Pogledajte likovne radove naših učenika
Likovni radovi
BABUSKARA I ŽENTURAČA KOJA NAS JE ZADUŽILA
MARIJA JURIĆ ZAGORKA (2. 3. 1873. – 29. 11. 1957.)
Piše: Kristina Ćuk, 8. a
Jedan od najboljih primjera zatupljenosti i diskriminacije u hrvatskom društvu kroz povijest slučaj je književnice i novinarke Marije Jurić Zagorke, umrle prije 60 godina.
Već smo čuli za previše ljudi koji su se rodili i živjeli ispred svoga vremena. „Da, nažalost, istina“, reći će većina, no koliko je to doista na žalost? Zasigurno, bilo je teško cijeli život biti neprihvaćen, neshvaćen, odbačen samo zato što se ne uklapaš u okvire zajednice i društvenih normi, no tu je veliki paradoks! Takvi su ljudi unaprijedili društvo, ono isto koje ih je odbacivalo i omalovažavalo. Jedan je od najboljih primjera zatupljenosti i diskriminacije u hrvatskom društvu kroz povijest slučaj književnice i novinarke Marije Jurić Zagorke, umrle prije 60 godina.
Nezamislivi nemar
Ženi koja je toliko pridonijela hrvatskom književnom razvitku i otvorila ženama put u novinarstvo, do 2006. nije se znao niti datum rođenja! Kada je knjižničarka i sudionica ženskog pokreta 80-ih Slavica Jakobović-Fribec krenula u rasvjetljavanje Zagorkine prošlosti, od novinara Josipa Grbelje saznala je informacije o njezinom rođenju:
„Marija Jurić, krsnim imenom Mariana, rođena je 2. ožujka 1873. u plemićkoj kuriji Negovec u blizini Vrbovca, kao kći Josipe rođ. Domin i Ivana Jurića, kasatora dobra Negovec u posjedu Ivana grofa Erdodyja, Marijina krsnog kuma.“
Odrasla je na imanju Golubovec nedaleko od Krapine gdje su se Jurići preselili nakon njezina rođenja. Prve privatne poduke primala je na mađarskom jeziku s plemićkom djecom. Iako iznimno darovita i inteligentna, nije joj omogućeno daljnje školovanje, već su je maloljetnu udali i poslali u Mađarsku. Od bračnog je života odustala tri godine kasnije kada je pretrpjela nervni slom i pobjegla u Zagreb.
Zagorkina borba
U Zagrebu ulazi u samostalan i neovisan život te započinje mukotrpan put kao prva hrvatska žena koja se bavila novinarstvom. Zaposlena je 1895. – 1910. u redakciji Obzora, uglednih zagrebačkih dnevnih novina. Tekstove piše pod muškim pseudonimima: Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica. Najpoznatiji, Zagorka, odabire iz ljubavi i empatije prema hrvatskom puku.
Kao njezin poznati mecena spominje se Juraj Strossmayer i pod njegovim pokroviteljstvom 1910. prestaje s novinarskim radom i počinje pisati povijesne romane što potiče rast njezine popularnosti među čitateljstvom. Ti su romani u nastavcima (njih 40) slikovito opisali zaboravljenu hrvatsku prošlost 16., 17. i 18. stoljeća, a izlazili su kao prilog u Jutarnjem listu 20-ih godina. Izlaskom romana Grička vještica i Gordana dobiva u narodu nadimak Grička vila i Kraljica Hrvata. No unatoč rastu popularnosti i prihvaćanju puka, profesionalna kritika i sami kolege nikada joj nisu bili skloni.
Tridesetih godina prošlog stoljeća vraća se novinarstvu i feminističkom pokretu. Samostalno pokreće i uređuje časopise Ženski list i Hrvatica uz koje objavljuje i roman Mala revolucionarka. Sudjeluje i u pokretanju Društva hrvatskih književnica te podupire mlade generacije autorica. Društvo radi i na adaptaciji Šenoinih romana, a njih 14 izvedeno je u HNK do 1940. godine.
