Objave

Objavljeno

Ravnateljica nagradila učenike i mentore

Ravnateljica naše škole već tradicionalno nagrađuje učenike i mentore koji su u protekloj nastavnoj godini ostvarili zapažene rezultate. Ovogodišnji prijem održao se u petak 29. lipnja 2018. kojem su, osim nagrađenih, nazočili i predstavnici škole te don Dario Ćorić, župnik Župe Sv. Petra ap. iz Kaštel Novog. Posebno nas je razveselio i dolazak supružnika Gerda i Gaby Werner, predstavnika pobratimskog grada Lindlara koji su u listopadu prošle godine ugostili našu ravnateljicu povodom proslave 30 godina prijateljstva Kaštela i Lindlara…

Emotivan je bio rastanak s našim osmašima koji su svoje osnovnoškolsko obrazovanje završili odličnim uspjehom iz svih nastavnih predmeta, a to su Luka Vukelić iz 8.a razreda te Mia Alerić, Ela Alerić i Ante Ivančić iz 8.b razreda. Osim njih nagrađeni su i učenici koji su osvojili jedno od prva tri mjesta na županijskim ili su sudjelovali na državnim natjecanjima u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje.

Budući da je čakavica brend škole, posebnu zahvalu dobili su i učenici osmih razreda koji su više godina sudjelovali u realizaciji školskog projekta ČAkavska večer.

Povodom 100. godišnjice rođenja Novljanina biskupa Pavla Žanića u organizaciji Župe Sv. Petra ap. i Osnovne škole Bijaći organizirano je kviz-natjecanje o životu i djelu biskupa te su svoju nagradu učenice 8.c razreda simbolično primile upravo na blagdan Svetog Petra, zaštitnika Župe.

Za nagrađene i goste prigodan program priredili su Bijaćki slavuji, školski zbor pod vodstvom maestra Ivana Cinottija. Ivan Lukas Rušnov iz 5.c razreda pročitao je svoj nagrađeni rad na čakavici, a učenice 7.d razreda Nina Sučić i Lolita Lana Ivaković recitirale su čakavske pjesme s 3. literarnog, recitatorskog i likovnog natječaja ČA u versin, riči i pinelu.

Ravnateljica OŠ Bijaći Jadranka Šošić čestitala je svim nagrađenima poželjevši im dobre rezultate i u novoj školskoj godini, a osmašima puno sreće i uspjeha u nastavku njihovog školovanja. Nakon dodjele nagrada i priznanja upriličeno je prigodno druženje.

Ivana Pavlinović, 8.a

Objavljeno

Luka Ritz – Priča nad kojom smo se zgražali prije 10 godina

 

Luka je u 18. godini života umro je od posljedica brutalnog fizičkog napada potaknutog čistom dosadom skupine problematičnih mladića. Ove godine obilježava

se deset godina od tragične smrti ovog mladog čovjeka.

Dosta je načina da zavrijedite svoju stranicu na Wikipediji: ističući se na području znanosti, politike, sporta, društvenog angažmana, religije, svih vrsta umjetnosti, slikarstva, književnosti, glazbe, glume, kiparstva, fotografije… no jedan mladi Zagrepčanin dospio je tamo na sasvim drugačiji način. Naime, u 18. godini života umro je od posljedica brutalnog fizičkog napada potaknutog čistom dosadom skupine problematičnih mladića.

