Posvećenost ne jenjava usprkos okolnostima

U sklopu projektnog dana Plavi morski svijet na temu Periska – zaštićeni endem Jadranskog mora održana je 15. listopada 2021. 5. Srdelijada, a obilježeni su i Dani kruha i zahvalnosti na plodove zemlje.

Sukladno propisanim epidemiološkim mjerama aktivnosti vezane uz projekt bile su skromnije, no posvećenost učenika i djelatnika je bila velika. Pod vodstvom učiteljica razredne nastave Mirjane Dražin, Marine Grgin, Benite Vladušić i Ane Sučić te učiteljica likovne kulture Negdi Fiamengo i Brune Carev, učenici su izrađivali radove na temu Periska. Pažnju uzvanika privukla je i izložba skulptura umjetnika Ivice Prge, posebno skulptura periske u prirodnoj veličini izrađena od maslinova drva. Prezentaciju na temu Periska izradile su učenice 8.a (Ema Petra Jurić, Viktoria Kodžoman, Antonia Krišto, Lucija Lovrić i Paulina Sirovica) i 8.d razreda (Zara Pensa, Mila Škopljanac, Marta Crnković, Paula Listeš i Karla Renić) koje su članice biološko-ekološke grupe pod vodstvom učiteljica biologije Anđeline Lukas i Diane Marin. U svim razrednim odjelima učenicima je prikazana prezentacija posvećena krovnoj temi, kao i tijekom same svečanosti u predvorju. Učenički rad s motivom periske koji je korišten na pozivnici izradila je Ana Djirlić, učenica 7.d razreda. Izložbeni prostor postavljen u predvorju škole ukrašen je razrednim košarama s jesenskim plodovima i krušnim proizvodima.

Svečani program

Svečanost je započela prigodnim govorom ravnateljice Jadranke Šošić u kojemu je istakla važnost projekta s ciljem senzibiliziranja djece za očuvanje bogatstva podmorja Jadranskog mora. Uputila je zahvale svima koju su sudjelovali u organizaciji svečanosti te onima koji su izradom domaćih jela pridonijeli ugodnom ozračju u znak zahvalnosti na plodovima mora i zemlje. Nakon toga, nastupio je učitelj glazbene kulture Ivan Cinotti. Učenici Toni Ergovac (3.a), Stipe Bartulović (4.b), te učenici iz 4.e razreda: Duje Čović, Natali Galinec, Nina Perišić i Matea Čagalj izveli su kratke recitacije. Projektnom nazočio je i don Damir Vuletić, župnik župe Kaštel Štafilić koji se prigodno obratio svima blagoslovivši nazočne te izložene košare uz kratku molitvu. U ime grada Kaštela nazočio je viši savjetnik  Mate Barun,prof. a u ime Splitsko-dalmatinske županije viši savjetnici Danijela Šiljić, dipl. iur. i Zdravko Lučić, dipl. ing.

Fešta o slanog i slatkog

Vrijedne ruke školskih djelatnika i kuharice pripremile su slana i slatka jela. Na trpezi su se našle i prigodne srdele s gradela koje su ispekli domar Nenad Pera uz pomoć prijatelja Škole Dragana Mornara i Mira Pere. Zanimanje nazočnih privukla je torta ukrašena periskom od krokanta koju je napravila učiteljica Ana Sučić. Nakon svečanosti je, u skladu s epidemiološkim mjerama, uslijedilo kratko druženje i blagovanje raznovrsnih ukusnih jela i slastica.

Putovanje u Tursku

Prije puta

   Kad smo saznali da se 3. listopada 2021. putem Erasmus+ projekta putuje u Tursku u grad Bodrum, poznato ljetovalište na  Egejskom moru, bez puno razmišljanja smo se prijavili. Bili smo presretni kada nam je razrednik Petar Perić potvrdio da putujemo mi i još dvoje učenika iz 8.b razreda: Vinka i Roko. Osim razrednika s nama će ići i nastavnica Sanja Mikelić i ravnateljica Jadranka Šošić. Putovnice su već bile spremne, samo nam je još bio potreban negativan antigenski test na COVID -19. U subotu poslijepodne smo se testirali i na sreću svi smo bili negativni. Napokon smo mogli početi pakirati kofere.

