Digitalni školski list OŠ Bijaći
Učenici 6.a razreda odlično su odradili grupni rad iz Geografije na temu Kina i Japan te tako učinili nastavu zanimljivom i zabavnom. Potrudili su se predstaviti ove zemlje na drugačiji način, a za svoj su trud nagrađeni odličnim ocjenama.
Monika Gunjača se u kolovozu 2016., na kraju četvrtog razreda, odselila u Njemačku sa svojom obitelji.
1.Koji su razlozi tvoje selidbe?
Obitelj je već neko vrijeme bila razdvojena zbog tatinog posla te smo željeli biti na okupu.
2.Kako si se osjećala kada si saznala da se seliš?
Osjećala sam se tužno.
3.Jesi li htjela otići i ostaviti svoj život ovdje?
Nikako nisam htjela otići iz Hrvatske, užasavala me ta pomisao.
Kad sam stigla, jedino o čemu sam razmišljala jest kako bi se rado na neki način transportirala u Hrvatsku.
5.U čemu se razlikuje tvoj život sada od onoga prije?
Razlikuje se u tome što više nemam onako dobre prijatelje kao što ih imam u domovini.
6.Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske?
Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji.
7.Usporedi školovanje tu s ovim ovdje. U kojoj školi ti je bolje i zašto?
Školovanje u Hrvatskoj mi je bilo teže nego sad. Čini mi se da je u Njemačkoj lakše biti učenik.
8.Kakvim ti se čine naši vršnjaci tu?Razlikuju li se od nas ovdje?
Razlikuju se od nas. Ovdje su naši vršnjaci smiješni i zabavni..
Apsolutno ostajem ovdje zato što mi se pružaju bolje mogućnosti za život.
Savjetujem im da stisnu zube i izdrže tih prvih par mjeseci dok ne nauče jezik i steknu nove prijatelje. Poslije će im biti lakše.
Maja Gurdon, 6.b
Službeni naziv: Savezna Republika Njemačka
Površina: 357.376 km²
Broj stanovnika: oko 82 milijuna
Glavni grad :Berlin
Klima: umjereno topla vlažna klima
Valuta:euro
Službeni jezik: njemački
Zanimljivosti o državi: -u Njemačkoj postoji više od 300 vrsta kruha
-gradovi Ahen, Regensburg, Frankfurt, Nurnberg, Veimar, Bon i Berlin su svi u jednom periodu bili glavni gradovi Njemačke
-sok Fanta nastao je u Njemačkoj
-prvi časopis na svijetu izašao je na tržište 1663. u Njemačkoj
-gumeni bomboni izmišljeni su u Njemačkoj
U našoj školskoj knjižnici 23. listopada 2017. održano je natjecanje u čitanju naglas za naše učenike, a u sklopu 5. nacionalnog natjecanja u čitanju naglas.
Županijska razina natjecanja održana je 6. studenog 2017. u Muzejskom prostoru Podvorje, u Nadbiskupskoj palači u Kaštel Sućurcu…
U kategoriji od 3. do 5. razreda našu školu je predstavljala Ana Milan, učenica 3.d razreda, a u kategoriji od 6. do 8. razreda Kristina Ćuk, učenica 8.a razreda.
Pobjednici natjecanja su Lovre Andrić, učenik 4. razreda i Lucija Zekić, učenica 6. razreda OŠ prof. Filipa Lukasa iz Kaštel Starog. Ana Milan osvojila je drugo mjesto.
Učenici 8. b razreda zajedno su s razrednicom M. Carev i knjižničarkom M. Kelavom obilježili Mjesec hrvatske knjige i Dan hrvatskih knjižnica (11.11.2017.) odlaskom u Gradsku knjižnicu Kaštela u Kaštel Sućurcu.
Ove godine Mjesec hrvatske knjige posvećen je enciklopedistici. Kroz ovu manifestaciju promiče se knjiga i čitanje kao društvena vrijednost. U Gradskoj knjižnici ljubazno nas je dočekala knjižničarka Jasminka Borzić. Upoznala nas je s knjižničnom građom i održala zanimljivo predavanje. Nakon knjižnice posjetili smo muzej Podvorje gdje nam je viša kustosica Ivanka Kamenjarin održala zanimljivo predavanje o arheološkim iskopinama u Kaštelima.