Društvo zaraženo smrtonosnom bolešću – agresijom izazvanom opasnim virusom netolerancije koji neprestano, kao i onaj gripe, mutira i to u sve snažniju mržnju i nesnošljivost, ugasilo je vrućeg ljeta 2008. još jedan život, pokopalo nadu, sahranilo potencijale i ispod imena Luke Ritza ispisalo: „Tragično preminuli zagrebački maturant.“ Lukina noćna mora započela je 1. lipnja 2008. oko 1 sat poslije ponoći kada je na autobusnoj stanici kod Bundeka u Zagrebu njemu i njegovim prijateljima pristupila grupica mladića. Pokušali su ih užicati novac i cigarete, a nakon što im to nije uspjelo, 16-godišnjak iz skupine tjelesno je napao Luku i bacio ga na cestu. Njemu su se pridružili i ostali, dva 17-godišnjaka i još jedan 16-godišnjak. Njih su trojica ostali „da pomognu“ prijatelju u premlaćivanju te, dok su Luka i njegovi prijatelji pokušali pobjeći, zadali još nekoliko udaraca rušeći ih na pod. Jedan od napadača izjavio je da se nije radilo o klasičnom „cipelarenju“, već o brzim, usputnim udarcima jer su se morali kukavički dati u bijeg. Njegov iskaz potvrđuje i medicinska dokumentacija: kada je Luka primljen na Rebro, dijagnosticiran mu je potres mozga i krvarenje u moždanim ovojnicama, no 7. lipnja, 6 dana nakon napada, pod pretpostavkom da je šteta sanirana, on se vraća kući. Dana 12. lipnja Luka podliježe ozljedama koje su izazvale unutarnje krvarenje u mozgu i jedan mladi život gasi se na podu kupaonice. Počinitelji su uhvaćeni u istrazi vođenoj od 21. listopada 2008. do 10. srpnja 2009., u kojoj se, usput rečeno, policija nije baš pretrgla od rada, a Lukini prijatelji odradili su velik dio posla i angažmana oko pronalaska ubojica. Pred kraj ljeta, 5. rujna 2009. započelo je suđenje.

Odluka suda

Prvi zadatak kaznenog suda bio je razlučiti i rangirati zločin: nanošenje teških ozljeda sa smrtnom posljedicom ili pak „samo“ nanošenje teških ozljeda? Ni traga razmišljanju koje bi dovelo do zaključka da je bacanje osobe na cestu uz višestruke udarce pokazatelj pokušaja ubojstva, a na kraju krajeva ni to što je Luka zapravo mrtav, ne uvjerava u potpunosti. Točno 877 dana od napada završeno je suđenje. Prvooptuženi kojeg se teretilo za nasilničko ponašanje i nanošenje teških tjelesnih ozljeda zbog prije počinjenog kaznenog djela već je služio kaznu u Odgojnom zavodu u Turpolju te je, po mišljenju sudskog vijeća, pravda zadovoljena. Drugooptuženi kojeg se teretilo za nanošenje teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom posljedicom, dobio je 18 mjeseci zatvorske kazne (kako to već ide, zbog dobrog vladanja naknadno smanjenih). Time je postao jedini napadač Luke Ritza koji je u očima hrvatskog sudstva zaslužio provesti vrijeme iza rešetaka. Cijelih godinu dana. Za oduzetih 18 godina ostalim napadačima određen je odlazak u turopoljski Zavod ili neodređeni broj sati dobrotvornog rada. Kazna otprilike kao za prosječne pijane ispade Charlija Harpera iz „Dva i pol muškarca“.

Psihologija zločin(c)a

 

 

 

Majka Luke Ritza
Objavljeno

Vukovaru, hvala ti!

Svake godine u sklopu projekta Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva branitelja, naši učenici osmih razreda posjećuju Vukovar, grad sinonim za hrabrost. Ove godine učenici osmih razreda, njihovi razrednici i nastavnici pratitelji Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar posjetili su u vremenu od 5. lipnja do 7. lipnja 2018. godine.

O Vukovaru smo puno toga čuli i naučili tijekom školovanja i odrastanja, ali ne kao u ta dva nezaboravna dana. Tijekom dvodnevne terenske nastave učili smo i naučili o vukovarskoj tragediji i žrtvi i Domovinskom ratu te o značenju pojedinih akcija i operacija u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U pratnji razrednika Mirele Carev Žnidarec, Petra Perića i Ivana Cinottija te učiteljice hrvatskog jezika Ivanice Debak Banović, asistentice Sanje Stojan, učiteljice i učitelja povijesti Marijane Eterović Faraunić i Sebastijana Troskota te roditelja Marka Jurića sretno i sigurno smo stigli u Vukovar.