  Polazak

Naša pustolovina započela je u rano jutro. Roditelji su nas dovezli u zračnu luku, pozdravili smo se i krenuli prema check in-u. Najprije smo letjeli do Zagreba, a ubrzo smo imali let za Frankfurt na Majni. U Frankfurtu smo čekali nekoliko sati let za Bodrum. Frankfurtska zračna luka nas je oduševila svojom veličinom i brojem putnika. Vrijeme smo kratili na mobitelu i igranjem karata. Let od Frankfurta do Bodruma je trajao otprilike tri sata. Putem smo razmišljali tko će nas dočekati u Bodrumu i kakve će biti naše ,,nove“ obitelji kod kojih ćemo boraviti. Čekali su nas u bodrumskoj zračnoj luci. Naš prvi susret bio je jako ugodan, a naše ,,nove“ obitelji su bile jako srdačne. Sretni, puni dojmova, ali i pomalo umorni od puta krenuli smo prema domovima. Jedva čekamo sutra.

Aktivnosti počinju

Nakon što smo se naspavali i doručkovali, dolazimo na glavni gradski trg na kojem su mladići i djevojke u narodnim nošnjama plesali tradicionalni narodni ples. Na trgu su bili učenici i učitelji iz drugih država partnera Erasmus+ projekta: Mađarske, Rumunjske, Litve i Turske. Talijani su zbog pandemije propustili svoj odlazak u Bodrum. Poslije odlazimo u posjet guverneru okruga Bodrum i u posjet gradonačelniku i ravnatelju Nacionalne obrazovne agencije okruga. Nakon ručka u restoranu u blizini mora s prekrasnim pogledom posjetili smo Centar za recikliranje te se upoznali s načinima prikupljanja korisnog otpada. Zatim smo došli u školu naših turskih partnera. U školi smo uspješno održali prezentaciju o našoj domovini, gradu i školi te smo izložili poveznice sa svim državama partnerima u projektu. Nakon toga je održan koncert na temu klimatskih promjena te smo sudjelovali na radionici stvarajući zvukove iz prirode s pomoću naših ruku. Večer smo proveli družeći se s našim novim obiteljima.

Dan prepun događanja

Dan smo započeli posjetom vjetrenjačama Gumbet koje su napravljene od kamena i nalaze se na uzvisini nedaleko od grada. Poslije smo se vratili u grad do starih gradskih Myndos vrata. U prošlosti su služila kao ulaz u grad sa zapada. Nakon Myndos vrata posjetili smo jedno od sedam čuda antičkog svijeta, grobnicu kralja Mauzoleja u Halikarnasu, što je antički naziv Bodruma. Od mauzoleja je ostao temelj te su sačuvani brojni kipovi i stupovi.  Zatim smo posjetili Pomorski muzej. U muzeju su izloženi različiti modeli brodova, kolekcije spužvi i školjki kao i fotografije mornara kroz povijest Bodruma. Uočili smo povezanost naših pomorskih običaja i života ribara s turskima. Nakon ručka smo posjetili simbol grada – utvrdu Bodrum. Utvrda je pretvorena u muzej za podvodna otkrića drevnih olupina Egejskog mora. Obilazak je trajao oko dva sata i zaista je ostavio veliki utisak. U Muzeju smo mogli vidjeti amfore, drevne predmete od stakla, bronce, gline i željeza. Dobro smo se zabavili s razrednikom i učiteljicom Sanjom te smo imali pravi foto sesion, a razrednik nam je bio i zanimljiv turistički vodič. Nakon utvrde Bodrum posjetili smo antičko kazalište. Kazalište u današnje vrijeme služi za održavanje kulturnih manifestacija. Iz kazališta se pruža predivan pogled na grad Bodrum i modro Egejsko more. Zatim odlazimo u školu gdje smo prisustvovali prezentaciji o obnovljivim izvorima energije. Uslijedilo je ugodno druženje s našim vršnjacima s kojima smo se sada već i upoznali te povezali. Nakon jedne STEM radionice te radionice Filozofija s temom okoliša završio je jedan odlično proveden dan. Jedva čekamo sutra!