Livia Mornar i Marta Vuina 8. b
Svjedoci smo kako svake godine neko pitanje vezano za školstvo ispliva na površinu i postane predmetom rasprave i neslaganja. Ove godine to se pitanje odnosilo na zaključivanje ocjena na kraju polugodišta koje se još uvijek nije trajno riješilo. I dok se nadležne institucije dogovaraju, premišljaju kao da do toga ima još puno vremena proteći, mi smo odlučili pitati učenike svoje škole koje je njihovo mišljenje. Anketa je provedena među učenicima predmetne nastave , a obuhvatila je uzorak od ukupno 320 učenika predmetne nastave. Anketu su osmislile i provele Anamarija Budiša, 7.a, Lucia Pera, 6.b i Lucija Topić, 6.b.
Obrada podataka potvrdila je polazno stajalište da većina učenika smatra zaključivanje ocjena na polugodištu nepoželjnim, čak njih 72,8%.
Zaključivanje ocjena ih dodatno opterećuje te smatraju da se naglasak stavlja na samu ocjenu, a ne na količinu usvojenog znanja.
Od 27,2 % učenika koji su na pitanje Smatraš li da bi se ocjene na kraju polugodišta trebale zaključivati odgovorili potvrdno, većina smatra da bih navedeno potaklo na popravljanje dosada ostvarenog uspjeha u učenju te bi dobili jasniju sliku o vlastitom uspjehu unutar pojedinog nastavnog predmeta.
nketa
Hrvatsko debatno društvo organiziralo je 4.studenog 2017. seminar za zainteresirane učenike osnovnih škola u Osnovnoj školi Mertojak u Splitu. Grupa učenika osmih razreda (Dora Matos, Toni Begonja, Dora Vušković, Tia Grgin, Tin Gotovac i Kristina Ćuk) zajedno s pedagoginjom škole Ingom Nakićen sudjelovala je na toj cjelodnevnoj edukaciji. Stečena znanja o debati učenici će dalje primjenjivati kroz radionice s različitim tezama i temama debatiranja čime će se pripremati za natjecanja u debati.
Ivana Pavlinović, 7.a
Dana 4.studenog 2017. predstavnici Splitsko – dalmatinske županije svečano su otvorili, uz onaj matematički koji je pokrenut prošle godine, još dva centra izvrsnosti – Centar izvrsnosti iz robotike i Centar izvrsnosti nove tehnologije. Svečanosti su prisustvovala dvojica naših učenika, Roko Bruno Donkov (8.d) i Emanuel Bajamić (5.b) koji su ovogodišnji polaznici Centra izvrsnosti iz matematike.
Emanuel je imao direktan ulaz u CI bez testiranja zahvaljujući osvojenom 3. mjestu na Županijskom natjecanju iz matematike prošle godine. Roko je, pak, drugu godinu zaredom, pomeo konkurenciju na testiranju, riješivši inicijalni test s točnošću preko 90%.
Mladi genijalci će tijekom 15 subota u. rješavati logičke zadatke, matematičke probleme i dodatne sadržaje koji se ne rade u redovnoj nastavi, te na takav način stjecati i razvijati matematičke vještine koje će im sigurno trebati u daljnjem školovanju.
Anamarija Budiša 7. a
Sve je rjeđi slučaj povratka Hrvata u njihovu domovinu. Stoga nas je zanimalo kako oni sada doživljavaju svoj život. O tome i usporedbi života u Hrvatskoj i vani upitali smo Juru Putnika, učenika 7. razreda naše škole.
Hrvatska je mnogo manja zemlja od Australije. Život u manjoj zemlji je bolji dok polovica Australije nije naseljena jer je na tim područjima prevruće i nema dovoljno vode. Mnogo je više velikih gradova u Australiji zato što se sastoji od više država. Gradovi su prenapučeni, previše je prometa i zrak je zagađen. Uživao sam živjeti u Adelaideu jer je to mala, mirna država i nismo živjeli u velikom gradu.
