Kapljice – OŠ Bijaći – Stranica 64 – Digitalni školski list OŠ Bijaći

14. listopada 2017.13. ožujka 2019.

Hvala ti, more!! – 3. godina projekta Plavi svijet

U OŠ Bijaći u školskoj godini 2015./2016. pokrenut je projekt pod nazivom Plavi svijet.

Nositelji projekta jesu aktivi biologije i kemije, razredne nastave i likovna grupa.

Glavni cilj projekta je upoznati morski svijet te sve njegove blagodati i povećati razinu ekološke svijesti kod učenika OŠ Bijaći. Time bi se učenicima ukazala važnost održivog razvoja i njegove prednosti.

Puževi i školjkaši Jadrana

Krovna tema u školskoj godini 2016./2017. bili su puževi i školjkaši Jadrana. Tada je prikupljena impresivna zbirka školjaka i puževa Jadranskog mora koja je prezentirana i trajno izložena u predvorju škole. Zbirku su izradili učenici članovi EKO – grupe i profesorice A. Lukas, D. Ćubić i D. Marin.

Jadranska flora

Glavna tema projekta ove školske godine 2017./2018. je Jadranska flora slijedom čega će se aktivnosti usmjeriti k biljnoj raznolikosti našeg podmorja.

Na tu je temu u OŠ Bijaći 13. listopada održan i projektni dan u povodu Svjetskog dana hrane koji se obilježava 16. listopada.

Projektni dan 13. listopada

U pratnji A. Lukas, prof. i I. Beretin Mornar učenici, članovi EKO – grupe posjetili su malu ribarsku luku u Kaštel Štafiliću i Divuljama gdje su im g. I. Mornar i grupa ribara organizirali posjet ribarskom brodu. Usput su im i otkrili tajne dobrog ribarenja.

U svim razredima sa svojim učiteljima/razrednicima učenici su imali sat posvećen krovnoj temi. Socijalni pedagog A. Županović je s učenicima izrađivao ribarske čvorove, a neke je od njih naučio i tehnike vezivanja osnovnih čvorova koji se koriste u ribolovu.

Uz aktiv učiteljica biologije i kemije navedenim aktivnostima je koordinirala i voditeljica smjene S. Mikelić.

Svi smo se uključili

Održan je i prigodni program koje su pripremile učiteljice razredne nastave Lj. Peran, M. Pažanin, K. Radman, I. Peran i I. Lukas Bartulović. U programu su sudjelovali učenici OŠ Bijaći te zbor Bijaćki slavuji pod vodstvom I. Cinottija.

Program je završio power point izlaganjem učiteljice biologije i kemije D. Marin na temu Srdela hraniteljica…

Prigodno tematsko uređenje škole osmislile su T. Zokić i B. Vladušić dok su se za ljepotu panoa pobrinuli učenici, članovi likovne grupe i učiteljice N. Fiamengo i M. Tokić.

Miris gradela

Učenici su toga dana naučili i kako peći ribu. Oko 80 kg ribe donirao nam je g. J. Pera, a uz učenike su je pekli domar N. Pera, g. J. Bedrina i M. Ledenko.

Radnice škole srdele su pripremile na različite načine – pohane, u sauri, paštetu, višku i komišku pogaču.

Pizze je donirala konoba Intrada iz K. Novog, a slane srdele i inćune u domaćem maslinovom ulju g. Ž. Dražin.

Predstavljanju projekta i prigodnom programu nazočili su djelatnici OŠ Bijaći, predstavnici roditelja i učenika, zamjenici kaštelanskog gradonačelnika gđa J. Matok Bosančić i g. G. Benutić, g. S. Listeš, predstavnik Agencije za odgoj i obrazovanje i g. M. Šerić, predstavnik Ureda državne Uprave Splitsko-dalmatinske županije, don L. Vuco te predstavnici kaštelanskih odgojno-obrazovnih ustanova i tvrtki.

Ravnateljica J. Šošić zahvalila je svima na odazivu te izrazila zadovoljstvo uspješnim projektnim danom.

Nina Božić Zalčević i Viktoria Vujeva 8. b

4. listopada 2017.13. ožujka 2019.

DJEČJI TJEDAN

Dječji tjedan održao se od ponedjeljka, 2. listopada 2017. do nedjelje, 8. listopada 2017. Povodom čega su se organizirale različite aktivnosti posvećene djeci.

