Slobodno vrijeme iz učeničkog kuta

Velika većina ljudi govori kako oni uopće nemaju slobodnog vremena. Istina je. Odrastanjem dobivamo sve više obveza, a samim time i manjak slobodnog vremena. Velikom broju ljudi jako smeta činjenica da više nemaju toliko vremena za sebe u odnosu na protekle godine. To ih čini uzrujanima i nezadovoljnima te toliko očekivano slobodno vrijeme protrate žaleći se i opterećujući se time što razmišljaju o svojim nadolazećim obvezama, umjesto da to vrijeme iskoriste za opuštanje.

Kako onda kvalitetno iskoristiti slobodno vrijeme?

Vrlo jednostavno. Potrebno je samo provesti vrijeme baveći se aktivnostima koje nas ispunjavaju pozitivnošću i srećom te nam pružaju osjećaj mira i ugode. Bilo bi poželjno da su te aktivnosti dobre za organizam, kao što je primjerice neka sportska rekreacija, ali ako smatramo da smo time uzaludno iskoristili slobodno vrijeme i osjećamo se iscrpljeno, onda je možda ipak bolje ne prisiljavati se na aktivnosti zbog kojih smo kasnije nezadovoljni. Vrijeme ćemo kvalitetno iskoristiti ako pronađemo ravnotežu između toga što je dobro za naše tijelo, a što za naš um, jer ipak, u zdravom tijelu je zdrav duh! Većina mladih svoje slobodno vrijeme provodi uz mobitel. Moderna tehnologija nam pruža razne mogućnosti, ali je većina ljudi ne iskorištava na dobar način. Vrijeme provedeno uz tehnologiju, također, može biti kvalitetno iskorišteno ako nam obogaćuje um. No, ako nam tehnologija služi samo za pretraživanje beskorisnih pojmova onda to vrijeme nije kvalitetno iskorišteno i u nekim slučajevima izaziva izuzetno štetne posljedice. Osobe koje po mom mišljenju najbolje iskorištavaju slobodno vrijeme su djeca. Većina ljudi će na to reći nešto poput: „Pa njihov cijeli život je slobodno vrijeme“ no, zapravo to baš i nije potpuna istina. Djeca veći dio dana provedu ili u vrtiću ili u školi. Nakon toga kod kuće obavljaju svoje školske ili vrtićke obveze. Neka, odnosno, većina djece, imaju pokoju kućnu dužnost, a također ih se većina bavi i nekom izvanškolskom aktivnošću. Navedene radnje iziskuju skoro pa jednaku količinu vremena, kao i obavljanje dužnosti neke odrasle osobe.

Kako onda djeca provedu dan mnogo ispunjenije?

Možda zato što djeca znaju što ih čini sretnima pa im je slobodno vrijeme prožeto pozitivnom energijom. Djeca, također, svoje obveze obavljaju s osmijehom na licu i svaku svoju obvezu doživljavaju zanimljivom, stoga im ne predstavlja napor. Oni, također, nailaze na nelagodne životne situacije i pod velikim su pritiskom okoline, ali se time ne opterećuju i ne unose negativne misli u svoj um. Upravo zbog toga je djetinjstvo najsretnije životno razdoblje. Kad sve zbrojimo i oduzmemo, recept za kvalitetno iskorišteno slobodno vrijeme izuzetno je jednostavan. Sve što treba činiti je ono što nas usrećuje. Pozitivne misli te tjelesna pokretljivost i energija dat će nam snagu za daljnje izvršavanje obveza, što će nam život učiniti mnogo ispunjenijim i zanimljivijim.

Marita Dadić 8.c

 

Odlazak legendarnog „morskog vuka” – Oliver Dragojević (7. 12. 1947. – 29. 7. 2018.)

