Kategorija: I ja imam mišljenje

Objavljeno

Umjetna inteligencija – Dvosjekli mač

Pojam umjetne inteligencije sklon je izazivanju drukčijih reakcija u različitih ljudi. Dok jedni širom otvorenih ruku daju toplu podršku tehnološkom napretku i svakako lagodnijem načinu života, drugi vide nadolazeću opasnost u onome što smo stvorili i čime bismo u teoriji trebali vladati. Paranoično vjeruju da sa svakom godinom koja prolazi mogućnost gubitka dominacije nad tehnologijom samo raste, no koliko je zapravo istine u tome?

Neki od najvećih umova današnjice, uključujući brojne ljude specijalizirane isključivo u području umjetne inteligencije, vjeruju da prava opasnost vreba nekoliko desetljeća u budućnosti. Unutar same zajednice koja se bavi ovim istraživanjem i dalje postoje nesuglasice u vezi s ovom temom, no značajan broj se složio da jače vrste umjetne inteligencije mogu izazvati kaos u igri moći nad planetom. Stručnjaci su zaključili da rođenje nove, snažnije vrste neprirodne inteligencije može biti događaj koji će ostaviti pečat na povijesti veći od ratova, bolesti i drugih znanstvenih otkrića. Trebamo biti svjesni mogućih scenarija koji će dobiti svoju priliku kada unaprijedimo svoja najdraža pomagala.

Nekada mašta, danas stvarnost

Sve ovo zvuči kao da je jednom nogom već nagazilo na teritorij znanstvene fantastike. Svijet prepun neživih bića koja pokreću sve oko nas trebao bi postojati jedino unutar korica knjiga ili na televizijskom ekranu. Takva bi Zemlja trebala ostati plod naše mašte koji se ne bi smio miješati s našom stvarnošću. Istina je da je Zemlja ljudska kućica za lutke. Već smo bili u mogućnosti uništiti mjesto na kojem smo rođeni, a to bismo i učinili kada bi nam zbog nekog razloga postojanje ovog planeta postalo opasna zapreka. Situacija je ovakva upravo zbog onog što nas čini posebnima, a to je naša inteligencija. Ona nam naširoko omogućava manipulaciju svijetom oko nas, otvara nam put prema novim problemima i njihovim rješenjima te dopušta našoj mašti da zagazi u nova područja i ubrzanim tempom započne oblikovati naše ideje koje omogućuju napredak. Nismo najbrža vrsta. Nismo najsnažniji, ne posjedujemo najbolji sluh ili njuh, niti najbolju oštrinu vida. Uistinu se ističemo samo u jednoj kategoriji, a ako padnemo sa zlatnog trona, sve oko nas moglo bi se početi urušavati. Strah je normalna reakcija, ali beznadno paničarenje nikome neće donijeti dobro. Iskoristimo najjače oružje koje posjedujemo i s logičke perspektive riješimo sve probleme koji nam mogu zapriječiti put kvalitetnijem načinu života.

Hoće li nas konkurencija nadjačati?

Jedna od glavnih briga kod uvođenja umjetne inteligencije u svakodnevni život jest njezina mogućnost da naš rad i trud učine zamjenjivima. U odnosu na ljude, roboti i strojevi su brži, učinkovitiji i, ukratko, bolji u obavljanju većine poslova, a odmor i novac uopće im nisu potrebni. Oni su konstantni, produktivni i jako isplativi. Drugim riječima, oni su konkurencija običnim radnicima koji izgledaju kao osnovnoškolci pored izučenih veterana zanata. Tako mnogi ističu da u poslovima koji isključivo zahtijevaju kreativnost, kontakt s ljudima, programiranje te sport, i dalje postoje otvorena radna mjesta, što je samo jedan malen dio nekadašnjih ljudskih zanimanja. Naravno, uvijek bismo nezaposlene mogli usmjeriti na državnu skrb – time što bi postali višak uštedjeli bi drugima dosta novca, no ako to napravimo, bojim se da bi došlo do manjka lagode i do općeg kržljanja mozga. Ljudima je potreban cilj. Posjedujemo ambiciju, natjecateljski duh i želju za uspjehom, a besposlen život u kojem razmišljanje nije potrebno, može samo loše utjecati na našu psihu. Opasne poslove koji ugrožavaju ljudski život prepustimo robotima, a ljudima dajmo šansu da napreduju. Dugogodišnje je isplativije biti pripadnik vrste koja je motivirana radom, a ne one koja se cijeli dan izležava dopuštajući svojem umu da se zamagli zbog manjka upotrebe. Prije nego što umjetna inteligencija pobijedi original, povucimo konce svoje sudbine i pobrinimo se da su ciljevi umjetne inteligencije identični našima. Takva vrsta inteligencije ne osjeća ljubav, mržnju niti bilo što drugo pa ne može biti zla, no pravi je problem ako se njezini krajnji planovi ne podudaraju s našima. Kada bismo uspjeli njezin puni potencijal kontrolirati prema svojim željama, opasnosti ne bi bilo jer bismo ju zaustavili već u korijenu. Umjetna inteligencija je kao jednostavna igra lutrije. Ogroman dobitak praćen velikim izgledima za gubitkom. Jedino što je važno jest okretanje izgleda u našu korist.

