admin – Stranica 36 – Kapljice

17. listopada 2017.13. ožujka 2019.

SVE NAS MANJE IMA TU…GODINU PO GODINU….

INTERVJUI BIVŠIH UČENIKA NAŠE ŠKOLE

Svaki mjesec doznajemo da se netko od naših prijatelja, poznanika i kolega seli u inozemstvo u potrazi za boljim životom. Posvuda u medijima čujemo reakcije odraslih, njihova očekivanja, težnje, nade. No, znamo li što mladi misle o tome? Kako se oni nose s činjenicom da im se život preko noći promijenio? Odgovore na ta pitanja pokušali smo doznati od troje bivših učenika naše škole koji su svoju domovinu zamijenili nekim novim, za njih boljim mjestom stanovanja.

Laura Šuljić djevojčica je od 13 godina koja se prije više od dvije godine odselila u Norvešku.

1.Koji su razlozi tvoje selidbe?

Moji roditelji su pronašli posao u Norveškoj te su mi selidbom htjeli omogućiti bolje školovanje.

2.Kako si se osjećala kada si saznala da se seliš?

S jedne strane osjećala sam se tužno, a s druge strane sretno. Tužna sam bila jer sam se morala rastati od prijatelja i rodbine, a sretna jer sam znala da me čeka bolje školovanje.

3.Jesi li htjela otići i ostaviti svoj život ovdje?

Ne zato što se nisam htjela odvojiti od svojih prijatelja i rodbine.

Kakav je bio tvoj dojam prvog dana u stranoj zemlji?

U početku mi se nije sviđalo, grad je bio velik i nisam se baš dobro snalazila. Ljudi su mi bili nepoznati i osjećala sam se kao da tu ne pripadam.

5.U čemu se razlikuje tvoj život sada od onoga prije?

Ne razlikuje se baš puno, osim što imam nove prijatelje.

6.Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske?

Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji.

7.Usporedi školovanje tu s ovim ovdje. U kojoj školi ti je bolje i zašto?

U Norveškoj je školovanje bolje jer je puno opuštenije i osjećaš se kao doma. Ocjena nema do 8.razreda.

8.Kakvim ti se čine naši vršnjaci tu?Razlikuju li se od nas ovdje?

Ne razlikuju se puno, osim što te u Hrvatskoj osuđuju po izgledu, a ovdje će te svi prihvatiti onakvim kakvim jesi.

Planiraš li se vratiti u Hrvatsku ili ostati u Norveškoj?

Nisam baš o tome razmišljala, ali imam želju studirati u Splitu pa ću se, vjerojatno, vratiti.

Što savjetuješ svojim vršnjacima koji su u sličnoj situaciji?

Pokušajte se što bolje uklopiti u društvo i priviknuti se na novi život. Steknite nova prijateljstva i uživajte u onome što imate.

Anamarija Budiša 7a

NORVEŠKA

Službeni naziv: Kraljevina Norveška.

Površina: 385 252 km²

Broj stanovnika: 5,2 milijuna

Glavni grad:Oslo

Klima:polarna

Valuta:norveška kruna

Službeni jezik:norveški, laponski (sjeverni dijelovi)

Zanimljivosti: Najrjeđe naseljena država Europe.

Stanovništvo se pretežno bavi ribolovom.

Turistima je najprivlačnije krstarenje fjordovima.

Anamarija Budiša, 7.a

16. listopada 2017.13. ožujka 2019.

Jesen u Kaštelima

Manifestacija Jesen u Kaštelima održala se 14. listopada 2017. na Brcu u Kaštel Kambelovcu. u organizaciji Turističke zajednice Grada Kaštela i Grada Kaštela u suradnji s kaštelanskim udrugama i odgojno – obrazovnim ustanovama. Manifestacijom su obilježeni Svjetski dan hrane i Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje. Na izložbenim štandovima škole, vrtići, udruge i proizvođači predstavili su krušne proizvode i plodove zemlje. Održana je i izložba slika slikanih vinom u Bratskoj kući u Kaštel Kambelovcu. Manifestacija je imala humanitarni karakter – prikupljala su se sredstva za kaštelanske beskućnike o kojima skrbi Udruga Sv. Jeronim iz Kaštel Gomilice.

