O statusu predmeta, pristupu svih uključenih sudionika, potencijalima i mogućim rješenjima problema našeg obrazovnog sustava mozgamo od prošlog broja lista. Nakon Hrvatskog jezika stigla je i Glazbena kultura…
Piše: Kristina Ćuk, 8.a
Doživljaj većine
„Oh, ma dobro, sutra je glazbeni, ne moram ni knjigu ponijeti. Hajde, dat će mi pet, kao da ga je briga.“ Ovo su tipične misli jednog osnovnoškolca kada na rasporedu sati za sutra ugleda kraticu GK. Više se ni roditelji ne čude ovakvom pristupu te je njihovo stajalište da u moru školskih obveza prednost među 14 predmeta imaju ona tri uvriježeno najvažnija: Hrvatski jezik, Matematika i Engleski jezik. Glazbenoj kulturi, po važnosti nižoj klasi školskih predmeta, pridodaju se još Likovna kultura, Tehnička kultura i Tjelesna i zdravstvena kultura za koju smo svi, naravno, spremni trčati krug oko škole. Ipak, kada učenik iz nekog od spomenutih predmeta dobije ocjenu nižu od vrlo dobar ili čak odličan, roditeljima se nad glavama nadviju upitnici. Istina jest da uspjeh u svakom od ovih predmeta osim truda iziskuje i ponešto talenta, nešto urođeno.
Glazba (ni)je zvonka radost
Vezano konkretno uz predmet Glazbene kulture, učenici najčešće kritiziraju to što se na satu obrađuju teme koje su im daleke, naočigled nepotrebne te nisu u skladu s njihovim interesima. Neki kao problem navode i pristup predmetu – i od strane učenika i od strane nastavnika, smatrajući kontradiktornim kada nastavnici od učenika očekuju trud i predanost dok se ni sami ne trude učiniti svoj sat pristupačnijim i zanimljivijim. Čak i u srži onoga što Glazbeni zapravo jest, samoj glazbi, njezinu izvođenju i slušanju na satu, postoje problemi. Umjesto da se ovo polje u kojem postoji širok izbor svih glazbenih žanrova, koje se koliko-toliko može prilagoditi učenicima, iskoristi za buđenje interesa, događa se upravo suprotno. Pjesme i skladbe koje obrađujemo na satu Glazbene kulture ne bi u cijelosti trebale biti po ukusu bečke aristokracije iz 16. st. Mislim da bi se i nastavnici složili s mišljenjem učenika kako je knjigama iz Glazbenog potrebna aktualizacija. Ne, ne bismo trebali izbaciti pojmove opće kulture i iz osnovne škole izići a da ne znamo što je opera, no činjenica jest da većina učenika uopće nije zainteresirana za klasičnu glazbu i sadržaje vezane uz nju, a koji od 1. do 8. razreda čine više od 90 % gradiva. Jedno od potencijalnih rješenja jest i mogućnost izmjena u nastavnom programu tako da se nastavnicima omogući veći udio u kreiranju vlastitih satova i nastavnih tema. Mislim da bi se to pozitivno odrazilo i na interes učenika i na nastavnike koji ne bi bili pod tolikim pritiskom planova i rokova.
Potencijala ima
Postoje i oni toliko nezainteresirani koji bi Glazbeni uvrstili među izborne predmete s razumnim argumentima: nisu svi nadareni ni zainteresirani za glazbu. Ja smatram kako je za rješenje ovih problema, kao i za većinu drugih, ključna komunikacija; razgovor i razumijevanje. Mislim da je Glazbeni jedan od rijetkih predmeta koji bi zapravo mogao podnijeti malo improvizacije. Predlažem da se provede anketa s nekoliko jednostavnih pitanja kako bi odgovori učenika možda dali smjernice za izmjene nastavnih planova.
