Objave

Objavljeno

Seminar Hrvatskog debatnog društva

Hrvatsko debatno društvo organiziralo je 4.studenog 2017. seminar za zainteresirane učenike osnovnih škola u Osnovnoj školi Mertojak u Splitu. Grupa učenika osmih razreda (Dora Matos, Toni Begonja, Dora Vušković, Tia Grgin, Tin Gotovac i Kristina Ćuk) zajedno s pedagoginjom škole Ingom Nakićen sudjelovala je na toj cjelodnevnoj edukaciji. Stečena znanja o debati učenici će dalje primjenjivati kroz radionice s različitim tezama i temama debatiranja čime će se pripremati za natjecanja u debati.

 

Ivana Pavlinović, 7.a

Objavljeno

Otvoren novi Centar izvrsnosti

Trkom do znanja

Dana 4.studenog 2017. predstavnici Splitsko – dalmatinske  županije svečano su otvorili, uz onaj matematički koji je pokrenut prošle godine, još dva centra izvrsnosti – Centar izvrsnosti iz robotike i Centar izvrsnosti nove tehnologije. Svečanosti su prisustvovala dvojica naših učenika, Roko Bruno Donkov (8.d) i Emanuel Bajamić (5.b) koji su ovogodišnji polaznici Centra izvrsnosti iz matematike.

Matematika je naša jača strana

Emanuel je imao direktan ulaz u CI bez testiranja zahvaljujući osvojenom 3. mjestu na Županijskom natjecanju iz matematike prošle godine. Roko je, pak, drugu godinu zaredom, pomeo konkurenciju na testiranju, riješivši inicijalni test s točnošću preko 90%.

Mladi genijalci će tijekom 15 subota u. rješavati logičke zadatke, matematičke probleme i dodatne sadržaje koji se ne rade u redovnoj nastavi, te na takav način stjecati i razvijati matematičke vještine koje će im sigurno trebati u daljnjem školovanju.

Anamarija Budiša 7. a

Sudionici centra izvrsnosti: Emanuel Bajamić i Roko Bruno Donkov
Objavljeno

DRUGA STRANA MEDALJE

Hrvatska vs. Australija

Sve je rjeđi slučaj povratka Hrvata u njihovu domovinu. Stoga nas je zanimalo kako oni sada doživljavaju svoj život. O tome i usporedbi života u Hrvatskoj i vani upitali smo Juru Putnika, učenika 7. razreda naše škole.

 

Hrvatska je mnogo manja zemlja od Australije. Život u manjoj zemlji je bolji dok polovica Australije nije naseljena jer je na tim područjima prevruće i nema dovoljno vode. Mnogo je više velikih gradova u Australiji zato što se sastoji od više država. Gradovi su prenapučeni, previše je prometa i zrak je zagađen. Uživao sam živjeti u Adelaideu jer je to mala, mirna država i nismo živjeli u velikom gradu.

 

Prednosti života u Hrvatskoj

To je ujedno i razlog zašto uživam ovdje u Hrvatskoj. Ovo je mala država s malim gradovima kao i Adelaide. Lijepa je i nije zagađena. Uspoređivati plaže u Hrvatskoj s plažama u Austaliji je besmisleno. To je kao da uspoređujete hrpu smeća s potpuno novim, vrlo skupim uređajem. Hrvatska ima puno bolje plaže. Ipak ima i negativnih strana. Ovdje dolazi previše turista i čini se da se njihov broj svaku godinu povećava. Bez obzira na tu činjenicu, Hrvatska ima izvanredne i zadivljujuće plaže. Možeš plivati koliko god daleko želiš jer nema morskih pasa i drugih opasnih morskih stvorenja.

Jednako kao i plaže, bilo bi besmisleno uspoređivati hranu dviju država. Australija ima neke prednosti zato što je to multikulturalna zemlja i ima vrlo bizarne vrste hrane. Ako to izuzmemo, hrana u Australiji je prilično obična. Sastoji se većinom od ribe i krumpirića te hot dogova. Morska hrana, također, nije baš dobra. Riba je prilično loša, nikada nije svježa i bezukusna je. Ovdje u Hrvatskoj hrana je potpuno drugačija, a morska hrana je iznimno ukusna, osobito način na koji je pripremljena.

