Digitalni školski list OŠ Bijaći
Naziv subkulture: INDIE
Vrijeme nastanka: 1980-ih
Mjesto nastanka: Engleska
Glavna obilježja:
Glazba za koju se veže: Wallows, Britney Spears, Dayglow…
Poznati predstavnici subkulture:
Lana Certa, 7.a
Onečišćenje zraka jedan je od velikih problema današnjice, uzrokuje štetu živim bićima
Zrak koji udišemo nije čist. Uz tvornice, izvori onečišćenja su: otpad, fosilna goriva za proizvodnju električne energije, promet (motorna vozila), kućanstva, erupcije vulkana, prašina nanošena vjetrom…
Ipak, prema Europskoj agenciji za okoliš, u proteklih nekoliko desetljeća emisije zagađenja smanjile su se. Očito su se poduzeli koraci smanjena onečišćenja, no to je i dalje nedovoljno za zdrav život ljudi. Veliki dio europskog stanovništva živi u područjima gdje je prekoračen standard kvalitete zraka. Prljave kiše sve su češće, a to je dokaz da je onečišćenje veliko. Prljave kiše štete biljkama i životinjama koje piju vodu iz jezera, rijeka, potoka…Veliki broj gradova u svijetu prekriven je smogom. Smog nastaje izgaranjem fosilnih goriva i šteti živim bićima jer u sebi sadrži velike količine ozona. Simptomi izlaganju ozonu su bol u prsima, nadražaj dišnih puteva, glavobolja i astma. Također, požari svojim crnim dimom zagađuju atmosferu i okoliš. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja objavljuje da su najzagađeniji gradovi u Republici Hrvatskoj Zagreb, Sisak i Slavonski Brod.
Ljudi kao zajednica trebaju biti svjesni da ovaj problem ne mogu zanemariti. Vožnju motornih vozila treba zamijeniti vožnjom bicikla i šetnjom. Neobnovljive izvore treba zamijeniti obnovljivim. Potrebno je postaviti solarne panele, električnu energiju crpiti iz hidroelektrana i vjetroelektrana. Ljudi trebaju razdvajati otpad, saditi biljke i stabla. Uz malo truda, zrak se može pročistiti i život će biti kvalitetniji – navike se moraju mijenjati pa će svi voditi zdraviji i kvalitetniji život.
Zvonimir Kovačević, 8. a
Zapitajte se: Jesam li ja siguran/sigurna u sebe?
Koji su uzroci nesigurnosti kod djece i što se događa zbog te nesigurnosti?
Vjerojatno primjećujete da djeca koja dođu u godine kada trebaju postati „tinejdžeri“ postanu nesigurna u sebe. To se najčešće javlja kod djevojčica. Uzrok tomu često znaju biti roditelji koji previše očekuju od svoje djece te ih potiču da rade nešto što ne žele, ali roditelji bi ih trebali razumjeti, biti im podrška te se barem nekada postaviti u njihove cipele.
Postoje roditelji koji svojoj djeci govore da su pretila, ružna i odgajaju ih tako da oni sami unose nesigurnost u njih. Svoju djecu nipošto ne bi trebali uspoređivati s drugom djecom jer se oni tada osjećaju bezvrijedno pred svojim roditeljima, ali i u društvu. Dječaci također znaju biti uzrok nesigurnosti kod djevojčica jer im govore da su nesposobne, da nemaju prava ili da nešto ne mogu jer su djevojčice, ali više puta žene budu uspješnije od muškaraca. Zatim, mediji i igračke – u medijima žene prikazuju kao mršave, savršeno lijepe i predivnih crta lica, a sjetite se samo i igračke barbike koja je savršena i kao da ima život snova te djevojke misle da one trebaju biti poput manekenke ili barbike. Izloženost medijima najveći je uzrok nesigurnosti jer tada svi primamo neku lošu sliku o sebi. Zamislite kako se djevojke osjećaju kada im netko kaže: Sjedi kao djevojčica, oblači se kao djevojčica, ponašaj se kao djevojčica, a najgore je kad kažu odijevaj ŽENSKE BOJE – ženske i muške boje ne postoje, boje su boje i ne dijelimo ih po spolu. Svi znate da u stranim državama (poput Amerike) postoji takozvani „dress code“ (pravila odijevanja),ali služe uglavnom za žene. Puno djevojaka odijeva odjeću nekoliko brojeva veću od njihove stvarne veličine jer se srame svog tijela. Naravno, i djevojčice jedna drugu omalovažavaju zbog izgleda i načina na koji se odijevaju. Roditelji neke djece nemaju dovoljno novaca da priušte najnoviju i najskuplju modu, zato djeca dobivaju pogrdne komentare i ružne poglede, ali žene bi uvijek trebale biti jedna uz drugu bez obzira koliko novaca imale i kako se odijevale jer taj izgled na kraju nije bitan nego ono što je unutra u srcu. Djevojke se srame svog lica te koriste svakojake proizvode i pretjeranu šminku da prekriju ono čega se srame. Zbog svih ovih primjera i omalovažavanja često završe u depresiji.