Šaka suza, vrića smija, ča je život vengo fantažija… Ovim stihom opraštamo se od izuzetnog pjevača Olivera Dragojevića koji je bio gost na 9. ČAkavskoj večeri koja je i dobila ime upravo po njegovim stihovima (ČA je život vengo fantažija…). 9. ČAkavska večer održana je u hotelu Palace 26. 4. 2000. Uz Olivera, gost nam je tada bio i njegov dugogodišnji suradnik i prijatelj Boris Dvornik.

Oliver Dragojević rođen je 7. prosinca 1947. u Veloj Luci na Korčuli. Odrastanje mu je bilo teško, oskudno i obilježeno smrću u obitelji. Međutim, kod Dragojevića je uvijek bilo svirke i pjesme. Kad je imao pet godina otac mu je darovao usnu harmoniku, a vremenom je naučio svirati klavir, klarinet i gitaru. Završio je osnovnu i srednju glazbenu školu, a svoju je školu za pjevača prošao u raznim klubovima u inozemstvu.

Trnovit put do zvijezda

Od sredine 60-ih pjevač je i orguljaš splitske grupe Batali u kojoj stječe lokalnu popularnost pa mu Zdenko Runjić ukazuje povjerenje kao interpretu njegove pjesme Picaferaj na Festivalu zabavne glazbe Split 1967. Njegov prvi nastup na festivalskoj pozornici prolazi nezapaženo pa sljedećih nekoliko godina provodi u međunarodnim angažmanima. Nakon povratka u domovinu, kratko je član Dubrovačkih trubadura i prve postave splitskog Mora. Na Prokurative se vraća 1974. skladbom Ča će mi Copacabana kojom osvaja prvu nagradu publike.

Fenomen hrvatske pop glazbe

Godinu kasnije dobiva priliku u legendarnoj dalmatinskoj šansoni Galeb i ja. To je za njega prekretnica jer nakon toga potpisuje diskografski ugovor te počinje suradnju s Runjićem koja je već 1976. rezultirala velikim nacionalnim hitom Skalinada. Do početka 80-ih Runjićeve su pjesme (Malinkonija, Romanca, Oprosti mi, pape, Poeta, Vjeruj u ljubav, Nadalina i Piva klapa ispo’ volta) Oliveru osigurale status jednoga od vodećih imena tadašnje pop scene. Njihova se suradnja nastavila tijekom desetljeća u pjesmama kao što su Infiša san u te, Karoca, Dišperadun, Stine, Žuto lišće ljubavi, Svirajte noćas za moju dušu… Na prvoj dodjeli nagrade Porin 1994. skladba Cesarica pobjeđuje u čak dvije kategorije, a to je Olivera ohrabrilo i dalo uzlaznu putanju njegovoj daljnjoj karijeri. Oliverova diskografska i koncertna aktivnost te medijska promocija učinili su ga jedinstvenim fenomenom hrvatske pop glazbe, a sve to ga je dovelo do trijumfalnih koncertnih nastupa u Londonu i Parizu.

Oliverov trag u beskraju

Legendarni nas je pjevač napustio 29. srpnja 2018. u 71. godini od posljedica raka pluća. Više od deset tisuća Splićana svog je sugrađanina, uz molitvu i njegove legendarne pjesme, ispratilo od Trga Franje Tuđmana preko Rive do gata Sv. Nikole, odakle je katamaranom isplovio prema rodnoj Vela Luci. Oliverov glas, interpretaciju, pjesme, emociju i životnu jednostavnost pamtit će generacije ljudi iz Hrvatske i cijele regije. Svojim jedinstvenim glasom i osobnošću, ostavio nam je trag u beskraju…

Maja Gurdon, 7.b

Posljednji pozdrav Olivera
Ravnateljica Jadranka Šošić s Oliverom Dragojevićem

 

Toskana – idealno utočište za ljubitelje ljetnih putovanja

Vođene željom za novim pustolovinama i prijeko potrebnim odmorom od svakodnevnih obveza odlučile smo jedan produženi vikend iskoristiti za putovanje u Italiju, jer odabrati Italiju kao destinaciju nikada ne može biti pogrešan izbor. Italija kao zemlja nudi bezbroj mogućnosti, a nas je put odveo u predivnu, suncem okupanu Toskanu. Toskana, kao nepresušno vrelo i inspiracija mnogim umjetnicima koji su joj posvetili najljepše stihove, veličanstvene slike i skulpture, fascinirala nas je svojom, gotovo pa nestvarnom, ljepotom.