 

Druga strana medalje

Ljudi u Hrvatskoj su također drugačiji, ali ne u lošem smislu. Mnogo su ljubazniji i srdačniji nego igdje u svijetu. Djeca su također drugačija. Smirenija su, opuštenija i pametnija od većine djece u Australiji.

Obrazovanje je također puno bolje ovdje nego u Australiji. Australski učitelji su vrlo bezobrazni i srditi prema učenicima kada ih traže pomoć, skoro ništa ne tumače. Obrazovanje je toliko loše da dvanaestogodišnjaci jedva znaju čitati i pisati.

 

Nedostaci života u Hrvatskoj

Sve je ovdje izvrsno osim jedne stvari. U usporedbi s drugim državama, uključujući Australiju, Hrvatska zaostaje. S obzirom da dolazim iz zemlje koja je prilično moderna, to mi je jako čudno. Vjerujem da će s vremenom uhvatiti korak s drugim zemljama.

 

Dom je tamo gdje je obitelj

Moji roditelji i ja smo s vremenom postali jako usamljeni u Australiji jer nismo imali obitelj tamo. Bili smo sami i zato smo se odlučili preseliti u Hrvatsku gdje živi cijela naša obitelj.

Jure Putnik, 7.d

Objavljeno

Vrijednost iznad svih drugih vrijednosti – TRIDESET GODINA PRIJATELJSTVA KAŠTELA I LINDLARA

Grad Kaštela ima 8 gradova prijatelja s kojima već godinama njeguje dobre odnose.

Među njima je i Grad Lindlar koji se nalazi u njemačkoj saveznoj državi Sjeverna Rajna – Vestfalija.

Vjerni prijatelji

Povodom 30. godišnjice prijateljstva, u Lindlaru je organizana prigodna svečanost kojoj su nazočili predstavnici kulturnog i društvenog života Lindlara, predstavnici Grada Kaštela na čelu s gradonačelnikom Denisom Ivanovićem, mješovita klapa Sedam Kaštela, predstavnici Turističke zajednice Kaštela, Muzeja grada Kaštela, članovi Odbora za međugradsku suradnju i ravnateljica OŠ Bijaći Jadranka Šošić kao predstavnica škola koje su sudjelovale u razmjeni učenika.

Njemački Kaštelanin

Gradonačelnik Denis Ivanović na svečanosti je poručio kako je teško nabrojati sve ostvarene projekte, no ističe kako je jedan svakako perjanica, a to je školska suradnja između naših škola. Upravo je ta suradnja zbližila mnoge naše obitelji. Puno je onih koji su dali veliki dio sebe da ova suradnja potraje, onih koji su je poticali i kad bi posustala. Posebne zahvale gradonačelnik je uputio gospodinu Robertu Wagneru, za koga kako kaže više nismo sigurni  je li on iz Kaštela ili iz Lindlara. Gradonačelnik je naglasio da je odgajan  u duhu prijateljstva s Lindlarom, a svjedok je njihove nesebične pomoći u ratno doba i u doba pristupanja u EU i u brojnim humanitarnim akcijama. U ime Grada Kaštela gradonačelnik je dao obećanje  kako će ovo prijateljstvo, ne samo potrajati, nego i rasti.

Trajna povezanost

Povodom 30 godina prijateljstva između Kaštela i Lindlara na svečanom kulturno – umjetničkom programu, otvorena je izložba koja prikazuje najznačajnije projekte koji su u Kaštelima i Lindlaru realizirani za vrijeme trajanja prijateljstva između ovih gradova.

Predstavnicima Lindlara na poklon je uručen mramorni sat od bračkog kamena na kojima prišu sati od početka prijateljstva, a predstavnici Kaštela dobili su monografiju sa svim fotografijama od početka prijateljstva.