Tia Grgin, 8.a (2017./2018.)

 

 

Objavljeno

Nasilje na društvenim mrežama

Mreža. Jedna mreža ključna je u procesu globalizacije koji danas sve više jača i povezuje najudaljenije dijelove svijeta. Mreža koja nas može odnijeti na bolje mjesto i izvući nas iz neznanja, ali nas, također, može nemilosrdno ugušiti, zove se internet. Društvene mreže najnoviji su i ujedno najpopularniji ogranci interneta. Uz pregršt mogućnosti koje one nude, ipak se pojavljuju i problemi. Točnije, jedan problem

Zamislite sliku

Društvene mreže možemo zamisliti kao veliku sobu ispunjenu ljudima s maskama ispred koje stoje stražari. Oni su tu da nadgledaju tko u sobu ulazi, tko iz nje izlazi te da se brinu da je unutra sve po propisima. Ali problem je što ponekad stražari zadrijemaju na svojim suviše udobnim stolcima čime se posjetiteljima sobe pruža prilika za potpunu slobodu. Tada u sobu ulazi tko poželi, dolazi do okršaja, vrijeđanja, vrištanja, psovanja, a oni koji bivaju povrijeđeni sklanjaju se po kutovima. I plaču. Pod pritiskom svih tih zvukova, loma, plača i dernjave pokušavam doći do rješenja problema nasilja u sobi / na društvenim mrežama.

Mogli bismo ovako…

Postoji nekoliko solucija. Prva je vrlo jednostavna – ukidanje društvenih mreža. Apsolutno, potpuno, konačno. Ljudi se ionako premalo druže u stvarnom, opipljivom svijetu jer je danas teško izdvojiti vrijeme za druženje, čak i za odlazak na kavu s bliskim prijateljima, ali s druge strane, mala stvar poput mobitela može vam stalno biti u ruci. Druga mogućnost odnosi se na one koji neovlašteno ulaze u sobe jer oni (većinom) i jesu skupina koja stvara najviše problema. Budući da su to najvećim dijelom maloljetne osobe, predlažem da se za njihov pristup mreži traži i dopuštenje roditelja. Također, dala bi se iskušati i učinkovitost kakvih energetskih napitaka i malo manje udobnih stolaca čuvara pred vratima. Mislim da bi se više vremena i truda trebalo uložiti na filtriranje i detektiranje uvredljivih objava na društvenim mrežama. Nadalje, smatram da bi trebale postojati i posljedice koje će snositi oni koji prekrše pravila zajednice na toj mreži (izuzev klasičnog brisanja objave). Osim ovih triju mogućnosti postoji još jedna. Ona koja siječe problem u korijenu. To je promicanje tolerancije i pristojnosti. Uvažavanje drugih i civilizirano iznošenje svojih stavova. Dobre stare vrijednosti Ja bih se definitivno orijentirala na posljednju navedenu mogućnost. Smatram da se ne bismo trebali naučiti toleranciji i pristojnosti samo zbog pristupa društvenim mrežama, već zbog pristupa drugim osobama u stvarnom životu. To su vrijednosti koje već i ovako gube na važnosti u modernom svijetu, a kamoli neće kada na društvenim mrežama dobijemo više samopouzdanja stavljajući maske na lice.