Naše putovanje, za razliku od većine onih koja se dogovaraju mjesecima unaprijed, bilo je sasvim spontano. Iako zvuči nemoguće, uspjeli smo posjetiti sedam gradova i državicu San Marino u samo četiri dana. Dan polaska sigurno neće brzo pasti u zaborav, nama ni većini Hrvata, jer se toga dana igrala jedna od povijesnih nogometnih utakmica Svjetskog prvenstva (Hrvatska-Argentina). Na brodu s talijanskom posadom prevladale su crveno-bijele kockice, prepoznatljiv hrvatski simbol diljem svijeta, a atmosfera je još više uzavrela pobjedom hrvatske nogometne reprezentacije koja se slavila do dugo u noć…

San Marino – država u državi

U ranim jutarnjim satima stigli smo u luku Ancona i autobusom krenuli prema prvom odredištu, San Marinu – glavnom gradu jedne od najstarijih država na svijetu – Republike San Marino. Povijesni centar grada je zbog svoje očuvane srednjovjekovne arhitekture s pravom uvršten na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine. Ponosno stoji na vrhu planine Titano te nas je svojim izgledom i položajem podsjetio na istarski Motovun, što zapravo i nije iznenađujuće jer ga je prema legendi osnovao klesar Marin s otoka Raba. Šetajući uskim, strmim ulicama ovog grada, vidjeli smo sve njegove znamenitosti: Baziliku svetog Marina, Gradsku vijećnicu, toranj Guaita i Trg Titano odakle se pruža veličanstven pogled na vinograde i stare kamene kuće. Još jedna prednost ove male države je niska stopa poreza pa svakako savjetujemo zaljubljenike u kupovinu da obave dobar ‘’šoping’’ nakon kojeg su se i naši novčanici ispraznili.

Bologna – studentski grad i prijestolnica Emilie Romagne

Nakon kraće vožnje, uslijedio je obilazak Bologne – glavnog grada pokrajine Emilia Romagna. Ovaj studentski grad diči se jednom od pet najvećih europskih bazilika, bazilikom sv. Petra. Iznenadila nas je činjenica da ova monumentalna renesansna građevina mora biti pod cjelodnevnom vojnom zaštitom. Zasigurno se pitate zašto i zbog koga. Naime, na jednoj od brojnih slika unutar Bazilike nalazi se prikaz golog Muhameda što se kosi s načelima islamske vjeroispovjesti pa postoji mogućnost terorističkog napada. Naša znatiželja nadvladala je strah pa smo ušle i razgledale Baziliku iako nam fotografiranje nije bilo dozvoljeno. Muhamedov prikaz „pao je u drugi plan“ kad smo uočile meridijan na podu Bazilike koji pokazuje vremenske zone prolaskom svjetlosti kroz otvor na stropu. Ulice Bologne nisu bile preplavljene turistima kao u većini talijanskih gradova pa smo neometano razgledale njezine ljepote. Posebno smo se veselile slobodnom vremenu kako bi uživale u gurmanskim delicijama, ali nažalost najpoznatiji mesni umak bolognese, lokalno poznat kao ragu alla bolognese, nije nas pretjerano oduševio okusom.

