Bijela kuga u Hrvatskoj

Iz godine u godinu, Hrvatska broji sve manje i manje Hrvata, a pogotovo onih najmlađih

     Posljednjih 30 godina, Hrvatskom hara tzv. bijela kuga, odnosno događa se pad stanovništva. Koji su uzroci tog negativnog trenda i može li se on zaustaviti?

     Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska broji nešto više od tri milijuna i osamsto tisuća stanovnika. Za razliku od popisa stanovništva iz 2011. godine, stanovništvo se smanjilo za 9.64%, to je gotovo četristo tisuća ljudi manje. Hrvati su narod koji je nekad davno činio broj od skoro 9 milijuna ljudi. Danas gotovo 50% Hrvata živi izvan Hrvatske.

Glavni razlog zbog kojeg Hrvati odlaze je novac. U današnje vrijeme, uz inflaciju i rat u Ukrajini, teško je uzdržavati višečlanu obitelj. Mislite li da ljudi jednom prosječnom hrvatskom plaćom od nekih šest tisuća kuna mogu plaćati skupe troškove poput električne energije, plina, vode, pa i same hrane? Cijene prehrambenih namirnica odlaze u nebo, inflacija raste.

Još jedan od problema su školovanje i ponude za posao. Hrvatska je jedna mala zemlja koja studentima ne može ponuditi sve mogućnosti izbora za studiranje kao druge europske zemlje unatoč Europskoj uniji i fluktuaciji ljudi i radne snage. Čak i sa završenim fakultetom, mladi koji imaju želju vratiti se u Hrvatsku, to ipak ne naprave. Zašto? Iz razloga što im Hrvatska ne može omogućiti povoljne uvjete rada ni osigurano radno mjesto.

Budući da mladi odlaze i ne vraćaju se, Hrvatskoj ponestaje radne snage, mladih obrazovanih ljudi, sve je više starijih i nemoćnih stanovnika. Obrtnička zanimanja također nisu na cijeni i neke struke polako nestaju. Zašto? Jer Hrvatska ne ulaže dovoljno u svoje mlade. Sam primjer su nam male plaće vrijednih ljudi koji vole svoj posao i svoj zanat, a u osnovnim školama rijetko se populariziraju strukovne škole. Posljedica svega toga je manjak i uvoz kuhara, stolara, bravara i sl.

Ovaj problem ne događa se samo u strukovnim granama već i u medicinskim vodama. U Hrvatskoj nedostaje logopeda, medicinskih sestara i ostalih medicinskih tijela. Koliko se studenata  svake godine na državnoj bazi upiše na fakultet s kojim će se moći baviti logopedijom? Samo 25. Tako mala upisna kvota tjera mlade studente u druge zemlje.

Veliki problem predstavlja nam hrvatska demografska slika. Upravo zbog gore navedenih razloga, roditelji odlaze iz Hrvatske kako bi proživjeli svoj san, kako bi svojoj djeci omogućilibolju budućnost. Takva djeca većinom se nikad ne vrate i postaju stanovnici drugih država.

Prema Državnom zavodu za statistiku u Hrvatskoj je 22% ljudi starijih od šezdeset i pet godina, dok je onih mlađih od četrnaest godina samo 14%. Jedna žena u Hrvatskoj u prosjeku rodi 1,47 dijete. To znači da 50% obitelji u Hrvatskoj nema niti dvoje djece u svojoj obitelji. Razlog tome je i taj što roditelji nemaju osiguranu dnevnu brigu o djeci, a moraju raditi. Škole i vrtići i nisu toliko pristupačni i jeftini, a vrtića nema dovoljan broj, pa se obitelji odlučuju na manji broj djece.

    Vlada Republike Hrvatske provodi pronatalitetnu politiku kako bi poboljšala demografsku sliku i zadržala mlade u Hrvatskoj. Mladima nudi niže kamatne stope, olakšice, povrat poreza i novčane naknade za djecu, besplatan studij… Trudi se stipendirati što više studenata i učenika. Majke primaju rodiljne i roditeljske naknade koje su po novome uvećane. Djeca odnedavno u školi imaju pravo na topli obroke, a uvest će se i cjelodnevni boravak. Iz priloženog, zaključak je da bi Hrvatska ipak trebala više podupirati mlade i omogućiti im sredstva za rad i školovanje. Na mladima svijet ostaje, a Hrvatska nema puno vremena i izbora.

                                                                                                                               Marta Barišić, 8.b

Zločin čije žrtve ne smijemo zaboraviti

I ove godine učenici naše škole posebnu su pažnju posvetili Holokaustu, genocidu Drugog svjetskog rata. Boljem upoznavanju teme pridonijelo je i gledanje te analiza dokumentarnih filmova navedene tematike, a u predvorju škole postavljen je pano kao podsjetnik na Dan sjećanja 27. siječnja.

