Prije puta
Kad smo saznali da se 3. listopada 2021. putem Erasmus+ projekta putuje u Tursku u grad Bodrum, poznato ljetovalište na Egejskom moru, bez puno razmišljanja smo se prijavili. Bili smo presretni kada nam je razrednik Petar Perić potvrdio da putujemo mi i još dvoje učenika iz 8.b razreda: Vinka i Roko. Osim razrednika s nama će ići i nastavnica Sanja Mikelić i ravnateljica Jadranka Šošić. Putovnice su već bile spremne, samo nam je još bio potreban negativan antigenski test na COVID -19. U subotu poslijepodne smo se testirali i na sreću svi smo bili negativni. Napokon smo mogli početi pakirati kofere.
Polazak
Naša pustolovina započela je u rano jutro. Roditelji su nas dovezli u zračnu luku, pozdravili smo se i krenuli prema check in-u. Najprije smo letjeli do Zagreba, a ubrzo smo imali let za Frankfurt na Majni. U Frankfurtu smo čekali nekoliko sati let za Bodrum. Frankfurtska zračna luka nas je oduševila svojom veličinom i brojem putnika. Vrijeme smo kratili na mobitelu i igranjem karata. Let od Frankfurta do Bodruma je trajao otprilike tri sata. Putem smo razmišljali tko će nas dočekati u Bodrumu i kakve će biti naše ,,nove“ obitelji kod kojih ćemo boraviti. Čekali su nas u bodrumskoj zračnoj luci. Naš prvi susret bio je jako ugodan, a naše ,,nove“ obitelji su bile jako srdačne. Sretni, puni dojmova, ali i pomalo umorni od puta krenuli smo prema domovima. Jedva čekamo sutra.
Aktivnosti počinju
Nakon što smo se naspavali i doručkovali, dolazimo na glavni gradski trg na kojem su mladići i djevojke u narodnim nošnjama plesali tradicionalni narodni ples. Na trgu su bili učenici i učitelji iz drugih država partnera Erasmus+ projekta: Mađarske, Rumunjske, Litve i Turske. Talijani su zbog pandemije propustili svoj odlazak u Bodrum. Poslije odlazimo u posjet guverneru okruga Bodrum i u posjet gradonačelniku i ravnatelju Nacionalne obrazovne agencije okruga. Nakon ručka u restoranu u blizini mora s prekrasnim pogledom posjetili smo Centar za recikliranje te se upoznali s načinima prikupljanja korisnog otpada. Zatim smo došli u školu naših turskih partnera. U školi smo uspješno održali prezentaciju o našoj domovini, gradu i školi te smo izložili poveznice sa svim državama partnerima u projektu. Nakon toga je održan koncert na temu klimatskih promjena te smo sudjelovali na radionici stvarajući zvukove iz prirode s pomoću naših ruku. Večer smo proveli družeći se s našim novim obiteljima.
Dan prepun događanja
Dan smo započeli posjetom vjetrenjačama Gumbet koje su napravljene od kamena i nalaze se na uzvisini nedaleko od grada. Poslije smo se vratili u grad do starih gradskih Myndos vrata. U prošlosti su služila kao ulaz u grad sa zapada. Nakon Myndos vrata posjetili smo jedno od sedam čuda antičkog svijeta, grobnicu kralja Mauzoleja u Halikarnasu, što je antički naziv Bodruma. Od mauzoleja je ostao temelj te su sačuvani brojni kipovi i stupovi. Zatim smo posjetili Pomorski muzej. U muzeju su izloženi različiti modeli brodova, kolekcije spužvi i školjki kao i fotografije mornara kroz povijest Bodruma. Uočili smo povezanost naših pomorskih običaja i života ribara s turskima. Nakon ručka smo posjetili simbol grada – utvrdu Bodrum. Utvrda je pretvorena u muzej za podvodna otkrića drevnih olupina Egejskog mora. Obilazak je trajao oko dva sata i zaista je ostavio veliki utisak. U Muzeju smo mogli vidjeti amfore, drevne predmete od stakla, bronce, gline i željeza. Dobro smo se zabavili s razrednikom i učiteljicom Sanjom te smo imali pravi foto sesion, a razrednik nam je bio i zanimljiv turistički vodič. Nakon utvrde Bodrum posjetili smo antičko kazalište. Kazalište u današnje vrijeme služi za održavanje kulturnih manifestacija. Iz kazališta se pruža predivan pogled na grad Bodrum i modro Egejsko more. Zatim odlazimo u školu gdje smo prisustvovali prezentaciji o obnovljivim izvorima energije. Uslijedilo je ugodno druženje s našim vršnjacima s kojima smo se sada već i upoznali te povezali. Nakon jedne STEM radionice te radionice Filozofija s temom okoliša završio je jedan odlično proveden dan. Jedva čekamo sutra!