Pod motom „Ljubav djeci prije svega“ obilježavanje je započelo sastankom Vijeća učenika u školskoj knjižnici. Učenici 2.b i 2.c razreda izrađivali su straničnike za knjige koje su ukrasili na svoj kreativan način.

Anamarija Budiša,7.a

3. listopada 2017.13. ožujka 2019.

Razmišljajući o Dugi

Položaj žena nekad i sad

Zahvalna sam svim ženama u povijesti koje su se borile za ono što imamo sad. Trenutačno stanje puno je bolje od onog kakvo je bilo u vrijeme kada je Srna živjela. Da se tako vesela i nemirna djevojčica rodila danas, bila bi prihvaćena.

Žene su tijekom povijesti uglavnom izvlačile deblji kraj. Njihov bi se život vodio oko udaje, brige o djeci, kućanskih poslova i sličnih zadaća koje su se očekivale od ženskog spola. Žene su od malih nogu učili da budu lijepe, pristojne, snalažljive i da je to sve što će im u životu trebati. Što je vrijeme više prolazilo, to su se žene sve više izvlačile iz okova tuđih očekivanja i time postale ravnopravnije muškarcima.

Drukčija od drugih

Zanimljiv je primjer nemirnog ženskog duha lik Srne iz Šimunovićeve pripovijetke Duga, desetogodišnje djevojčice koja je bila spremna odbaciti cijeli svoj život kako bi postala jedna od dječaka. Ona nije marila što bi njenu porculansku kožu obasjalo sunce, nije ju bilo briga ako bi se njena odjeća zaprljala zemljom. Sve što je htjela bilo je trčanje, skakanje, igranje… Željela je sve što gospodske djevojčice poput nje nisu imale, njezino je srce žudjelo za onim što je bila povlastica dječaka. Bila je dijete, bila je vesela, razigrana, nemirna, baš onakva kakva bi djeca trebala biti. Srna nije bila lutkica za ukrašavanje! Bila je mlada djevojka željna avanture, željna sreće i ravnopravnosti s dječacima, željna slobode kakvu je znala da ne može imati…

Tračak nade

Kada je čula legendu o dugi, o tome da bi prolaskom ispod nje mogla postati dječak, njezino se srce ispunilo nadom, a sve druge misli napustile su njezin um. Duga joj je bila jedini put do sreće, mogla joj je ostvariti sve želje i spasiti ju od sudbine kakvu Srna nikada nije htjela… Dok je trčala za svojim snovima, upala je u močvaru i umrla. Nikada nije došla do duge, nikada nije postala dječak, njezina se jedina želja nije ostvarila. No, kada su otkrili njezino tijelo, ona se smiješila. Umrla je sretna, sanjajući da je postala dječak.

Nisu sve žene iste; nekima odgovara život majke i kućanice, a druge žele promjene. Zahvalna sam svim ženama u povijesti koje su se borile za ono što imamo sad. Trenutačno stanje puno je bolje od onog kakvo je bilo u vrijeme kada je Srna živjela. Iako u nekim dijelovima svijeta i dalje ima nepravde prema ženama, mislim da će se i to s vremenom popraviti. Srna kao da nije pripadala onom vremenu… Da se tako vesela i nemirna djevojčica rodila danas, bila bi prihvaćena. Otkrila bi da i djevojčice mogu biti slobodne, otkrila bi da je ženski spol u svim kategorijama potpuno jednak muškom.

Tia Grgin, 8.a

2. listopada 2017.13. ožujka 2019.

DANI KRUHA – DAN UČITELJA

U organizaciji Osnovne škole Bijaći i župe Sv. Petra apostola u Kaštel Novom 1. listopada 2017. u prepunoj župnoj crkvi Sv. Petra svečano su proslavljeni Dani kruha – Dani zahvalnosti, a učiteljima je upućena čestitka povodom Dana učitelja koji se obilježava 5. listopada.

Magdalena Šimera, 6.b

2. listopada 2017.13. ožujka 2019.