Nesigurnost su samo glasovi u našoj glavi koji nas potiču da mislimo ružno o sebi. Ne dopustite im da vas obuzmu i da zavladaju vašim umom.
Mihaela Lemo, 6. b
Iz godine u godinu, Hrvatska broji sve manje i manje Hrvata, a pogotovo onih najmlađih
Posljednjih 30 godina, Hrvatskom hara tzv. bijela kuga, odnosno događa se pad stanovništva. Koji su uzroci tog negativnog trenda i može li se on zaustaviti?
Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska broji nešto više od tri milijuna i osamsto tisuća stanovnika. Za razliku od popisa stanovništva iz 2011. godine, stanovništvo se smanjilo za 9.64%, to je gotovo četristo tisuća ljudi manje. Hrvati su narod koji je nekad davno činio broj od skoro 9 milijuna ljudi. Danas gotovo 50% Hrvata živi izvan Hrvatske.
Glavni razlog zbog kojeg Hrvati odlaze je novac. U današnje vrijeme, uz inflaciju i rat u Ukrajini, teško je uzdržavati višečlanu obitelj. Mislite li da ljudi jednom prosječnom hrvatskom plaćom od nekih šest tisuća kuna mogu plaćati skupe troškove poput električne energije, plina, vode, pa i same hrane? Cijene prehrambenih namirnica odlaze u nebo, inflacija raste.
Još jedan od problema su školovanje i ponude za posao. Hrvatska je jedna mala zemlja koja studentima ne može ponuditi sve mogućnosti izbora za studiranje kao druge europske zemlje unatoč Europskoj uniji i fluktuaciji ljudi i radne snage. Čak i sa završenim fakultetom, mladi koji imaju želju vratiti se u Hrvatsku, to ipak ne naprave. Zašto? Iz razloga što im Hrvatska ne može omogućiti povoljne uvjete rada ni osigurano radno mjesto.
Budući da mladi odlaze i ne vraćaju se, Hrvatskoj ponestaje radne snage, mladih obrazovanih ljudi, sve je više starijih i nemoćnih stanovnika. Obrtnička zanimanja također nisu na cijeni i neke struke polako nestaju. Zašto? Jer Hrvatska ne ulaže dovoljno u svoje mlade. Sam primjer su nam male plaće vrijednih ljudi koji vole svoj posao i svoj zanat, a u osnovnim školama rijetko se populariziraju strukovne škole. Posljedica svega toga je manjak i uvoz kuhara, stolara, bravara i sl.
Ovaj problem ne događa se samo u strukovnim granama već i u medicinskim vodama. U Hrvatskoj nedostaje logopeda, medicinskih sestara i ostalih medicinskih tijela. Koliko se studenata svake godine na državnoj bazi upiše na fakultet s kojim će se moći baviti logopedijom? Samo 25. Tako mala upisna kvota tjera mlade studente u druge zemlje.
Veliki problem predstavlja nam hrvatska demografska slika. Upravo zbog gore navedenih razloga, roditelji odlaze iz Hrvatske kako bi proživjeli svoj san, kako bi svojoj djeci omogućilibolju budućnost. Takva djeca većinom se nikad ne vrate i postaju stanovnici drugih država.
Prema Državnom zavodu za statistiku u Hrvatskoj je 22% ljudi starijih od šezdeset i pet godina, dok je onih mlađih od četrnaest godina samo 14%. Jedna žena u Hrvatskoj u prosjeku rodi 1,47 dijete. To znači da 50% obitelji u Hrvatskoj nema niti dvoje djece u svojoj obitelji. Razlog tome je i taj što roditelji nemaju osiguranu dnevnu brigu o djeci, a moraju raditi. Škole i vrtići i nisu toliko pristupačni i jeftini, a vrtića nema dovoljan broj, pa se obitelji odlučuju na manji broj djece.