Ante Čagalj, 7.d

POVIJEST MODE

Može ju se razumjeti i bez riječi i dolazi u bezbroj oblika. Moda se počela razvijati od samih početaka čovječanstva, a ne miruje ni danas.

Već su se u prapovijesti ljudi počeli odijevati. No nisu oni htjeli izgledati lijepo, već su se odijevali da im ne bude hladno. Također bi prapovijesna odjeća pomagala u lovu. Kada bi lovci išli u lov na neke veće životinje, maskirali su se u srne kako ne bi uplašili velike životinje koje love.

Rođenje mode

Egipat se smatra mjestom gdje se moda rodila. Faraon, najmoćnija osoba u cijelom Egiptu, nosio je tuniku s bikovim repom na stražnjoj strani koji je simbolizirao snagu. Imao je dugu ispletenu bradu koja je izazivala strahopoštovanje, zato su i kraljice nosile lažne brade. Također su nosile različite krune za različite prigode. Egipćanke su nosile fine prozirne haljine. Obični ljudi, seljaci nosili su jednostavnu, ali i elegantnu odjeću. Oni siromašniji hodali su uokolo bosonogi dok su oni bogatiji nosili fine sandale od palminog lišća.

Antička elegancija

Grci su se vrlo jednostavno, ali otmjeno odijevali. Nosili su tunike zategnute na struku. Ratnici su nosili pričvršćeni plašt na ramenima. Nisu imali brade da ih tijekom borbe neprijatelj ne može povući za njih.

Rimljani su zapravo kopirali grčku modu. Dodali su malo boje, više tkanine i odmah su izgledali veselije. Nosili su tradicionalnu odjeću zvanu toga, odjevni predmet koji se sastoji samo od jednog komada tkanine, slično kao plahta koja se omota oko tijela. Žene su nosile palu. Vijenac od lovorovog lišća nosili su carevi kao simbol pobjede.

Malo egzotike

Barbari su važni za povijest mode. Oni su izmislili hlače i duge rukave. Kada bi išli u bitku, obojili bi se u plavo što je protivnicima ulijevalo strah.

U Kini su ljudi nosili drukčiju odjeću nego ljudi iz Europe. Kinezi su vrlo cijenili svilu. Nitko iz Europe nije znao kako se ona izrađuje. Kineska tradicionalna odjeća zvana hanfu na sebi je imala motive cvijeća, životinja, planina… Carevi su nosili hanfu s motivom zlatnog zmaja, a ratnici s motivom moćnih životinja, poput tigra.

Japanci su nosili kimona koje se i danas nalaze u njihovim ormarima. Ljepotice iz drevnog Japana nosile bi kimona od 20 slojeva boja. Također su imale crvene usne i crne zube! Bogati Japanci nosili su odjeću širokih rukava. Samuraji (ratnici) nosili su drveni oklop i samurajski mač zvan katana.

Europska raskoš

U srednjem su vijeku siromašnije žene nosile haljine tmurnih boja, dok su one bogatije nosile šarenije haljine te su imale bijeli ten i zlatne kovrče. Muškarci su nosili cipele nalik na male skije. Vitezovi su za vrijeme natjecanje nosili sjajne oklope i veo svoje dame. Na glavi su imali crveno perje kao znak ljubavi prema dami.

U renesansi su umjetnici počeli dizajnirati odjeću. Jedan od njih bio je i Leonardo da Vinci. Baršun je bio omiljeni materijali. Žene su nosile lijepe haljine s ukrasnim izrezima. One bogatije stavljale su i bisere na haljine te su stezale struk steznicima dok su muškarci imali okrugle trbuhe.

U rokoko modi žene su još uvijek nosile steznike, a muškarci sakoe pastelnih boja. Dame su imale visoke napudrane frizure i umjetne madeže u obliku srca. Počinju se stavljati parfemi jer je voda bila puna virusa pa se ljudi nisu kupali!

Svijest o modernom

U narednim razdobljima žene su bile slobodnije. Bijeli ten je i dalje bio u modi, a na kosi su nosile tijare, cvjetove ili češljeve. Dame su voljele haljine od tankih tkanina s cvjetnim uzorcima. Muškarci su nosili cilindre i kravate te su svoje cipele čistili svakog jutra. Modni časopisi su postali popularni jer su žene željele znati što je moderno.

U Viktorijanskom su dobu bogatije žene imale pun ormar odjeće. Mijenjale su haljine ovisno o dobu dana. Također su i muškarci tako mijenjali odijela. Djeca su počela nositi mornarska odijelca koja su kasnije počela nositi i za kupanje.