Lucia Pera, 6.b

15. listopada 2017.13. ožujka 2019.

ŠENOINA ŠKOLA ŽIVOTNE MUDROSTI

Mnogi danas pokušavaju ušutkati našu viku. S vremenom naš urlik izgubi svoju glasnoću sve dok nam šapat ne postane uobičajena razina govora, a kasnije izgubimo i to.

„Znaj, jezik, srce nek su vazda isto.“

U teoriji je to mnogo lakše nego u stvarnosti. Društvo je tvrdoglavo, njeguje stavove koji kao da su većini pričvršćeni za um još kod začeća. Mnogi misle da smo pri rođenju zaštićeni od zla, ali čim smo se stvorili, već smo bili osuđeni na život u svijetu prepunom prolivene krvi. Neke će se ideje zauvijek vrtjeti u našoj polusvijesti, a pitanje je kako ćemo biti svoji s neprestanim vanjskim utjecajem… Ne možemo. Vanjski utjecaji bitno određuju kakvom ćemo osobom postati. To je neizbježno jer, da smo rođeni na drugoj lokaciji u drugo vrijeme, vjerojatno se ne bismo prepoznali.

Na trenutak razmislimo koliko je zapravo teško biti netko različit u svojoj zajednici. Ljudi uvijek imaju određenu dozu očekivanja od svojih bližnjih, a to podrazumijeva nešto osobnosti i uvjerenja koje trebaju pridobiti. U najbolju će ruku takvi pojedinci dobiti prihvaćanje, možda čak i razumijevanje do neke razine, ali prije toga će se morati opeći više puta i nakon svega toga ipak većinom biti neshvaćeni i kritizirani. Raznolikost je upravo ono što treba modernom društvu. Različite vjere, stavovi i perspektive moraju postojati kako bi nam ujedinjene pružile širu sliku koju samo jedna zamisao ne može ponuditi.

„Ni desno, ni lijevo da se nisi mako / Već ravno pođi dok te nosi svijetom.“

Ovaj Šenoin citat meni ne govori nužno o praćenju svog puta, već nedopuštanju većini da utječe na ishod našeg putovanja. Pri svakoj doista važnoj odluci trebali bismo se konzultirati sa svojim najbližima, ljudima koji su nam prirasli srcu kao nitko drugi, ali čak i nakon toga, kada nam iznesu svoje stavove i pomno nam objasne svoje gledište, ne bismo smjeli dopustiti da njihov lavež nadjača naš. Malo sebičnosti nije grijeh kada je sve što želiš samo trunka izbora. Mnogi se plaše biti svoji, ne samo zbog šire okoline nego i zbog reakcije svojih voljenih. Kako biti svoj ako znamo da će to razočarati sve važne ljude u našem životu?

„Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska.“

Naši roditelji, ljudi koji nam žele najbolje, koji su nam sve omogućili, naši prijatelji koji nas poznaju, koji su s nama prošli kroz dobro i zlo, istinu i laž, sunce i kišu, uvelike su utjecali na ono što jesmo, ali ne bismo se trebali zatvarati unutar sebe zbog njih. Ljubav je riječ koju mnogi koriste, ali samo rijetki razumiju. Nismo ni svjesni koliku moć ta jedna riječ posjeduje. Ljubav nije slijepa, ona znači vidjeti sve greške u čovjeku, a ipak misliti da je predivan. Ako voliš nekoga različita mišljenja ili ponašanja, to nije problem.

„Ti gledaj da l’ i duša zlata vrijedi

Pa budi svoj!“

15. listopada 2017.13. ožujka 2019.

SAMO BUDI SVOJ!