Za vrijeme NDH ustaše zabranjuju Hrvaticu i njoj plijene imovinu. Na rubu očaja, pokušala je počiniti samoubojstvo, no i nakon grubog pada opet je ustala i 50-ih godina, iako narušena zdravlja, nastavlja angažman za ravnopravnost žena u društvu držeći brojna predavanja. Širenje feminizma i borba za emancipaciju žena osiguravaju joj još veće neprijateljstvo i zajedljivost od strane muških kolega čija ju je netrpeljivost pratila od početka (Matoša početkom stoljeća, u tridesetima i Krleže). Njihovo omalovažavanje i kreativno izražavanje kroz smišljanje pogrdnih imena za Zagorku (muškobanjasta baba) i dodavanje ružnih epiteta obeshrabruje sve koji su se željeli ozbiljnije baviti njezinim radom dok je još bila živa.
Naknadna pamet
No čitalačka joj je publika i dalje iskazivalo vjernost nadijevajući djeci imena njezinih popularnih likova Siniše, Nere, Gordane i Jadranke, pa i njezino umjetničko ime – Zagorka.
U drugoj polovici 20. st., razvitkom društva dolazi i do postupnog općeg prihvaćanja Zagorkina lika i djela; sedamdesetih se objavljuju njezina sabrana djela, a osamdesetih je vrednovana i kao značajna književnica. Čak se počinje i hvaliti originalan, svjež stil prve političke novinarke. Veliko priznanje dobiva i od pisca i književnog povjesničara Pavla Pavličića u njegovim Pismima slavnim ženama. „Najčitaniji hrvatski pisac nije zapravo pisac, nego spisateljica“, navodi on, dajući joj tako posebno priznanje stavljajući naglasak na bit ženskog roda.
Osim detalja iz života jedne od najznačajnijih žena hrvatske književnosti i pionirke hrvatskog novinarstva, njezine impresivne biografije, neustrašivog duha i nepokolebljive želje za životom, još jednom smo se podsjetili na neke sramotne situacije u društvu. Možemo se zapitati koliko je krive prioritete i vrijednosti imalo primitivno hrvatsko društvo u Zagorkino vrijeme. Dok je naš jezik u opasnosti, jača mađarizacija i borimo se za samostalnost, naši se „muškarčine“ boje pustiti jednu iznimnu ženu među svoje redove. Ženu čiji im je potencijal, talent i žar trebao… No ono pozitivno i ključno za relativno sretan kraj Zagorkine priče jest njezin nepokolebljiv duh i snaga da bude produktivna i plodna na području novinarstva i književnosti, kao i u pokretu za prava žena, unatoč stalnim osudama i napadima zbog kršenja društvenih normi.
Dobro je činiti dobro!
Humanitarna akcija Crvenog križa grada Kaštela “Djeca Kaštela za djecu Kistanja“ održala se u mjesecu studenom i u našoj školi. Dvotjedna akcija završila je 16. studenog kada su djelatnici Crvenog križa preuzeli više stotina prehrambenih i higijenskih potrepština koju se učenici naše škole marljivo pripremali i donijeli u školu. Prodavali su se i bonovi HCK od 1 kune, a prihod je namijenjen učenicima siromašnijeg imovnog stanja.
Magdalen Šimera, 6.b
Vicevi
Odabrao: Paulo Kodžoman, 5.b
Mali Ivica prvi put sjedi u publici i sluša operu.
- Mama, tko je onaj koji maše stapom?
- A zašto prijeti onoj teti?
- Ma ne prijeti joj!
- A zašto onda ona vrišti?
————————————————————————————————
Zakasnio Perica na nastavu i pita ga učiteljica:
- Zašto si, Perica, zakasnio?
- Jer na znaku piše: Uspori, škola.