Vlada Republike Hrvatske provodi pronatalitetnu politiku kako bi poboljšala demografsku sliku i zadržala mlade u Hrvatskoj. Mladima nudi niže kamatne stope, olakšice, povrat poreza i novčane naknade za djecu, besplatan studij… Trudi se stipendirati što više studenata i učenika. Majke primaju rodiljne i roditeljske naknade koje su po novome uvećane. Djeca odnedavno u školi imaju pravo na topli obroke, a uvest će se i cjelodnevni boravak. Iz priloženog, zaključak je da bi Hrvatska ipak trebala više podupirati mlade i omogućiti im sredstva za rad i školovanje. Na mladima svijet ostaje, a Hrvatska nema puno vremena i izbora.
Marta Barišić, 8.b
Cijeli svijet pogođen je pandemijom virusa COVID-19. S obzirom na razvoj medicine u 21. stoljeću nitko nije mislio da će pandemija ovoliko trajati. Svaka zemlja bori se s bolešću na svoj način. Već i mala djeca znaju za epidemiološke mjere: držanje razmaka, nošenje maski i povećanu brigu o higijeni. Jedan od načina zaustavljanja „kuge našeg stoljeća” je cjepivo. Pitanje je zašto se neki ljudi i dalje ne žele cijepiti. Je li cijepljenje pravo izbora ili obveza svakog pojedinca?
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo do početka siječnja 2022. godine u Hrvatskoj je zabilježeno preko 750 000 slučajeva zaraze korona virusom. Nažalost, virus je bio smrtonosan za više od 12 800 ljudi. Je li taj broj mogao biti manji? Jesmo li mogli utjecati na ove porazne brojke?
Dok sam istraživala o ovoj temi, naišla sam na podatke o različitim simptomima cijepljenih i necijepljenih nakon što se zaraze virusom. Simptomi kod onih koji su primili dvije doze cjepiva znatno su blaži od onih necijepljenih. Malen postotak cijepljenih završi na respiratoru i bolničkom liječenju. Vrijeme izolacije uglavnom provedu s laganom glavoboljom, curenjem nosa i kihanjem. S druge strane, postotak necijepljenih među preminulima i hospitaliziranima je oko 75%. Kapaciteti bolnica sve brže se pune i potrebno je što prije naći primjereno rješenje. Nedavno su u malom mjestu dalmatinskog zaleđa, u svega nekoliko dana, preminuli od korone otac, majka i sin. Da su bili cijepljeni, sve je moglo drugačije završiti. Svakodnevno smo izloženi sličnim vijestima, ali još uvijek je velik broj onih koji nisu svjesni da mogu promijeniti kliničku sliku Lijepe Naše. Znamo da su liječnici i liječničko osoblje iscrpljeni, ali ljudi bi trebali češće dobivati informacije „iz prve ruke” jer korona se ne događa nekome nepoznatome negdje daleko, nego nama ovdje i sada. Zato mislim da je najprikladnije i najbrže rješenje cijepljenje koje trebamo prihvatiti kao obvezu. Ako je cijepljenje u povijesti bilo učinkovito za suzbijanje pa i iskorijenjenje brojnih zaraznih bolesti, zašto ne bi suzbilo COVID-19? Nema opravdanja ni za one koji se boje nuspojava cijepljenja jer su one blage i prolazne.
Pandemija će ostaviti dugoročne posljedice. Promijenila je, i svaki dan mijenja, mnogo toga. Unatoč svemu normalan život treba se nastaviti, a na nama je da se naviknemo na suživot s virusom. Potrebno je sačuvati svoje zdravlje, zdravlje svoje obitelji i svih onih s kojima smo u kontaktu. Ako već niste, nemojte puno razmišljati i cijepite se.
Hrana je oduvijek važan dio čovjekova života u kojoj se, osim zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba, traži užitak, izvor zdravlja, eliksir mladosti. Odavno hranu ne doživljavamo samo kao izvor energije našeg tijela. Hrana koju jedemo trebala bi biti raznovrsna i zdrava, ali ubrzanim načinom života sve više ljudi to zaboravlja pa konzumira brzu hranu. Suvremeni način života oblikuje naše prehrambene navike. Razmišljamo li o onome što jedemo? Može li se čovjek 21. stoljeća uza svoje brojne svakodnevne obveze hraniti zdravo ili ne može?
