S Davidom su povodom njegove prve izložbe razgovarale Annabell Plazonić i Gabriela Maria Bojčić, učenice 7.b razreda. Sasvim očekivano, draže mu je crtati nego govoriti…
Kad si počeo crtati i kad je primijećen tvoj talent?
Crtati sam počeo kad sam imao tri godine. Većina je ljudi moj dar za crtanje uočila kad sam bio u drugom razredu jer sam tada počeo sudjelovati na natječajima.
Imaš li uzore?
Uzor mi je tata, a inspiracija za crtanje Leonardo da Vinci.
Što te potaknulo na crtanje?
Htio sam naučiti nešto što me zanimalo. Najviše volim crtati znanstvenu fantastiku. Za SFericu sam nacrtao grad na neobičnom, izmišljenom planetu. Inače, draže mi je crtati crno-bijelo nego u boji.
Kakve su bile reakcije na osvajanje nagrade? Kako si ti to doživio?
Roditelji su dobro reagirali. Pohvalili su me i bilo je slavlje. Svi su bili ponosni, i oni, i prijatelji, i učiteljica. A i ja sam bio ponosan na sebe.
Kako se slažeš s učiteljicom?
Lijepo se slažemo. Prijavljuje me na natječaje i vrlo je ponosna na sve uspjehe. Osvojio sam nekoliko nagrada.
Što je sa slobodnim vremenom? Kako ga provodiš?
Volim crtati, naravno. Također, s bratom igram nogomet te se igram sa psom.