„Budi svoj! Budi jedinstven! Ostani vjeran sebi! Njegujmo različitosti!…“ Ove i slične rečenice ohrabrenja često čujemo, sa svih strana ljudi drže hvalospjeve originalnosti, raduju se što smo međusobno svi drugačiji i ističu da bismo trebali učiti jedni od drugih. Ali ipak, „svijet je samo svijet i ljudi tek su ljudi…“

Svijet i ljudi koji teško teoriju primjenjuju u praksi, svijet koji upućuje na ispravno, moralno djelovanje, no ponaša se kao krdo neobuzdanih životinja. Ljudi koji su u stanju biti savršeni uzori dok su pod povećalom, no i sami znaju da se u ključnim situacijama ne vode savješću, već ih društvo lako preobrati. Ako mi ne vjerujete, osvrnite se oko sebe!

Pravi i krivi izbori

Koliko primjera diskriminacije uočavate? Kladim se da vam prsti jedne ruke nisu dovoljni za nabrojati. Kakav je položaj bilo koje osobe koja pripada bilo kojoj manjini? Kakav je položaj onih koji se ne uklapaju u društvo? Onih koji imaju krive tenisice, krivu boju kože, krivi naglasak, krivu građu tijela ili zauzimaju drugačije stajalište u odnosu na ostatak društva po bilo kojem pitanju. Počnimo s dva glavna tabora, religijom i znanošću. Ne dao ti Bog da si rođen u prosječnoj hrvatskoj (barem u teoriji) religioznoj obitelji, a umjesto u Velikog Stvoritelja vjeruješ u biološku i kemijsku evoluciju ili pak u obitelji uglednih znanstvenika otkriješ svoju sreću u Crkvi! Što ako ti je u razdoblju razvitka u majčinoj utrobi nedostajalo određenog spolnog hormona pa se to odrazi na tvoj centar za parenje? Ne valjaš! Što ako se pojaviš u otmjenom društvu bogataša i njihovih ženica, koje budnim okom u svakom trenutku prate modu, u čizmama iz prošle sezone? Neprikladno! Sramotno! Čak ako se tebi te čizme sviđaju, oprosti, nabavi si slične iz ovogodišnje ponude.

Glavu gore

No nije sve tako crno! Ima i onih koji i po društvenim normama zavrjeđuju pravo na različitost. To se odnosi, naravno, na one na višim položajima u društvu, bogate i slavne čiji glas odjekuje s radija i TV-a, čiji se modni odabiri prate u dnevnim novinama, a skandali povlače kroz razgovore mjesecima. Oni mogu iz kuće izići u kućnim papučama, kombinirati Adidas trenirku uz Versace majicu i potpetice od 15 centimetara dok im je na licu trag paste za zube, a svi će ipak htjeti njihov autogram.

Naposljetku možemo samo zaključiti da nismo ovlašteni biti svoji, drugačiji, ako nismo poznati široj javnosti i ne možemo si priuštiti vilu s bazenom. Ili ipak možemo? Ma, možemo! Ionako nismo sposobni u potpunosti potisnuti stvarnog sebe tako da je najpametnije prepustiti se i ne mariti za krive poglede i podsmjehe. Je li nam bitno uopće što o nama misli licemjerno društvo? „Oj, budi svoj!“

Kristina Ćuk, 8.a

14. listopada 2017.13. ožujka 2019.

Hvala ti, more!! – 3. godina projekta Plavi svijet

U OŠ Bijaći u školskoj godini 2015./2016. pokrenut je projekt pod nazivom Plavi svijet.

Nositelji projekta jesu aktivi biologije i kemije, razredne nastave i likovna grupa.

Glavni cilj projekta je upoznati morski svijet te sve njegove blagodati i povećati razinu ekološke svijesti kod učenika OŠ Bijaći. Time bi se učenicima ukazala važnost održivog razvoja i njegove prednosti.