———————————————————————————————————–
Kaže tata Ivici: „Ako danas iz matematike dobiješ jedinicu, ja i ti se više ne poznajemo!“
Kada se Ivica vratio iz škole, tata ga je pitao:
„Što si dobio iz matematike?“
Ivica: „Tko si ti’“
——————————————————————————————————————
Učiteljica pita Ivicu:
– Mama, učiteljica je danas pitala imam li mlađeg brata ili sestru.
– I što je rekla kad si kazao da si jedinac?
Rekla je: „Hvala Bogu!“
OTVORENO PISMO ODRASLIMA
U čemu je naš problem? Iskreno o odgoju i mentalitetu
Gdje su lica nekadašnjih ljudi što osmijeh nose kao zastavu?
Da pozdravimo sunce što se budi, da prkosimo vašem zakonu.
U ovom gradu uspavanih lica čekamo da stignu promjene,
Krletke su pune žutih ptica. Pjevaju, al nitko ne čuje.
Elemental
Promatrajući društvo u posljednje vrijeme, dolazim do zabrinjavajućeg zaključka. A on me deprimira, zaokuplja mi misli, tjera me da dignem svoj glas. Brinem se i bjesnim jer sam spoznala da nam sa svih strana pokušavaju izbrisati mišljenje, uništiti osobni stav, okrutno ubiti našu osobnost, slomiti nam samopouzdanje, oduzeti hrabrost i učiniti nas nijemim robovima zajednice. U okolini, obitelji i školi tjeraju nas da šutimo, trpimo i radimo po naredbama. Našu se pobunu podcjenjuje čak i ako se bunimo iz opravdanih razloga. Našu se kritiku ne uvažava, ne smatra nas se pozvanima da kritiziramo. Govorim vam o glasu mladih u društvu! Nastoji ga se ušutkati, naša osobnost i mišljenja ne smiju izići na vidjelo.
Čujte…
Da se razumijemo, ne smatram da bi mladi trebali imati glavnu riječ. Naprotiv, poštujem starije, vaše znanje i iskustvo, no smatram da često imate krivi pristup. Mislim da biste nas, umjesto ušutkavanja, trebali poticati i objasniti nam što činimo krivo, raditi zajedno s nama, pomoći nam da ispravimo pogreške i ohrabrivati nas da se borimo za svoje mjesto pod hladnim suncem osuđivačkog društva. Istina je da mi mladi imamo osjećaje koje nismo naučili kontrolirati, nagone koje ne znamo obuzdati i brzopletost koja nas košta. No isto tako imamo želju za životom, talent i spremnost da učimo od onih koji nas znaju podučiti.
Pitam se zašto oni koji govore da društvo i svijet treba mijenjati to ne čine, već i nas sputaju u tome. Zašto ne ići na bolje!? I još jedno pitanje za vas koji nas osuđujete: tko je zaslužan za to kakve su nove generacije? Ne vidite li i nešto svoje krivice? Pa nismo mi iz asfalta izrasli! Roditelj će biti ponosan nakon što disciplinira svoje dijete, nauči ga da bude vrijedno i poštuje druge, no isti taj roditelj neće znati bezobrazluk i hrabrost svoga djeteta oblikovati kao nešto dobro. Neće ga naučiti da pristojno izrazi svoje neslaganje uza sve uvažavanje tuđeg mišljenja, već će ga učiti da šuti, složi se i uklopi u okolinu.
