DOBRODOŠLI, PRVAŠI!

U ponedjeljak, 4. rujna 2017. započela je nova 2017./2018. nastavna godina.

Prigodan program dobrodošlice pripremile su učiteljice prvih razreda, a učenici petih razreda izveli su prigodne recitacije, igrokaze i plesne točke. Školski zbor izveo je himnu naše škole U našoj školi dijete se voli.

Na kraju programa uslijedila je prozivka prvaša i zajednički odlazak u razred. Ove godine upisano je 100 prvaša.

Lucija Topić, 6.b

EKSKURZIJA OSMAŠA – Za koga navijaš?

Raspjevani osmaši

28. kolovoza u 8:15 krenuli smo na put iščekivan pola godine. Čim smo se smjestili u autobus na kat, nas čak 78 počelo je pjevati. Budući da smo putovali u Hrvatsko zagorje, pojavila se jedna vrsta diskriminacije vezana za navijače i nogometne klubove (Hajduk i Dinamo). Ne znam koliko je to vrijedno hvale, ali napamet smo naučili „Zbog jedne ljubavi“. S Hajdukom smo stigli i do našeg prvog odredišta – Nacionalnog parka Plitvička jezera. Obišli smo prelijepe slapove i prirodnu baštinu Plitvica. Ondje smo susreli i učenike jedne osnovne škole iz Imotskog. Dino im je uljepšao izlet upoznavajući se s njima jer smo se na  Plitvicama zadržali čak 4 sata! Prešli smo brojne stepenice i mostove te skupine turista. Nakon Plitvica odlučili smo odspavati sat-dva  do bogatog baštinom Karlovca. Ondje smo posjetili jako zanimljiv akvarij s ribama – Aquatiku. Suveniri su ondje „ludilo“.  Čuvali smo ih  u ruksacima do Oroslavja i našeg „Zagija“. Hrana je inače ondje bila skoro pa nejestiva, ali disko je odličan! Kao i svi tinejdžeri, obožavali smo disko. DJ je puštao naše glazbene  želje i vesele pjesme (uglavnom narodnjake),ali  baš onaj pravi party bio je u hotelskim sobama. Sobe su bile u redu i udobne. Prestale su takve biti nakon nas. Sve u svemu, prvi dan je bio zahtjevan, ali i zabavan.

 

Naši preci u Krapini

Nakon neprospavane noći, posve pospani i ni za što, krenuli smo posjetiti naše pretke u  Muzej krapinskih neandertalaca. Ondje smo „prešli“ sve ere postanka Zemlje, od nastanka svemira pa do prvog čovjeka. Kako smo u uvodnom dijelu pogledali jedan film o praljudima, kroz cijeli obilazak malo smo se razbudili i bilo nam je lakše pratiti vodiča. Nakon obilaska muzeja sjeli smo u obližnji caffe/restoran na kavu s razrednikom. Ja sam, poput prave novinarke, njihova umorna i spljoštena lica uredno fotografirala za Kapljice. Poslije Krapine prešli smo „stotinjak“ stepenica do Trakošćana, jednog od najljepših dvoraca u Hrvatskoj. Ondje smo prošli sve prostorije uz vodičeve zanimljive priče o životu u 15.st. Gladni i neispavani krenuli smo na ručak. Poslije ručka uputili smo se prema Lepoglavi. Ondje smo imali priliku pokušati izvesti nešto od čipke i pogledati vrste čipke. Također smo posjetili i ondašnju crkvu. Navečer smo se vratili u naš hotel, večerali i spremali za disko. Druga večer diska nije bila nešto posebna jer većina nije htjela ići zbog istih pjesama ili društva. Unatoč tome, ostatak se odlično zabavio i poslije diska u sobama na „after partyju“.

 

Nogometna utakmica

Treći smo dan ranom zorom posjetili rodni grad predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. Mnogima od nas bila je velika čast razgledati njegov dom i rodnu kuću. Naravno, i ondje smo se fotografirali i imali smo priliku probati izraditi vazu ili nekakvu zdjelicu od gline. Odmorili smo se i  kupili koji suvenir te se ponovno  vratili u autobus u kojem smo se vozili do restorana. Obilno smo ručali i na tom smo mjestu malo odstajali i odmorili se. Poslije ručka posjetili smo Veliki Tabor. Naš vodič nam je opisao život u 16. i 17.st. te pokazao Veliki Tabor. Ondje se nismo mnogo zadržavali, već smo opet poslije obilaska kupili koji suvenir i rano krenuli prema hotelu. Kada smo se vratili, nedaleko od hotela održala se nogometna utakmica između nastavnika i nekih učenika. Igralište je bilo prepuno! Svi su željeli gledati taj nogometni derbi. Petra nam je bila toliko uzbuđena da je odigrala ulogu komentatora i prokomentirala cijelu utakmicu. Nažalost, učenici su od učitelja izgubili 4-1. Poraženima je to  u disku bila glavna tema pa smo stoga te večeri slušali Hajdukove pjesme.