Svijet se mijenja

U 20 st. trendovi su se brzo mijenjali. Dvadesete su bile godine velikih promjena. Nakon Prvog svjetskog rata žene su odbacile duge staromodne haljine i počele su nositi kratke uske haljine, tzv. koktel haljine, i kratke frizure (bob frizure ili kovrče). Jedna od dizajnerica toga vremena bila je Coco Chanel, poznata po „maloj crnoj haljini“.

U vrijeme Drugog svjetskog rata ljudi su morali štedjeti na odjeći. Ona je bila tamna, smeđa ili siva. Nakon rata je opet krenulo veselje. Žene su počele voziti automobile i čak zrakoplove. Opet su se nosile živahne boje. Muškarci su nosili sportske jakne, dok su žene za vožnju automobila nosile široke hlače.

U pedesetima su djevojke nosile kružne suknje i imale su kosu do ramena s kovrčama, dok su muškarci imali ležeran stil s kratkim rukavima, trapericama i kožnatom jaketom. U haljinama Christiana Diora, poznatog dizajnera toga doba, moglo se vidjeti slovo: ravne haljine izgledale su kao slovo H, dok su duže suknje izgledale kao A. U 50-ima je Coco dizajnirala žensko odijelo. Žene su se napokon osjećale udobno.

Svašta pomalo

Šezdesete su bile poznate po cvjetnim uzorcima („flower-power“). Hipiji su nosili dugu kosu, šarene majice i traperice u obliku zvona. U modi su bile lažne trepavice, velike naušnice, mini suknje, živahne boje…

U sedamdesetima su šljokice i jarke boje bile moderne. Ljudi su  70-e nazvali i „desetljeće bez ukusa“. Nosili su se razni stilovi: punk, pop, funky, rock, indie, country… Bile su popularne traperice, cipele s visokim potpeticama, hlače i rukavi u obliku zvona…

Osamdesete – tri riječi – ludilo za plastikom. Žene su nosile sakoe sa širokim ramenima, a muškarci košulje uvučene u hlače. Neonske boje bile su hit, a od frizura je najpopularnija bila bujna kovrčava kosa. Ukratko, u osamdesetima je važilo: što više, to bolje.

Moda je sloboda

U devedesetima su bile popularne glomazne cipele s visokim đonom, traper majice i hlače… Stvoren je i novi stil zvan „grunge“. Također su se nosile izlizane ili poderane hlače, visoki repići, svjetlucava šminka, šarene trepavice, kovrče… Jedan od značajnijih dizajnera tog doba je Marc Jacobs. Dizajnirao je mnogo odjevnih predmeta u grunge stilu što je izazivalo kontroverze

Danas se modni trendovi vraćaju, ali se i stalno mijenjaju. Svatko nosi što želi. Svatko ima svoj stil. Danas je moda slobodna.

Ema Šimić Parat, 6. d

Zaslužena aktivna mirovina

Nakon 29 godina rada u našoj školi u zasluženu mirovinu otišla je učiteljica razredne nastave Terezija Zokić. Svoj nadaleko prepoznatljiv likovni talent i izrazit osjećaj za lijepo utkala je u svaki kutak naše škole te ga nesebično dijelila sa svojim učenicima s kojima je osvajala brojne nagrade na državnim i inozemnim natječajima. No, kako to obično biva, nemirni duh se ne zaustavlja na samo jednom području. Bila je dugogodišnja autorica udžbenika iz Hrvatskog jezika, a 2021. nagrađena je za izniman doprinos struci u kategorijama: mentorstvo učenicima, održana predavanja, radionice i edukacije, objavljeni stručni članci, nastavni materijali i obrazovni sadržaji, rad na projektima te unaprjeđenje rada škole.

Draga učiteljice, uživajte u svojoj zasluženoj, ali vjerujemo, aktivnoj mirovini!

Naša učiteljica je najbolja. Uvijek nam je pomagala. Svim srcem se trudila odgojiti nas da budemo pristojni, da poštujemo i štitimo jedni druge. Bila je veoma kreativna. Htjela je izvući ono najbolje iz svakoga od nas.

Mihaela Lemo, Petra Biljak i Lucija Abaza, 6.b

Šta je za marendu?

Početak 2. polugodišta obilježilo je uvođenje besplatnog obroka u osnovne škole odlukom Vlade RH, a provedbom Ministarstva znanosti i obrazovanja. Odaziv učenika je velik, a njihovo zadovoljstvo još veće. Ono na čemu inzistiramo jest da je svaki obrok zdrav i nutritivno vrijedan kako bi djeca usvojila važnost zdrave prehrane kao jednog od aspekata zdravlja u cijelosti.

Ivana Čajo, 7.a

Mjesec hrvatske knjige

Povodom Mjeseca hrvatske knjige učenici 1.b razreda u pratnji učiteljice Katarine Radman i knjižničarke Marine Kelava posjetili su Gradsku knjižnicu Kaštela u Kaštel Starom. Ove godine mjesec je posvećen mladima jer je 2022. godina proglašena Europskom godinom mladih pod motom Misli na sebe – čitaj!

