniti

Živimo u jednom velikom selu, u Europi otvorenih granica. Bilo bi suludo tu mobilnost ne iskoristiti na najbolji mogući način. Možeš odlaziti i vraćati se dok ne osjetiš da si na pravom mjestu. I onda jednostavno otputuješ. Zasad u jednom smjeru. Država ne tuguje zbog toga. Vjerojatno neki činovnik u mračnoj sobi uz šalicu kave smišlja način kako bi mogao početi oporezivati tvoju plaću u inozemstvu. Ali nije te briga. Sve ratove, bezuspješne prosvjede i fiktivne režije zaboraviš kad tvoj avion sleti na neko drugo tlo.

Nije važno što radiš, važno je samo da imaš priliku raditi i, na kraju krajeva, zaraditi novac koji je, nažalost, neophodan za život. Mladi odlaze jer je jedina prilika koju u svojoj državi mogu dobiti rad u trgovini. Sve mi se više čini da se Hrvatska polako ali sigurno pretvara u jedan veliki shopping centar u kojem ćemo u skoroj budućnosti u jednoj smjeni raditi, a u drugoj smjeni provoditi svoje slobodno vrijeme.

Poruka mlađima

Čovjek nije otok. Ni kuća ni stablo. A život nije nešto što bjesomučno vežeš uz prostor. Život je ono što i kako živiš, a ono što jesi i što voliš, svejedno ljubomorno nosiš u srcu. I ono je tamo gdje si ti. Svi mi možemo promijeniti (barem svoj) svijet. Umjesto u prošlost gledajte u budućnost. Prihvatite tehnološka čuda koja imate na dlanu i istražujte. Kada odabirete srednju školu, ne idite linijom manjeg otpora nego razmislite što se traži. Treba li svijet još filozofa ili stručnjaka za informacijske tehnologije? Otkrijte svoj potencijal i razvijte ga pa budite stručnjaci u onom što radite i uživajte u tome.

Zemlja znanja? Ne može postojati bez onih koji cijeli život uče i razvijaju se. To budite vi! Vjerujte svojim roditeljima koji vam kažu da možete sve. Jer možete, ako se dovoljno potrudite.

A trava je zbilja zelenija kad si sretan i ispunjen kao osoba i profesionalac, a sreća se, srećom, ne veže uz mjesto prebivališta.

IRSKA

Službeni naziv: IRSKA

Površina: 70 273 km2

Broj stanovnika:oko 4.588.252 milijuna

Glavni grad: Dublin

Klima: oceanska, s mnogo vlage, velikom naoblakom i malo sunčanih dana

Valuta: euro

Službeni jezik:irski i engleski

Zanimljivosti o državi: –  Irska je europska država koju zbog zadivljujućeg prirodnih ljepota nazivaju još i smaragdnim otokom

  • Dublin se ponosi činjenicom da ima jedan pub na svakih 100 stanovnika glavnog irskog grada
  • Drisheen je nacionalno irsko jelo. Riječ je svojevrsnom tipu krvavice koji se radi od svinjskog mesa, kravlje, svinjske i ovčje krvi, kruha, zobenih pahuljica i masnoća.

 

Lucija Topić, 6.b

 

RSS
Follow by Email