U berbi maslina
U srijedu ujutro su nas roditelji djece kod kojih smo boravili odveli u hotel. U hotel su došli ostali učitelji i učenici te smo od tamo krenuli autobusom do maslinika izvan grada. Kada smo stigli, domaćini su nam objasnili proces prerade maslina pa smo potom krenuli u berbu. Pobrali smo brzo dva stabla što je bilo lako s obzirom koliko nas je bilo. Zatim smo se upustili u kušanje odabranih vrsta maslinovog ulja. Upoznali smo se i s domaćim proizvodima koje domaćini proizvode na svom obiteljskom imanju a kupili smo i nešto suvenira. Nakon toga smo autobusom krenuli prema plaži na kojoj se smjestio restoran gdje smo i ručali. Zatim smo imali nekoliko sati slobodnoga vremena za kupanje. More je bilo malo hladno, ali smo se svi svejedno kupali. Kad ćemo se opet kupati u Egejskom moru? Nakon kupanja autobusom smo išli do škole i tamo smo radili pokus vezan uz vjetroturbine, a okušali smo se i u proizvodnji recikliranog papira. Odlično iskustvo. Ne bacajmo papir. Reciklirajmo ga! Radili smo i sustav navodnjavanja sobnih biljaka s Arduinom. Oko 20 sati pokupili su nas „turski roditelji“ te smo krenuli sada već „našim“ kućama.
Dalyan
Četvrtak! Naš dan je započeo u 5 i 30 ujutro. Opet smo se našli pored istog hotela, sjeli u autobus i krenuli. Put je trajao 3 sata i 30 minuta, a kako smo bili pospani jer smo se rano probudili većinu puta smo spavali. Duga vožnja nas je odvela u grad Dalyan. Izašli smo iz autobusa, malo prošetali po izgledom turističkom gradiću i ukrcali smo se na brod. I tada je započela pustolovina. Dok smo plovili istoimenom rijekom mogli smo vidjeti u stijenama uklesane grobnice kraljeva. Brodom smo stigli do antičkog grada Kaunosa čiji je današnji Dalyan nasljednik. Tamo smo imali što vidjeti poput monumentalnih bedema, teatra i bazilike. Svuda okolo stajali su arheološki nalazi. Izuzetno bogata povijest. A tek pogled! Propješačili smo cijeli grad koji leži na brežuljku te smo se spustili u podnožje i opet ukrcali u brod. Otplovili smo prema moru do pješčane plaže. Tamo smo imali pauzu za kupanje. More je kao i u srijedu bilo osvježavajuće, ali smo se svejedno kupali. Nakon toga smo krenuli prema brodu na kojem nas je dočekao ručak i to ono što najviše volimo. Različita vrsta mesa s gradela uz mnogo salata i povrća kao priloga. A tek mirisi! Ručali smo s tekom, malo se odmorili na brodu i krenuli prema Dalyanu. Povratak je trajao oko sat, a nije nam bilo dosadno jer smo malo s učiteljima zaplesali na turske note. Kada smo stigli, imali smo malo slobodnoga vremena da si kupimo nešto. Zatim smo posjetili Iztuzu gdje se u zaljevu nalazi bolnica za njegu i uzgajalište kornjača Caretta Carettas. Zaista je zanimljiv život ovih kornjača, a i lijepo je što ima ljudi koji se bore za zaštitu ovih iznimnih životinja. Tamo smo mogli kupiti neke suvenire i dati prilog za utočište. U predvečerje smo se uputili do restorana na obali rijeke. Tu smo se imali vremena odmoriti čekajući jelo. Povratak u autobusu bio je jako zabavan jer smo se sprijateljili s učenicima drugih država. Naš radni dan je završio u ponoć. Zijev!
Dodjela priznanja
U petak ujutro smo se odmah našli u školi, a zatim je slijedila dodjela potvrda o sudjelovanje . Nakon dodjele potvrda teškog srca smo se trebali pozdraviti s Rumunjima s kojima smo se najviše družili, a koji su imali raniji let. Pozdravili smo se i s drugim učenicima. Ručali smo a onda smo se morali opet otići testirati. Razrednik nas je dobro zabavljao a napravio je i foto session uzimanja naših briseva. I njemu i nama je laknulo kada smo poslijepodne saznali da smo negativni. U međuvremenu smo provodili slobodno poslijepodne u šetnji gradom i naravno, trošenju džeparca. Kada smo stigli kući spakirali smo se i otišli spavati jer sutra nas čeka naporan i pomalo tužan dan. Povratak.
Povratak
Subota. Zadnji dan našeg boravka u Turskoj. Okupili smo se kraj škole ispred koje je bio autobus. Pozdravili smo se s „našim“ obiteljima, sjeli u autobus i krenuli prema zračnoj luci. Prvo smo imali let iz Bodruma za München u kojem smo se zadržali malo duže. Nismo se dali omesti te smo se zabavljali kartajući i družeći se. Nakon toga prošetali smo zračnom lukom u potrazi za hranom jer smo bili jako gladni. Našli smo pekaru pa smo si kupili sendviče i zasjeli uz jelo i piće s našim učiteljima. Zatim smo se ukrcali i poletjeli zrakoplovom za Split. Tek smo tada shvatili koliko nam je bilo dobro u Turskoj dok smo se kroz razgovor prisjećali. Bili smo pomalo tužni ali to ne znači i kraj. Nadamo se vidjeti s našim prijateljima u ožujku u Kaštelima.