Siena – srce Toskane

I napokon, oduševljenje, stigli smo u Sienu! Gotovo savršen sklad prirodnih i kulturnih ljepota poslužio nam je kao kulisa za predivne fotografije u ovom pitoresknom gradu. Savršen kontrast zelenilu prirode čine zidine i građevine od crvene opeke. Pogled koji se pruža na brežuljke prošarane vinogradima i zidine grada, oduzeo nam je dah. Osim prirodnih ljepota i znamenitosti poput bazilike svete Katarine, zaštitnice grada, sienske katedrale Duomo i glavnoga trga u obliku školjke, posebno nas je oduševila povijesna pozadina grada. Za vrijeme našeg posjeta Sieni, harmoničan sklad i inače mirnu svakodnevnicu ovog mjesta zamijenila je euforija i iščekivanje jedne od najtežih i najopasnijih konjskih utrka na svijetu Palio od Siene. U utrci sudjeluje sedamnaest natjecatelja, predstav nika svojih kvartova – kontradi. Ova zanimljiva utrka vuče korijene još iz srednjeg vijeka.

San Gimignano – srednjovjekovni grad tornjeva

Napustivši Sienu, dan smo završili posjetom San Gimignanu, gradiću smještenom na brdu, među vinogradima i poljima. Jezgra grada uvrštena je na popis Svjetske baštine zbog brojnih očuvanih srednjovjekovnih tornjeva, crkava i drugih građevina. Vrijeme smo iskoristile za posjet slastičarnici Gelateria Dondoli, koja je službeno proglašena najboljom na svijetu, a njezin sladoled najukusnijim na posljednja dva svjetska natjecanja u proizvodnji sladoleda. Potreba za kofeinom ovoga puta bila je jača od želje za razgledavanjem pa smo ljepotu grada upijale ispijajući kavu na glavnom gradskom trgu.

Pisa – grad čudesa

Posljednji dan naše avanture započeo je u pomalo monotonoj i tmurnoj Pisi, koju bismo vjerojatno takvu upamtile da nismo stigle do Trga čudesa. Anegdota kaže da je zbog čestih uzvika čuđenja ovaj trg i dobio ime. I zaista smo ostale u čudu prošavši kroz gradski slavoluk jer nas je odjednom zaslijepila bjelina monumentalnih građevina koje izgledaju kao da su nasumično nabacane po zelenoj površini. Prostor između Kosog tornja, katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i krstionice sv. Ivana bio je ispunjen mnogobrojnim turistima. Uskoro smo se i same našle u ulozi turista koji su nam do tada izgledali smiješno pokušavajući postići vizualnu iluziju gurajući kosi toranj ili ga držeći na dlanu. Nakon koliko – toliko uspješnih fotografija posjetile smo rodni grad Giacoma Puccinija – Luccu i uživale u izvedbama uličnih svirača.

Firenca – Grad Cvijeća i kolijevka renesanse

Vrhunac našeg putovanja je dolazak u Firencu – dom brojnih umjetnika i dragulj renesanse. Toliko toga može se pogledati i fotografirati u glavnom gradu Toskane da nam jedno popodne nije bilo ni približno dovoljno. Ipak, uspjele smo razgledati uži centar grada: čuvenu katedralu Duomo u kojoj su se čudesno dotakle renesansa i gotika, najpoznatiji trg Piazzu della Signora, staru palaču Vecchio, ispred koje se nalazi replika slavnog Michelangelovog Davida i Neptunova fotana. Zatim smo prošetale do čuvenog mosta Ponte Vecchio, prepunog zlatarni i draguljarnica, koji spaja Palazzo Vecchio i Palazzo Pitti, tj. staru i novu rezidenciju obitelji Medici. Imale smo sreću zateći se u Firenci na dan proslave Svetog Ivana Krstitelja. Na glavnom trgu promatrale smo tradicionalnu povorku, a večer smo provele na slavlju u čast zaštitnika grada gdje smo imale mogućnost kušati brojne delicije i uživati u šarenim bojama vatrometa nad obasjanim gradom. Ta slika, urezala nam se u pamćenje, kao i slike svih ovih mjesta kojima ćemo se kad-tad sigurno vratiti. Svako putovanje prvo nas ostavi bez riječi, a onda nas pretvori u pripovjedača! Sjećanja blijede, a zapisi ostaju…

Marija Šćepanović, prof.