U berbi maslina

U srijedu ujutro su nas roditelji  djece kod kojih smo boravili odveli u hotel. U hotel su došli ostali učitelji i učenici te smo od tamo krenuli autobusom do maslinika izvan grada. Kada smo stigli, domaćini su nam objasnili proces prerade maslina pa  smo potom krenuli u berbu. Pobrali smo brzo dva stabla što je bilo lako s obzirom koliko nas je bilo.  Zatim smo se upustili u kušanje odabranih vrsta maslinovog ulja. Upoznali smo se i s domaćim proizvodima koje domaćini proizvode na svom obiteljskom imanju a kupili smo i nešto suvenira. Nakon toga smo autobusom krenuli prema plaži na kojoj se smjestio restoran gdje smo i ručali. Zatim smo imali nekoliko sati slobodnoga vremena za kupanje. More je bilo malo hladno, ali smo se svi svejedno kupali. Kad ćemo se opet kupati u Egejskom moru? Nakon kupanja autobusom smo išli do škole i tamo smo radili pokus vezan uz vjetroturbine, a okušali smo se i u proizvodnji recikliranog papira. Odlično iskustvo. Ne bacajmo papir. Reciklirajmo ga! Radili smo i sustav navodnjavanja sobnih biljaka s Arduinom. Oko 20 sati pokupili su nas „turski roditelji“ te smo krenuli sada već „našim“ kućama.

Dalyan

Četvrtak! Naš dan je započeo u 5 i 30 ujutro. Opet smo se našli pored istog hotela, sjeli u autobus i krenuli. Put je trajao 3 sata i 30 minuta, a kako smo bili pospani jer smo se rano probudili većinu puta smo spavali. Duga vožnja nas je odvela u grad Dalyan. Izašli smo iz autobusa, malo prošetali po izgledom turističkom gradiću i ukrcali smo se na brod. I tada je započela pustolovina. Dok smo plovili istoimenom rijekom mogli smo vidjeti u stijenama uklesane grobnice kraljeva. Brodom smo stigli do antičkog grada Kaunosa čiji je današnji Dalyan nasljednik.  Tamo smo imali što vidjeti poput monumentalnih bedema, teatra i bazilike. Svuda okolo stajali su arheološki nalazi. Izuzetno bogata povijest.  A tek pogled! Propješačili smo cijeli grad koji leži na brežuljku te smo se spustili u podnožje i opet ukrcali u brod. Otplovili smo prema moru do pješčane plaže. Tamo smo imali pauzu za kupanje. More je kao i u srijedu bilo osvježavajuće, ali smo se svejedno kupali. Nakon toga smo krenuli prema brodu na kojem nas je dočekao ručak i to ono što najviše volimo. Različita vrsta mesa s gradela uz mnogo salata i povrća kao priloga. A tek mirisi! Ručali smo s tekom, malo se odmorili na brodu i krenuli prema Dalyanu. Povratak je trajao oko sat, a nije nam bilo dosadno jer smo malo s učiteljima zaplesali na turske note. Kada smo stigli, imali smo malo slobodnoga vremena da si kupimo nešto. Zatim smo posjetili Iztuzu gdje se u zaljevu nalazi bolnica za njegu i uzgajalište kornjača Caretta Carettas. Zaista je zanimljiv život ovih kornjača, a i lijepo je što ima ljudi koji se bore za zaštitu ovih iznimnih životinja. Tamo smo mogli kupiti neke suvenire i dati prilog za utočište. U predvečerje smo se uputili do restorana na obali rijeke. Tu smo se imali vremena odmoriti čekajući jelo. Povratak u autobusu bio je jako zabavan jer smo se sprijateljili s učenicima drugih država. Naš radni dan je završio u ponoć. Zijev!

Dodjela priznanja

U petak ujutro smo se odmah našli u školi, a zatim je slijedila dodjela potvrda o sudjelovanje . Nakon dodjele potvrda teškog srca smo se trebali pozdraviti s Rumunjima s kojima smo se najviše družili, a koji su imali raniji let. Pozdravili smo se i s drugim učenicima. Ručali smo a onda smo se morali opet otići testirati. Razrednik nas je dobro zabavljao a napravio je i foto session  uzimanja naših briseva. I njemu i nama je laknulo kada smo poslijepodne saznali da smo negativni.  U međuvremenu smo provodili slobodno poslijepodne u šetnji gradom i naravno, trošenju džeparca. Kada smo stigli kući spakirali smo se i otišli spavati jer sutra nas čeka naporan i pomalo tužan dan. Povratak.