Kristina Ćuk, 8.a (2017./2018.)

Objavljeno

PRITISAK U SVIJETU SPORTA

Sport je uistinu borba najjačih. Samo najčvršći i najuporniji preživljavaju. Ako se ne možeš nositi sa stresom, pobjedama i porazima, onda natjecateljski svijet nije pravo mjesto za tebe.

Dobna granica za bavljenje profesionalnim sportom i dalje se nastavlja spuštati. U zemljama koje su opsjednute nekim sportom kao što je Kina stolnim tenisom, neće biti ni najmanje neobično što petogodišnje dijete natjecatelj može pobijediti odraslog rekreativca. Naprotiv, to se očekuje. U školama postoje posebni satovi posvećeni samo jednom sportu. A taj je sport obvezan jer jednostavno nisi pravi građanin svoje zemlje ako ne igraš nacionalni sport. Ako nisi posebno zainteresiran ili talentiran, a želiš iskoristiti svoje vrijeme za druge talente, naprosto ćeš morati prilagoditi svoj raspored još jednoj neželjenoj aktivnosti među ostalima.

Brže, jače, više

U sportu su uobičajena postupna uzdizanja, s jedne stepenice na drugu, ali ponekad pokoji talent zakorači na scenu i već na početku karijere preskoči nekoliko stepenica. Zbog ubrzanog napretka gotovo se uvijek dogodi da se izgubi određena količina djetinjastog uživanja i bezazlenih prijateljskih mečeva zbog naglog uranjanja u natjecateljske vode. Ako ostvarujete dobre rezultate, stalno podižete tuđa, ali i svoja očekivanja. Na prvim natjecanjima ne očekujete ništa, nadate se uspjehu i trudite se igrati. Kako sezona prolazi i broj treninga se povećava, a broj natjecanja smanjuje, počinje panika. Nemate bodova ili pobjeda? Požurite! Sezona uskoro završava, ponestaje vam vremena! Imali ste nekoliko osvojenih susreta? Sad je trenutak da podignete taj broj. No čak i ako ste prvi na tzv. rang listi, stres je prisutan u određenoj mjeri jer ne smijete izgubiti i time sići sa zlatnog postolja.

Pod stresom

Zapravo su sve situacije stresne. Uvijek možete odigrati bolje, te time ostvariti prikladniji rezultat. Kada jedanput osvojiš zlato, nema povratka. Osjećaj je sjajan jer znaš da je to nagrada za tvoj trud, rad i vještinu. Uz senzaciju osvajanja, ta zlatno obojena medalja uza se priključuje nova očekivanja. Roditelji, treneri, prijatelji, ljudi iz kluba, bliža i šira rodbina očekuju od tebe da nastaviš tako unatoč raspoloženju i uvježbanosti. Vjerojatno je istina da u istoj konkurenciji nije nemoguće ponoviti svoj pothvat, ali već iz drugog pokušaja snaga očekivanja i zahtjeva guši te i otežava sve tvoje pokrete. Već si ih pobijedio pa moraš opet, i opet, i opet bez ijednog poraza jer možeš bolje od njih. Možda ti prijašnji uspjesi donesu samopouzdanje, osjećaj slobode i smirenost, ali ipak je takva reakcija dosta rjeđa od druge, stresne. Sport je uistinu borba najjačih. Samo najčvršći i najuporniji preživljavaju. Ako se ne možeš nositi sa stresom, pobjedama i porazima, onda natjecateljski svijet nije pravo mjesto za tebe. Na uspjeh, osim najboljih uvjeta, utječe i mentalitet..

No, čak ako i nisi rođen sa sportskim duhom i željom, ako u tvojim žilama umjesto adrenalina teče strah, postoje razni načini i tehnike kojima to možeš promijeniti, obrnuti. Vrhunski sportaši dobro su upoznati s ovom činjenicom čime često pomažu svojim učenicima i tako im olakšavaju put do uspjeha. Očekivanja su velika, no zato je i rezultat. Ako nešto uistinu volimo, natjecanja nisu potrebna da to dokažemo. No, ukoliko uživamo u posebnom žaru i kolanju adrenalina u krvi koje natjecanja donose, onda je to možda naš pravi poziv. Svatko bi trebao imati pravo izbora, kako u sportu, tako i u životu.