To je ujedno i razlog zašto uživam ovdje u Hrvatskoj. Ovo je mala država s malim gradovima kao i Adelaide. Lijepa je i nije zagađena. Uspoređivati plaže u Hrvatskoj s plažama u Austaliji je besmisleno. To je kao da uspoređujete hrpu smeća s potpuno novim, vrlo skupim uređajem. Hrvatska ima puno bolje plaže. Ipak ima i negativnih strana. Ovdje dolazi previše turista i čini se da se njihov broj svaku godinu povećava. Bez obzira na tu činjenicu, Hrvatska ima izvanredne i zadivljujuće plaže. Možeš plivati koliko god daleko želiš jer nema morskih pasa i drugih opasnih morskih stvorenja.
Jednako kao i plaže, bilo bi besmisleno uspoređivati hranu dviju država. Australija ima neke prednosti zato što je to multikulturalna zemlja i ima vrlo bizarne vrste hrane. Ako to izuzmemo, hrana u Australiji je prilično obična. Sastoji se većinom od ribe i krumpirića te hot dogova. Morska hrana, također, nije baš dobra. Riba je prilično loša, nikada nije svježa i bezukusna je. Ovdje u Hrvatskoj hrana je potpuno drugačija, a morska hrana je iznimno ukusna, osobito način na koji je pripremljena.
Ljudi u Hrvatskoj su također drugačiji, ali ne u lošem smislu. Mnogo su ljubazniji i srdačniji nego igdje u svijetu. Djeca su također drugačija. Smirenija su, opuštenija i pametnija od većine djece u Australiji.
Obrazovanje je također puno bolje ovdje nego u Australiji. Australski učitelji su vrlo bezobrazni i srditi prema učenicima kada ih traže pomoć, skoro ništa ne tumače. Obrazovanje je toliko loše da dvanaestogodišnjaci jedva znaju čitati i pisati.
Sve je ovdje izvrsno osim jedne stvari. U usporedbi s drugim državama, uključujući Australiju, Hrvatska zaostaje. S obzirom da dolazim iz zemlje koja je prilično moderna, to mi je jako čudno. Vjerujem da će s vremenom uhvatiti korak s drugim zemljama.
Moji roditelji i ja smo s vremenom postali jako usamljeni u Australiji jer nismo imali obitelj tamo. Bili smo sami i zato smo se odlučili preseliti u Hrvatsku gdje živi cijela naša obitelj.
Jure Putnik, 7.d
Grad Kaštela ima 8 gradova prijatelja s kojima već godinama njeguje dobre odnose.
Među njima je i Grad Lindlar koji se nalazi u njemačkoj saveznoj državi Sjeverna Rajna – Vestfalija.
Povodom 30. godišnjice prijateljstva, u Lindlaru je organizana prigodna svečanost kojoj su nazočili predstavnici kulturnog i društvenog života Lindlara, predstavnici Grada Kaštela na čelu s gradonačelnikom Denisom Ivanovićem, mješovita klapa Sedam Kaštela, predstavnici Turističke zajednice Kaštela, Muzeja grada Kaštela, članovi Odbora za međugradsku suradnju i ravnateljica OŠ Bijaći Jadranka Šošić kao predstavnica škola koje su sudjelovale u razmjeni učenika.
Gradonačelnik Denis Ivanović na svečanosti je poručio kako je teško nabrojati sve ostvarene projekte, no ističe kako je jedan svakako perjanica, a to je školska suradnja između naših škola. Upravo je ta suradnja zbližila mnoge naše obitelji. Puno je onih koji su dali veliki dio sebe da ova suradnja potraje, onih koji su je poticali i kad bi posustala. Posebne zahvale gradonačelnik je uputio gospodinu Robertu Wagneru, za koga kako kaže više nismo sigurni je li on iz Kaštela ili iz Lindlara. Gradonačelnik je naglasio da je odgajan u duhu prijateljstva s Lindlarom, a svjedok je njihove nesebične pomoći u ratno doba i u doba pristupanja u EU i u brojnim humanitarnim akcijama. U ime Grada Kaštela gradonačelnik je dao obećanje kako će ovo prijateljstvo, ne samo potrajati, nego i rasti.