Povratak

Subota. Zadnji dan našeg boravka u Turskoj. Okupili smo se kraj škole ispred koje je bio autobus. Pozdravili smo se s „našim“ obiteljima, sjeli u autobus i krenuli prema zračnoj luci. Prvo smo imali let iz Bodruma za München u kojem smo se zadržali malo duže. Nismo se dali omesti te smo se zabavljali kartajući i družeći se. Nakon toga prošetali smo zračnom lukom u potrazi za hranom jer smo bili jako gladni. Našli smo pekaru pa smo si kupili sendviče i zasjeli uz jelo i piće s našim učiteljima. Zatim smo se ukrcali i poletjeli zrakoplovom za Split. Tek smo tada shvatili koliko nam je bilo dobro u Turskoj dok smo se kroz razgovor prisjećali. Bili smo pomalo tužni ali to ne znači i kraj. Nadamo se vidjeti s našim prijateljima u ožujku u Kaštelima.

Ciklus radionica Rastem čitajući

Ciklus radionica zajedničkog naziva Rastem čitajući povodom Godine čitanja za učenike šestih i sedmih razreda naše škole pripremila je književnica Nataša Jukić. Održane su tri radionice u kojima je sudjelovalo 26 učenika.

Obuhvaćene  su sljedeće podteme:

  • zašto je važno čitati, kako prilaziti tekstovima, na koji način razvijati kritički um, pomagala za čitanje…
  • posljedice čitanja, dijeljenje pročitanog učenja, izlaganja vlastitih osvrta nakon čitanja…
  • čitaonica Danas nisam ja Ja, ja sam onaj drugi, ulaženje u ulogu, olakšavanje unutarnjih konflikata ulaskom u različite uloge…

Sudeći prema pozitivnim komentarima naših učenika, ovakav tip radionice pravi je pogodak jer su čitanju pristupili s potpuno novih, njima puno zanimljivijih, gledišta na čemu od srca zahvaljujemo gđi Jukić.

Međunarodni dan osviještenosti o otpadu od hrane

29. rujna obilježava se Međunarodni dan osviještenosti o otpadu od hrane. S namjerom usvajanja pozitivnih navika od najranije dobi, Ministarstvo poljoprivrede za učenike prvih razreda pripremilo je slikovnicu Kako su Dora i Mario spasili hranuUčiteljice su održale edukativne radionice učenicima prvih razreda te objasnile djeci što je to otpad od hrane i kako se treba ponašati da ga smanjimo. Glavni lik slikovnice je malena Pia koja je djecu podučila lekcijama o hrani i što napraviti kada im ostane više hrane nego što je mogu pojesti i da je za proizvodnju hrane potrebno puno truda i vremena. Učenici su nacrtali prigodne radove na ovu temu.

Čitam jer moram…

Složit ćemo se da su učenici razredne nastave skloniji čitanju prema slobodnom izboru, češće će posegnuti za nekom neobveznom knjigom i neće zazirati od broja stranica kao učenici viših razreda. Zbog toga smo odlučili ispitati čitateljske potrebe i interese učenika četvrtih i osmih razreda naše škole u nadi da ćemo pronaći barem neke razloge drastičnog pada volje i interesa za čitanjem. Putem Microsoft Formsa anketi je pristupilo ukupno 109 učenika, od čega je 65 učenika osmih razreda. Odgovorili su na 14 pitanja kojima se nastojao doznati njihov stav prema čitanju, odnos prema knjižnici kao glavnom izvoru knjiga te ukus kad su u pitanju žanrovi ili konkretni lektirni naslovi.

Na pitanje Voliš li čitati dobili smo slične odgovore. Većina učenika četvrtih (56,8%) i osmih razreda (55,45%) izjavila je da vole čitati, ali ne pretjerano. Očito svoje slobodno vrijeme radije posvećuju nekoj drugoj aktivnosti, njima zanimljivijoj.