Dolazak

Po dolasku u Vukovar odmah smo otišli u povijesno središte koje smo napustili ranije nego je bilo planirano zbog brzog približavanja ljetne oluje. Novo i uzbudljivo iskustvo dočekalo nas je u hostelu, nekad bivšoj vojarni, čije spavaonice broje i preko petnaest kreveta. a čuli i naučili tijekom školovanja i odrastanja, ali ne kao u ta dva nezaboravna dana. Tijekom dvodnevne terenske nastave učili smo i naučili o vukovarskoj tragediji i žrtvi i Domovinskom ratu te o značenju pojedinih akcija i operacija u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U pratnji razrednika Mirele Carev Žnidarec, Petra Perića i Ivana Cinottija te učiteljice hrvatskog jezika Ivanice Debak Banović, asistentice Sanje Stojan, učiteljice i učitelja povijesti Marijane Eterović Faraunić i Sebastijana Troskota te roditelja Marka Jurića sretno i sigurno smo stigli u Vukovar. Dolazak Po dolasku u Vukovar odmah smo otišli u povijesno središte koje smo napustili ranije nego je bilo planirano zbog brzog približavanja ljetne oluje. Novo i uzbudljivo iskustvo dočekalo nas je u hostelu, nekad bivšoj vojarni, čije spavaonice broje i preko petnaest kreveta. Svake godine u sklopu projekta Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva branitelja, naši učenici osmih razreda posjećuju Vukovar, grad sinonim za hrabrost. Ove godine učenici osmih razreda, njihovi razrednici i nastavnici pratitelji Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar posjetili su u vremenu od 5. lipnja do 7. lipnja 2018. godine. Tragovima naših stopa Cjelonoćno dežuranje na hodnicima ispred spavaonica je sigurno bilo zanimljivo iskustvo našim nastavnicima.

Prvi radni dan

Prvog radnog dana imali smo dva predavanja o Domovinskom ratu i bici za Vukovar. Prezentacije su nam bile vrlo zanimljive. Upoznali smo se i s postavom suvremenog Muzeja vučedolske kulture i povijesnom jezgrom grada Vukovara. Navečer smo nakon slobodnog vremena i odmora imali organiziranu disko večer. Mislili smo nastaviti s druženjem u našim sobama, ali su nastavnici bili prilično ažurni.

Drugi radni dan

Donekle neispavani, drugi radni dan, upoznali smo se s kulturno-povijesnom baštinom istočne Slavonije i Srijema koja nas je ostavila bez daha. Razgledali smo postav u dvorcu Eltz, a zatim mjesta koja simboliziraju otpor, prkos i ponos u Domovinskom ratu. Trpinjsku cestu, Vukovarsku bolnicu, Memorijalno groblje, Ovčaru i vodotoranj zapamtit ćemo po tragičnoj žrtvi naših domovinskih junaka i svetosti obrane naše domovine. Na samom kraju uslijedilo je razgledavanje vojarne te vojne tehnike i opreme korištene za vrijeme trajanja bitke za Vukovar i u Domovinskom ratu. Posebno je bilo korisno predavanje o minsko-eksplozivnim sredstvima i posljedicama ranjavanja. Također, imali smo priliku vidjeti rekonstrukciju srbijanskih koncentracijskih logora.

Kviz natjecanje

U rodnoj kući Lavoslava Ružićke, poznatog nobelovca organizirana je Škola mira. Nakon važnog predavanja o važnosti mira i žrtve koja se za mir prinosi uz poticanje na razvoj nacionalnog identiteta održano je kviz natjecanje. Kviz natjecanje je obuhvaćalo sve sadržaje koje smo prethodna dva dana usvajali i učili. Naši predstavnici bili su Ivanka Šljivić i Nikola Listeš koji su uz naše zdušno bodrenje i navijanje osvojili drugo mjesto. Došlo je vrijeme da se oprostimo od Grada Heroja. Krenuli smo prema Kaštelima obuzeti dojmovima i utiscima te ponosom na Vukovar i Domovinski rat.

Mia i Ela Alerić 8.b (2017./2018.)