Objavljena su brojna istraživanja koja su dokazala štetnost brze hrane. Državno sveučilište Ohio u SAD-u 2021. godini provelo je istraživanje o tome kako brza hrana ima loš utjecaj na mozak. Istraživanje je pokazalo da djeca koja konzumiraju brzu hranu postižu lošije rezultate na testovima u školi. Stručnjaci smatraju da masti i šećer kojima je bogata brza hrana imaju negativan utjecaj na učenje i pamćenje općenito. Bez obzira na to što je većini ljudi poznata činjenica da je brza hrana nezdrava, mnogi je i dalje konzumiraju. Mislim da je uzrok tome dostupnost takve hrane. Dovoljno je samo prošetati središnjim gradskim ulicama i uvjerit ćemo se u to. Također je takva hrana jeftina pa će mladi i studenti prije otići po hamburger, sendvič i gazirano piće, nego što će doma sami nešto pripremati. Kako se riješiti takve navike? Jednostavno – edukacijom.
Potrebno je ljude češće upozoravati o štetnosti brze prehrane. Svakodnevno konzumiranje ovakve vrste hrane ima za posljedicu naglo debljanje, prištiće na licu, kosa postaje oštećena i suha, zubi nezdravi, a imunitet oslabljen. Zašto ne bismo pokušali sami spremati obroke? Neke svježe namirnice možda imamo i u vlastitom vrtu. Potrebno je samo malo dobre volje. U novije vrijeme na televizijskom programu sve su popularnije kulinarske emisije. Brojni gledatelji u večernjim satima pažljivo prate načine spremanja raznih jela i usvajaju nova znanja o prehrambenim namirnicama.
Hrana je lijek, a lijek nikada nije bio čovjeku potrebniji nego je danas. Uvedimo u svoju prehranu svježe namirnice, sezonsko voće i povrće, ribu, meso domaćeg podrijetla i promijenimo prehrambene navike. Nemojmo dozvoliti da našim ubrzanim načinom života upravlja brza prehrana.
Pubertet predstavlja razdoblje brzog rasta zbog čega su prehrambene potrebe povišene. Tinejdžeri sebe uglavnom smatraju zdravima te su slabo motivirani za dodatna promišljanja o važnosti pravovremenog razvijanja zdravih navika.
Pravilna prehrana omogućuje optimalan rast i razvoj, smanjuje rizik od razvoja kroničnih bolesti i osigurava zdravo psihičko stanje. Donedavno, najveći problem vezan uz prehranu predstavljala je glad, odnosno nedovoljan unos energije i nutrijenata. Danas ga predstavlja pretilost, odnosno posljedica prekomjerenog unosa energije. Uzrok pretilosti je kalorijski unos koji premašuje potrošnju. Hrvati su, prema novijem istraživanju koje je objavio Eurostat, najdeblji narod u Europi. I ne samo to. Novi rezultati Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da 35,0% djece dobi od 8,0 do 8,9 godina u RH ima prekomjernu tjelesnu masu i debljinu, a samo 14,0% njihovih roditelja vidi u tome problem. Bitno je naglasiti da pretilost nije samo estetski problem, već ozbiljan zdravstveni problem. Ona je direktno povezana s pojavom mnogih kroničnih bolesti. Osim pretilosti, problem predstavlja nedovoljan unos određenih nutrijenata. Najčešće su to željezo, cink, magnezij, kalcij, folat, vitamini A i E i prehrambena vlakna. Navedene nutrijente pronalazimo u crvenom mesu, raznom povrću, posebice zelenom lisnatom, te mlijeku i mliječnim proizvodima. Ulaskom u pubertete navedeni problemi sve više dolaze do izražaja. Brinemo se kako izgledamo, kako nas drugi vide, zadovoljavamo li kriterije ili iskačemo iz medijski jasno nametnutih okvira. Dolazi do bullinga koji uništava samopouzdanje mladih i šteti psihičkom zdravlju. Ti tinejdžeri često imaju suicidalne misli i smatraju kako nisu dovoljno dobri, te se u potpunosti zatvaraju u sebe. Takve probleme je potrebno rješavati u što kraćem roku jer mogu ostaviti trajne posljedice.