 

Mia i Ela Alerić  8. b

Kaštelanski-gradonačelnik-u-društvu-kolege-iz-Lindlara
Rasplesane-domaćice
Ravnateljica u društvu s Herbertom Reulom, ministrom unutarnjih poslova pokrajine Nordrhein-Westfalen
Objavljeno

Daroviti učenici – Tia Grgin

Tia Grgin (8.a) piše za Kapljice od petog razreda. Obožava čitati pa svoje dojmove o pročitanim knjigama iznosi u Čitalačkom kutku. No nije se istaknula samo u toj rubrici. Naime, pažnju plijene njezini komentari te literarni radovi. Zapažena je u debatnim radionicama, redovito sudjeluje na smotri LiDraNo (literarni i novinarski izraz), a prošle je godine dovršila pisanje svoje (prve) knjige. U nastavku donosimo ulomak iz njezina znanstvenofantastičnog romana Brooke i tajna pješčanog sata.

Brooke i tajna pješčanog sata

Pješčani je sat generacijama bio najmoćniji predmet u svemiru, no dolazi do kvara i do skorog uništenje svih planeta. Zemljanki Brooke podarena je zadaća da otkrije tajnu pješčanog sata i pritom spasi milijune života od vječnog ništavila…

Ulomak romana

(…) Nije bilo teško zaključiti za kojom su vrstom stvari Brooke i Dim upravo krenuli u potragu. Zaustavili su se ispred sumnjive staromodne trgovine skrivene u mreži uskih sporednih ulica. Ne bi se reklo da je svrha ovog mjesta bila prodaja da nije bilo drvene ploče na kojoj je ukrasnim zlatnim slovima stršila nakupina znakova koji su simbolizirali prodaju. Još od malena polubog je bio upoznat s mnogim vrstama jezika i različitim načinima pisanja, ali ovo je bio jedan od lokalnih jezika koji je jedva govorila šačica ljudi, a to je samo povećavalo cijelu auru misterija sitne zgrade.

Kad su zakoračili unutra, oglasilo se zvonce postavljeno za obavještavanje o dolasku kupaca, no nitko im nije došao u susret. To je bilo očekivano. Uzimajući to kao znak da je ovaj dućančić uistinu bio zaboravljen u žurbi da njegovi vlasnici spase živu glavu, počeli su razgledavati uokolo. Brooke je tiho pjevušila zaraznu pop pjesmu iz njenog razdoblja na Zemlji dok joj se novi prijatelj pridružio s tihim zviždanjem iako su mu riječi bile u potpunosti nepoznate. Nije prošlo više od minute kada se treći glas pridružio njihovoj simfoniji imitirajući skoro pa savršeno zvuk koji su proizvodili. Zvučao je kao da dolazi iz samih zidova. Prateći melodiju glazbe, Dim je počeo ritmično kucati po zidovima dok napokon nije pronašao šuplju ciglu.

Samozadovoljno se osmjehnuo, pa zatim pomaknuo taj dio zida. Zavirio je u rupu samo kako bi se ubrzo pomaknuo čim je iz otvora počeo nicati plamen koji se vrlo drsko naglo približio njegovoj očnoj jabučici. Vatreno se stvorenje na slobodi raspršilo i pokazalo svoju pravu formu čim je ograničen prostor, u kojem se prije nalazio, nestao. Nevjerojatna ptica niknula je iz vatre i svake sekunde dobivala na svojoj veličini. Perje ptice izgledalo je kao da je bilo dugo vremena umakano u tekuće zlato s dodacima najsjajnijeg srebra vidljivog na rubovima. Tamne oči su sjale kao vrući ugljen i posjedovale nešto u sebi zbog čega su više podsjećale na inteligentno biće nego na nešto što bi priličilo nekoj priglupoj zvijeri. Vatra joj se lijepila za tijelo kao druga koža i time je prijašnje hladnu prostoriju značajno ugrijala. Iz zahvale je glasno uzviknula dopuštajući mnogobojnim perlama koje su dopirale iz njene nutrine da ju nakon mnogo godina napokon napuste. Provela je većinu svog života zatvorena u groznom, uskom kavezu zbog tih perla. Odbijala je podariti svoje blago nekom nedostojnom što joj je otežalo život za tonu, ali sad… Sad je pronašla nekog vrijednog, osjećala je to duboko u sebi. Izletjela je kroz prozor lomeći staklo, no jedino što je osim raznoraznih perla ostavila bilo je jedno jedino pero.