Povodom 30 godina prijateljstva između Kaštela i Lindlara na svečanom kulturno – umjetničkom programu, otvorena je izložba koja prikazuje najznačajnije projekte koji su u Kaštelima i Lindlaru realizirani za vrijeme trajanja prijateljstva između ovih gradova.
Predstavnicima Lindlara na poklon je uručen mramorni sat od bračkog kamena na kojima prišu sati od početka prijateljstva, a predstavnici Kaštela dobili su monografiju sa svim fotografijama od početka prijateljstva.
Mia i Ela Alerić 8. b
Tia Grgin (8.a) piše za Kapljice od petog razreda. Obožava čitati pa svoje dojmove o pročitanim knjigama iznosi u Čitalačkom kutku. No nije se istaknula samo u toj rubrici. Naime, pažnju plijene njezini komentari te literarni radovi. Zapažena je u debatnim radionicama, redovito sudjeluje na smotri LiDraNo (literarni i novinarski izraz), a prošle je godine dovršila pisanje svoje (prve) knjige. U nastavku donosimo ulomak iz njezina znanstvenofantastičnog romana Brooke i tajna pješčanog sata.
Pješčani je sat generacijama bio najmoćniji predmet u svemiru, no dolazi do kvara i do skorog uništenje svih planeta. Zemljanki Brooke podarena je zadaća da otkrije tajnu pješčanog sata i pritom spasi milijune života od vječnog ništavila…
(…) Nije bilo teško zaključiti za kojom su vrstom stvari Brooke i Dim upravo krenuli u potragu. Zaustavili su se ispred sumnjive staromodne trgovine skrivene u mreži uskih sporednih ulica. Ne bi se reklo da je svrha ovog mjesta bila prodaja da nije bilo drvene ploče na kojoj je ukrasnim zlatnim slovima stršila nakupina znakova koji su simbolizirali prodaju. Još od malena polubog je bio upoznat s mnogim vrstama jezika i različitim načinima pisanja, ali ovo je bio jedan od lokalnih jezika koji je jedva govorila šačica ljudi, a to je samo povećavalo cijelu auru misterija sitne zgrade.
Kad su zakoračili unutra, oglasilo se zvonce postavljeno za obavještavanje o dolasku kupaca, no nitko im nije došao u susret. To je bilo očekivano. Uzimajući to kao znak da je ovaj dućančić uistinu bio zaboravljen u žurbi da njegovi vlasnici spase živu glavu, počeli su razgledavati uokolo. Brooke je tiho pjevušila zaraznu pop pjesmu iz njenog razdoblja na Zemlji dok joj se novi prijatelj pridružio s tihim zviždanjem iako su mu riječi bile u potpunosti nepoznate. Nije prošlo više od minute kada se treći glas pridružio njihovoj simfoniji imitirajući skoro pa savršeno zvuk koji su proizvodili. Zvučao je kao da dolazi iz samih zidova. Prateći melodiju glazbe, Dim je počeo ritmično kucati po zidovima dok napokon nije pronašao šuplju ciglu.
Samozadovoljno se osmjehnuo, pa zatim pomaknuo taj dio zida. Zavirio je u rupu samo kako bi se ubrzo pomaknuo čim je iz otvora počeo nicati plamen koji se vrlo drsko naglo približio njegovoj očnoj jabučici. Vatreno se stvorenje na slobodi raspršilo i pokazalo svoju pravu formu čim je ograničen prostor, u kojem se prije nalazio, nestao. Nevjerojatna ptica niknula je iz vatre i svake sekunde dobivala na svojoj veličini. Perje ptice izgledalo je kao da je bilo dugo vremena umakano u tekuće zlato s dodacima najsjajnijeg srebra vidljivog na rubovima. Tamne oči su sjale kao vrući ugljen i posjedovale nešto u sebi zbog čega su više podsjećale na inteligentno biće nego na nešto što bi priličilo nekoj priglupoj zvijeri. Vatra joj se lijepila za tijelo kao druga koža i time je prijašnje hladnu prostoriju značajno ugrijala. Iz zahvale je glasno uzviknula dopuštajući mnogobojnim perlama koje su dopirale iz njene nutrine da ju nakon mnogo godina napokon napuste. Provela je većinu svog života zatvorena u groznom, uskom kavezu zbog tih perla. Odbijala je podariti svoje blago nekom nedostojnom što joj je otežalo život za tonu, ali sad… Sad je pronašla nekog vrijednog, osjećala je to duboko u sebi. Izletjela je kroz prozor lomeći staklo, no jedino što je osim raznoraznih perla ostavila bilo je jedno jedino pero.