Posjet školama u Sofiji u kojima se uči hrvatski jezik

Ravnateljica naše škole boravila je u Sofiji povodom Međunarodnog simpozija ravnatelja škola

Posebno mi je drago što sam kao ravnateljica OŠ Bijaći, a posredstvom predstavnice Hrvata iz Bugarske – ljubazne gospođe Hristine Jankove, predsjednice „Kulturno – prosvjetnog društva Hrvata u Bugarskoj“ uz predsjednika Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola Nikicu Mihaljevića, ravnatelja zagrebačke Osnovne škole dr. Ante Starčevića, posjetila i škole u Sofiji u kojima se uči hrvatski jezik.

Srdačna dobrodošlica

U 102 OU „Panajot Volov“ dočekale su nas dvije lijepe djevojčice odjevene u tradicionalnu bugarsku nošnju s ukusnim toplim kruhom i soli zaželjevši nam tako srdačnu dobrodošlicu uz direktoricu gospođu Rumanu Zdravkovu – Kolevu i zamjenicu ravnateljice gospođu Sabku Popovu i predstavnike učitelja.

Pozdravom – dobar dan – razveselili su nas i prvašići OU „Panajot Volov“ koji su nedavno počeli učiti hrvatski jezik i koji se vesele mogućem posjetu Zagrebu za kojega znaju da je glavni grad Republike Hrvatske.

Dobrodošlica naših bugarskih prijatelja nastavila se i tijekom posjeta 3. SU „Marin Drinov“ gdje nas je dočekao simpatični direktor, gospodin Oleg Mihajlov sa zamjenicom gospođom Ninom Ivanovom i učiteljima, a u kabinetu hrvatskog jezika susreli smo se i s gospodinom Trifonom Pavlovom, predsjednikom građanske udruge „Biskup Josip Štrosmajer“. Bilo nam je zadovoljstvo čuti da u ovoj školi ima više od 100 učenika koji već nekoliko godina uče hrvatski jezik te da je naš biskup Josip Juraj Strossmayer toliko poštovan u Bugarskoj kojoj je bio jedan od značajnijih donatora.

Hrvatski jezik kao izborni predmet

Upoznali smo i gospođu Kaneliju Spasenčovu Kostovu, direktoricu 171 OU „Stoil Popov“ iz Novog Iskara i njezinu zamjenicu gospođu Mariju Pavlovu Božilovu koje žele u svoju školu uskoro uvesti učenje hrvatskog jezika kao izbornog predmeta te posjetiti Hrvatsku kako bismo razmijenili i obogatili međusobna iskustva u odgoju i obrazovanju djece.

Značaj našem posjetu dala je i gospođa Veselka Petkova, zamjenica gradonačelnika distrikta „Novi Iskar“ koja nas je pozdravila u ime gradske uprave, kao i ljubazna gospođa Ljudmila Ivanova, direktorica Kulturnog centra „Otets Paisii“ – gr. Novi Iskar – 1936“ koja nam je s gospođom Hristinom Jankovom bila domaćin u dvodnevnom obilasku, a poslovna žena gospođa Venka Vasileva je iskazala volju za daljnjim sudjelovanjem u zajedničkim aktivnostima predstavnika Bugarske i Hrvatske.

Gradimo most prijateljstva

Iz Sofije i Bugarske otišli smo puni dojmova o ljubaznosti domaćina i uz – do viđenja – uvjereni da ćemo uskoro nastaviti suradnju i u Hrvatskoj i Bugarskoj putevima koje je utkao hrvatski biskup Josip Juraj Strossmayer, a koje tako predano i s puno ljubavi održava glavna urednica časopisa Hrvatska riječ i članica Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske – draga gospođa Hristina Jankova gradeći mostove prijateljstva među državama i narodima.

Jadranka Šošić, prof.

ravnateljica Osnovne škole Bijaći, Kaštel Novi

25. rujna 2017.13. ožujka 2019.

Dopisnica iz Dublina

Je li trava zbilja zelenija na drugoj strani?

O razlozima odlaska iz Hrvatske razgovarali smo s mladom visokoobrazovanom osobom (profesoricom) koja je željela ostati anonimna (podatci poznati redakciji), a koja godinama nije uspijevala pronaći posao u struci. Donosimo njezinu priču…

Ako očekujete pročitati još jedno pismo osobe koja je napustila domovinu prepuno patetike i ogorčenosti, na pogrešnom ste mjestu. Život je jedna ozbiljna stvar, ali ne treba ga shvaćati toliko ozbiljno. Prestalo mi je biti ugodno živjeti u svijetu u kojem se još uvijek vode davno završeni ratovi, u kojem je važno kojoj stranci (ne) pripadaš i u kojem se znanje i marljivost cijene samo dok ne napustiš sveučilište. U tom sam trenutku sasvim lako, kao i tisuće prije i poslije mene, kupila kartu i otišla. Bez previše pompe i oproštaja, jednostavno kao da ideš na kavu u lokalni kafić.