Dvojac je i dalje bio zatečen pa su neko vrijeme samo promatrali prazno mjesto gdje je do maloprije stajala veličanstvena figura satkana od vatre i zlata. Brooke je pažljivim koracima prišla slomljenom staklu i s pažnjom uzela pero. Bilo je teže nego što je izgledalo, a zračilo je neugasivom energijom. Zemljanka se pitala koliko je snažno zapravo bilo to biće ako je moglo letjeti usprkos ovakvoj smetnji. Drugi ju planeti nikad nisu prestali oduševljavati.

„To je svakako bilo nešto“, prokomentirao je njen suputnik kada je pokupio i posljednju vrijednost Vatrene ptice. Zajedno su napustili trgovinu i više se nisu osvrtali. (…)

(ulomak iz knjige Brooke i tajna pješčanog sata)

Objavljeno

PREPOZNATLJIVI HRVATSKI SIMBOL – DAN KRAVATE U OSNOVNOJ ŠKOLI BIJAĆI

18. listopada obilježava se Dan kravate. Kravata je univerzalni i prepoznatljivi hrvatski simbol. Ona ne simbolizira samo Hrvatsku, već i temeljne ljudske vrijednosti, ali i eleganciju i zajedništvo.

Galantnost na djelu

Naši učenici su zajedno s učiteljicama i učiteljima obilježili Dan kravate noseći ih ponosno oko vrata tijekom nastave.

Ne samo što su ih nosili, nego su sudjelovali u učenju vezivanja kravate te su predvorje škole ukrasili brojnim plakatima u ime obilježavanja ovog jedinstvenog hrvatskog simbola. Sa sigurnošću možemo reći kako je većina naših učenika naučila vezati kravatu.

Učenici su kroz izradu plakata i prezentacija doznali puno vrijednih informacija o nastanku kravate još od 17. stoljeća kada su je nosili u obliku marame hrvatski vojnici sudjelujući u Tridesetogodišnjem ratu.

Danas je ona simbol muške elegancije, a važno je znati njena domovina je Hrvatska.

 

Viktoria Vujeva i Ivan Vujeva 8. b

1.c i 3.d
I što sad
Plakat s kravatama

 

Ušminkani nastavnik Petar

 

TO MOGU SAMO PRVAŠI!

1.B O KRAVATI

 

Što je kravata?

Po čemu je i kako dobila naziv?

Zašto muškarci nose kravatu i u kojim prigodama?

Zašto žene ne nose kravatu ili to rijetko čine?

 

Evo odgovora na ta pitanja!

 

KRAVATA JE PREDMET SLIČAN MAŠNI. NOSE JE PREDSJEDNICI DRŽAVA. NOSE IH KADA ŽELE I KADA NE ŽELE. (MARIN BIUK)

KRAVATU NOSI MUŠKARAC. ZATO ŠTO MU TAMAN STOJI. (DUJE CENTNER)

MUŠKARCI NOSE KRAVATU ZATO ŠTO IM LIJEPO STOJE NA TIJELU. (GABRIELA ČALIĆ)

KRAVATA JE DIO ODJEĆE I OBUĆE. MUŠKARCI IH NOSE JER ŽELE DA SU UREDNI. ŽENE IH NE NOSE JER JE TO MUŠKI UKRAS. (GARIEL GRUBIŠIĆ)