[envira-gallery id="1085"]

Objavljeno

Škola u prirodi – Bajkoviti Gorski kotar

Učenici četvrtih razreda naše škole bili su od 29. 5. 2018. do 1. 6. 2018. u Školi u prirodi u Gorskom kotaru pod vodstvom učiteljica Benite Vladušić (4.a), Katarine Radman (4.b), Lijane Ivančić (4.c) i Marine Grgin (4.d).

Prvi dan razgledali smo Memorijalni centar Nikole Tesle u Smiljanu. U Ogulinu smo uživali u igri i čudima Ivanine kuće bajki, a zatim uronili u prošlost u Zavičajnom muzeju. Obišli smo Đulin ponor, poslušali priču o njenoj nesretnoj ljubavi i odmorili se u Parku kralja Tomislava. Nastavili smo put prema svom odredištu, hotelu u Josipdolu.

Drugog dana je u NP-u Risnjak u pratnji stručnog vodiča organizirana šetnja poučnom stazom “Leska“ među prašumskim prizorima listopadnih i crnogoričnih šuma. Svojom ljepotom izazivaju divljenje i strahopoštovanje. U Delnicama smo posjetili gater – farmu jelena lopatara.

Treći dan proveli smo u edukativnom programu u Park šumi Golubinjak, još jednom mjestu veličanstvenih prirodnih ljepota. U pratnji stručne osobe obišli smo poučnu stazu kroz šumu bukve, jele i smreke. Upoznali smo i “Kraljicu šume“, divovsku jelu staru preko 250 godina, višu od 35 m, promjera debla od 140 cm. Nakon ručka i igre u uređenom parku za djecu obišli smo jezero Bajer i rashladili se u posebno lijepoj i ukrasima bogatoj špilji Vrelo u Fužinama. Posjetili smo i kaubojski vestern gradić “Roswell city“ kod Fužina, nastao za potrebe snimanja vesterna Winnetou. Zadnji dan smo šetnjom, vožnjom panoramskim turističkim vlakom i eko-brodom razgledali najstariji i najveći nacionalni park Republike Hrvatske Plitvička jezera.

Nakon obilazaka brojnih prirodnih ljepota, posebnog načina učenja u prirodi kroz druženje s prijateljima i učiteljicama te neponovljivih zabava u hotelu, vratili smo se kućama puni dojmova i nezaboravnih uspomena.

Lara Aranza, 5.b

[envira-gallery id="1063"]

 

Objavljeno

Koliko poznajemo Hrvatski sabor?

Služba za građane Hrvatskoga sabora u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta organizirala je peto po redu online kviz-natjecanje “Koliko poznaješ Hrvatski sabor?” koje je održano 2. ožujka 2018. godine. U ovom natjecanju na državnoj razini sudjelovalo je 357 učenika i učenica iz 59 osnovnih škola a realiziran je na on-line sustavu za učenje Moodle, uz informatičku podršku CARNet-a. Pitanja su proizašla iz nastavnog plana i programa povijesti 6., 7. i 8. razreda, uključujući odgojno-obrazovne ishode programa međupredmetnih i interdisciplinarnih sadržaja Građanskog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole.

I gdje su naši poznavatelji Hrvatskog sabora u svemu tome?

Pod vodstvom svog mentora Petra Perića, školski tim sastavljen od Klare Periše (8.d), nositeljice i Tine Hrge (8.d) zamjene, Sare Šimig (7.c), nositeljice i Josipa Drnasina (7.c), zamjene te novih timskih igračica Anje Grbeše (6.a), nositeljice i Gabriele Vodanović (6.a), zamjene, pokazao je izvrsno poznavanje sadržaja vezanih uz Hrvatski sabor. Po drugi put naš školski tim osvaja treće mjesto (85 bodova od 90) unatoč malim tehničkim poteškoćama. Učenice Sara Šimig i Klara Periša zauzele su osmo i deveto mjesto među pojedinačnim rezultatima. Čestitamo timovima koji su bili uspješniji od naših predstavnika kao i onima koji su naš tim pratili u stopu. Ekipa, bravo!

Anamarija Budiša, 8.a

Objavljeno

Volim Hrvatsku!