Mia Vukelić, prof.

Jadranka Topić Domazet, prof.

 

 

Dobrodošli, prvaši!

U ponedjeljak, 10. rujna 2018. započela je nova 2018./2019. nastavna godina. Ove nastavne godine u našu školu upisano je 130 prvaša u pet razrednih odjela. Jedan razred prvaša pohađa nastavu u produženom boravku. Naša škola je jedina škola u Kaštelima koja ima nastavu u produženom boravku i jedina škola kojoj je osnivač Splitsko-dalmatinska županija. Svečanom prijemu prvaša nazočili su ravnateljica škole Jadranka Šošić te predstavnici Grada i Županije. Prigodni program pripremile su učiteljice prvih razreda i prof. glazbene kulture Ivan Cinotti, a učenici su izveli recitacije, igrokaze i plesne točke. Na kraju programa uslijedila je prozivka prvaša i zajednički odlazak u razred s učiteljicama prvih razreda: Benitom Vladušić (1.a), Katarinom Radman (1.b), Lijanom Ivančić (1.c), Marinom Grgin (1.d) te Mirjanom Dražin i Dinom Balić (1.e).

Antonia Grbeša, 6.c

Publika na priredbi za prvašiće
Bijaćki slavuji uveselili su prvašiće na njihov prvi dan škole

Ekskurzija osmaša

Ekskurzija je najvažniji događaj u životu svakog učenika osnovne škole. Razmišljanje o njoj počinje ulaskom u školu, a prestaje možemo reći, nikada. Pišemo i pričamo o nezaboravnim danima koje smo proveli u Istri.

Pjesma zadarskih Morskih orgulja

Došao je najiščekivaniji dan, 27. 8. 2018., polazak na ekskurziju. Okupili smo se ispred škole u 8 sati. U pratnji naših vjernih razrednica Dijane Šunjerge, Božene Smodlake, Tomislave Rogošić i Ane Ćuk te ravnateljice Jadranke Šošić i nastavnica Danice Ćubić i Sanje Mikelić, krenuli smo na put koji smo čekali cijelo svoje školovanje. Među svima nama vladala je sreća i uzbuđenje, jedva smo čekali što prije ‘pobjeći’ od roditelja. Jutro je bilo kao stvoreno za to, sunčano i toplo. Čim smo se smjestili u autobus započela je priča i pjesma. Vrijeme nam je brzo prolazilo u dobrom društvu i već smo se našli u Zadru. Zvukove zadarskih Morskih orgulja pamtimo i danas. Prošetali smo svim crkvama i posjetili crkvu Sv. Donata. Nama najdraži dio ipak je bilo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za kakav sladoled ili hladno piće. Oko 12 sati bili smo na putu za Istru. Nastavili smo u dobrom tonu pjesama, društvenih igara i priče. Oko 19 sati stigli smo u naš hotel Dugu uvalu nakon čega smo otišli na obilnu večeru te Ekskurzija je najvažniji događaj u životu svakog učenika osnovne škole. Razmišljanje o njoj počinje ulaskom u školu, a prestaje možemo reći, nikada. Pišemo i pričamo o nezaboravnim danima koje smo proveli u Istri. u disko. Dogovoreno vrijeme za polazak u disko nitko nije ispoštovao (20 sati) jer nam je trebalo vremena da se spremimo i pripremimo za tako važnu večer. Nakon diskoteke slijedilo je vrijeme koje je nama najdraže, druženje po sobama. Prava zabava se događa upravo tu!