 

Predzadnji dan

Donekle naspavani, u četvrtak ujutro, uputili smo se prema spomeniku Seljačkoj buni i ondašnjem muzeju. Ondje smo se fotografirali i nastavili put do Marije Bistrice. Tu smo se zadržali do ručka.  Razgledali smo  crkvu, poslušali svećenikovu zanimljivu priču o povijesti Marije Bistrice, kupili svetu vodu i dosta suvenira. Crkva je barokna i na nekim dijelovima pozlaćena. Pomolili smo se za sve ljude na svijetu, uključujući naše najmilije. Nakon Marije Bistrice išli smo u Varaždin. Vodič nas je poveo kroz sam grad, a imali smo priliku vidjeti i gradsku vijećnicu, „Grad anđela“i prelijepo ukrašenu katedralu. Fotografirali smo se ispred palače Drašković. Posjetili smo i slavno varaždinsko groblje i odslušali zanimljive povijesne pričice o njemu. Spomenula sam „Grad anđela“; naime to je jedan skučen prostor na jednom od varaždinskih trgova. Ondje se nalazi preko 20 anđela  koji su,uz bicikle, simbol Varaždina. Nakon anđela, ionako već iscrpljeni večerali smo i zadnju noć proveli u disku. Ta posljednja noć bila je jako emotivna za sve nas i tada smo shvatili koliko smo se zbližili na ekskurziji…Šteta što sve lijepo kratko traje.

 

Povratak

Došao je i posljednji dan…Poslije tužnih trenutaka i partijanja cijelu noć rano smo  ustali i spremili se za obilazak Tehničkog muzeja Nikole Tesle u Zagrebu. Ondje smo poslušali vodiča i prisjetili se tehničke kulture te povijesti i djelomično geografije. Razgledali smo turbine, svakakve strojeve, ali i stari rudnik. Poslije muzeja naš šofer Pero odveo nas je do parka Maksimira i Dinamovog stadiona. Većina se uzbudila zbog navijačke atmosfere koja je obilježila cijelu ekskurziju. Ručali smo ondje, u Maksimiru i do autobusa hodali po kiši. Vozili smo se do ZOO Zagreb. Životinje su bile egzotične i jako simpatične. Njihova staništa su također bila uredna i prilagođena njima. Spominjući živi svijet prisjetili smo se biologije. Zagrebački ZOO je bilo naše posljednje odredište na našoj ekskurziji. Uslijedilo je 5 sati vožnje do Kaštela uz poneka stajanja. Naših posljednjih 5 sati proveli smo najbolje što smo mogli. Uz to sve zabilježili smo dosta „sramotnih fotografija“. Kasno smo stigli u Kaštela. Bili smo izmoreni i iscrpljeni od puta, ali svejedno smo imali dovoljno energije za izgrliti svoje najmilije. Sve u svemu, s sigurnošću možemo reći da je ovo bila najbolja ekskurzija ikad.

 

Napisale:

Mara Klarić i Viktorija Bilić Kovačević 8.c

Doviđenja nije zbogom…

OŠ Bijaći ispratila dvoje svojih djelatnika u zasluženu mirovinu.

Svaki rastanak je tužan, a posebice onaj kad se opraštamo od nekog tko je godinama činio naš život ljepšim, zanimljivijim, boljim. Iako smo se potajno nadali da taj trenutak nikad neće doći, ipak je vrijeme učinilo svoje…

Tea Bedrina, učiteljica matematike i fizike, nakon 40 godina rada oprostila se od svojih kolega i učenika kojima će ostati u trajnom sjećanju kao odgovorni učitelj koji je svojim trudom i radom služio za primjer drugima.

Ivana Franića, učitelja glazbene kulture, pamtit ćemo kao veselu osobu, uvijek spremnu na šalu, glazbenog osobenjaka koji nas je često uveseljavao svojim najmilijim oruđem –  glazbom.