Puževi i školjkaši Jadrana

Krovna tema u školskoj godini 2016./2017. bili su puževi i školjkaši Jadrana. Tada je prikupljena impresivna zbirka školjaka i puževa Jadranskog mora koja je prezentirana i trajno izložena u predvorju škole. Zbirku su izradili učenici članovi EKO – grupe i profesorice A. Lukas, D. Ćubić i D. Marin.

Jadranska flora

Glavna tema projekta ove školske godine 2017./2018. je Jadranska flora slijedom čega će se aktivnosti usmjeriti k biljnoj raznolikosti našeg podmorja.

Na tu je temu u OŠ Bijaći 13. listopada održan i projektni dan u povodu Svjetskog dana hrane koji se obilježava 16. listopada.

Projektni dan 13. listopada

U pratnji A. Lukas, prof. i I. Beretin Mornar učenici, članovi EKO – grupe posjetili su malu ribarsku luku u Kaštel Štafiliću i Divuljama gdje su im g. I. Mornar i grupa ribara organizirali posjet ribarskom brodu. Usput su im i otkrili tajne dobrog ribarenja.

U svim razredima sa svojim učiteljima/razrednicima učenici su imali sat posvećen krovnoj temi. Socijalni pedagog A. Županović je s učenicima izrađivao ribarske čvorove, a neke je od njih naučio i tehnike vezivanja osnovnih čvorova koji se koriste u ribolovu.

Uz aktiv učiteljica biologije i kemije navedenim aktivnostima je koordinirala i voditeljica smjene S. Mikelić.

Svi smo se uključili

Održan je i prigodni program koje su pripremile učiteljice razredne nastave Lj. Peran, M. Pažanin, K. Radman, I. Peran i I. Lukas Bartulović. U programu su sudjelovali učenici OŠ Bijaći te zbor Bijaćki slavuji pod vodstvom I. Cinottija.

Program je završio power point izlaganjem učiteljice biologije i kemije D. Marin na temu Srdela hraniteljica…

Prigodno tematsko uređenje škole osmislile su T. Zokić i B. Vladušić dok su se za ljepotu panoa pobrinuli učenici, članovi likovne grupe i učiteljice N. Fiamengo i M. Tokić.

Miris gradela

Učenici su toga dana naučili i kako peći ribu. Oko 80 kg ribe donirao nam je g. J. Pera, a uz učenike su je pekli domar N. Pera, g. J. Bedrina i M. Ledenko.

Radnice škole srdele su pripremile na različite načine – pohane, u sauri, paštetu, višku i komišku pogaču.

Pizze je donirala konoba Intrada iz K. Novog, a slane srdele i inćune u domaćem maslinovom ulju g. Ž. Dražin.

Predstavljanju projekta i prigodnom programu nazočili su djelatnici OŠ Bijaći, predstavnici roditelja i učenika, zamjenici kaštelanskog gradonačelnika gđa J. Matok Bosančić i g. G. Benutić, g. S. Listeš, predstavnik Agencije za odgoj i obrazovanje i g. M. Šerić, predstavnik Ureda državne Uprave Splitsko-dalmatinske županije, don L. Vuco te predstavnici kaštelanskih odgojno-obrazovnih ustanova i tvrtki.

Ravnateljica J. Šošić zahvalila je svima na odazivu te izrazila zadovoljstvo uspješnim projektnim danom.

Nina Božić Zalčević i Viktoria Vujeva 8. b

4. listopada 2017.13. ožujka 2019.

DJEČJI TJEDAN

Dječji tjedan održao se od ponedjeljka, 2. listopada 2017. do nedjelje, 8. listopada 2017. Povodom čega su se organizirale različite aktivnosti posvećene djeci.

Pod motom „Ljubav djeci prije svega“ obilježavanje je započelo sastankom Vijeća učenika u školskoj knjižnici. Učenici 2.b i 2.c razreda izrađivali su straničnike za knjige koje su ukrasili na svoj kreativan način.

Anamarija Budiša,7.a

3. listopada 2017.13. ožujka 2019.