Motovunsko penjanje

Ujutro smo prilično neispavani krenuli na doručak gdje nas je dočekao švedski stol. Danas idemo u Motovun! Tamo nas je dočekalo polusatno penjanje, a nama je to izgledalo kao cijela vječnost. Svakako se isplatilo jer smo vidjeli mali i prekrasan gradić. Razgledali smo Gradska vrata, župnu crkvu Sv. Stjepana, gotički zvonik, romanička vrata… Prošetali smo zidinama grada s prekrasnim pogledom na dolinu rijeke Mirne i motovunsku šumu. Krenuli smo prema Grožnjanu. Nakon organiziranog ručka koji nas je podijelio za i protiv krenuli smo put Višnjana. Ovdje nas je čekala Zvjezdarnica Višnjan i zanimljivo predavanje Korlada Korlevića o astronomiji, aktivnostima i otkrićima zvjezdarnice. Nezaboravno iskustvo je bilo gledati Sunce teleskopom i držanje komada meteora u ruci. Bili smo među zvijezdama. Vratili smo se u hotel na večeru i pripreme za drugu disko večer. Nakon diska, naravno uslijedila je zabava u sobama koja se ne propušta bez obzira na neispavanost.

Predivni Brijuni

Ustajanje opet u isti sat 7:30 i doručkovali. U 8:15 krenuli smo prema Fažani pa brodom do Nacionalnog parka Brijuni. Posjetili smo otok Veli Brijun čije smo ljepote vidjeli tijekom vožnje eko-vlakom. Razgledali smo zbirku Kulturno-povijesne baštine prepariranih životinja, Muzej, Arheološki lokalitet i Zoološki vrt na otvorenom. Organizirani ručak nas je dočekao u Puli nakon čega smo krenuli u razgledanje grada. Pula je svakako jako impresivan grad s Amfiteatrom, Herkulovim vratima, Forumom, Augustovim hramom i Gradskom vijećnicom. Po povratku u hotel otišli smo na bazen koji je kratko trajao (kao i sve dobro), a zatim na večeru i, naravno, nakon svega u disko. Zabava ne prestaje, seli se u naše sobe!

Rovinj i Poreč za predzadnji dan

E, sada nam je već pomalo dosta tog ranog ustajanja u 7:30 i doručka koji nam nije najbolje sjeo. Krenuli smo prema Rovinju gdje smo posjetili crkvu Sv. Eufemije, kapelu Sv. Trojstva, Gradski muzej, Balbijev luk i Gradsku vijećnicu. Ostali oduševljeni krajolikom Limskog kanala. Krećemo dalje prema Poreču gdje nas čeka ručak. Ovdje smo razgledali Eufrazijevu baziliku, Decumanus i Rimsku kuću. Poseban doživljaj je bilo spuštanje u jamu Baredine (20 metara ispod zemlje) doslovno u utrobu Zemlje. Malo smo predahnuli prije povratka u hotel na večeru i nezaobilaznu četvrtu disko večer. Ovog puta smo ostali u disku nešto duže, ipak nam je zadnja večer. I ovu noć zabava po sobama je bila nezaobilazna.

Tuga zadnjeg dana

Probudili smo se premoreni s neopisivo velikim podočnjacima. Upozoreni od razrednica nastojali smo se što brže spremiti i doručkovati. Prije povratka, unatoč kvaru na jednom od autobusa, uspjeli smo posjetiti mali gradić Hum, ručati na Trsatu i prošetati Rijekom u slobodnom vremenu. Nakon toga nastavili smo put prema kući. U autobusu je bila bučna i vesela atmosfera. Što smo se više približavali Kaštelima, bili smo sve tužniji. Prebrzo je prošlo! Ispred škole su nas dočekali roditelji, a mi smo se teška srca odvojili jedni od drugih! Zaključili smo da ovo iskustvo svakako treba ponoviti!

Anamarija Budiša, Andrijana Jurić, Anamaria Roso, Ivana Pavlinović, 8.a

[envira-gallery id="1075"]

Ludilo Svjetskog nogometnog prvenstva zahvatilo OŠ Bijaći!