Tia Grgin, 8.a

Objavljeno

Razmišljajući o Dugi

Položaj žena nekad i sad

 

Zahvalna sam svim ženama u povijesti koje su se borile za ono što imamo sad. Trenutačno stanje puno je bolje od onog kakvo je bilo u vrijeme kada je Srna živjela. Da se tako vesela i nemirna djevojčica rodila danas, bila bi prihvaćena.

Žene su tijekom povijesti uglavnom izvlačile deblji kraj. Njihov bi se život vodio oko udaje, brige o djeci, kućanskih poslova i sličnih zadaća koje su se očekivale od ženskog spola. Žene su od malih nogu učili da budu lijepe, pristojne, snalažljive i da je to sve što će im u životu trebati. Što je vrijeme više prolazilo, to su se žene sve više izvlačile iz okova tuđih očekivanja i time postale ravnopravnije muškarcima.

Drukčija od drugih

Zanimljiv je primjer nemirnog ženskog duha lik Srne iz Šimunovićeve pripovijetke Duga, desetogodišnje djevojčice koja je bila spremna odbaciti cijeli svoj život kako bi postala jedna od dječaka. Ona nije marila što bi njenu porculansku kožu obasjalo sunce, nije ju bilo briga ako bi se njena odjeća zaprljala zemljom. Sve što je htjela bilo je trčanje, skakanje, igranje… Željela je sve što gospodske djevojčice poput nje nisu imale, njezino je srce žudjelo za onim što je bila povlastica dječaka. Bila je dijete, bila je vesela, razigrana, nemirna, baš onakva kakva bi djeca trebala biti. Srna nije bila lutkica za ukrašavanje! Bila je mlada djevojka željna avanture, željna sreće i ravnopravnosti s dječacima, željna slobode kakvu je znala da ne može imati…

Tračak nade

Kada je čula legendu o dugi, o tome da bi prolaskom ispod nje mogla postati dječak, njezino se srce ispunilo nadom, a sve druge misli napustile su njezin um. Duga joj je bila jedini put do sreće, mogla joj je ostvariti sve želje i spasiti ju od sudbine kakvu Srna nikada nije htjela… Dok je trčala za svojim snovima, upala je u močvaru i umrla. Nikada nije došla do duge, nikada nije postala dječak, njezina se jedina želja nije ostvarila. No, kada su otkrili njezino tijelo, ona se smiješila. Umrla je sretna, sanjajući da je postala dječak.

 

Nisu sve žene iste; nekima odgovara život majke i kućanice, a druge žele promjene. Zahvalna sam svim ženama u povijesti koje su se borile za ono što imamo sad. Trenutačno stanje puno je bolje od onog kakvo je bilo u vrijeme kada je Srna živjela. Iako u nekim dijelovima svijeta i dalje ima nepravde prema ženama, mislim da će se i to s vremenom popraviti.  Srna kao da nije pripadala onom vremenu… Da se tako vesela i nemirna djevojčica rodila danas, bila bi prihvaćena. Otkrila bi da i djevojčice mogu biti slobodne, otkrila bi da je ženski spol u svim kategorijama potpuno jednak muškom.

Tia Grgin, 8.a

Objavljeno

INSTAGRAM – gubitak vremena ili…?