Razmišljajući o Dugi

Položaj žena nekad i sad

Zahvalna sam svim ženama u povijesti koje su se borile za ono što imamo sad. Trenutačno stanje puno je bolje od onog kakvo je bilo u vrijeme kada je Srna živjela. Da se tako vesela i nemirna djevojčica rodila danas, bila bi prihvaćena.

Žene su tijekom povijesti uglavnom izvlačile deblji kraj. Njihov bi se život vodio oko udaje, brige o djeci, kućanskih poslova i sličnih zadaća koje su se očekivale od ženskog spola. Žene su od malih nogu učili da budu lijepe, pristojne, snalažljive i da je to sve što će im u životu trebati. Što je vrijeme više prolazilo, to su se žene sve više izvlačile iz okova tuđih očekivanja i time postale ravnopravnije muškarcima.

Drukčija od drugih

Zanimljiv je primjer nemirnog ženskog duha lik Srne iz Šimunovićeve pripovijetke Duga, desetogodišnje djevojčice koja je bila spremna odbaciti cijeli svoj život kako bi postala jedna od dječaka. Ona nije marila što bi njenu porculansku kožu obasjalo sunce, nije ju bilo briga ako bi se njena odjeća zaprljala zemljom. Sve što je htjela bilo je trčanje, skakanje, igranje… Željela je sve što gospodske djevojčice poput nje nisu imale, njezino je srce žudjelo za onim što je bila povlastica dječaka. Bila je dijete, bila je vesela, razigrana, nemirna, baš onakva kakva bi djeca trebala biti. Srna nije bila lutkica za ukrašavanje! Bila je mlada djevojka željna avanture, željna sreće i ravnopravnosti s dječacima, željna slobode kakvu je znala da ne može imati…

Tračak nade

Kada je čula legendu o dugi, o tome da bi prolaskom ispod nje mogla postati dječak, njezino se srce ispunilo nadom, a sve druge misli napustile su njezin um. Duga joj je bila jedini put do sreće, mogla joj je ostvariti sve želje i spasiti ju od sudbine kakvu Srna nikada nije htjela… Dok je trčala za svojim snovima, upala je u močvaru i umrla. Nikada nije došla do duge, nikada nije postala dječak, njezina se jedina želja nije ostvarila. No, kada su otkrili njezino tijelo, ona se smiješila. Umrla je sretna, sanjajući da je postala dječak.

Nisu sve žene iste; nekima odgovara život majke i kućanice, a druge žele promjene. Zahvalna sam svim ženama u povijesti koje su se borile za ono što imamo sad. Trenutačno stanje puno je bolje od onog kakvo je bilo u vrijeme kada je Srna živjela. Iako u nekim dijelovima svijeta i dalje ima nepravde prema ženama, mislim da će se i to s vremenom popraviti. Srna kao da nije pripadala onom vremenu… Da se tako vesela i nemirna djevojčica rodila danas, bila bi prihvaćena. Otkrila bi da i djevojčice mogu biti slobodne, otkrila bi da je ženski spol u svim kategorijama potpuno jednak muškom.

Tia Grgin, 8.a

2. listopada 2017.13. ožujka 2019.

DANI KRUHA – DAN UČITELJA

U organizaciji Osnovne škole Bijaći i župe Sv. Petra apostola u Kaštel Novom 1. listopada 2017. u prepunoj župnoj crkvi Sv. Petra svečano su proslavljeni Dani kruha – Dani zahvalnosti, a učiteljima je upućena čestitka povodom Dana učitelja koji se obilježava 5. listopada.

Magdalena Šimera, 6.b

2. listopada 2017.13. ožujka 2019.