Put u pakao popločan je dobrim namjerama
Zar ne mislite na našu budućnost? Mislite! Zato nas i ušutkavate da nas u budućnosti poslodavac ne bi osuđivao, da ne bismo dobili otkaz ili bili izopćeni iz društva zbog drukčije osobnosti. Zar želite da nam se događa isto što i vama? Da vaše dijete nema hrabrosti ispraviti pogrešku profesora i zbog toga dobije nižu ocjenu? Da vaša kći dobije otkaz kada zatrudni? Da vašeg sina otpuste jer se buni zbog neplaćenih prekovremenih, protiv iskorištavanja? Sve zato što ne znaju dići glas protiv nepravde jer ste ih vi cijeli život učili da šute pognute glave, nesigurni, izgubljeni, prevareni…
No ja u vama, profesorima i roditeljima, i dalje vidim nešto onog djeteta koje je željelo mijenjati svijet, ali su ga odrastanje, poslovi, obveze i brige sputali u tome. I žao mi je kad vas vidim takve jer želim biti okružena ljudima punim života koji slijede svoj moralni kompas. I dok nama govorite kako je važnije biti dobra i sretna osoba nego imati dobar posao i novac, vi ste izgubili sreću i taj poziv u sebi. Zašto se ne biste VI pobunili protiv nepravde koja se nad vama vrši, već drugi vama upravljaju? Zato što su i vas učili da šutite i radite! A to je ključ nezadovoljstva cijelog društva. I vas su ušutkali, ubili vam samopouzdanje tako da nas ne shvaćate ili nas pokušavate zaštititi. Ali nama ne treba takva zaštita! Treba nam potpora, razumijevanje i savjet djeteta u vama da biste gledali nas mlade kako mijenjamo svijet onako kako ste ga i vi željeli vidjeti.
Znam, nasmijat ćete mi se s laganom nostalgijom i suosjećanjem, reći mi da sam još jedno dijete izgubljeno u snovima. Ali, zar mi oduvijek niste govorili da slijedim svoje snove?
Kristina Ćuk, 8. a
PRITISAK U SVIJETU SPORTA
Sport je uistinu borba najjačih. Samo najčvršći i najuporniji preživljavaju. Ako se ne možeš nositi sa stresom, pobjedama i porazima, onda natjecateljski svijet nije pravo mjesto za tebe.
Dobna granica za bavljenje profesionalnim sportom i dalje se nastavlja spuštati. U zemljama koje su opsjednute nekim sportom kao što je Kina stolnim tenisom, neće biti ni najmanje neobično što petogodišnje dijete natjecatelj može pobijediti odraslog rekreativca. Naprotiv, to se očekuje. U školama postoje posebni satovi posvećeni samo jednom sportu. A taj je sport obvezan jer jednostavno nisi pravi građanin svoje zemlje ako ne igraš nacionalni sport. Ako nisi posebno zainteresiran ili talentiran, a želiš iskoristiti svoje vrijeme za druge talente, naprosto ćeš morati prilagoditi svoj raspored još jednoj neželjenoj aktivnosti među ostalima.
Brže, jače, više
U sportu su uobičajena postupna uzdizanja, s jedne stepenice na drugu, ali ponekad pokoji talent zakorači na scenu i već na početku karijere preskoči nekoliko stepenica. Zbog ubrzanog napretka gotovo se uvijek dogodi da se izgubi određena količina djetinjastog uživanja i bezazlenih prijateljskih mečeva zbog naglog uranjanja u natjecateljske vode. Ako ostvarujete dobre rezultate, stalno podižete tuđa, ali i svoja očekivanja. Na prvim natjecanjima ne očekujete ništa, nadate se uspjehu i trudite se igrati. Kako sezona prolazi i broj treninga se povećava, a broj natjecanja smanjuje, počinje panika. Nemate bodova ili pobjeda? Požurite! Sezona uskoro završava, ponestaje vam vremena! Imali ste nekoliko osvojenih susreta? Sad je trenutak da podignete taj broj. No čak i ako ste prvi na tzv. rang listi, stres je prisutan u određenoj mjeri jer ne smijete izgubiti i time sići sa zlatnog postolja.