Povodom Dana Hrvatskog sabora, 29. 5. 2018., u vremenu od 18:30 do 20 sati u našoj školi realiziran je poučno-zabavni natjecateljski projekt nastao na HRT-u pod nazivom Volim Hrvatsku. U njemu su sudjelovale četveročlane ekipe sva četiri osma razreda OŠ Bijaći.
Ekipe su se natjecale u sedam igara, a sadržaj pitanja i zadataka bili su iz opće kulture, o gradu Kaštelima i Splitsko-dalmatinskoj županiji te iz hrvatskog jezika, povijesti i geografije. Nakon izjednačene borbe sve četiri ekipe ušle su u završnicu, a naposljetku pobjeda je otišla u ruke 8.b razreda.
Grlato bodreni od navijača svog razreda četveročlana ekipa VIII. b razreda osvaja prvo mjesto i uživat će u zasluženoj nagradi (jambo pizza u konobi Intrada).

POREDAK

1. mjesto VIII. b razred – 43 boda

2. mjesto VIII. a razred – 29 bodova

2. mjesto VIII. c razred – 29 bodova

4. mjesto VIII. d razred – 27 bodova

Lucija Topić, 7.b

Objavljeno

Izvanučionička nastava: plovidba u prošlost

Učenici 5.a i 5. b razreda u pratnji učitelja povijesti i razrednika ovu su subotu sudjelovali u zanimljivoj aktivnosti izvanučioničke nastave pod nazivom Plovidba u prošlost: Mala škola baštine kaštelanskog zaljeva…

 

Aktivnost su osmisli Muzej grada Kaštela i Pomorski muzej iz Splita.

Učenici su uživali u vožnji brodom po kaštelanskom zaljevu, najprije do dvorca Vitturi gdje su slušali predavanja o najstarijoj poznatoj povijesti svog zavičaja uz razgledavanje i stručno vodstvo kroz postav muzejske zbirke.

Zatim su brodom plovili do arheološkog nalazišta u Resniku te na samom lokalitetu slušali o antičkom naselju Sikuli. Najzanimljiviji dio uslijedio je nakon priče: učenici su, podijeljeni u grupe sudjelovali u arheološkoj radionici te sami, poput pravih malih arheologa, iskapali i obrađivali artefakte koje su za njih po lokalitetu porazmještali (posakrivali) djelatnici muzeja.

Nakon radnog dijela, uslijedilo je još vožnje brodom, ovog puta do Slatina na otoku Čiovu gdje su se učenici zasluženo odmorili i okupali nakon napornog jutra.

Objavljeno

Dugogodišnji trud napokon se isplatio!

Veliki uspjeh stolnotenisačica

Razvojem stolnoteniskog kluba, na turnirskim sistemima, naše učenice počele su osvajati trofeje. 2018. godine na državnom prvenstvu skupili smo jake snage. Predvodnica i kapetanica naše ekipe Tia Grgin iz 8.a razreda bila je „prvi reket“ naše ekipe. Drugu poziciju zauzela je Rafaela Jezidžić iz 8.d razreda, a treća igračica bila je Katarina Čagalj iz 7.c razreda. Kako ekipu čine četiri igrača, rezerve na toj poziciji bile su Ema Aranza i Sara Šimig, obje učenice 7.c razreda, koje smo, ovisno o prigodama povremeno koristili.