Dvojac je i dalje bio zatečen pa su neko vrijeme samo promatrali prazno mjesto gdje je do maloprije stajala veličanstvena figura satkana od vatre i zlata. Brooke je pažljivim koracima prišla slomljenom staklu i s pažnjom uzela pero. Bilo je teže nego što je izgledalo, a zračilo je neugasivom energijom. Zemljanka se pitala koliko je snažno zapravo bilo to biće ako je moglo letjeti usprkos ovakvoj smetnji. Drugi ju planeti nikad nisu prestali oduševljavati.
„To je svakako bilo nešto“, prokomentirao je njen suputnik kada je pokupio i posljednju vrijednost Vatrene ptice. Zajedno su napustili trgovinu i više se nisu osvrtali. (…)
(ulomak iz knjige Brooke i tajna pješčanog sata)
18. listopada obilježava se Dan kravate. Kravata je univerzalni i prepoznatljivi hrvatski simbol. Ona ne simbolizira samo Hrvatsku, već i temeljne ljudske vrijednosti, ali i eleganciju i zajedništvo.
Naši učenici su zajedno s učiteljicama i učiteljima obilježili Dan kravate noseći ih ponosno oko vrata tijekom nastave.
Ne samo što su ih nosili, nego su sudjelovali u učenju vezivanja kravate te su predvorje škole ukrasili brojnim plakatima u ime obilježavanja ovog jedinstvenog hrvatskog simbola. Sa sigurnošću možemo reći kako je većina naših učenika naučila vezati kravatu.
Učenici su kroz izradu plakata i prezentacija doznali puno vrijednih informacija o nastanku kravate još od 17. stoljeća kada su je nosili u obliku marame hrvatski vojnici sudjelujući u Tridesetogodišnjem ratu.
Danas je ona simbol muške elegancije, a važno je znati njena domovina je Hrvatska.
Viktoria Vujeva i Ivan Vujeva 8. b
Što je kravata?
Po čemu je i kako dobila naziv?
Zašto muškarci nose kravatu i u kojim prigodama?
Zašto žene ne nose kravatu ili to rijetko čine?
Evo odgovora na ta pitanja!
KRAVATA JE PREDMET SLIČAN MAŠNI. NOSE JE PREDSJEDNICI DRŽAVA. NOSE IH KADA ŽELE I KADA NE ŽELE. (MARIN BIUK)
KRAVATU NOSI MUŠKARAC. ZATO ŠTO MU TAMAN STOJI. (DUJE CENTNER)
MUŠKARCI NOSE KRAVATU ZATO ŠTO IM LIJEPO STOJE NA TIJELU. (GABRIELA ČALIĆ)
KRAVATA JE DIO ODJEĆE I OBUĆE. MUŠKARCI IH NOSE JER ŽELE DA SU UREDNI. ŽENE IH NE NOSE JER JE TO MUŠKI UKRAS. (GARIEL GRUBIŠIĆ)
MUŠKARCI NOSE KRAVATU ZATO ŠTO JE ZA MUŠKE. NOSE JE KADA IDU RADIT. MISLE DA SU LIJEPI. (PAULA NIKOLLAJ)
RIJEČ KRAVATA ME PODSJEĆA NA RIJEČ KRUG. ZATO ŠTO IMAJU DVA ISTA SLOVA NA POČETKU: K, R. (MARKO RUŽIĆ)
KRAVATA SE NOSI U CRKVU KADA SE NEKO ŽENI PA SE ŽELI SLIKAT. (MARIO LOZO)
TATA I MAMA NOSE KRAVATU KADA JE DAN KRAVATE. (MARI PERA)
KRAVATA JE NEŠTO ŠTO SE OBJESI NA VRAT. UKRAS JE ZA MUŠKARCE. ŽENE IH NE NOSE JER SU LIJEPE SAME PO SEBI. (ROKO ROMIĆ)