Interesantno je da mame najviše čitaju u njihovim domovima i to 50% kod mlađe, odnosno 44,4 % kod starije djece. Potom slijede braća ili sestre. Tate su ti koji najmanje čitaju, svega 6%, odnosno 5,4%. Oponašajući model dominantan je u razvoju svakog djeteta. Važno je i samim roditeljima dodatno posvijestiti važnost čitanja kako bi bili odgovarajući uzori.

Zabrinjava podatak da skoro trećina ispitanih učenika razredne nastave nema neku vrstu kućne biblioteke ili nisu upoznati s njezinim postojanjem. To dodatno potvrđuje gore navedenu tvrdnju kako nedostaje poticaja za čitanje od strane uže obitelji.

Dok učenici razredne nastave čitaju i van obveznih lektirnih djela, anketa je potvrdila kako učenici predmetne nastave čitaju isključivo ono što moraju, njih čak 67,2%.

Književni žanr prilagođen je uzrastu. Učenici osmih razreda iskazali su sklonost prema kriminalističkim sadržajima, dok učenici četvrtih razreda najčešće posežu za pustolovnim romanima.

Ključni problem potvrđen je pitanjem Uz što najčešće vezuješ čitanje?Čak 67,7 % starijih učenika čitanje veže isključivo uz učenje i školske obveze. Broj je velik i kod mlađih učenika, 40,9%. Odakle takva percepcija našoj djeci? Zar je moguće da neće pročitati nešto iz čistog užitka, iz gladi za novim informacijama, iz potrebe za proširenjem spoznaja?

Poražavajući je podatak da 76,9%, odnosno 61,4% učenika nije član ni jedne druge osim školske knjižnice koju učenici osmih razreda posjećuju uglavnom kako bi preuzeli svoju mjesečnu lektiru. Nešto je bolja situacija s učenicima četvrtih razreda koji u knjižnicu odlaze i van mjesečne obveze, tj. po vlastitoj želji i potrebi.

Na posljednje pitanje o nekom posebnom lektirnom djelu za preporuku nije se istaknuo ni jedan naslov kako u razrednoj, tako i u predmetnoj nastavi. Stvar je pojedinačnog ukusa i želja.

Interpretacija rezultata potvrđuje početne pretpostavke, ali donosi i neke spoznaje. Učenici predmetne nastave čitane ne smatraju užitkom, čitaju isključivo lektirna djela i to je jedini razlog odlaska u školsku knjižnicu. Učenici razredne nastave čitaju više, odlaze češće u školsku knjižnici uzeti nešto po vlastitom odabiru. No, zaključak je da je škola najčešće jedini izvor knjiga i možda upravo tu leži jedno od potencijalnih rješenja kako djecu dodatno motivirati neprestano naglašavajući važnost i potrebu čitanja od strane svih sudionika njihovog odrastanja.

Knjiga – ulaznica u svijet po vlastitoj mjeri

Kad smo se na satu Novinarske grupe dogovorili da ćemo intervjuirati najčitača naše škole, odabir je bez konkurencije pao na Anteu. Ona doslovno živi knjige i smatra ih svojim prijateljima u što smo se uvjerile i same. Uvjerite se i vi!

IME I PREZIME: Antea Kojundžić

RAZRED: 6.c

DATUM ROĐENJA: 20.11.2009

MJESTO ROĐENJA: Split

HOBI: čitanje, plivanje, ples i gimnastika

KUĆNI LJUBIMAC: Nemam

NAJDRAŽI PJEVAČ/ICA: Adele

NAJDRAŽI ŽANR: pop

1.Kad si počela čitati knjige?

Čitati sam počela prije 3-4 godine dok sam živjela u Sinju. Stanovala sam blizu knjižnice pa bih do nje išla pješice, biciklom ili romobilom. Što sam više knjiga pročitala, to sam ih više zavoljela.

2.Tko te uveo u svijet knjige?

U svijet knjiga su me uveli moji roditelji.

3.Koliko često čitaš?

U danu pročitam jednu do dvije knjige. Mjesečno pročitam deset do petnaest knjiga.

4.Što ti je draže čitati lektiru ili nešto po vlastitom izboru?

Draži mi je moj izbor knjiga, no ponekad u knjižnicama ne mogu naći knjige koje želim.