Pod stresom
Zapravo su sve situacije stresne. Uvijek možete odigrati bolje, te time ostvariti prikladniji rezultat. Kada jedanput osvojiš zlato, nema povratka. Osjećaj je sjajan jer znaš da je to nagrada za tvoj trud, rad i vještinu. Uz senzaciju osvajanja, ta zlatno obojena medalja uza se priključuje nova očekivanja. Roditelji, treneri, prijatelji, ljudi iz kluba, bliža i šira rodbina očekuju od tebe da nastaviš tako unatoč raspoloženju i uvježbanosti. Vjerojatno je istina da u istoj konkurenciji nije nemoguće ponoviti svoj pothvat, ali već iz drugog pokušaja snaga očekivanja i zahtjeva guši te i otežava sve tvoje pokrete. Već si ih pobijedio pa moraš opet, i opet, i opet bez ijednog poraza jer možeš bolje od njih. Možda ti prijašnji uspjesi donesu samopouzdanje, osjećaj slobode i smirenost, ali ipak je takva reakcija dosta rjeđa od druge, stresne. Sport je uistinu borba najjačih. Samo najčvršći i najuporniji preživljavaju. Ako se ne možeš nositi sa stresom, pobjedama i porazima, onda natjecateljski svijet nije pravo mjesto za tebe. Na uspjeh, osim najboljih uvjeta, utječe i mentalitet..
No, čak ako i nisi rođen sa sportskim duhom i željom, ako u tvojim žilama umjesto adrenalina teče strah, postoje razni načini i tehnike kojima to možeš promijeniti, obrnuti. Vrhunski sportaši dobro su upoznati s ovom činjenicom čime često pomažu svojim učenicima i tako im olakšavaju put do uspjeha. Očekivanja su velika, no zato je i rezultat. Ako nešto uistinu volimo, natjecanja nisu potrebna da to dokažemo. No, ukoliko uživamo u posebnom žaru i kolanju adrenalina u krvi koje natjecanja donose, onda je to možda naš pravi poziv. Svatko bi trebao imati pravo izbora, kako u sportu, tako i u životu.
Tia Grgin, 8.a
Kina i Japan u 6.a
Učenici 6.a razreda odlično su odradili grupni rad iz Geografije na temu Kina i Japan te tako učinili nastavu zanimljivom i zabavnom. Potrudili su se predstaviti ove zemlje na drugačiji način, a za svoj su trud nagrađeni odličnim ocjenama.
NJEMAČKA
Monika Gunjača se u kolovozu 2016., na kraju četvrtog razreda, odselila u Njemačku sa svojom obitelji.
1.Koji su razlozi tvoje selidbe?
Obitelj je već neko vrijeme bila razdvojena zbog tatinog posla te smo željeli biti na okupu.
2.Kako si se osjećala kada si saznala da se seliš?
Osjećala sam se tužno.
3.Jesi li htjela otići i ostaviti svoj život ovdje?
Nikako nisam htjela otići iz Hrvatske, užasavala me ta pomisao.
- Kakav je bio tvoj dojam prvog dana u stranoj zemlji?
Kad sam stigla, jedino o čemu sam razmišljala jest kako bi se rado na neki način transportirala u Hrvatsku.
5.U čemu se razlikuje tvoj život sada od onoga prije?
Razlikuje se u tome što više nemam onako dobre prijatelje kao što ih imam u domovini.
6.Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske?
Najviše mi nedostaju obitelj i prijatelji.
7.Usporedi školovanje tu s ovim ovdje. U kojoj školi ti je bolje i zašto?
Školovanje u Hrvatskoj mi je bilo teže nego sad. Čini mi se da je u Njemačkoj lakše biti učenik.
8.Kakvim ti se čine naši vršnjaci tu?Razlikuju li se od nas ovdje?
Razlikuju se od nas. Ovdje su naši vršnjaci smiješni i zabavni..
- Planiraš li se vratiti u Hrvatsku ili ostati u Njemačkoj?
Apsolutno ostajem ovdje zato što mi se pružaju bolje mogućnosti za život.
- Što savjetuješ svojim vršnjacima koji su u sličnoj situaciji?
Savjetujem im da stisnu zube i izdrže tih prvih par mjeseci dok ne nauče jezik i steknu nove prijatelje. Poslije će im biti lakše.