Važnost pravilne prehrane, dakle, ima nemjerljivu važnost, kako zdravstvenu, tako i onu estetsku. Ona ne predstavlja izbacivanje nezdravih namirnica iz prehrane, već uključivanje što većeg broja zdravih. Tijekom odrastanja, a posebice u pubertetu, stvaraju se navike koje ostaju za cijeli život. Prehrambene odluke koje donosite tada imaju posljedice u odrasloj dobi. Primarni cilj treba činiti edukacija o važnosti pravilne prehrane u očuvanju zdravlja već u osnovnoj školi, a koja bi omogućavala tinejdžeru pametniji izbor namirnica. Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti, zar ne?
Zbog povećanja ljudske populacije sve je veća potreba za gospodarskim razvojem što stvara velike pritiske na okoliš. Nebriga ljudi za očuvanje okoliša dovodi do mnogih ekoloških problema.
Onečišćenje okoliša bitno otežava život ne samo ljudima već i mnogim životinjama i biljkama na koje se sve češće zaboravlja. U svijetu se sve više nekontrolirano šire požari koje većinom uzrokuju ljudi. Požari uništavaju biološku raznolikost te dovode do ugrožavanja mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Zbog gospodarskog razvoja nužno je opskrbiti ljude proizvodima nužnima za život koji se omogućuju izgradnjom tvornica. Tvornice svojim radom emitiraju velike količine štetnih plinova koji uzrokuju negativne klimatske promjene kao što su globalno zatopljenje koje uzrokuje podizanje morske razine, sušu itd. Jedna od negativnih ljudskih navika je i prekomjerno iskorištavanje neobnovljivih izvora energije te manjak iskorištavanja obnovljivih izvora energije. Neobnovljivi izvori energije kao što su nafta i zemni plin neće nam uvijek biti dostupni te riskiramo njihovom pretjeranom upotrebom. Danas je najvažnije očuvati okoliš tako da ga ne zagađujemo, što je jedan od najvećih problema. Nerazumnom potrošnjom papira te njegovim nerecikliranjem ugrožava se drveće. Time se smanjuje i proizvodnja kisika za naš dišni sustav. Definitivno se treba osvrnuti na očuvanje okoliša, no to nije lako. Većina ljudskih postupaka otežava očuvanje okoliša, riječ je o okorjelim ljudskim navikama. Tvornice ispuštaju štetne plinove, ali bez njih ne bi bili omogućeni mnogi korisni proizvodi koje danas rabimo. Trošenjem neobnovljivih izvora energije omogućuje se kretanje prijevoznim sredstvima, dok ono što je neophodno za iskorištavanje obnovljivih izvora energije, nije lako dostupno.
Za očuvanje Zemlje potrebna je svakodnevna briga o njoj. Svakodnevnim recikliranjem proizvoda koji se mogu ponovno upotrijebiti bitno se utječe na okoliš. Skoro sve što činimo trebamo činiti obzirno, misleći na posljedice svoga čina, te će se samo tako zaista pridonijeti njegovu očuvanju.
Svi ste primijetili da se današnja djeca, pa i ja i moji prijatelji, previše povodimo za internetskim trendovima. Želimo izgledati i ponašati se kao ti ljudi koje vidimo na televiziji, Instagramu, YouTube i ostalim popularnim društvenim mrežama.
Mobiteli i televizija oduzimaju nam previše vremena pa to negativno utječe na naše učenje. Dobijemo loše ocjene i roditelji nam oduzmu mobitele, a mi se ljutimo. Mediji nas tjeraju da nosimo boje koje su u modi, da izgledamo uvijek našminkano i umjetno i da kupujemo neke igračke koje će nam, kao smiriti živce, a zapravo samo postajemo ovisni o njima. Svatko od nas poželi nešto kad to ugleda na reklami ili internetu, a pogotovo ako baš tu stvarčicu svi u školi imaju jer ćemo na taj način biti u trendu i nitko nam se neće rugati. Ne moramo imati sve što je u trendu jer je to prolazno i samo bacamo novac. Svi smo mi lijepi na svoj način, bez šminke i posebnog sređivanja. Smatram da kada već nešto vidimo na televiziji, internetu ili u časopisu, sami sebi trebamo reći: Ja to ne želim i bit ću drukčiji od drugih. Trebali bismo promisliti jesu li nam neke stvari za kojima se povodimo uistinu potrebne.