Nešto je trebalo učiniti

Živimo u jednom velikom selu, u Europi otvorenih granica. Bilo bi suludo tu mobilnost ne iskoristiti na najbolji mogući način. Možeš odlaziti i vraćati se dok ne osjetiš da si na pravom mjestu. I onda jednostavno otputuješ. Zasad u jednom smjeru. Država ne tuguje zbog toga. Vjerojatno neki činovnik u mračnoj sobi uz šalicu kave smišlja način kako bi mogao početi oporezivati tvoju plaću u inozemstvu. Ali nije te briga. Sve ratove, bezuspješne prosvjede i fiktivne režije zaboraviš kad tvoj avion sleti na neko drugo tlo.

Nije važno što radiš, važno je samo da imaš priliku raditi i, na kraju krajeva, zaraditi novac koji je, nažalost, neophodan za život. Mladi odlaze jer je jedina prilika koju u svojoj državi mogu dobiti rad u trgovini. Sve mi se više čini da se Hrvatska polako ali sigurno pretvara u jedan veliki shopping centar u kojem ćemo u skoroj budućnosti u jednoj smjeni raditi, a u drugoj smjeni provoditi svoje slobodno vrijeme.

Poruka mlađima

Čovjek nije otok. Ni kuća ni stablo. A život nije nešto što bjesomučno vežeš uz prostor. Život je ono što i kako živiš, a ono što jesi i što voliš, svejedno ljubomorno nosiš u srcu. I ono je tamo gdje si ti. Svi mi možemo promijeniti (barem svoj) svijet. Umjesto u prošlost gledajte u budućnost. Prihvatite tehnološka čuda koja imate na dlanu i istražujte. Kada odabirete srednju školu, ne idite linijom manjeg otpora nego razmislite što se traži. Treba li svijet još filozofa ili stručnjaka za informacijske tehnologije? Otkrijte svoj potencijal i razvijte ga pa budite stručnjaci u onom što radite i uživajte u tome.

Zemlja znanja? Ne može postojati bez onih koji cijeli život uče i razvijaju se. To budite vi! Vjerujte svojim roditeljima koji vam kažu da možete sve. Jer možete, ako se dovoljno potrudite.

A trava je zbilja zelenija kad si sretan i ispunjen kao osoba i profesionalac, a sreća se, srećom, ne veže uz mjesto prebivališta.

IRSKA

Službeni naziv: IRSKA

Površina: 70 273 km²

Broj stanovnika:oko 4.588.252 milijuna

Glavni grad: Dublin

Klima: oceanska, s mnogo vlage, velikom naoblakom i malo sunčanih dana

Valuta: euro

Službeni jezik:irski i engleski

Zanimljivosti o državi: – Irska je europska država koju zbog zadivljujućeg prirodnih ljepota nazivaju još i smaragdnim otokom

Dublin se ponosi činjenicom da ima jedan pub na svakih 100 stanovnika glavnog irskog grada
Drisheen je nacionalno irsko jelo. Riječ je svojevrsnom tipu krvavice koji se radi od svinjskog mesa, kravlje, svinjske i ovčje krvi, kruha, zobenih pahuljica i masnoća.

Lucija Topić, 6.b

5. rujna 2017.13. ožujka 2019.

DOBRODOŠLI, PRVAŠI!

U ponedjeljak, 4. rujna 2017. započela je nova 2017./2018. nastavna godina.

Prigodan program dobrodošlice pripremile su učiteljice prvih razreda, a učenici petih razreda izveli su prigodne recitacije, igrokaze i plesne točke. Školski zbor izveo je himnu naše škole U našoj školi dijete se voli.

Na kraju programa uslijedila je prozivka prvaša i zajednički odlazak u razred. Ove godine upisano je 100 prvaša.

Lucija Topić, 6.b

5. rujna 2017.13. ožujka 2019.