Lana Certa, 7.a

Velika količina kiše umalo uništila najveću školu u županiji

Prvi nastavni dan drugog polugodišta za učenike i djelatnike naše škole bio je u najmanju ruku stresan. Nešto iza 16 sati,  uslijed obilnih kiša, poplavio je dio škole i školske dvorane. Razlog tome je neriješeno pitanje bujice i sjeverozapadnog potoka. Voda je prodrla u učionice u prizemlju, dvoranu, hodnike… Sreća je u nesreći da se nemili događaj odvio za vrijeme nastave pa su u pomoć pritekli zatečeni učenici, djelatnici i roditelji. Zajedničkim snagama i domišljatošću spriječili su još veću katastrofu. Posebna pohvala ide 7.c, 8.c i 8.d razredu koji su pomagali sićevima izbaciti vodu. Na poziv ravnateljice vrlo brzo su stigli i vatrogasci koji su ispred ispumpavali vodu kako bi se što manja količina slila u školu.

Plan sanacije

Već sutradan školu je obišao županijski pročelnik za školstvo Tomislav Đonlić koji je najavio sastanak s predstavnicima Hrvatskih voda kao prvi korak u rješavanju navedenog problema. U srijedu školu su posjetili županijski pročelnik sa suradnikom Zdravkom Lučićem te u ime Grada Ivan Čagalj iz Vlastitog pogona. Sagledavalo se trenutačno stanje škole, tražilo najbolje rješenje za sanaciju unutarnjih prostorija, okoliša, a iznad svega za uklanjanje uzroka poplave. Ono u čemu su svi složni je da se ovakva katastrofa ne smije ponoviti.

Iako dvije učionice nižih razreda s produženim boravkom nisu u funkciji, razredi su izmješteni te su svi sati nastave odrađeni bez zaostataka.

Nadamo se  da sljedeću veliku kišu nećemo čekati sa strepnjom i zebnjom…

Ante Čagalj, 7.d

Eko parlamentarci ne posustaju!

Tijekom cijele šk. god.  2021./2022. i prvog polugodišta 2022./2023. članovi školskog eko parlamenta nastavili su  sa svojim redovitim sjednicama na kojima su raspravljali o temama vezanim za održivi razvoj. Na sjednici održanoj uoči Dana grada raspravljalo se o uređenju biciklističkih staza i parkirališta za bicikle ispred škole. Zastupnica Anđela Maleš napisala je otvoreno pismo gradonačelniku koje smo poslali u gradsku upravu pročelniku za prostorno uređenje i zaštitu okoliša.

Na sjednici održanoj u listopadu tema je bila Zdrava prehrana, točnije Izrada jelovnika po godišnjim dobima.

U studenom je izabrano novo vodstvo. Za predsjednika Parlamenta kandidiralo se četvero učenika: Ana Prnjak, 6. c, Jan Ledenko,7. c,  Lovre   Rođaković, 6. d i dosadašnji predsjednik Josip Bučević. Kandidati su se predstavili u kratkom obraćanju i izložili svoj program. Većinom glasova izabran je Jan Ledenko, a zamjenica će mu biti Ana Prnjak. Čestitamo novom vodstvu Parlamenta i želimo da budu uspješni i ustrajni u radu kao i njihovi prethodnici.

                                                                                                             Josip Bučević, 8.c

SoliDARnost na djelu

Nakon dvije Covid godine, naš Školski volonterski klub SoliDARnost ponovo je započeo s radom. Učenici 5.c razreda s razrednicom Sanjom Mikelić svake  prve subote u mjesecu sudjeluju u aktivnostima u Udruzi tjelesnih invalida Kaštela. U Udruzi  rade Sanja Biliškov i Nataša Barišić koje su radne terapeutkinje i vode poludnevni boravak s nizom aktivnosti kao što su  kreativne i dramske radionice, kuhanje, plivanje, jahanje … Volonteri zajedno s radnim terapeutima i korisnicima poludnevnog boravka  izrađuju blagdanske ukrase. Posebno ih veseli kuhanje za beskućnike jer znaju da ta njihova mala gesta nekome puno znači.

                                                                                                               Antea Kojundžić, 7.c

Prodaja božićnih ukrasa

Prodajna izložba blagdanskih ukrasa organizirana je i ove školske godine u predvorju škole od 12. do 21. 12. 2022. Sve ukrase izradili su štićenici Udruge tjelesnih invalida Kaštela uz malu pomoć članova školskog volonterskog kluba. Naši učenici pokazali su veliko zanimanje za prodaju i kupnju ukrasa.

                                                                                                      Antea Kojundžić, 7.c