Povijesni uspjeh naše reprezentacije

Atmosfera koja je ovo ljeto vladala u Hrvatskoj, kao i nevjerojatan put naše reprezentacije do povijesnog plasmana naprosto su nas sve fascinirali. Svi smo bili kao jedno. Crvenobijele kockice preplavile su naše ulice, ali i ostatak svijeta, jer ne postoji država koja nije navijala za našu malu zemlju velikog, vatrenog srca. Veselje i euforija nisu zaobišli ni učitelje i učenike naše škole, a kako je sve to izgledalo pogledajte u fotografijama koje slijede, jer slike govore više od tisuću riječi…

Mia Orlić, 5.b

Writing is fun

Suradnja bijaćkih šestaša i vršnjaka iz Poljske Sve je počelo kada sam objavila na eTwinning-u da tražimo prijatelje putem dopisivanja. Etwinning je internetska platforma za suradnju škola u Europi i šire. Kontaktirala nas je Agata Rutkowska, nastavnica engleskoj jezika iz Osnovne škole iz mjesta Chynow, 30-ak km udaljenog od Varšave u Poljskoj. Zaljubljenica i poznavateljica Hrvatske koju je nekoliko puta posjetila kao turist izrazila je želju da surađuje s našom školom. Tako od rujna 2017. učenici tadašnjeg 6.a i 6.c mjesečno izmjenjuju pisma s vršnjacima iz Poljske, a teme su razne, od opisa mjesta u kojem živimo, preko hrane tipične za naša područja, do omiljenih boja, životinja, bandova… Iako su pisma malena, u njih ponekad stane čak i poklon kao što je narukvica, školjka ili ukrasna olovka. Sve to redovito prolazi kontrolu, od gramatičke do poštanske i redovito stiže na našu adresu jednom mjesečno. Slijedom ove uspješne suradnje, kolegice nastavnice i ravnateljica Osnovne škole iz Chynowa su u travnju 2018. i posjetile našu školu. Tada su imale priliku, između ostalog, vidjeti i rezultate našeg natječaja ČA u riči, versin i pinelu…, u čijem je likovnom dijelu sudjelovala i njihova škola. Tom je prilikom potpisana i Povelja o suradnji dviju škola od strane naše ravnateljice i gđe Malgorzate Pawelczyk, ravnateljice Osnovne škole iz Chynowa. Zbog zanimanja učenika, dopisivanje je nastavljeno i ove školske godine. Sada se već dobro znamo i pišemo više i bolje o prijateljstvu, problemima tinejdžera, budućnosti, i sve to na engleskom jeziku. Na taj način produbljujemo teme iz nastavnog sadržaja, ali izražavamo i svoje mišljenje, učimo nove izraze i strukture na engleskom jeziku i sve to na zabavan način. Na ovaj način smo povećali broj prijatelja na Facebooku i Instagramu. Dnevno se razmjenjuju objave putem sAppa, a neki su se tijekom ljeta i sreli sa našim prijateljima iz Poljske, ovaj put kao turistima na našoj obali. Čini se da sam naslov projekta „Writing is fun“ vjerno opisuje ovu aktivnost naših sedmaša.

Ksenija Žarković, prof.

Ne treba nam sažaljenje, nego razumijevanje!

O osobama s invaliditetom malo toga znamo, osim ako u obitelji nemamo takvu osobu. Žalimo ih, iako mnogi od njih žive ispunjenijim i bogatijim životom od nas. Kako bismo se riješili nekih predrasuda, razgovarali smo s Miljenkom Biliškov, članicom Udruge tjelesnih invalida Kaštela.

Možeš li se predstaviti?

Zovem se Miljenka Biliškov. Imam 22 godine i živim u Kaštel Lukšiću sa svojom obitelji. Uz roditelje tu su i dvije sestre, a treća najstarija je udana i ne živi više s nama.

Reci nam nešto o svome invaliditetu, tj. kako on utječe na tvoju svakodnevnicu?