MUŠKARCI NOSE KRAVATU ZATO ŠTO JE ZA MUŠKE. NOSE JE KADA  IDU RADIT. MISLE DA SU LIJEPI. (PAULA NIKOLLAJ)

RIJEČ KRAVATA ME PODSJEĆA NA RIJEČ KRUG. ZATO ŠTO IMAJU DVA ISTA SLOVA NA POČETKU:  K, R. (MARKO RUŽIĆ)

KRAVATA SE NOSI U CRKVU KADA SE NEKO ŽENI PA SE ŽELI SLIKAT. (MARIO LOZO)

TATA I MAMA NOSE KRAVATU KADA JE DAN KRAVATE. (MARI PERA)

KRAVATA JE NEŠTO ŠTO SE OBJESI NA VRAT. UKRAS JE ZA MUŠKARCE. ŽENE IH NE NOSE JER SU LIJEPE SAME PO SEBI. (ROKO ROMIĆ)

Objavljeno

SVE NAS MANJE IMA TU…GODINU PO GODINU….

INTERVJUI BIVŠIH UČENIKA NAŠE ŠKOLE

Svaki mjesec doznajemo da se netko od naših prijatelja, poznanika i kolega seli u inozemstvo u potrazi za boljim životom. Posvuda u medijima čujemo reakcije odraslih, njihova očekivanja, težnje, nade. No, znamo li što mladi misle o tome? Kako se oni nose s činjenicom da im se život preko noći promijenio? Odgovore na ta pitanja pokušali smo doznati od troje bivših učenika naše škole koji su svoju domovinu zamijenili nekim novim, za njih boljim mjestom stanovanja.

Laura Šuljić djevojčica je od 13 godina koja se prije više od dvije godine odselila u Norvešku.

1.Koji su razlozi tvoje selidbe?

Moji roditelji su pronašli posao u Norveškoj te su mi selidbom htjeli omogućiti bolje školovanje.

2.Kako si se osjećala kada si saznala da se seliš?

S jedne strane osjećala sam se tužno, a s druge strane sretno. Tužna sam bila jer sam se morala rastati od prijatelja i rodbine, a sretna jer sam znala da me čeka bolje školovanje.

3.Jesi li htjela otići i ostaviti svoj život ovdje?

Ne zato što se nisam htjela odvojiti od svojih prijatelja i rodbine.

  1. Kakav je bio tvoj dojam prvog dana u stranoj zemlji?

U početku mi se nije sviđalo, grad je bio velik i nisam se baš dobro snalazila. Ljudi su mi bili nepoznati i osjećala sam se kao da tu ne pripadam.

5.U čemu se razlikuje tvoj život sada od onoga prije?

Ne razlikuje se baš puno, osim što imam nove prijatelje.

6.Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske?

Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji.

7.Usporedi školovanje tu s ovim ovdje. U kojoj školi ti je bolje i zašto?

U Norveškoj je školovanje bolje jer je puno opuštenije i osjećaš se kao doma. Ocjena nema do 8.razreda.

8.Kakvim ti se čine naši vršnjaci tu?Razlikuju li se od nas ovdje?

Ne razlikuju se puno, osim što te u Hrvatskoj osuđuju po izgledu, a ovdje će te svi prihvatiti onakvim kakvim jesi.

  1. Planiraš li se vratiti u Hrvatsku ili ostati u Norveškoj?

Nisam baš o tome razmišljala, ali imam želju studirati u Splitu pa ću se, vjerojatno, vratiti.

  1. Što savjetuješ svojim vršnjacima koji su u sličnoj situaciji?

Pokušajte se što bolje uklopiti u društvo i priviknuti se na novi život. Steknite nova prijateljstva i uživajte u onome što imate.

 

Anamarija Budiša 7a

NORVEŠKA

Službeni naziv: Kraljevina Norveška.

Površina: 385 252 km2

 Broj stanovnika: 5,2 milijuna

Glavni grad:Oslo

Klima:polarna

Valuta:norveška kruna

Službeni jezik:norveški, laponski (sjeverni dijelovi)

Zanimljivosti: Najrjeđe naseljena država Europe.