Ipak, djeca su ta koja su najviše osjetila njihov odlazak. Zbog njih su toliko godina predano i entuzijastično obavljali svoj posao. Stoga smo upravo učenike upitali po čemu će ih posebno pamtiti.

Ivanica Debak, prof.

Dojmovi učenika

Ivan Franić

  • Simpatičan nastavnik koji je znao i preuzeti ulogu razrednika u kritičnim situacijama. Uvijek je zabavno bilo na satu Glazbene kulture. (Kristina Ćuk, 8.a)
  • Bio mi je jedan od dražih nastavnika. Voljela bih da nas je još ovu godinu pratio… S njim smo pričali otvoreno kao da nam je razrednik. Pamtit ću ga. (Iva Radun, 8.a)
  • Bio je odličan nastavnik, pošten i dobrodušan. Poštivao nas je kao i mi njega. Kada se radilo, radilo se; kada se zabavljalo, zabavljalo se. U školi se osjeća praznina otkad ga nema. (Luka Vukelić, 8.a)
  • Njegovi su satovi bili najbolji. Šalio se s nama, ali bi nam pokazao kad trebamo početi raditi. Kad bismo završili s radom, slušali bismo pjesme. Legenda! (Duje Jurić, 8.a)
  • Meni je bio najdraži nastavnik. Satovi su mu bili opušteni i zabavni. Kod njega nema jedinice, nego kenjac. Uvijek je imao bijeli Tic-tac te je za marendu jeo Tuc. Fale mi šale s nastavnikom Franićem. (Josip Ilija Perković, 8.a)
  • Nije davao jedinice, već kenjca i to rijetko. Svakako najbolji nastavnik Glazbene kulture. ( Lana Bikić, 7.a)
  • Bio je moj najdraži nastavnik u školi. Nazivao bi nas svojim Tintarama što je nama bilo presmiješno. (Antonio Krnić, 7.a)
  • Nastavnik koji je uvijek bio nasmijan i koji je u svemu pronalazio nešto šaljivo. Uvijek je pokazivao kako nije običan, klasičan učitelj. Kad bi nas ispitivao, rekao bi nam: Pomolimo se! Na zadnjem satu cijeli je razred počastio grickalicama. Silno nam nedostaje. (Luka Jurić, 7.a)
  • „Sidi down!” – šaljivo bi nas umirivao. (Josip Čolić, 8.b)
  • Kada bi nam se pokvario instrument, često nas je zabavljao izjavom: ,,Ma kupit će ti ćaća novi sintesajzer.” (Nikola Listeš, 8.b)

Tea Bedrina

  • Zahtjevna nastavnica koja nam je uvijek davala puno zadaće jer nam je htjela sve najbolje.(Lucia Gruica, 7.a)
  • Pamtim je po njezinim blicevima kojih smo se bojali. Kad bi nosila rozi sako, znali smo da je dobre volje. ( Anamarija Budiša, 7.a)
  • Nastavnica koja nam je puno značila. Kad bismo postali nemirni, samo bi uzviknula: Djeco!!!!, a mi bismo znali da je vrag odnio šalu. (Anamaria Roso, 7.a)
  • Mrzili smo njezine domaće zadaće, no sada kada je otišla, shvatili smo koliko nam je bila dobra. Nitko ne može zamijeniti legendarnu Teu Bedrina. (Andrijana Jurić, 7.a)
  • Kod nje nije bilo broja dvadeset i pet, već „dvaspet“, u duhu njezinog zavičajnog govora koji je rado njegovala. (Lana Bikić, 7.a)
  • Nastavnicu Teu ću pamtiti po izjavi: Sve je vama haj, haj.” (Livia Mornar, 8.b)
  • Kad ne bismo mogli uspješno savladati program, rekla bi nam: ,Pa vi ne možete dobiti dva ni iz trećeg puta.” (Ante Ivančić, 8.b)
  • Naš nemar često bi popratila rečenica: „Poslije ćeš mi plakati za 2!” (Lara Grolić, 8.b)

27. festival MALI SPLIT

Naši slavuji pod vodstvom učitelja Ivana Cinottija ove godine na Prokurativama spredstavili su se raspoloženoj publici  pjesmomJUBAVI TRIBA NAN DAT čiji aranžman i glazbu potopisuje. Ivan Cinotti, a tekst učiteljica Ivana Lukas Bartulović.