Posjet školama u Sofiji u kojima se uči hrvatski jezik

Ravnateljica naše škole boravila je u Sofiji povodom Međunarodnog simpozija ravnatelja škola

Posebno mi je drago što sam kao ravnateljica OŠ Bijaći, a posredstvom predstavnice Hrvata iz Bugarske – ljubazne gospođe Hristine Jankove, predsjednice „Kulturno – prosvjetnog društva Hrvata u Bugarskoj“ uz predsjednika Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola Nikicu Mihaljevića, ravnatelja zagrebačke Osnovne škole dr. Ante Starčevića, posjetila i škole u Sofiji u kojima se uči hrvatski jezik.

Srdačna dobrodošlica

U 102 OU „Panajot Volov“ dočekale su nas dvije lijepe djevojčice odjevene u tradicionalnu bugarsku nošnju s ukusnim toplim kruhom i soli zaželjevši nam tako srdačnu dobrodošlicu uz direktoricu gospođu Rumanu Zdravkovu – Kolevu i zamjenicu ravnateljice gospođu Sabku Popovu i predstavnike učitelja.

Pozdravom – dobar dan – razveselili su nas i prvašići OU „Panajot Volov“ koji su nedavno počeli učiti hrvatski jezik i koji se vesele mogućem posjetu Zagrebu za kojega znaju da je glavni grad Republike Hrvatske.

Dobrodošlica naših bugarskih prijatelja nastavila se i tijekom posjeta 3. SU „Marin Drinov“ gdje nas je dočekao simpatični direktor, gospodin Oleg Mihajlov sa zamjenicom gospođom Ninom Ivanovom i učiteljima, a u kabinetu hrvatskog jezika susreli smo se i s gospodinom Trifonom Pavlovom, predsjednikom građanske udruge „Biskup Josip Štrosmajer“. Bilo nam je zadovoljstvo čuti da u ovoj školi ima više od 100 učenika koji već nekoliko godina uče hrvatski jezik te da je naš biskup Josip Juraj Strossmayer toliko poštovan u Bugarskoj kojoj je bio jedan od značajnijih donatora.

Hrvatski jezik kao izborni predmet

Upoznali smo i gospođu Kaneliju Spasenčovu Kostovu, direktoricu 171 OU „Stoil Popov“ iz Novog Iskara i njezinu zamjenicu gospođu Mariju Pavlovu Božilovu koje žele u svoju školu uskoro uvesti učenje hrvatskog jezika kao izbornog predmeta te posjetiti Hrvatsku kako bismo razmijenili i obogatili međusobna iskustva u odgoju i obrazovanju djece.

Značaj našem posjetu dala je i gospođa Veselka Petkova, zamjenica gradonačelnika distrikta „Novi Iskar“ koja nas je pozdravila u ime gradske uprave, kao i ljubazna gospođa Ljudmila Ivanova, direktorica Kulturnog centra „Otets Paisii“ – gr. Novi Iskar – 1936“ koja nam je s gospođom Hristinom Jankovom bila domaćin u dvodnevnom obilasku, a poslovna žena gospođa Venka Vasileva je iskazala volju za daljnjim sudjelovanjem u zajedničkim aktivnostima predstavnika Bugarske i Hrvatske.

Gradimo most prijateljstva

Iz Sofije i Bugarske otišli smo puni dojmova o ljubaznosti domaćina i uz – do viđenja – uvjereni da ćemo uskoro nastaviti suradnju i u Hrvatskoj i Bugarskoj putevima koje je utkao hrvatski biskup Josip Juraj Strossmayer, a koje tako predano i s puno ljubavi održava glavna urednica časopisa Hrvatska riječ i članica Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske – draga gospođa Hristina Jankova gradeći mostove prijateljstva među državama i narodima.

Jadranka Šošić, prof.

ravnateljica Osnovne škole Bijaći, Kaštel Novi

25. rujna 2017.13. ožujka 2019.

Dopisnica iz Dublina

Je li trava zbilja zelenija na drugoj strani?