Nikolina Božić – Vidovkić, 7.a
Luka je u 18. godini života umro je od posljedica brutalnog fizičkog napada potaknutog čistom dosadom skupine problematičnih mladića. Ove godine obilježava
se deset godina od tragične smrti ovog mladog čovjeka.
Dosta je načina da zavrijedite svoju stranicu na Wikipediji: ističući se na području znanosti, politike, sporta, društvenog angažmana, religije, svih vrsta umjetnosti, slikarstva, književnosti, glazbe, glume, kiparstva, fotografije… no jedan mladi Zagrepčanin dospio je tamo na sasvim drugačiji način. Naime, u 18. godini života umro je od posljedica brutalnog fizičkog napada potaknutog čistom dosadom skupine problematičnih mladića.
Društvo zaraženo smrtonosnom bolešću – agresijom izazvanom opasnim virusom netolerancije koji neprestano, kao i onaj gripe, mutira i to u sve snažniju mržnju i nesnošljivost, ugasilo je vrućeg ljeta 2008. još jedan život, pokopalo nadu, sahranilo potencijale i ispod imena Luke Ritza ispisalo: „Tragično preminuli zagrebački maturant.“ Lukina noćna mora započela je 1. lipnja 2008. oko 1 sat poslije ponoći kada je na autobusnoj stanici kod Bundeka u Zagrebu njemu i njegovim prijateljima pristupila grupica mladića. Pokušali su ih užicati novac i cigarete, a nakon što im to nije uspjelo, 16-godišnjak iz skupine tjelesno je napao Luku i bacio ga na cestu. Njemu su se pridružili i ostali, dva 17-godišnjaka i još jedan 16-godišnjak. Njih su trojica ostali „da pomognu“ prijatelju u premlaćivanju te, dok su Luka i njegovi prijatelji pokušali pobjeći, zadali još nekoliko udaraca rušeći ih na pod. Jedan od napadača izjavio je da se nije radilo o klasičnom „cipelarenju“, već o brzim, usputnim udarcima jer su se morali kukavički dati u bijeg. Njegov iskaz potvrđuje i medicinska dokumentacija: kada je Luka primljen na Rebro, dijagnosticiran mu je potres mozga i krvarenje u moždanim ovojnicama, no 7. lipnja, 6 dana nakon napada, pod pretpostavkom da je šteta sanirana, on se vraća kući. Dana 12. lipnja Luka podliježe ozljedama koje su izazvale unutarnje krvarenje u mozgu i jedan mladi život gasi se na podu kupaonice. Počinitelji su uhvaćeni u istrazi vođenoj od 21. listopada 2008. do 10. srpnja 2009., u kojoj se, usput rečeno, policija nije baš pretrgla od rada, a Lukini prijatelji odradili su velik dio posla i angažmana oko pronalaska ubojica. Pred kraj ljeta, 5. rujna 2009. započelo je suđenje.
Prvi zadatak kaznenog suda bio je razlučiti i rangirati zločin: nanošenje teških ozljeda sa smrtnom posljedicom ili pak „samo“ nanošenje teških ozljeda? Ni traga razmišljanju koje bi dovelo do zaključka da je bacanje osobe na cestu uz višestruke udarce pokazatelj pokušaja ubojstva, a na kraju krajeva ni to što je Luka zapravo mrtav, ne uvjerava u potpunosti. Točno 877 dana od napada završeno je suđenje. Prvooptuženi kojeg se teretilo za nasilničko ponašanje i nanošenje teških tjelesnih ozljeda zbog prije počinjenog kaznenog djela već je služio kaznu u Odgojnom zavodu u Turpolju te je, po mišljenju sudskog vijeća, pravda zadovoljena. Drugooptuženi kojeg se teretilo za nanošenje teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom posljedicom, dobio je 18 mjeseci zatvorske kazne (kako to već ide, zbog dobrog vladanja naknadno smanjenih). Time je postao jedini napadač Luke Ritza koji je u očima hrvatskog sudstva zaslužio provesti vrijeme iza rešetaka. Cijelih godinu dana. Za oduzetih 18 godina ostalim napadačima određen je odlazak u turopoljski Zavod ili neodređeni broj sati dobrotvornog rada. Kazna otprilike kao za prosječne pijane ispade Charlija Harpera iz „Dva i pol muškarca“.
Psihologija zločin(c)a