Nakon još jednog ‘Malog Splita’ Prokurative su do dugo u noć odzvanjale dječjim smijehom i veseljem jer je  po 27. put pobijedila ljubav i dječja pjesma.

 

Maja Gurdon, 6.b

Bijaćki slavuji na Malom Splitu

Doživljaj za pamćenje – Gunsi u Hannoveru

Godine 2016.  objavljena je vijest da Guns N’ Roses kreću na europsku turneju koja je započela u Dublinu. Znajući da je to jedinstvena prilika da doživim koncert tako velikog rock sastava, nabavio sam karte za koncert u njemačkom Hannoveru.

 

Glazbu slušam otkad znam za sebe. Prva pjesma koje se sjećam je Snow, grupe Red Hot Chilli Peppers s albuma Stadium Arcadium. Odrastajući sam shvatio koju vrstu glazbe volim i koliko mi ona znači. Na prvom su mjestu moje osobne top ljestvice AC/DC.

Godine 2016. objavljena je vijest da Guns N’ Roses kreću na europsku turneju koja je započela u Dublinu. Znajući da je to jedinstvena prilika da doživim koncert tako velikog rock sastava, nabavio sam karte za koncert u njemačkom Hannoveru. Koncert je održan 22. lipnja na stadionu Messe. Bio sam dio publike od 80 000 ljudi koji su došli vidjeti velikane rock glazbe. Sam koncert započeo je dvjema starim pjesmama nakon čega je uslijedila kiša koja ga je prekinula na sat i pol. Nitko se nije nadao da će se koncert nastaviti toga dana, ali ipak jest i to pjesmom Welcome to the Jungle. Bilo je nezaboravno!

Koncert Gunsa nije bio prvi koncert u mom životu. Godinu ranije slušao sam (i gledao) na splitskom Poljudu Iron Maiden, jedan od mojih omiljenih sastava. Odličan koncert! Ali ipak neusporediv s doživljajem iz Hannovera.

Nadam se da ću i ubuduće imati priliku prisustvovati rock koncertima sastava koji me zanimaju. Važno mi je, kao i svakom obožavatelju dobre glazbe, osjetiti energiju koju ona može pokrenuti jer je to ono što čini razliku između komercijalne, nekvalitetne i istinski doživljene, kvalitetne glazbe.

 

O bendu

Guns n’ Roses je hard rock sastav; u širem smislu njihova je glazba kombinacija rock bluesa, glam rocka i heavy metala.

Planetarnu popularnost postižu 80-ih godina (sastav je osnovan 1985. u Los Angelesu). Bend je mijenjao postave, no nezaobilazni su pjevač William Axel Rose i Slash (pravim imenom Saul Hudson), jedan od najboljih gitarista svih vremena. Godine 1987. izdaju album Appetite for Destruction. Pjesma Sweet Child O’ Mine postaje broj 1 na američkim top ljestvicama. Postaju jedini bend koji je istovremeno s dva albuma uvršten u svjetski top 5. Slijede svjetske turneje te albumi Use Your Illusion 1 i 2. Pjesme Don’t Cry, November Rain i Estranged smatraju se najuspješnijim rock baladama. Ostalo je povijest.

LIPA NAŠA ZAGORA

U utorak, 20. lipnja 2017. učenici 3.a i 3.d razreda u pratnji njihovih učiteljica Benite Vladušić i Marine Grgin te ravnateljice prof. Jadranke Šošić bili su na jednodnevnom izletu. Posjetili su gradove Dalmatinske zagore: Sinj ,Vrliku i seosko gospodarstvo „Mustang“ u Glavicama…

Maja Gurdon, 6.b

Mali čakavci nižu uspjehe

Od Dalmacije do Istre

Članovi grupe Mali čakavci, koji pod mentorstvom učiteljice savjetnice Ivane Lukas Bartulović njeguju stvaralaštvo na dijalektu, i prošle su školske godine ostvarili zapažene rezultate.

Ča – more – judi

Sudjelovali su na 19. pjesničkoj manifestaciji Ča – more – judi čija je završnica održana 24. travnja 2017. u Nečujmu na otoku Šolti. Na smotri koju su u povodu 27. Marulićevih dana organizirale OŠ Grohote i Gradska knjižnica Marka Marulića (Knjižnica Grohote), našu su školu predstavljale četiri učenice. Pjesme Sićanje na dida (Ana Milan, 2.d), Naši judi (Alina Lončar, 2.d), Judi puni lipote (Branka Lisičić, 2.d) i Blago ča nikor ne moge platit (Lolita Lana Ivaković, 6.d) uvrštene su u zbornik manifestacije, a potonja je odabrana za završnicu pjesničke smotre pa je učenica Lolita Lana Ivaković sa svojom mentoricom Ivanom Lukas Bartulović prisustvovala svečanom programu održanom na brodu Polaris.