Turnir smo započeli školskim natjecanjem kojem je naša škola bila domaćin. Na toj smo razini osvojili prvo mjesto pobjedivši Osnovnu školu Ostrog iz Kaštel Lukšića rezultatom 2:0. Tim smo se rezultatom plasirali na zonsko prvenstvo koje je održano u Sinju. U Sinju smo pobijedili Osnovnu školu Kamešnica iz Otoka pored Sinja, Osnovnu školu Majstora Radovana iz Trogira te Osnovnu školu Petra Kružića iz Klisa. Nakon toga odlazimo na županijsko natjecanje koje je organizirano u prostorima Stolnoteniskog kluba Split. Tamo smo odigrali odličan meč protiv naših vječnih rivala iz Baške Vode rezultatom 3:2, pobijedili Osnovnu školu Split 3 rezultatom 3:0 te Osnovnu školu Pojišan rezultatom 3:2. Nizom takvih sjajnih rezultata plasirali smo se na regionalno natjecanje u Dubrovniku na koje odlazimo u najjačem sastavu. Tamo smo pobijedili Osnovnu školu iz Vele Luke rezultatom 3:2, Osnovnu školu Meterize iz Šibenika 3:1 i Osnovnu školu iz Zadra 3:0. Nakon toga, kao pobjednici regije, stigli smo do državnog prvenstva koje se održalo u Poreču. Na tom prvenstvu bili smo u grupi s Osnovnom školom iz Zagreba koju pobjeđujemo rezultatom 3:2. Nakon toga pobijedili smo Osnovnu školu iz Vrsara rezultatom 3:2. Tim prvim mjestom u grupi stekli smo pravo nastupa u polufinalu. U polufinalu smo, nažalost, izgubili od Osnovne škole iz Bjelovara 3:1 te za treće mjesto gubimo od Osnovne škole iz Vrsara 2:3. Naposlijetku, osvajamo četvrto mjesto, koje je za nas veliki uspjeh.

Razvoj stolnog tenisa u OŠ Bijaći

Sjajan uspjeh naše ekipe dokaz je kako nikada ne treba odustati od snova. Naime, stolnoteniska tradicija nije oduvijek postojala u našoj školi. Zbog materijalnih uvjeta rada u bivšoj školskoj zgradi, morali smo se okrenuti nekim novim sportovima kojima smo mogli zainteresirati veći broj djece. Prvotna ideja je bila da se razviju neki sportovi koji do tada nisu bili aktualni. Tako smo došli na ideju stolnog tenisa. Najveći problem su bili upravo materijalni uvjeti rada jer smo imali jako malu dvoranu i nismo imali stolove na kojima bismo mogli trenirati. Prvo rješenje pronašli smo odmah iduće godine, 2006., kad smo s don Lukom Vucom, koji je vodio Katolički dom u Kaštel Novome, dogovorili suradnju jer je tamo postojao jedan stari stol i tu smo prve učenice i učenike dovodili na treninge. Svaku godinu smo pokušavali dovoditi veći broj djece pa je iz godine u godinu ta priča sa stolnim tenisom sve više rasla.

dr.sc. Ante Burger, učitelj TZK-a

Učenice OŠ Bijaće na državnom prvenstvu
Brojni trofeji potvrđuju naš uspjeh
Objavljeno

31. Eko-natjecanje

Osnovna škola Bijaći već je dva puta odnijela nagradu u kategoriji „Najljepši školski vrtovi u Republici Hrvatskoj“ za čiju su organizaciju zaslužni HRT, Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo poljoprivrede. Naša škola je i dobitnica Cvjetne zastave. 8. svibnja 2018. posjetili su nas članovi Povjerenstva za provođenje 31. Eko-natjecanja odgojno-obrazovnih ustanova grada Kaštela.

spremačice uloživši trud koji nije ostao nezamijećen. Dokaz tome su brojne pohvale koje su nam udijelili Za uređenje školskog vrta bili su zaduženi učitelji i učenici, članovi dvije Eko-grupe te domari i članovi PoEko kutak vjerenstva. S oduševljenjem su zapazili eko-panoe koji u našoj školi postoje još od 90- ih godina 20. stoljeća, a u čijoj izradi sudjeluju vrijedne ruke i domišljati umovi naših učenika i njihovih učitelja i razrednika. Eko-duh naše škole nijednog člana Povjerenstva nije ostavio ravnodušnim. Svaki član OŠ Bijaći može se osjećati ponosnim zbog 1. nagrade osvojene zahvaljujući ekološkoj osviještenosti čiji se odraz može vidjeti na primjeru našeg školskog vrta.

Marita Dadić 8.c

Objavljeno

Dica i ČAkavica – 8. susret djece i učenika ČAkavaca

U Gradskom kazalištu lutaka u Splitu, 18. svibnja 2018. održan je 8. susret djece i učenika ČAkavaca Dica i ČAkavica.

U ime organizatora DV Radost iz Splita nazočne je pozdravila koordinatorica odgojiteljica savjetnica Zvjezdana Čagalj.