Ukorak s vremenom

Danas sigurno možemo reći kako su moderne tehnologije kojima je svrha olakšati život i stvoriti nam višak slobodnog vremena zapravo proizvele suprotan učinak i često nam „kradu“ vrijeme Riječ je, dakako, o društvenim mrežama i aplikacijama. U posljednje vrijeme tu prednjači Instagram. Više od 90% tinejdžera ima profil na Instagramu.  Instagram je aplikacija pomoću koje se možemo dopisivati, slati ili objavljivati slike putem mobitela  na društvenim mrežama uključujući Facebook, Twitter i druge. Sve češća pojava je da djeca u školi ne prate nastavu zbog Instagrama. Naime, kao i svaka aplikacija, Instagram ima svoje prednosti i nedostatke. Dapače i ja sam jedna od korisnica. Volim objavljivati fotografije svojih prijatelja i svoje. Na Instagramu dnevno provedem otprilike pola sata do 45 minuta. Prednosti koje Instagram ima su smješni profili, svatko ima mogućnost izrade beskonačno mnogo profila i može slati beskonačno mnogo poruka. Kako odrasli, tako su i djeca  neograničeno na Instagramu. Česta je pojava da sve svoje dragocjeno i slobodno vrijeme provedu na Instagramu. Instagram skraćuje slobodno vrijeme, uzrokuje nesanicu, bol u očima i glavi. Između ostalog, neki roditelji svojoj maloj djeci daju mobitel ili tablet kao igračke da bi oni imali vremena za sebe. Djeca se žale kako nemaju slobodnog vremena zbog ogromne količine školskih obveza, a imaju sve vrijeme svijeta za koristiti se Instagramom. Tako im se  gomila  gradivo pa iz dana u dan dobivaju sve gore ocjene. Po meni najsmješniji su oni koji misle da imaju turbo-uzbudljiv život pa objave novu fotografiju svakih 5 minuta!

Ja smatram kako je Instagram jedna jako zabavna aplikacija, ali ne možemo provesti cijeli dan na njoj. Bilo bi najbolje kad bismo jednom ili dva puta dnevno samo pregledali novosti. Instagram je suvišno trošenje vremena kojeg nemamo. Trebali bismo imati ograničenja što se tiče Instagrama, ali i interneta općenito.

Mara Klarić 8.c

Objavljeno

Ništa nije zapisano

Odgovorni smo za svoje postupke, za svoje odabire. Oni nas čine onime što jesmo. Svaki je od njih pridonio tome u kakvu ćemo se osobu razviti i upravo zato ne bismo trebali olako shvaćati njihov zadatak.

U znanstvenoj zajednici kruži teorija koja nam govori o postajanju beskonačnog broja paralelnih svemira. Svi događaji i bezbroj drukčijih sitnica mogu postojati u svom vlastitom svemiru. Zamislite svijet koji je na prvi pogled potpuno isti kao naš, no u njemu nikad nije došlo do ratova koji su se ovdje odvili. Možda bi ovaj planet bio razvijeniji zbog manjka destrukcije ili bi se ljudi ujedinili te bismo svi pričali jednim jezikom. Vrlo popularna tema za razgovor koja je svoje mjesto pronašla u brojnim filmovima i videoigrama jest leptirov učinak, ideja o tome da je naša budućnost kao beskonačna cesta koja se sa svakom našom odlukom dijeli na nove putove. Čak i trivijalna stvar, poput odabira pahuljica za doručak, utječe na našu budućnost. Čovjek se uistinu zapita koliko bi se stvari promijenilo da je u nekom davnom trenutku odabrao nešto drugo. Sigurno i ne razmišljate o tome kakvu sve moć imaju izbori. Jedan trenutak u životu je sve što je potrebno da u potpunosti zakoračite unutar novog puta.

Vojnici u ratu jedni su onih koji naizgled ne mogu odabrati svoj put, no realnost je daleko od toga. Njihov je izbor uvijek popraćen određenom količinom svježe krvi. Ako poštede život neprijateljskog vojnika, možda on neće poštedjeti njih ili njihove suborce. Ako stvar kao što su paralelni svemiri doista postoji, onda ćemo među bezbrojem pronaći mjesto gdje su se ljudi bez izbora pobunili i sami sebi stvorili put. Zbijeni u kut, borili su se te pronašli ključ svoje slobode!

Većina, vjerojatno i svi povijesni događaji, uključujući ratove zbog kojih je ovaj planet pretrpio strahote, mogao se zaustaviti različitim nizom odluka. Ljudi koji su živjeli prije nas potrošili su svoj dar odabira i ostavili nas u ovakvom stanju, ali naša budućnost još nije ispisana! Budućnost još stignemo mijenjati i na taj način ispraviti sve greške koje su se dogodile prije našeg vremena. Život je samo jedan i ne smijemo ga potratiti. Ako vam se čini da nemate izbora, u krivu ste… Kao za sve drugo, za izbor se trebate boriti. Prošlost je možda zapisana, ali nakon svega, mi smo ipak krojači svoje vlastite sudbine.