5. Zašto ti je bitno čitati?

Bitno mi je čitati jer se na taj način opuštam i ulazim u svoj svijet u kojem su samo moja pravila. Tu imam pravo na drugačije mišljenje i postupke.

 6. Što te potaknulo da tako puno čitaš?

Potaknula me zabava i opuštanje koje dolazi s čitanjem. Dok čitam, osjećam se kao lik u knjizi.

7. Koje vrste knjiga najviše voliš čitati?

Najviše volim čitati ljubavne, fantastične i  kriminalističke knjige. Volim djela sa snažnom poukom.

8. Koju bi knjigu preporučila i zašto?

Preporučila bih Sva radosna mjesta autorice Jennifer Niven jer je poučna. Govori o životnim situacijama svakoga od nas i lako se možemo pronaći.

9. Možeš li se poistovjetiti s  nekim književnim likom i zašto?

Najviše bih se poistovjetila s Paulinom P jer je slična meni gotovo u svemu.

10 .Koju bi poruku poslala onima koji ne vole čitati?

Ne bih ih silila da čitaju ako to ne žele. Čitanje trebaš voljeti da bi iskusio sve njegove čari. No, svakako bih preporučila da mjesečno pročitaju barem jednu knjigu po izboru zbog proširenja rječnika i razvijanja opće kulture.

Antea, hvala ti, bilo nam je ugodno!

Hvala, također!

Dobrodošlica prvašima

Ove nastavne godine u našu školu je upisano 109 prvaša (65 djevojčica, 44 dječaka) u četiri razredna odjela. Jedan razred pohađat će nastavu u produženom boravku.

Zbog epidemioloških razloga nije se održala svečana priredba za prvaše. Prijem prvaša održan je u školskoj sportskoj dvorani. Prvašići su stigli u pratnji jednog roditelja.

Sve nazočne pozdravila je ravnateljica prof. Jadranka Šošić i zaželjela prvašićima mnogo sreće i uspjeha u budućem školovanju.

Nakon predstavljanja učiteljica prvih razreda uslijedila je prozivka prvaša i zajednički odlazak s učiteljicom u razred.ž

NOVI KADETSKI REKORD HRVATSKE

Učenik 7.a razreda naše škole, Filip Gruica isplivao je, u lipnju prošle godine, novi kadetski rekord Republike Hrvatske u disciplini 50 m slobodno (24.34 sekunde). Filip je član Plivačkog kluba Grdelin iz Splita s kojim sudjeluje na brojnim natjecanjima. Na Kadetskom prvenstvu Hrvatske održanom u Zagrebu od 24. do 24. srpnja 2021. godine, Filip je osvojio zlatnu medalju u disciplini 200 m slobodno. Nepunih mjesec dana nakon novog kadetskog rekorda Filip je popravio kadetski rekord Hrvatske i isplivao 50 m slobodno za 24.23 sekunde. Čestitamo Filipu i želimo mu i dalje puno uspjeha.

U susret ljetu

Radosni što se nastavna godina približila kraju, uredili smo predvorje škole. Inspiraciju smo pronašli u moru. Učenici razredne nastave na satu Likovne kulture izrađivali su živi svijet mora. Kreativni i maštoviti lako su pokrenuli svoje kotačiće sjećanja pa zaronili u morsko dno. Raznim likovnim tehnikama, igrom toplih i hladnih boja, modeliranjem i kompozicijom oblika prikazali su ribice, lignje, ježince, školjke, meduze, more, brodiće… Naši prvašići su zamislili da su već na plaži pa su izradili japanke koje predstavljaju njihove stope koje žurno koračaju prema moru.

Kommunikation

Projektne aktivnosti projekta nastavile su se i ove godine. U veljači i ožujku 2021. učenici su predstavili svoja omiljena internacionalna jela, radili su prezentacije o svojoj zemlji kao i prezentacije o mjestima pod zaštitom  UNESCO-a. Istraživali su  višejezičnost u Hrvatskoj, kao i utjecaj stranih kultura na našu. Učili su o emocijama i izradili prezentaciju na temu Emocije, kontrasti, razlike, ljubav…

Odakle dolaziš?

3. (virtualna) mobilnost od 26. travnja do 29. travnja održana je u Portugalu pod nazivom Odakle dolaziš?