Idejna začetnica ovog tradicionalnog projekta Dica i ČAkavica, prof. Jadranka Šošić, ravnateljica OŠ Bijaći, zahvalila je domaćinima na organizaciji, a mentorima, ravnateljima dječjih vrtića i škola, kao i roditeljima, na uloženom trudu i podršci u održavanju ove manifestacije. Iskazala je svoje zadovoljstvo brojnošću sudionika te podsjetila na važnost očuvanja čakavice što je temeljni cilj susreta Dica i ČAkavica…

 

Svojom nazočnošću manifestaciju je podržala dr. sc. Nansi Ivanišević, voditeljica Odsjeka za prosvjetu i kulturu u Uredu državne uprave, a predstavnik Splitsko-dalmatinske županije prof. Ante Radovčić naglasio je da će Županija i dalje podržavati ovu hvale vrijednu manifestaciju koja okuplja mentore i veliki broj djece koja su zalog za budućnost i jedini put za očuvanje tradicije, kulture i jezika kao identiteta svakog naroda. Posebno je pohvalio OŠ Bijaći i ravnateljicu Jadranku Šošić za dugogodišnje organiziranje ČAkavskih večeri te promicanje ovih temeljnih vrijednosti i prenošenje ljubavi za nacionalnu baštinu i jezik na brojne generacije učenika tijekom proteklih 27 godina.

 

Na 8. susretu Dica i ČAkavica predstavili su se mali ČAkavci, učenici iz splitskih, kaštelanskih i trogirskih škola, dječji vrtići iz Splita, Kaštela te iz Hvara i Jelse s otoka Hvara – više od 100 djece i 21 mentor.

Upečatljivom izvedbom pjesme Dalmatino, povišću pritrujena, autora legendarnog Ljube Stipišića Delmate, program je započeo Matej Katunarić, maturant kaštelanske Srednje škole Braća Radić.

Brojna publika s oduševljenjem je pratila raznolike izvedbe djece i učenika na čakavskom narječju koji su svojim zanimljivim, originalnim, dječje vedrim i iskrenim  nastupima pokazali nazočnima svoje umijeće recitiranja, glume, plesa i pjevanja na jeziku svojih predaka.

 

OŠ Bijaći su predstavile recitatorice iz 3. d razreda  Ana Djirlić i Ana Milan te školski zbor Bijaćki slavuji koji je izveo pjesmu Triba čuvat ČA nan je dano koju je napisala učiteljica Ivana Lukas Bartulović, a uglazbio Ivan Cinotti, prof. glazbene kulture.

 

Manifestaciju su svojim nastupom uveličali i gosti: mlada sopranistica Tea Požgaj uz glasovirsku pratnju Josipa Tomasovića.

Posebno je dojmljiv bio nastup dr. sc. Drage Štambuka, liječnika, diplomata, pjesnika, publicista, utemeljitelja manifestacije Croatia rediviva ča-kaj-što koji je istaknuo važnost njegovanja jezika te pročitao svoju pjesmu na čakavici posvećenu majci koju je netom sahranio.

Milan Lakoš, glumac amater s otoka Hvara pročitao je pjesme Jure Franičevića Pločara i Hanibala Lucića, hvarskih čakavskih pjesnika, a glazbenik Oliver Rogošićpokazao je umijeće izvedbe na tradicijskim instrumentima te glazbenom pratnjom upotpunio većinu izvedenih točaka.

 

I ovaj 8. susret djece i učenika ČAkavaca  potvrdio je da su ljepota i duh čakavice još uvijek među nama i da je mladi prihvaćaju i vole, da su naše lipe riči i jazik još u našim domovima i našim srcima. Tu vrijednu baštinu koju su nam ostavili naši preci dužni smo sačuvati, njegovati i podariti našoj djeci.

Svi smo istinski uživali u ljepoti ČAkavice, našeg najstarijeg govora  iz usta naše djece.

Ukratko, bio je to praznik ČAkavice. Možemo samo zahvaliti organizatoru i poželjeti još puno ovakvih susreta u kojima će djeca pokazati svu raskoš svojih talenata.