Stanovništvo se pretežno bavi ribolovom.

Turistima je najprivlačnije krstarenje fjordovima.

 

Anamarija Budiša, 7.a

Objavljeno

Jesen u Kaštelima

Manifestacija Jesen u Kaštelima održala se 14. listopada 2017. na Brcu u Kaštel Kambelovcu. u organizaciji Turističke zajednice Grada Kaštela i Grada Kaštela u suradnji s kaštelanskim udrugama i odgojno – obrazovnim ustanovama. Manifestacijom su obilježeni Svjetski dan hrane i Dani kruha – dani  zahvalnosti za plodove zemlje. Na izložbenim štandovima škole, vrtići, udruge i proizvođači predstavili su krušne proizvode i plodove zemlje. Održana je i izložba slika slikanih vinom u Bratskoj kući u Kaštel Kambelovcu. Manifestacija je imala humanitarni karakter – prikupljala su se sredstva za kaštelanske beskućnike o kojima skrbi Udruga Sv. Jeronim iz Kaštel Gomilice.

 

Lucia Pera, 6.b

Objavljeno

ŠENOINA ŠKOLA ŽIVOTNE MUDROSTI

Mnogi danas pokušavaju ušutkati našu viku. S vremenom naš urlik izgubi svoju glasnoću sve dok nam šapat ne postane uobičajena razina govora, a kasnije izgubimo i to. 

„Znaj, jezik, srce nek su vazda isto.“

U teoriji je to mnogo lakše nego u stvarnosti. Društvo je tvrdoglavo, njeguje stavove koji kao da su većini pričvršćeni za um još kod začeća. Mnogi misle da smo pri rođenju zaštićeni od zla, ali čim smo se stvorili, već smo bili osuđeni na život u svijetu prepunom prolivene krvi. Neke će se ideje zauvijek vrtjeti u našoj polusvijesti, a pitanje je kako ćemo biti svoji s neprestanim vanjskim utjecajem… Ne možemo. Vanjski utjecaji bitno određuju kakvom ćemo osobom postati. To je neizbježno jer, da smo rođeni na drugoj lokaciji u drugo vrijeme, vjerojatno se ne bismo prepoznali.

Na trenutak razmislimo koliko je zapravo teško biti netko različit u svojoj zajednici. Ljudi uvijek imaju određenu dozu očekivanja od svojih bližnjih, a to podrazumijeva nešto osobnosti i uvjerenja koje trebaju pridobiti. U najbolju će ruku takvi pojedinci dobiti prihvaćanje, možda čak i razumijevanje do neke razine, ali prije toga će se morati opeći više puta i nakon svega toga ipak većinom biti neshvaćeni i kritizirani. Raznolikost je upravo ono što treba modernom društvu. Različite vjere, stavovi i perspektive moraju postojati kako bi nam ujedinjene pružile širu sliku koju samo jedna zamisao ne može ponuditi.

„Ni desno, ni lijevo da se nisi mako / Već ravno pođi dok te nosi svijetom.“

Ovaj Šenoin citat meni ne govori nužno o praćenju svog puta, već nedopuštanju većini da utječe na ishod našeg putovanja. Pri svakoj doista važnoj odluci trebali bismo se konzultirati sa svojim najbližima, ljudima koji su nam prirasli srcu kao nitko drugi, ali čak i nakon toga, kada nam iznesu svoje stavove i pomno nam objasne svoje gledište, ne bismo smjeli dopustiti da njihov lavež nadjača naš. Malo sebičnosti nije grijeh kada je sve što želiš samo trunka izbora. Mnogi se plaše biti svoji, ne samo zbog šire okoline nego i zbog reakcije svojih voljenih. Kako biti svoj ako znamo da će to razočarati sve važne ljude u našem životu?

„Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska.“

Naši roditelji, ljudi koji nam žele najbolje, koji su nam sve omogućili, naši prijatelji koji nas poznaju, koji su s nama prošli kroz dobro i zlo, istinu i laž, sunce i kišu, uvelike su utjecali na ono što jesmo, ali ne bismo se trebali zatvarati unutar sebe zbog njih. Ljubav je riječ koju mnogi koriste, ali samo rijetki razumiju. Nismo ni svjesni koliku moć ta jedna riječ posjeduje. Ljubav nije slijepa, ona znači vidjeti sve greške u čovjeku, a ipak misliti da je predivan. Ako voliš nekoga različita mišljenja ili ponašanja, to nije problem.

„Ti gledaj da l’ i duša zlata vrijedi

Pa budi svoj!“

Objavljeno

SAMO BUDI SVOJ!

„Budi svoj! Budi jedinstven! Ostani vjeran sebi! Njegujmo različitosti!…“ Ove i slične rečenice ohrabrenja često čujemo, sa svih strana ljudi drže hvalospjeve originalnosti, raduju se što smo međusobno svi drugačiji i ističu da bismo trebali učiti jedni od drugih. Ali ipak, „svijet je samo svijet i ljudi tek su ljudi…“

Svijet i ljudi koji teško teoriju primjenjuju u praksi, svijet koji upućuje na ispravno, moralno djelovanje, no ponaša se kao krdo neobuzdanih životinja. Ljudi koji su u stanju biti savršeni uzori dok su pod povećalom, no i sami znaju da se u ključnim situacijama ne vode savješću, već ih društvo lako preobrati. Ako mi ne vjerujete, osvrnite se oko sebe!

Pravi i krivi izbori

Koliko primjera diskriminacije uočavate? Kladim se da vam prsti jedne ruke nisu dovoljni za nabrojati. Kakav je položaj bilo koje osobe koja pripada bilo kojoj manjini? Kakav je položaj onih koji se ne uklapaju u društvo? Onih koji imaju krive tenisice, krivu boju kože, krivi naglasak, krivu građu tijela ili zauzimaju drugačije stajalište u odnosu na ostatak društva po bilo kojem pitanju. Počnimo s dva glavna tabora, religijom i znanošću. Ne dao ti Bog da si rođen u prosječnoj hrvatskoj (barem u teoriji) religioznoj obitelji, a umjesto u Velikog Stvoritelja vjeruješ u biološku i kemijsku evoluciju ili pak u obitelji uglednih znanstvenika otkriješ svoju sreću u Crkvi! Što ako ti je u razdoblju razvitka u majčinoj utrobi nedostajalo određenog spolnog hormona pa se to odrazi na tvoj centar za parenje? Ne valjaš! Što ako se pojaviš u otmjenom društvu bogataša i njihovih ženica, koje budnim okom u svakom trenutku prate modu, u čizmama iz prošle sezone? Neprikladno! Sramotno! Čak ako se tebi te čizme sviđaju, oprosti, nabavi si slične iz ovogodišnje ponude.

Glavu gore

No nije sve tako crno! Ima i onih koji i po društvenim normama zavrjeđuju pravo na različitost. To se odnosi, naravno, na one na višim položajima u društvu, bogate i slavne čiji glas odjekuje s radija i TV-a, čiji se modni odabiri prate u dnevnim novinama, a skandali povlače kroz razgovore mjesecima. Oni mogu iz kuće izići u kućnim papučama, kombinirati Adidas trenirku uz Versace majicu i potpetice od 15 centimetara dok im je na licu trag paste za zube, a svi će ipak htjeti njihov autogram.

Naposljetku možemo samo zaključiti da nismo ovlašteni biti svoji, drugačiji, ako nismo poznati široj javnosti i ne možemo si priuštiti vilu s bazenom. Ili ipak možemo? Ma, možemo! Ionako nismo sposobni u potpunosti potisnuti stvarnog sebe tako da je najpametnije prepustiti se i ne mariti za krive poglede i podsmjehe. Je li nam bitno uopće što o nama misli licemjerno društvo? „Oj, budi svoj!“

Kristina Ćuk, 8.a