Kako ča zvoni

Branka Lisičić i Ana Milan, obje učenice 2.d razreda i članice grupe Mali čakavci, u svibnju su bile pozvane sa svojom mentoricom na 48. Sabor čakavskog pjesništva u Žminj.

Njihove su pjesme Judi puni lipote i Sićanje na dida objavljene u prošlogodišnjoj zbirci pjesama Katedre Čakavskog sabora Kako ča zvoni va Žminje 2017. Učenicama i školi dodijeljene su zahvalnice i zbirke pjesama.

 

Marija Felicija Ivanković, 7.b

Lolita Lana i njezina mentorica na Šolti
Sudionice natječaja u Žminju

Adio, moja školo! Adio, moji Bijaći! I nikad više!

Uvijek je zanimljiv oproštaj osmaša s osnovnom školom. Jedni su držali tekst „vrapca“ jer treba se na šaljiv način oprostiti od škole i učitelja. Drugi su ponosno držali u rukama ruže koje su poklonili učiteljima i razrednicama. Treći su smišljali ludosti skrivajući po neku bengalku u torbi. Četvrti su se još malo dotjeravali za nastup i potpisivali na majice jedni drugima.

Krenuli su akani, a završili dekani. Čitale su se dogodovštine, dijelili pokloni i ruže. Fotkalo se u svih šesnaest. Častile se razrednice s „…mi te volimo!“. Još jedan zajednički zagrljaj u plesno kolo i uvijek prigodan hit „Kad se prijatelji rastaju“. Za pet minuta nikog ispred škole. Raspršili su se kuda koji, a kao da su se jučer tek upoznavali. Ponijeli su sa sobom svoje nedovršene priče, svoj mir i nemir, svoje brige, svoje tajne i sunčane dane sjajne.

Anamarija Budiša, 7.a

VRAPCEM U SRIDU

PESIMIZAM ILI DOBRA ŠALA

Ovim su se tekstom učenici 8. a razreda u lipnju rastali od svoje nastavnice hrvatskoga jezika. Tekst je sastavila i, mijenjajući naglaske, pročitala na oproštajnoj zabavi naša dugogodišnja novinarka Gloria Topić.

 

Došao je red i na nastavnicu iz Kroejšan,

Kod nje na satu nema meditejšan.

Ne da due, siedi i nauči;

Nema veze što će bit allegro kući.

Ivan Mažuranić književnosti ist Vatti,

Ako hört, tebe, mein Freund, mlati.

Tobe jarabi, u D razredu uvijek petica ko kiše,

Mašala, nastavnice, njih je puno više.

Kad Luce zabiberi keca, da ti do znanja

Da će majka uskoro po vrtu da te ganja.

Ki šta vidite, drugar`ce, osim rvackoga

Znamo sve: eat i trinken.

Al džaba ste nas učili,

Svi ćemo u Minken!

 

Građanski odgoj na djelu!

Koliko poznaješ Hrvatski sabor?

Služba za građane Hrvatskoga sabora u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta organizirala četvrto po redu online kviz natjecanje “Koliko poznaješ Hrvatski sabor?” koje je održano 3. ožujka 2017.

O kvizu

U kvizu je sudjelovalo 384 učenika i učenica iz 64 osnovne škole. Kviz-pitanja proizašla su iz nastavnog plana i programa povijesti 6., 7. i 8. razreda, uključujući odgojno-obrazovne ishode Programa međupredmetnih sadržaja Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole.

Pamet na nivou!

Naš školski tim i ove je godine postigao odlične rezultate. Pod mentorstvom učitelja Petra Perića tim sastavljen od Vinke Pere (8. b) nositeljice i Ane Josipe Bikić (8. c) zamjene, Klare Periše (7.d) nositeljice i Tine Hrge (7. d) zamjene te novih timskih igrača Josipa Drnasina (6. c) nositelja i Sare Šimig (6. c) zamjene,  zauzeo je četvrto mjesto prema broju bodova (83/90) i ukupno sedmo mjesto gledajući i vrijeme rješavanja kviza.

mr. sc. Petar Perić