EKSKURZIJA OSMAŠA – Za koga navijaš?

Raspjevani osmaši

28. kolovoza u 8:15 krenuli smo na put iščekivan pola godine. Čim smo se smjestili u autobus na kat, nas čak 78 počelo je pjevati. Budući da smo putovali u Hrvatsko zagorje, pojavila se jedna vrsta diskriminacije vezana za navijače i nogometne klubove (Hajduk i Dinamo). Ne znam koliko je to vrijedno hvale, ali napamet smo naučili „Zbog jedne ljubavi“. S Hajdukom smo stigli i do našeg prvog odredišta – Nacionalnog parka Plitvička jezera. Obišli smo prelijepe slapove i prirodnu baštinu Plitvica. Ondje smo susreli i učenike jedne osnovne škole iz Imotskog. Dino im je uljepšao izlet upoznavajući se s njima jer smo se na Plitvicama zadržali čak 4 sata! Prešli smo brojne stepenice i mostove te skupine turista. Nakon Plitvica odlučili smo odspavati sat-dva do bogatog baštinom Karlovca. Ondje smo posjetili jako zanimljiv akvarij s ribama – Aquatiku. Suveniri su ondje „ludilo“. Čuvali smo ih u ruksacima do Oroslavja i našeg „Zagija“. Hrana je inače ondje bila skoro pa nejestiva, ali disko je odličan! Kao i svi tinejdžeri, obožavali smo disko. DJ je puštao naše glazbene želje i vesele pjesme (uglavnom narodnjake),ali baš onaj pravi party bio je u hotelskim sobama. Sobe su bile u redu i udobne. Prestale su takve biti nakon nas. Sve u svemu, prvi dan je bio zahtjevan, ali i zabavan.

Naši preci u Krapini

Nakon neprospavane noći, posve pospani i ni za što, krenuli smo posjetiti naše pretke u Muzej krapinskih neandertalaca. Ondje smo „prešli“ sve ere postanka Zemlje, od nastanka svemira pa do prvog čovjeka. Kako smo u uvodnom dijelu pogledali jedan film o praljudima, kroz cijeli obilazak malo smo se razbudili i bilo nam je lakše pratiti vodiča. Nakon obilaska muzeja sjeli smo u obližnji caffe/restoran na kavu s razrednikom. Ja sam, poput prave novinarke, njihova umorna i spljoštena lica uredno fotografirala za Kapljice. Poslije Krapine prešli smo „stotinjak“ stepenica do Trakošćana, jednog od najljepših dvoraca u Hrvatskoj. Ondje smo prošli sve prostorije uz vodičeve zanimljive priče o životu u 15.st. Gladni i neispavani krenuli smo na ručak. Poslije ručka uputili smo se prema Lepoglavi. Ondje smo imali priliku pokušati izvesti nešto od čipke i pogledati vrste čipke. Također smo posjetili i ondašnju crkvu. Navečer smo se vratili u naš hotel, večerali i spremali za disko. Druga večer diska nije bila nešto posebna jer većina nije htjela ići zbog istih pjesama ili društva. Unatoč tome, ostatak se odlično zabavio i poslije diska u sobama na „after partyju“.

Nogometna utakmica

Treći smo dan ranom zorom posjetili rodni grad predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. Mnogima od nas bila je velika čast razgledati njegov dom i rodnu kuću. Naravno, i ondje smo se fotografirali i imali smo priliku probati izraditi vazu ili nekakvu zdjelicu od gline. Odmorili smo se i kupili koji suvenir te se ponovno vratili u autobus u kojem smo se vozili do restorana. Obilno smo ručali i na tom smo mjestu malo odstajali i odmorili se. Poslije ručka posjetili smo Veliki Tabor. Naš vodič nam je opisao život u 16. i 17.st. te pokazao Veliki Tabor. Ondje se nismo mnogo zadržavali, već smo opet poslije obilaska kupili koji suvenir i rano krenuli prema hotelu. Kada smo se vratili, nedaleko od hotela održala se nogometna utakmica između nastavnika i nekih učenika. Igralište je bilo prepuno! Svi su željeli gledati taj nogometni derbi. Petra nam je bila toliko uzbuđena da je odigrala ulogu komentatora i prokomentirala cijelu utakmicu. Nažalost, učenici su od učitelja izgubili 4-1. Poraženima je to u disku bila glavna tema pa smo stoga te večeri slušali Hajdukove pjesme.