O razlozima odlaska iz Hrvatske razgovarali smo s mladom visokoobrazovanom osobom (profesoricom) koja je željela ostati anonimna (podatci poznati redakciji), a koja godinama nije uspijevala pronaći posao u struci. Donosimo njezinu priču…

Ako očekujete pročitati još jedno pismo osobe koja je napustila domovinu prepuno patetike i ogorčenosti, na pogrešnom ste mjestu. Život je jedna ozbiljna stvar, ali ne treba ga shvaćati toliko ozbiljno. Prestalo mi je biti ugodno živjeti u svijetu u kojem se još uvijek vode davno završeni ratovi, u kojem je važno kojoj stranci (ne) pripadaš i u kojem se znanje i marljivost cijene samo dok ne napustiš sveučilište. U tom sam trenutku sasvim lako, kao i tisuće prije i poslije mene, kupila kartu i otišla. Bez previše pompe i oproštaja, jednostavno kao da ideš na kavu u lokalni kafić.

Nešto je trebalo učiniti

Živimo u jednom velikom selu, u Europi otvorenih granica. Bilo bi suludo tu mobilnost ne iskoristiti na najbolji mogući način. Možeš odlaziti i vraćati se dok ne osjetiš da si na pravom mjestu. I onda jednostavno otputuješ. Zasad u jednom smjeru. Država ne tuguje zbog toga. Vjerojatno neki činovnik u mračnoj sobi uz šalicu kave smišlja način kako bi mogao početi oporezivati tvoju plaću u inozemstvu. Ali nije te briga. Sve ratove, bezuspješne prosvjede i fiktivne režije zaboraviš kad tvoj avion sleti na neko drugo tlo.

Nije važno što radiš, važno je samo da imaš priliku raditi i, na kraju krajeva, zaraditi novac koji je, nažalost, neophodan za život. Mladi odlaze jer je jedina prilika koju u svojoj državi mogu dobiti rad u trgovini. Sve mi se više čini da se Hrvatska polako ali sigurno pretvara u jedan veliki shopping centar u kojem ćemo u skoroj budućnosti u jednoj smjeni raditi, a u drugoj smjeni provoditi svoje slobodno vrijeme.

Poruka mlađima

Čovjek nije otok. Ni kuća ni stablo. A život nije nešto što bjesomučno vežeš uz prostor. Život je ono što i kako živiš, a ono što jesi i što voliš, svejedno ljubomorno nosiš u srcu. I ono je tamo gdje si ti. Svi mi možemo promijeniti (barem svoj) svijet. Umjesto u prošlost gledajte u budućnost. Prihvatite tehnološka čuda koja imate na dlanu i istražujte. Kada odabirete srednju školu, ne idite linijom manjeg otpora nego razmislite što se traži. Treba li svijet još filozofa ili stručnjaka za informacijske tehnologije? Otkrijte svoj potencijal i razvijte ga pa budite stručnjaci u onom što radite i uživajte u tome.

Zemlja znanja? Ne može postojati bez onih koji cijeli život uče i razvijaju se. To budite vi! Vjerujte svojim roditeljima koji vam kažu da možete sve. Jer možete, ako se dovoljno potrudite.

A trava je zbilja zelenija kad si sretan i ispunjen kao osoba i profesionalac, a sreća se, srećom, ne veže uz mjesto prebivališta.

IRSKA

Službeni naziv: IRSKA

Površina: 70 273 km²

Broj stanovnika:oko 4.588.252 milijuna

Glavni grad: Dublin

Klima: oceanska, s mnogo vlage, velikom naoblakom i malo sunčanih dana

Valuta: euro

Službeni jezik:irski i engleski

Zanimljivosti o državi: – Irska je europska država koju zbog zadivljujućeg prirodnih ljepota nazivaju još i smaragdnim otokom

Dublin se ponosi činjenicom da ima jedan pub na svakih 100 stanovnika glavnog irskog grada
Drisheen je nacionalno irsko jelo. Riječ je svojevrsnom tipu krvavice koji se radi od svinjskog mesa, kravlje, svinjske i ovčje krvi, kruha, zobenih pahuljica i masnoća.

Lucija Topić, 6.b