Sudjelovali su učenici Leon Jerolim Šustić, Branimir Barać, Tonči Jukić, Mila Škopljanac, Karla Šarić, Gabrijela Grgić, Antonia Grbeša i Doris Mornar te nastavnice Sanja Mikelić, Tomislava Rogošić i ravnateljica Jadranka Šošić. Učenici su imali druženja preko Zoom-a s vršnjacima iz Portugala, Španjolske, Njemačke, Bugarske i Poljske. Tonči Jukić je svim sudionicima predstavio prezentaciju na temu UNESCO u Hrvatskoj, zajedno smo predstavili Kaštela. Učenici su se jedni druge učili jednostavne izraze na svoje jeziku: Kako se zoveš? Kako si? Odakle dolaziš? Plesali smo na hit pjesmu Jerusalem, i napravili video sa ostalim sudionicima. Naučili smo izrađivati eKnjigu u aplikaciji Bookcreator.

Znakovni jezik

U rujnu i listopadu učili smo  znakovni jezika i izradili videa na znakovnom jeziku.

Upoznali smo se s Brailovim pismom i izradili plakate i prezentacije o našoj zemlji.

Dan Erasmusa

Za obilježavanje Dana Erasmusa  od 14. do 16. listopada izradili smo Kahoot multilingvalni kviz i plakat o komunikaciji.

Poljska

4. mobilnost održana je od 6.12. do 11.12 u Poljskoj pod nazivom Osjeti što ja vidim. Vidi što ja kažem.

Učenici Marta Crnković, Mila Škopljanac, Branimir Barać i Tonči Jukić su u pratnji nastavnice Sanja Mikelić i ravnateljice Jadranke Šošić bili u Varšavi i sudjelovali u projektnim aktivnostima. Upoznali smo se s ispravnim načinom komunikacije s osobama s invaliditetom, posjetili Nevidljivu izložbu kao i Kopernikov muzej. Najzanimljivija je bila radionica u Školi za slijepe i slabovidne osobe u mjestu Laski.

Odakle dolaziš?

3. (virtualna) mobilnost od 26. travnja do 29. travnja održana je u Portugalu pod nazivom Odakle dolaziš?

Sudjelovali su učenici Leon Jerolim Šustić, Branimir Barać, Tonči Jukić, Mila Škopljanac, Karla Šarić, Gabrijela Grgić, Antonia Grbeša i Doris Mornar te nastavnice Sanja Mikelić, Tomislava Rogošić i ravnateljica Jadranka Šošić. Učenici su imali druženja preko Zoom-a s vršnjacima iz Portugala, Španjolske, Njemačke, Bugarske i Poljske. Tonči Jukić je svim sudionicima predstavio prezentaciju na temu UNESCO u Hrvatskoj, zajedno smo predstavili Kaštela. Učenici su se jedni druge učili jednostavne izraze na svoje jeziku: Kako se zoveš? Kako si? Odakle dolaziš? Plesali smo na hit pjesmu Jerusalem, i napravili video sa ostalim sudionicima. Naučili smo izrađivati eKnjigu u aplikaciji Bookcreator.

Znakovni jezik

U rujnu i listopadu učili smo  znakovni jezika i izradili videa na znakovnom jeziku.

Upoznali smo se s Brailovim pismom i izradili plakate i prezentacije o našoj zemlji.

Dan Erasmusa

Za obilježavanje Dana Erasmusa  od 14. do 16. listopada izradili smo Kahoot multilingvalni kviz i plakat o komunikaciji.

Poljska

4. mobilnost održana je od 6.12. do 11.12 u Poljskoj pod nazivom Osjeti što ja vidim. Vidi što ja kažem.

Učenici Marta Crnković, Mila Škopljanac, Branimir Barać i Tonči Jukić su u pratnji nastavnice Sanja Mikelić i ravnateljice Jadranke Šošić bili u Varšavi i sudjelovali u projektnim aktivnostima. Upoznali smo se s ispravnim načinom komunikacije s osobama s invaliditetom, posjetili Nevidljivu izložbu kao i Kopernikov muzej. Najzanimljivija je bila radionica u Školi za slijepe i slabovidne osobe u mjestu Laski.