Predzadnji dan

Donekle naspavani, u četvrtak ujutro, uputili smo se prema spomeniku Seljačkoj buni i ondašnjem muzeju. Ondje smo se fotografirali i nastavili put do Marije Bistrice. Tu smo se zadržali do ručka. Razgledali smo crkvu, poslušali svećenikovu zanimljivu priču o povijesti Marije Bistrice, kupili svetu vodu i dosta suvenira. Crkva je barokna i na nekim dijelovima pozlaćena. Pomolili smo se za sve ljude na svijetu, uključujući naše najmilije. Nakon Marije Bistrice išli smo u Varaždin. Vodič nas je poveo kroz sam grad, a imali smo priliku vidjeti i gradsku vijećnicu, „Grad anđela“i prelijepo ukrašenu katedralu. Fotografirali smo se ispred palače Drašković. Posjetili smo i slavno varaždinsko groblje i odslušali zanimljive povijesne pričice o njemu. Spomenula sam „Grad anđela“; naime to je jedan skučen prostor na jednom od varaždinskih trgova. Ondje se nalazi preko 20 anđela koji su,uz bicikle, simbol Varaždina. Nakon anđela, ionako već iscrpljeni večerali smo i zadnju noć proveli u disku. Ta posljednja noć bila je jako emotivna za sve nas i tada smo shvatili koliko smo se zbližili na ekskurziji…Šteta što sve lijepo kratko traje.

Povratak

Došao je i posljednji dan…Poslije tužnih trenutaka i partijanja cijelu noć rano smo ustali i spremili se za obilazak Tehničkog muzeja Nikole Tesle u Zagrebu. Ondje smo poslušali vodiča i prisjetili se tehničke kulture te povijesti i djelomično geografije. Razgledali smo turbine, svakakve strojeve, ali i stari rudnik. Poslije muzeja naš šofer Pero odveo nas je do parka Maksimira i Dinamovog stadiona. Većina se uzbudila zbog navijačke atmosfere koja je obilježila cijelu ekskurziju. Ručali smo ondje, u Maksimiru i do autobusa hodali po kiši. Vozili smo se do ZOO Zagreb. Životinje su bile egzotične i jako simpatične. Njihova staništa su također bila uredna i prilagođena njima. Spominjući živi svijet prisjetili smo se biologije. Zagrebački ZOO je bilo naše posljednje odredište na našoj ekskurziji. Uslijedilo je 5 sati vožnje do Kaštela uz poneka stajanja. Naših posljednjih 5 sati proveli smo najbolje što smo mogli. Uz to sve zabilježili smo dosta „sramotnih fotografija“. Kasno smo stigli u Kaštela. Bili smo izmoreni i iscrpljeni od puta, ali svejedno smo imali dovoljno energije za izgrliti svoje najmilije. Sve u svemu, s sigurnošću možemo reći da je ovo bila najbolja ekskurzija ikad.

Napisale:

Mara Klarić i Viktorija Bilić Kovačević 8.c

31. kolovoza 2017.13. ožujka 2019.

Doviđenja nije zbogom…

OŠ Bijaći ispratila dvoje svojih djelatnika u zasluženu mirovinu.

Svaki rastanak je tužan, a posebice onaj kad se opraštamo od nekog tko je godinama činio naš život ljepšim, zanimljivijim, boljim. Iako smo se potajno nadali da taj trenutak nikad neće doći, ipak je vrijeme učinilo svoje…

Tea Bedrina, učiteljica matematike i fizike, nakon 40 godina rada oprostila se od svojih kolega i učenika kojima će ostati u trajnom sjećanju kao odgovorni učitelj koji je svojim trudom i radom služio za primjer drugima.

Ivana Franića, učitelja glazbene kulture, pamtit ćemo kao veselu osobu, uvijek spremnu na šalu, glazbenog osobenjaka koji nas je često uveseljavao svojim najmilijim oruđem – glazbom.

Ipak, djeca su ta koja su najviše osjetila njihov odlazak. Zbog njih su toliko godina predano i entuzijastično obavljali svoj posao. Stoga smo upravo učenike upitali po čemu će ih posebno pamtiti.

Ivanica Debak, prof.