Maja Gurdon, 6.b
NJEMAČKA
Službeni naziv: Savezna Republika Njemačka
Površina: 357.376 km²
Broj stanovnika: oko 82 milijuna
Glavni grad :Berlin
Klima: umjereno topla vlažna klima
Valuta:euro
Službeni jezik: njemački
Zanimljivosti o državi: -u Njemačkoj postoji više od 300 vrsta kruha
-gradovi Ahen, Regensburg, Frankfurt, Nurnberg, Veimar, Bon i Berlin su svi u jednom periodu bili glavni gradovi Njemačke
-sok Fanta nastao je u Njemačkoj
-prvi časopis na svijetu izašao je na tržište 1663. u Njemačkoj
-gumeni bomboni izmišljeni su u Njemačkoj
MJESEC HRVATSKE KNJIGE I DAN HRVATSKIH KNJIŽNICA
Natjecanje u čitanju naglas
U našoj školskoj knjižnici 23. listopada 2017. održano je natjecanje u čitanju naglas za naše učenike, a u sklopu 5. nacionalnog natjecanja u čitanju naglas.
Županijska razina natjecanja održana je 6. studenog 2017. u Muzejskom prostoru Podvorje, u Nadbiskupskoj palači u Kaštel Sućurcu…
U kategoriji od 3. do 5. razreda našu školu je predstavljala Ana Milan, učenica 3.d razreda, a u kategoriji od 6. do 8. razreda Kristina Ćuk, učenica 8.a razreda.
Pobjednici natjecanja su Lovre Andrić, učenik 4. razreda i Lucija Zekić, učenica 6. razreda OŠ prof. Filipa Lukasa iz Kaštel Starog. Ana Milan osvojila je drugo mjesto.
Posjet Gradskoj knjižnici Kaštela
Učenici 8. b razreda zajedno su s razrednicom M. Carev i knjižničarkom M. Kelavom obilježili Mjesec hrvatske knjige i Dan hrvatskih knjižnica (11.11.2017.) odlaskom u Gradsku knjižnicu Kaštela u Kaštel Sućurcu.
Ove godine Mjesec hrvatske knjige posvećen je enciklopedistici. Kroz ovu manifestaciju promiče se knjiga i čitanje kao društvena vrijednost. U Gradskoj knjižnici ljubazno nas je dočekala knjižničarka Jasminka Borzić. Upoznala nas je s knjižničnom građom i održala zanimljivo predavanje. Nakon knjižnice posjetili smo muzej Podvorje gdje nam je viša kustosica Ivanka Kamenjarin održala zanimljivo predavanje o arheološkim iskopinama u Kaštelima.
Livia Mornar i Marta Vuina 8. b
Učenici o problemima obrazovnog sustava
Pitajte nas! Anketa o zaključivanju ocjena na kraju polugodišta
Svjedoci smo kako svake godine neko pitanje vezano za školstvo ispliva na površinu i postane predmetom rasprave i neslaganja. Ove godine to se pitanje odnosilo na zaključivanje ocjena na kraju polugodišta koje se još uvijek nije trajno riješilo. I dok se nadležne institucije dogovaraju, premišljaju kao da do toga ima još puno vremena proteći, mi smo odlučili pitati učenike svoje škole koje je njihovo mišljenje. Anketa je provedena među učenicima predmetne nastave , a obuhvatila je uzorak od ukupno 320 učenika predmetne nastave. Anketu su osmislile i provele Anamarija Budiša, 7.a, Lucia Pera, 6.b i Lucija Topić, 6.b.
Obrada podataka potvrdila je polazno stajalište da većina učenika smatra zaključivanje ocjena na polugodištu nepoželjnim, čak njih 72,8%.
Zaključivanje ocjena ih dodatno opterećuje te smatraju da se naglasak stavlja na samu ocjenu, a ne na količinu usvojenog znanja.
Od 27,2 % učenika koji su na pitanje Smatraš li da bi se ocjene na kraju polugodišta trebale zaključivati odgovorili potvrdno, većina smatra da bih navedeno potaklo na popravljanje dosada ostvarenog uspjeha u učenju te bi dobili jasniju sliku o vlastitom uspjehu unutar pojedinog nastavnog predmeta.
nketa