Od rođenja imam paralizu zbog koje ne mogu samostalno hodati. Uz to, slabije vidim pa se zbog toga oslanjam na sluh. Fina motorika mi je slabija pa ne mogu samostalno obavljati radnje koje su potrebne za svakodnevni život. Ovisna sam o pomoći koju mi osim moje obitelji pruža i osobni asistent. Uz njegovu pomoć odlazim u šetnje, na plivanje, koncerte i druge aktivnosti.

Član si Udruge tjelesnih invalida Kaštela, reci nam nešto o aktivnostima koje provodite u Udruzi. Što je je tebi najdraže?

 

U Udruzi provodimo puno aktivnosti. Imamo kuhanje na kojem učimo da budemo samostalni u pripremi jela. Na likovnim radionicama izrađujemo razne ukrase, npr. kroz ovaj mjesec smo izrađivali razne ukrase vezane za božićne blagdane. Na dramskoj aktivnosti pripremamo igrokaze i predstave, a sudjelujemo na INKAZ-u i FM (festival jednakih mogućnosti) u Zagrebu te na Kaštelanskom kulturnom ljetu. Osim toga, idemo na plivanje, kuglanje i jahanje. Meni su najdraži plivanje i dramska skupina.

Vrlo si uspješna u plivanju. Kako si počela s tim i zašto plivanje toliko voliš?

Plivati sam naučila prije nego hodati pa ne treba čuditi što plivanje toliko volim. Plivanjem kao sportom se bavim već 12 godina. Počelo je slučajno. Gledala sam s tatom na televiziji natjecanje u plivanju i zainteresiralo me. Odlučila sam pokušati i eto još plivam. Volim vodu jer se u njoj dobro razgibam i opustim. Mogu satima biti u moru i nikad mi nije dosta!

Često putuješ, molim te, reci nam, koje ti je putovanje bilo posebno i zašto?

Volim putovati i sva putovanja su mi draga. Ipak, najdraže mi je putovanje u Lourdes. Putovanje je puno emocija koje se ne mogu opisati, one se jednostavno moraju doživjeti.

Koje su glavne predrasude društva prema osobama sa invaliditetom i s kojim si se ti predrasudama susretala?

Ljudi oko nas su često prema osobama s invaliditetom netolerantni i često okreću glavu od nas. Ponašaju se kao da smo zrak i da nismo vrijedni. Svi mi smo doživljavali neke neugodnosti zbog takvih ljudi.

Koji su najbolji načini da se društvo educira o osobama sa invaliditetom?

Mislim da bi od vrtića pa kroz školu trebalo djecu educirati da postoje različiti ljudi, koji imaju poteškoće. Učiti ih prihvaćanju različitosti i pomaganju pa će tako izrasti u osobe koje će cijeniti svakoga. Koje su tvoje želje za budućnost? Htjela bih da ljudi koji me ne poznaju ne okreću glavu od mene niti da me gledaju sa sažaljenjem jer moj je život bez obzira na moj hendikep lijep. Imam puno prijatelja i dobar društveni život.

Volonterski klub SoliDARnost

 

Bijaćki slavuji na Malom Splitu

Školski zbor Bijaćki slavuji sudjelovao je 1. srpnja 2018. na tradicionalnom 28. festivalu Mali Split. Naši slavuji pod vodstvom prof. Ivana Cinottija ove godine na Prokurativama su izveli pjesmu na čakavskom dijalektu koji se njeguje u našoj školi aktualne ekološke tematike TRIBA ČUVAT ČA NAN JE DANO čiji aranžman i glazbu potopisuje prof. Ivan Cinotti, a tekst učiteljica Ivana Lukas Bartulović. Naš nastup uveličale su Kaštelanske mažoretkinje. Bio je to još jedan veseli, raspjevani i rasplesani vatromet nota i stihova.

Petra Hrgić, 6.c