Dojmovi učenika

Ivan Franić

Simpatičan nastavnik koji je znao i preuzeti ulogu razrednika u kritičnim situacijama. Uvijek je zabavno bilo na satu Glazbene kulture. (Kristina Ćuk, 8.a)
Bio mi je jedan od dražih nastavnika. Voljela bih da nas je još ovu godinu pratio… S njim smo pričali otvoreno kao da nam je razrednik. Pamtit ću ga. (Iva Radun, 8.a)
Bio je odličan nastavnik, pošten i dobrodušan. Poštivao nas je kao i mi njega. Kada se radilo, radilo se; kada se zabavljalo, zabavljalo se. U školi se osjeća praznina otkad ga nema. (Luka Vukelić, 8.a)
Njegovi su satovi bili najbolji. Šalio se s nama, ali bi nam pokazao kad trebamo početi raditi. Kad bismo završili s radom, slušali bismo pjesme. Legenda! (Duje Jurić, 8.a)
Meni je bio najdraži nastavnik. Satovi su mu bili opušteni i zabavni. Kod njega nema jedinice, nego kenjac. Uvijek je imao bijeli Tic-tac te je za marendu jeo Tuc. Fale mi šale s nastavnikom Franićem. (Josip Ilija Perković, 8.a)
Nije davao jedinice, već kenjca i to rijetko. Svakako najbolji nastavnik Glazbene kulture. ( Lana Bikić, 7.a)
Bio je moj najdraži nastavnik u školi. Nazivao bi nas svojim Tintarama što je nama bilo presmiješno. (Antonio Krnić, 7.a)
Nastavnik koji je uvijek bio nasmijan i koji je u svemu pronalazio nešto šaljivo. Uvijek je pokazivao kako nije običan, klasičan učitelj. Kad bi nas ispitivao, rekao bi nam: Pomolimo se! Na zadnjem satu cijeli je razred počastio grickalicama. Silno nam nedostaje. (Luka Jurić, 7.a)
„Sidi down!” – šaljivo bi nas umirivao. (Josip Čolić, 8.b)
Kada bi nam se pokvario instrument, često nas je zabavljao izjavom: ,,Ma kupit će ti ćaća novi sintesajzer.” (Nikola Listeš, 8.b)

Tea Bedrina

Zahtjevna nastavnica koja nam je uvijek davala puno zadaće jer nam je htjela sve najbolje.(Lucia Gruica, 7.a)
Pamtim je po njezinim blicevima kojih smo se bojali. Kad bi nosila rozi sako, znali smo da je dobre volje. ( Anamarija Budiša, 7.a)
Nastavnica koja nam je puno značila. Kad bismo postali nemirni, samo bi uzviknula: Djeco!!!!, a mi bismo znali da je vrag odnio šalu. (Anamaria Roso, 7.a)
Mrzili smo njezine domaće zadaće, no sada kada je otišla, shvatili smo koliko nam je bila dobra. Nitko ne može zamijeniti legendarnu Teu Bedrina. (Andrijana Jurić, 7.a)
Kod nje nije bilo broja dvadeset i pet, već „dvaspet“, u duhu njezinog zavičajnog govora koji je rado njegovala. (Lana Bikić, 7.a)
Nastavnicu Teu ću pamtiti po izjavi: Sve je vama haj, haj.” (Livia Mornar, 8.b)
Kad ne bismo mogli uspješno savladati program, rekla bi nam: ,Pa vi ne možete dobiti dva ni iz trećeg puta.” (Ante Ivančić, 8.b)
Naš nemar često bi popratila rečenica: „Poslije ćeš mi plakati za 2!” (Lara Grolić, 8.b)

8. srpnja 2017.13. ožujka 2019.

27. festival MALI SPLIT

Naši slavuji pod vodstvom učitelja Ivana Cinottija ove godine na Prokurativama spredstavili su se raspoloženoj publici pjesmomJUBAVI TRIBA NAN DAT čiji aranžman i glazbu potopisuje. Ivan Cinotti, a tekst učiteljica Ivana Lukas Bartulović.

Nakon još jednog ‘Malog Splita’ Prokurative su do dugo u noć odzvanjale dječjim smijehom i veseljem jer je po 27. put pobijedila ljubav i dječja pjesma.

Maja Gurdon, 6.b